Eva Bartlett / 10. listopada 2015
Tijekom posljednjih pet godina, sva ona glupava propaganda protiv predsjednika al-Assada i Sirijske Arapske Vojske (SAA) u rasponu od režiranih (u stilu OTPOR-a) poticane – “revolucije”, “mirnih prosvjednika pod vatrom” retorike, kao i druge prijetvorne definicije kao “građanski rat” i “umjereni pobunjenici.”Kako se intervencionistička kampanja nastavlja s novim terorističkim grupama i “humanitarnim” glumcima (doslovno) koji uglavnom završe u NATO orkestriranim eskadronuma smrti, zbog čega je bitno razmotriti neke od važnih točaka u vezi rata na Siriju.Povorke miliona ljudi 29. ožujka 2011. (manje od dva tjedna od poščetka imaginarne “revolucije”) preko 6 milijuna ljudi diljem Sirije izašlo je na ulice u znak potpore predsjedniku al-Assadu. U lipnju, izviješćeno je o stotinama tisuća koji su protestirali u Damasku u podršci predsjedniku, sa 2,3 km dugom sirijskom zastavom. U studenom 2011. (9 mjeseci u kaosu), ponovno su održane masovne demonstracije za potporu predsjedniku al-Assadu, osobito u Homs (tzv “prijestolnici” revolucije “,”), Dara'ai (tzv “rodnom mjestu “revolucije”, “), Deir ez-Zouru, Raqqi, Latakiji te u Damasku.Masovne demonstracije poput ovih su se odravale u više navrata, uključujući ožujak 2012., u svibanj 2014. kao uvod u predsjedničke izbore, te u lipnju 2015., da navedemo samo neke od većih skupova.U svibnju 2013. godine, izviješćeno je kako je čak i NATO priznao povećanje popularnosti sirijskog predsjednika. “Podaci, koje je prenio NATO u posljednjih mjesec dana, tvrde kako 70 posto Sirijaca podržava” vladu predsjednika Assada. Danas se može reći da je taj broj sada najmanje 80 posto.Najbolji barometar Assadove podrške u bazi bili su predsjednički izbori u lipnju 2014. godine, na kojima je izašlo 74 posto (11,6 milijuna) od 15,8 milijuna registriranih birača, na kojima je predsjednik al-Assad osvojio 88 posto glasova. Dugi redovi Sirijca izvan Sirije koji su izašli na glasanje izazvali su preplavljenost sirijskog veleposlanstva u Bejrutu puna dva dana (neki su hodali nekoliko kilometara kako bi sudjelovali), ili doletjeli na aerodrom u Damasku iz zemalja sa zatvorenim sirijskim veleposlanstavima samo da izraze svoje glasove. Unutar Sirije, Sirijci su prkosili terorističkim minobacačima i raketama kojih je samo na Damask ispaljeno namijenjene 151 granata i raketa pri čemu je ubijeno 5 a teže ranjeno 33 Sirijca.Za detaljniji pogled o širokoj bazi podrške građana, pogledajte istraživanje profesora Tima Andersona: “Zašto Sirijci podržavaju Bashara al Assada.”ReformePrije događaja iz ožujka 2011 Sirijaci su imali legitimne želje za određenim reformama, od kojih su mnoge provodene od početka nemira. Naime, predsjednik al-Assad je uveo neke reforme i prije te nakon 17. ožujka 2011.Stephen Gowans naglašava neke od tih ranih reformi, uključujući: Ukidanje Izvanrednog stanja;
Izmjena ustava i stavljanje novoga na referendum (8,4 milijuna Sirijaca glasalo; 7,5 milijuna je podržalo novi ustav);
Raspisivanje a potom održavanje višestranačkih parlamentarnih i predsjedničkih izbora Ustav, prema Gowans sadrži: “mandat vlade zadržavanje uloge u vođenju gospodarstva u ime sirijskih interesa, te kako sirijska vlada neće podržavati djelovanja koja bi Sirijce prisiljavala da rade za interese zapadnih banaka, naftnih tvrtki i drugih pravnih osoba.”To također uključuje: “Osiguranje u slučaju bolesti, invalidnosti ili starosti; pristup zdravstvenoj skrbi; besplatno obrazovanje na svim razinama. “
Odredba također “zahtijevaja da minimalno polovina članova Narodne skupštine budu predstavnici iz redova seljaka i radnika.” Politički komentator Jay Tharappel dodatno iskazuje: Novi ustav je uveo politički sustav višestranačkja u smislu da se dopuštanje političkim stranakama sudjelovanja na izborima ne mora temeljiti na diskretnom dopuštenju Baath stranke ili drugim ograničenjima, nego isključivo ustavnim kriterijima … . novi ustav također zabranjuje političke stranke koje se temelje na religiji, sekti ili etničkoj pripadnosti, ili su u osnovi diskriminirajuće prema nečijem spolu ili rasi. (2012: Čl.8) Ne čudi da su NATO sirijski pijuni u egzilu odbacili reforme i ustav koji jamči suverenu Siriju sigurnu od kandži multi-nacionalnih korporacija i zapadnih banaka.U svom članku, “Dekriminalizirajući Bashara – prema učinkovitijem antiratnom pokretu,” pisac Carlos Martinez naglašava pra Siriju je i njezine pozitivnosti, uključujući i njenu anti-imperijalističku, socijalističku politiku; njezin sekularizam i multikulturalizam; i -čvrstu-kontinuiranu podršku za Palestince i anti-cionistički stav.To su sve točke koje proturječe lažima iznošenim tijekom proteklih, gotovo, pet godina, koje potkopavaju slabašna opravdanja za nastavak rat protiv Sirije.Izvrnuti brojevi u službi ratnih nastojanjaBroj i porijeklo poginulih Sirijaca varira ovisno o tome koju stranu netko konzultira. Mnogi Talking Heads koriste jedan jedini izvor, sirijskoog iseljenika u Velikoj Britaniji – Rami Abdulrahmana iz tzv, Sirijskog Opservatorija za ljudska prava (SOHR) (koji on vodi iz svoje kuće u Engleskoj, a na temelju podataka dobivenih uglavnom od neimenovanih “aktivista”). Abdulrahman nije bio u Siriji već 15 godina, a, kao što je Tony Cartalucci istaknuo “član je tzv” sirijskoe oporbe ‘i traži rušenje Sirijskog predsjednika Bashara al Assad. “Nadalje, objasnio Cartalucci” Abdul Operativac Rahman je doista financiran od Europske unije i “europske zemlje”, koju on odbija imenovati. “Dakle, nije nepristran izvor.U svojoj analizi iz veljače 2012. “Pregledavajući listu sirijskih žrtava”, politička analitičarka Sharmine Narwani izložila je logističke poteškoće uspoređivanja brojeva smrtnih slučajeva, uključujući: Različite liste ranjenika i poteškoće potvrde točnost za bilo koju od njih.
Nedostatak informacija o: kako je utvrđena smrt i od strane koga kao i motiv.
Nedostatak informacija o mrtvima: civili, pro ili anti vladini civili; oružane skupine; Sirijske snage sigurnosti? ” Otkrila je da je jedna ranija Lista žrtva sadržavala 29 palestinskih izbjeglica “ubijena izraelskom paljbom na Golanskoj visoravni 15. svibnja 2011. godine i 5. lipnja 2011, kada su se prosvjednici okupili na sirijskoj demilitariziranoj zoni prema Izraelu.”Jay Tharappel je pratio dvije od ostalih glavnih skupina sa podacima u vezi žrtava u Siriji: Sirijsku mrežu za ljudska prava (SNHR) i Dokumentacijski centra za kšenja prava (VDC).Istaknuo je da niti jedan od skupina nije neovisna “u smislu da funkcionira samo na pružanju činjenica, oni su svi otvoreni u svojim planovima za rušenje sirijske vlade … i nametanja zone zabrane leta u ime tzv. “umjerenih pobunjenika”, tko god oni bili. “Nadalje, prema Tharappelu “, SNHR ne daje nikakave dokaze za svoje tvrdnje o broju ubijenih od strane vladinih snaga. Oni tvrde da imaju ‘dokumente [žrtava] s punim podacima, mjestom i datumom smrti, “no niti jedan od njih se može naći na njihovim web stranicama.”Što se tiče VDC, on kaže, “postoje dobri razlozi za vjerovanje kako VDC stavlja na popis mrtve pobunjenike kao civile, kao i da vodi mrtve Sirijske vojnike kao FSA borace.”Jedan od primjer je stavljanje na popis borca militanata Jaysh al-Islama ‘Hishama Al-Sheikha Bakrija’, kojeg je ubila SAA u Doumi (opustošenoj od Jaysh al-Islam terorista), u veljači 2015. godine, što su objavile vijesti al-Masdar. VDC je također na popisu stavio ‘Hishama Abd al-Aziza al-Bakrija Shaikha’ “, no on je naveden kao odrasla civilna osoba, a ne borac Jaish Al-Islam” piše Tharappel.
Čak je i ozbiljni ratni izvjestitelj Nir Rosen, podsjeća Tharappel, u 2012. napisao: Svaki dan oporba daje liste poginulih, najčešće bez ikakvog objašnjenja uzroka smrti. Mnogi od njih iz izviještaja su zapravo ubijeni mrtvi oporbeni boraci, ali uzrok smrti je skriven i oni su opisani u izvještajima kao nedužni civili ubijeni od strane snaga sigurnosti, kao da su svi bili samo na protestima ili sjedili u svojim domovima. Bilo bi ublažavanje reći da postoje značajne i namjerne, netočnosti u popisima tih skupina. U stvari, većina od gore navedenih skupina ne umu ono komentatori kao što je uradio Paul Larudee: UN procjenjuje da je u Siriji 220.000 poginulo do sada u ratu. No, gotovo polovica su vojnici Sirijske vojske i srodnih lokalnih paravojnih boraca, a dvije trećine ostalih su također borci, ako računamo i oporbene borce. Bilo kako bilo, omjer civinih i vojnih žrava je otprilike 1: 2, s obzirom da je oporba također izazvala civilne žrtve. Usporedite to s otprilike 3: 1 omjerom u ratu SAD-a u Iraku i 4: 1 u izraelskom napadu na Gazu u 2008-9. (Stopa ubijenih Palestinca u odnosu na izraelske žrtve bila je astronomskih 100: 1.) “Ljevičari” održavaju mit na životuJavne osobe poput Owena Jonesa i pro-palestinske stranice kao što su Middle East Eye i Electronic Intifada, imaju sljedbnike zbog njihovog (sigurnog) stava o solidarnost prema Palestini, ali redovito izbacuju retoriku protiv Sirije, koji se onda prenijela i na njihove dobronamjerne, ali jako krivo informirane sljedbenike.Velik dio široke mase “ljevičara” uz propagandu protiv Sirije su jednako zagađujući kao korporativni mediji. Rutinski, na tobože antiratnim / anti-imperijalističkim okupljanjima, anti-Sirijska naracija prevladava.Na primjer, u ožujku 2015. Svjetski socijalni forum u Tunisu, neki Sirijski-specifični odbori pokrenuli bajkovitu priču o “revolucionarima” u Siriji, jedan odbor je tvrdio: “Protesti u Siriji bili su mirni gotovo šest ili sedam mjeseci; tada je 6-7000 nenaoružanih ljudi ubijeno; tek tada su “pobunjenici” na kraju uzeli oružje. “Ipak, poznato je da su od početka, u Dara'ai i diljem Sirije, naoružani prosvjednici pucali, i sakatili, pripadnike snaga sigurnosti i civile. Tim Anderson “Sirija: kako je nasilje počelo u Daraai” ističe kako su snajperisti ubili nekoliko policajaca u protestima 17 i 18 ožujka; Sirijska vojska je ušla u Dara'au nakon ubojstva policajaca. Osim toga, otkriveno je skladište oružja koje su demonstranti skrili u al-Omarsa džamiji u Dara'ai.Prema Shankar Jhaijevoj: “Tko je ispalio prvi metak?” Opisan je pokolj 20 sirijskih vojnika izvan Dara'ae mjesec dana kasnije, “rezanjem grla, i odsijecanjem glave jednog od vojnika.” Vrlo “umjerena” – pobunjenička praksa.U istraživanju “Sirija: Skriveni masakri” Sharmine Narwani istražila je rane masakre sirijskih vojnika, ističući da su se mnoga od ubojstva dogodila nakon što je sirijska vlada ukinula državne prijeke sudove i izvanredno stanje, odobrila opću amnestiju i priznala pravo na mirne proteste.10. travnja 2011 ubijen je poljoprivrednik Nidal Janoud iz Banyasa i to je bio jedan od prvih strašnih ubojstvava sirijskih civila od strane tzv. “nenaoružane prosvjednika.” Lice mu je bilo rasporeno, osakaćeno i krvavo, Janoud je proveden ulicom od strane naoružane gomile, koja ga je potom izbola na smrt.
Otac Frans Van der Ludt – nizozemski svećenik koji je živio u Siriji gotovo 5 desetljeća prije njegovog ubojstva 7. travnja, 2014. od strane militanata koji su zauzeli stari grad Homs – pisao je (više puta) o “naoružanim protestantima” viđenim u ranim prosvjedima “koji su prvi počeli pucati na policiju”.Svibanj 2011. Video snimke novinara Al Jazeera Ali Hašema koji je kasnije podnio ostavku pokazuje borce koji ulaze u Siriju iz Libanona, noseći pištolje i RPG-ove (Hashem je naveo kako je slične prizore vidio i u travnju). Al Jazeera je odbila emitirati snimke u svibnju, govoreći Hašemu neka ‘zaboravi postojanje naoružanih ljudi. ” [Vidi: Sharmine Narwanin “Neočekivani video mijenja sirijske “objave”] Nenaoružani protestanti?Sektaški adut: Slogani i masakriOno sektaštvo koje vidimo u Siriji danas je primarno izraženo preko Vehabijskih i režima Muslimanskog bratstva (MB) iz Saudijske Arabije, Katara i Turske, uz NATO blagoslov i potporu. Izmiješanost svih sekta u sirijskoj državnoj upravi i u sirijskoj vojssci govori sama za sebe o sirijskom sekularizmu, kao i rasprostranjenom odbijanju prosječnih Sirijaca da identificiraju po sektaškim linijama.S druge strane, od početka, Zapadni “nenasilni prosvjednici” su skandirali sektaške parole, posebno napjeve “kršćane u Bejrut, Alavite u grob.” Uključujući pozive na istrebljenje svih alavita; obećavajući vjernost Saudijskoj bazi ekstremističkog sirijskog Šejha Adnana Aroura i ekstremnih pripadnika MB podržavanih od egipatskog Šejha, Yusufa al-Qardawija.Katarski ogranak Qaradawi zagovarao je ubijanje sirijskih civila: “To je u redu da se ubije jednu trećinu sirijskog stanovništva, ako to dovode do rušenja krivovjernog režima.” Radikaln Arour govorio je o Siriji i alavitima sljedeće: “Tako nam Alaha mi ćemo ih samljeti u sjeckalicama za meso i nahraniti njihovim tijelima pse. “NATO saveznici iz redova terorista koji su počinili brojne masakre sirijskih civila i vojnika, od kojih su mnogi bili namijenjeni posijati sektaško nasilje, kao na primjer: U Lipnju 2011 u Jisr al Shugouru, provincija Idlib, masakrirano je do 120 ljudi (vojnika i civila) koje su ubili između 500-600 tzv. FSA terorista; za to su okrivili SAA u smislu kaoko su ubijeni bili “vojni dezerteri”. [vidi Prem Shankarov Jhaov članak “Sirija – tko je ispalio prvi hitac”]
Masakr u Houli kada je preko 100 civila ubijeno 25. svibnja 2012. godine, koji je samo 2 dana kasnije UN bez čvrste osnove i bilo kakve istrage objavio da je zločin počinila sirijska vojska. [Vidi Tim Andersonovo detaljno pobijanje tih tvrdbnji u “Houla masakar preispitan:” Službena Istina “u prljavom ratu protiv Sirije”. U istom članku, Anderson je također opisao masakr u Darayi u Kolovozu 2012. godine kada je ubijeno oko 245 ljudi i masakr u Aqrabu u prosincu 2012. godine gdje je ubijeno oko 150 seljana.
U masakru kolovoza 2013 najmanje 220 civila (uključujući nerođenu djecu, mnogo žena, djece i staraca) oteto je najmanje 100 ljudi (uglavnom žena i djece) u selima u provinciji Latakija.
U masakru u prosincu 2013 najmanje 80 stanovnika je ubijeno (mnogi su “zaklani kao ovce”, obezglavljeni i spaljeni u pekarskim pećima) u Adri, industrijskom selu.
Nastavljanjem terorističkih granatiranja civilnih područja i škola; te novim terorističkim auto-bombama u civilnim područjima i školama. [vidi: “Terorizam koji Podržavamo u Siriji: svjedočanstvo iz prve ruke o korištenju minobacača protiv civilnog stanovništva”] Ipak, unatoč vanjskim silama koje pokušavaju sijati sektaštvo u Siriji, velika većina sirijskih ljudi to odbijaju. Nakon ponovne posjete Siriji u srpnju 2015. godine, profesor Tim Anderson ispričao je kako je u Latakiji broj ljudi iz mirnodobskog vremena “narastao” sa 1,3 milijuna na oko 3 milijuna ljudi. – Oni dolaze iz svih dijelova, a ne samo iz Aleppa, također ih ima iz Hame, Deir ez Zorra i drugih područja” On je također posjetio Sweidu, koja je uglavnom regija Druza, koja je primila “135.000 obitelji, uglavnom iz Daraae – te iz drugih dijelova Sirije”. Uglavnom sunitskih obitelji.Sirijski “građanski rat” ?!S obzirom da: Najmanje 80.000 terorista iz preko 80 zemalja djeluje kao plaćenici u Siriji;
Izrael je više puta bombardirao Siriju [primjer ovdje- http://21stcenturywire.com/2015/01/20/israel-joins-forces-with-isis-tel-aviv-bombs-syria-for-sixth-time-in-18-months/, ovdje- http://www.haaretz.com/news/diplomacy-defense/1.535502 i ovdje];
Izrael je liječio teroriste al-Kaide u njihovim bolnicama i omogućavao njihov tranzita unutar i van Sirije, kao i njihovo naoružavanje Izraelski mediji su izvijestili da Izrael pruža pomoć al-Qaidinim teroristima; čak je i UN izvijestio o izraelskim vojnicima u interakciji s Jebhat al-Nusrom na okupiranom sirijskom Golanu;
Turska nije samo naoružavala i usmjerava teroristi u Siriji, nego je i više puta surađivala u napadu na Siriju;
cijela kriza je proizvedena od imperijalističkih mislilaca prije događaja iz 2011; … “Građanski rat” je apsolutno posljednji pojam koji se može koristiti za opisivanje rat u Siriji.Godine 2002., tada državni podtajnika John Bolton dodao je Siriju (uz Libiju i Kubu) na listu “divljih država” prema George W. Bushu to je tzv. “osovine zla” … što znači Sirija je na listi zemalja kojoj treba “donijeti demokraciju” (tj. uništiti je), već tada.Anthony Cartalucci: “SAD su planirale sirijsku građansku katastrofu od 2007. godine”, on iznosi niz ključnih izjava i događaja koji se tiču ne samo rat Siriji, nego i događaja koji su se lažno prestavljeni pod nazivom “Arapsko proljeće”. Objave uključuju: Izjavu gaenerala Wesley Clarka o američkim planovima za uništenje vlada Iraka, Sirije, Libanona, Libije, Somalije, Sudana i Irana.
Seymour Hersh 2007. u svom istraživanju “Preusmjeravanje” o NATO i savezničkom ‘naoružavanju i obuci sektaških ekstremista koji su trebali stvoriti sektaške podjele u Libanonu, Siriji i šire. 2009. Institut Brookings u izvještaju, “Kojim putem do Perzije?”, O planovima slabljenja Sirije i Libanona, i konačnom napadu na Iran.Nadalje, Stephen Gowans je izvijestio: SAD-ovo financiranje sirijske opozicije počelo je za Bushove administracije 2005. godine.
Od svog osnutka u listopadu 2011. godine, Sirijsko Nacionalno vijeće dobilo je 20,4 milijuna $ iz Libije, 15 milijuna $ iz Katara, 5 milijuna $ iz UAE. Bivši francuski ministar vanjskih poslova Roland Dumas, u lipnju 2013. u televizijskom intervjuu govorio je o svom susretu (dvije godine prije) s britanskim dužnosnicima, te je priznao da je: Britanija organizirala invaziju pobunjenika na Siriju. Ova operacija seže daleko unatrag. Ona je pripremljena, planirana i izvedena puno pirije. Noviji dokazi o NATO-savezničkoj zavjeri protiv Sirije uključuje članak iz lipnja 2012. U kojem NY Times konstatirakako potpora CIA-e za “pobunjenike” u Siriji, uključuje osiguranje i dopremu “strojnica, raketnih bacača granata, streljiva i nekih protuoklopnih oružja” iz Turske u Siriju. U članku je rečeno: Mali broj CIA-inih časnika djeluju u tajnosti na jugu Turske, pomažući saveznicima u odluci koji sirijski oporbeni borci preko granice trebaju dobiti oružje u borbi protiv sirijske vlade, na preporuku američkih agenata i arapskih obavještajaca. U listopadu 2014. godine, Serena Shim, američka novinarka koja je radila za Press TV, poginula je u vrlo sumnjivoj prometnoj nesreći kod Turske granice sa Sirijom nedugo nakon prijavljivanja da joj je bilo prijećeno od strane turskih obavještajaca. Shim je ranije izvijestila kako ima fotografije “militanata koji bez teškoća prolaze preko turske granice… imam njihove slike kako se prevoze u kamionima Svjetske organizacije za hranu.”Slične izjava je bilo još. Na primjer, svjedočanstvo turskog vozača koji objašnjava “kako bi se vozila u pratnji Vojne obavještajne službe tijekom putovanja, kretala od logora Atme u Siriji do pograničnog grada Akçakale u Şanlıurfa provinciji, odakle su militanti i teret bili ponovno prebačeni u Siriju.
“U srpnju 2015., Press TV je izvijestila da su teroristi uhvaćeni u Aleppu priznali obuku od strane američkih i Zaljevskiha agenata u Turskoj.Kao što sam pisala, “u studenom 2014. prema izvještaju, Generalni tajnik UN je spomenuo prisutnost al-Nusra i drugih teroriste u području primirja koji su: ‘istovarivali oružje iz kamiona,’ kao i ‘vozila s ugrađenim protuavionskim strojnicama ” kao i o izraelskoj “interakciji” s “naoružanim grupama.”S obzirom na sve to, kao i američki plan za obuku više od 15.000 “pobunjenika” tijekom sljedeće tri godine, izrazito je smiješno koristiti neprimjeren izraz “građanski rat” te ga i dalje propagirati.DA'ESH i ostali umjerenjaciU lipnju 2015., Anthony Cartalucci pisao je o nedavno objavljenom dokumentu iz 2012. Ministarstva obrane koji je priznao da su SAD predvidjeli ISIS i “uspostavu” Salafijske pokrajinu u istočnoj Siriji (Hasaka i Der Zor), a to je upravo ono što žele sile koje podupiru oporbu …. “On navodi protok oružja i terorista iz Libije do Sirije, preko Turske, “koordiniranih preko američkih članova State Departmenta i obavještajne agencije u Bengaziju – koji je terorističko leglo cijelo desetljeća”, kao i dopremu oružja iz Istočne Europe.Prvi “umjerenjaci” su uključivali Farouq brigadu’ (tzv. “FSA”) kojoj je pripadao “Abu Sakkar” poznat po jedenju organa mrtvih vojnika i brojni “FSA” i al-Nusra militanati koji su počinili pokolje gore navedene, da spomenemo samo dio.Skupine za “Ljudska prava” koje promiču ratnu retorikuHuman Rights Watch, Amnesty International, Avaaz, Moveon i manje poznate, novostvorene skupine poput Sirijske kampanje, Bijele Kacige i Akcijska Grupa za Palestince u Siriji, su suučesnici u ratnoj propagandi pa čak i pozivanju na zonu zabrane letenja (Libija 2.0) i bombardiranje Sirije.U vezi HRW, geopolitički analitičar Eric Draitser ističe: Human Rights Watch je neosporno privjesak američke vanjske politike. To je u mnogočemu dio ‘lagane vlasti’ i produžena ruka američke moći, sredstvo delegitimiziranja, demoniziranja i klasičnog destabiliziranja zemalja koje ne igraju po pravilima SAD … Pažljivi Twitter korisnici su prozvali HRW-a zbog laži Kena Rotha na Twitteru kada je postavio fotografiju za koju je tvrdio da je dio Aleppa uništenog “barel bombama”, za što se, u stvari, uspostavilo kao Ayn al-Arab (Kobani) nakon Da'eshovih napada i bombardiranja SAD-ove koalicije. U drugom slučaju pretjerivanja, Roth je na tweetanom videu prikazao ruševine al-Shuja'iyya u blizini Gaze, sravnjene izraelskim bombardiranjem 2014., i to je navodno bio Aleppo.Opet, nakon što je prozvan, slabićki se povukao. Ali nakon toga ponovo je odgovorio postavljanjem slika za koje je tvrdio kako prikazuju “Assadovo barel bombardiranje”, ali se prema usporedbi pokazalo da se radi o četvrti Hamidiyeh, u Aleppu, gdje je “Lokalni narodni odbor boraca”, koji podržavaju sirijske vladine snage, branio tradicionalno kršćansku četvrt od ISIS-a.Za Amnesty International, Anthony Cartalucci piše: Amnesty zaista uzima novac iz oba izvora, od vlade i korporativnih financijersa, jedan od najzloglasnijih je Otvoreno društvo, na čijem je čelu osuđeni financijski prestupnik George Soros (čije otvoreno društvo također financira Human Rights Watch i bezbroj drugih organizacija za “Ljudska prava”). Suzanne Nossel, izvršni direktor Amnesty Internationala SAD, primjerice, je dovedena izravno iz američkog State Departmenta … Da istaknemo samo jedan lukavi potez AI-a, kada je Rick Sterling, u svom izvještaju iz svibnja 2015. “Osam Problema s Amnesty Internationalovim Izvještajem o Aleppu, Sirija” u kojem je prama AI ne samo normalno slanje oružja teroristima u Siriji, nego čak i sugeriraju kako to učiniti na podmukao način. On napominje: Prema njihovoj nevjerojatnoj izjavi, učinkovito je naoružavati pobunjenike koji pristanu prihvatioti poštivanje ljudskih prava u ratu. Sterling dalje navodi za AI: Oni se oslanjaju isključivo na skupine koje primaju sredstva iz Turske, SAD-a ili od neke druge zemalje snažno uključene u zbacivanje vlade u Damasku.
Oni nisu ni tražili svjedočanstva “dvije trećine raseljenih osoba koji su unutar Sirije … ljudi koji su pobjegli iz Aleppa i sada žive u Homsu, Latakiji, Damasku ili Aleppu pod kontrolom vlade.” U “humanitarnom ratu za Siriju” Sterling opisuje intervencionističku kampanju: Cilj je pripremiti javnost za “Zonu zabrane leta” koju nameće SAD i druge vojne snage. Ovo je način kako je počela invazija Iraka. Ovo je način kako je javnost pripremana da bi se stvorila klima za napade SAD / NATO-a na Libiju. Rezultati zapadne “promjene režima” u Iraku i Libiji su katastrofalni. … Avaaz je intenzivirao svoju kampanju pokušavaji doći do 1 milijun ljudi potpisivanjem peticije za “sigurnu zonu” u Siriji. Pišući o”Bijelim kacigama”, “osnovanim u Velikoj Britaniji i SAD-u 2013. godine od civila na teritoriju pod kontrolom pobunjenika plaćenih da odu u Tursku na neku vrst obuke u operacijama spašavanja. Program je vodio James Le Mesurier, bivši britanski vojnik i privatni osiguravatelj … “On je istaknuo veze između WH i anti-Sirijskih pobunjenika, uključujući Jabat al-Nusru. Jedan primjer njihove propagande je: «Video nedavnih navodnih napada plinom klorom, koji počinje s logom Bijelih kaciga a nastavlja se logom Al Nusre. U stvarnosti, Bijele Kacige su mali spasilački tima za Al Nusra / Al quedu (krc). “Vanessa Beeley i “‘Bijele Kacige’: nova vrsta plaćenika i propagandista. Prerušeni kao ” humanitarci” u Siriji “dodatno raščišćava propagandni element rada WH i njihovo ponavljanje prosječnih medija / HR industrijske retorike protiv Sirije.Popis “humanitarnih” predstavnika je dug, a popis njihove ratne propagande još i dulji. [vidi: “Ljudska prava” Front skupine (“Humanitarni Interventionalists” https://ingaza.wordpress.com/human-rights-front-groups-humanitarian-interventionalists-warring-on-syria/) rat protiv Sirije]Argument YarmoukČetvrt u Damasku koja je nekad brojila više od milijun stanovnika, od kojih su 160.000 bile palestinske izbjeglice, prema UN, ostalo su bili Sirijaci. Yarmouk četvrti je bila korištena od strane “humanitarnih” aktivista da izazovu duboki sentiment i dodatno zbuni pristaše Palestine u vezi Sirije i državnog tretmana Palestinaca. U stvari, Sirija je bila jedan od najvećih zagovornika Palestine i prijatelj, pružajući palestinskim izbjeglicama u Siriji kvalitetu života jednaku onom Sirijaca, uključujući i besplatno obrazovanje, zdravstvo i druge socijalne usluge. Isto se ne može ni izdaleka reći za ni jednu drugu Palestini susjednu zemlju, gdje palestinske izbjeglice životare u nedostojnim izbjegličkim logorima i uskraćuje im se pravo na zapošljavanje i pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, bez puno dostojanstva.
Ujedinjeni narodi, HR industrija i mediji zamagljuju sliku o Yarmouku, ignorirajući ili zanemarujući prisutnost raznih terorističkih skupina i ulogu nekih palestinskih frakcija u omogućavanju upada tih skupina, kao i borbe zajedno s njima protiv sirijske vlade. Propagandisti oštro ignoriraju napore sirijske vlada da se olakša evakuacija u Yarmouk za stanovnika u vladine ili UN-ove centre. Oni isto tako ignoriraju višestruke, dokumentirane terorističke napade na vladine i druge distributere humanitarne pomoći iz susjedstva, kao i na anti-terorističke demonstracije stanovnika održane u Yarmouku.Jedan takav prosvjed dogodio se u svibnju 2013. godine, kada je novinar britnske TV kuće Sky News ‘Tim Marshall prisutan kada su se demonstranti našli pod paljbom tzv. “pobunjenika”. On je izvijestio: … Neki su vikali na nas: “Kažite svijetu istinu! Mi ne želimo borce ovdje, želimo vojsku da ih ubije! “… Sa oko 1.000 ljudi u prosvjedu. … Pucnjava je počela gotovo odmah. Čovjek je pao, a zatim drugi. … Dok su nas prolazili čovjek se zaustavio i uzviknuo kako je siguran da borci nisu bili Sirijci nego ljudi plaćeni da dođu u Damask i ubijaju ljude … U članku “Tko su izgladnjeli i opkoljeni stanovnici Yarmouka i zašto su ondje?” iz travnja 2015. Paul Larudee se pita: Tko su preostali civili i zašto oni odbijaju evakuaciju van Yarmouka kao mnogi drugi? Lokalni humanitarni radnici izvještavaju (prema osobnoj komunikaciji) da neki od njih nisu iz Yarmouka nisu Palestinci. Oni uključuju obitelji sirijskih i stranih boraca koji pokušavaju svrgnuti sirijsku vladu oružjem, a neke od njih došli iz susjednih okruga pokraj Yarmouka, poput Daeshovog uporišta Hajar al-Esved. Larudee se u članku dodatno osvrnuo na pitanja o: Sirijska Vlada omogućuje pomoć u hrani u okrugu: “… ona je dopustila skupljanje zaliha na rubu kapa i dopušta civilima iznutra prikupljanje i distribuiranje pomoći ….”
Sirijska vojska pokušava taktikom opsade (u kombinaciji s evakuacijom civila): “Cilj je ukloniti civile iz podruja što je više moguće, a zatim napasti neprijatelja ili izazvati predaju …” Analitičarka Sharmine Narwani je primijetila: Sirijska vlada ima svako pravo blokade pograničnog područja između Yarmouka i Damaska kako bi se spriječilo ekstremističke napadača od ulaska u grad. Ja sam bila u Yarmouku nekoliko puta, uključujući i prošlu godinu, te sam razgovarala sa humaniarnim radnicima u kampu, uključujući UNRWA. Sirijska vlada je, po njihovom mišljenju, pomagala u djeljenju pomoći i hrane za populaciju izbjeglica u kampu – protivno zapadnim objavama i onima aktivista poput EI … od kojih se većina ne usuđuje kročiti u Yarmouk od ranih dana sukoba. Iako brojka od 18.000 preostalih Palestinaca u Yarmouk iz svibanja su bile točne u listopadu 2013. godine, ali danas, nakon evakuacije tisuća, anti-Sirijske publikacije i dalje navode 18.000. Novinarka Lizzie Phelan, koja je posjetila Yarmouk u rujnu 2015., kaže da je broj preostalih oko 4.000.Većina medija i HR skupine nisu izvijestili da postoje palestinski borci koji se bore uz SAA, u Yarmouk i drugim dijelovima Sirije, protiv od NATO-a Saveza sponzoriranih boraca. Al Masdar Vijesti izvijestio u lipnju 2015.: … ISIS je izvorno pokrenuo uspješnu ofenzivu na Yarmouk Kamp okrug u mjesecu ožujku; Međutim, nakon zajedničkog kontra-napad od strane PFLP-GC, Fatah Al-Intifade, Palestinske oslobodilačke vojske (PLA), te članova Aknef Al-Maqdis; ISIS je bio prisiljen na povlačenje u južnom sektoru okruga, ostavljajući samo južni rub pod njihovom kontrolom. Sharmine Narwani je u analizi “Krađa Palestine: Tko uvlači Palestince u sukob u Siriji” je neophodno štivo, za razumjeti trenutnu situaciju u Siriji vis-a-vis njenih palestinskih izbjeglica. Što se tiče Palestinaca samih, Sirijski pokret solidarnosti izdao je izjavu u kojoj je istaknuo da je “više od 1101 palestinske skupine i pojedinaca izrazilo svoju solidarnost sa sirijskim naropdom i sirijskom državom.” Potpisnici su Jeruzalemski nadbiskup Atallah Hanna Palestinske narodni forum, iz Yarmouka, i drugi palestinski stanovnici Yarmouk.Višestruki napadači kemijskim oružjem i dalje na slobodiIzrael je više nego jednom prilikom koristio zabranjene kemikalije i drugo oružje na zatvorenom području od gotovo 2 milijuna Palestinaca Gaze. Tijekom 2008/2009 i izraelskog masakra nad Gazom, izraelska vojska je bacala bijeli fosfor na škole utočišta raseljenih palestinskih obitelji, kućama, i na bolnicama (što se vidi na prikupljenim videima, fotografijjama i dokaze svjedoka u to vrijeme). Izrael je također koristitio sačmom punjene bombe i granate prema Palestincima Gaze.
Ipak, Izrael ostaje nekažnjen, i prima sve više milijardi dolara i novog oružja svake godine. Niti je SAD ikada smatran odgovornim za široku kriminalnu uporabu Kemijskog oružja, kao što je to bilo prema ljudima Vijetnama i Iraka.SAD i HR predstavnici su u više navrata i bez dokaza optužili Sirijsku vojsku da koristiti plin sarin, te klor, optužbe koje su uvelike bile opovrgnuti. Istraga Seymoura Hersha o napadu sarinom, je toliko razotkrivajuća da ga američki prosječni mediji ne bi nikada objavili.U ponavljanju tvrdnji u svibnju 2015. o optužbama za napad klorom – kao i uvijek slijede skupine za ljudska prava sa pozivima za zabranu letenja – Stephen Gowans je piše: Kao oružje, plin klor je izrazito neučinkovit. On je smrtonosan samo u visoko koncentriranim dozama i gdje liječenje nije odmah dostupno. Daleko je manje učinkovit od konvencionalnog oružja. Zašto, bi onda, sirijska vojska koristila tako neučinkovito oružje, i izazvala optužbe u svjetskom javnom mišljenju, i čija upotreba bi mogla pružiti Sjedinjenim Državama izgovor da izravno intervenira vojno u Siriji, i kada je daleko učinkovitije konvencionalno oružje, koje ne izaziva pritužbe svjetskog javnog mnijenja, i čije korištenje ne može dati izgovor Washingtonu za intervenciju? (Vidi također Gowansov “New York Times suučesnik u širenju lažnih tvrdnji o Siriji”) Tim Anderson u istrazi iz kolovoza 2013 o napadu u Ghouti ističe: Tužiteljica UN-a Carla del Ponte uzela je svjedočenja žrtava na kojima su “pobunjenici” koristili plin Sarin u prethodnim napadima
Turske snage sigurnosti su pronašle Sarin u domovima Jabhat al Nusrinih boraca.
Dokazi su i u video manipulacijama napadom u Ghouti.
“Roditelji su identificirali djecu na fotografijama kao onu koja su oteta u Latakiji, dva tjedna ranije.”
“Kemijsko oružje je dostavljeno u Siriju oda strane Saudijaca na ” pobunjeničkim skupinama “, neki mještani s umrli zbog krivog korištenja.”
“Tri od pet Kemijskih napada su bili protiv sirijskih vojnika” ili “protiv vojnika i civila”. ” U Intervencionističkom pokušaju više puta je optužena sirijska vlada za korištenje kemijskog oružja; A pravi kriminalci ostaju na slobodi.Protiv huškanja, za mirSirijski stalni predstavnik u UN-u, dr Bashar al-Ja'afari, u svibnju 2015., rekao je da širenje poticanja napada i leži protiv Sirije predstavlja napadno kršenje rezolucija Vijeća sigurnosti UN (UNSC) Rezoluciju br 1624 iz 2005 i etike novinarstva ako je ima, izviještava SANA.Sirijski mediji, koji pokušaju objavljivati o stvarnost o Siriji pod napadom, su više puta bili na meti, nešto što msm odbija priznati (vidjeti: Medijsko zamračenje arapskih novinara i vijesti o civilima kojima su odrubljene glave od strane od zapada podržanih militanata).Kao što je NATO-savez gurao svoju “sigurnosnu zonu” … što znači “zabranu letenja” u svrhu bombardiranja Sirije, antiratni aktivisti i novinari moraju prestati prenošenje laži vlada koje su protiv Sirije a skupine za “ljudska prava” moraju prikazivati istinu o ratu Sirije protiv terorizma.Od izrade ovog podužeg pregleda o ratu protiv Sirije sa 101 pregldom, došlo je do velike promjene u sirijskom rat protiv vanjski podupiranih terorista, naime Rusija je odnedavno započela zračne udare protiv Da'esh i co. Ovo povećanje ruske podrške Siriji – u vidu ruskih zrakoplova koji su uništili više centara Da'eshovih i drugih od zapada podržanih terorista i njihove trening kampovima u samo nekoliko dana, nego koalicija SAD u proteklih godinu dana predstavlja prekretnicu u ratu na Siriju, Predvidljivo, korporativni mediji povlače sve što im prestaje da demoniziraju Ruski angažman, iako je Rusija pozvana od strane sirijske vlade da napravi upravo ono što se događa.Oni koji bliže prate događanja u Sirija prenose težnje Sirijskog vodstva već godinama i naglašavaju: način da se zaustavi ISIS i sve njihove srodne grupe i terorističke frakcije i da se donese sigurnost u regiju, je da se prestane naoružavanje, financiranje, obuku i usmjeravanje terorista i oružja u Siriju, prekinuti sektašku indoktrinaciju koja dolazi iz Zaljeva od strane ekstremističkih šejhova i podržati sirijsku vojsku i saveznike u borbi za sigurnost i stabilnost u Siriji.Eva Bartlett je kanadska slobodna novinarka i aktivistica koja je živjela i izvješavala iz pojasa Gaze, Sirije i Libanona. Pročitajte druge Evine članke na njezinoj stranic: https://ingaza.wordpress.com
SOLONOV POLIS. Uređuje: Marjan Hajnal 