Marjan Hajnal

BEZIZBORNI IZBOR 

Da na trenutak izmislimo planet i ljude, – ne događa se ova priča nama. Jer, zaboga, mi smo civilizirani. Njima tamo je dosuđeno da su religiozni i u ime svoje slijepe bezosjećajne odanosti svom svetom pismu i svemu što im šamani kažu spremni su proliti krv svakog ko “njihovog” boga poprijeko gleda. A kako Bog gleda njih, iako je jasno naredio: “Ne ubij!”, to ih ne zanima, bitno je šta su u vatri, fildžanu, grahu, kartama, ovčijoj plećki, “vidjeli” njihovi “duhovne vođe” od čijeg viđenja zavise proviđenje, prevođenje, navođenje i provođenje kroz carstvo duhova do “zagarantovanog raja”. Svako putovanje biznis-prevozom košta, a cijena nije važna, čak ako se putuje i preko leševa djece i njihovih majki. Nema grijeha za ono što se novcem može platiti. Ako ničim drugim, dovoljno je platiti i svojim potpisom-glasom na izborima. Svemu se modernim indulgencijama (otkupninom grijeha) može ugovoriti amnestija. Savjest nije bitna, a nije bitno ni to što bez nje čovjek nije čovjek, sve mu je dopušteno. Ako nema novac, ima birački glas. Ako mu je još ostalo išta od smetajuće savjesti, koliko jedan atom njen, doturiće mu se kesa sa dva litra ulja, kutijom šećera, kafom i paklom cigara, obećanjem makar nikad dočekanog radnog mjesta, i, tom čarobnom formulom savjest je konačno udrogirana za duži period, bar do narednog predizbornog, jeftinog, ali efikasnog cirkus-rituala. Da se savjest ne bi prerano probudila, najbolje je namjerno predozirati narkozu, bespovratno je ubiti. Šta će mu savjest? Koja pusta povijest? Kojih sedam krugova ispunjenja karmičkog prokletstva i na sedmom koljenu? Ta nisu li svi Iliri bili sveci, a svi Slaveni, pa i Čajkovski i Tolstoj, samo puki barbari? Oni tamo u toj njihovoj “civilizaciji” vide trun u oku drugog, ali ne vide brvno o oku svom. Grdnu graju dignu kad im vuk zakolje ovcu, a što njihova saplemena-suduhovna vučja braća poklaše milione, ne doima se njih, jer, čemu savjest? Tada je posve sigurno da će odjekivati aplauzi zlikovcima prerano puštenim iz zatvora, a na nekoj drugoj planeti bi zbog svojih zlodjela sigurno strunuli u njima. Zar nisu veoma sumnjive suze majke na odru njenog jedinog svirepo ubijenog sina, ako je “sveti sud” presudio da ubica nije kriv? Ali, ne događa se ta sumnja nama. Sud je sud. Kad sud presudi da naš brat ne može biti zlikovac, neka ga među nama, heroj naš. I što sa granicom njihovog feuda nestaju obrisi njihovog narodnog korpusa i cjelovite države, nije njihova briga. Bitno je biti bitan sebi i svom idolu na svom feudu, pa i uprkos zabrani kipova i bilbord idolopoklonstva. Koliko košta savjest kupljena sadržajem jedne najlonske kese? Manje od otkupnine suza svih majki. Šta mi imamo sa njima i njihovim kurjacima s neke tamo njihove planete? Ništa. Neka nas u našem feud-getou. Ako zagade njihov izvor naše rijeke, šta je to važno, njihovo je njihovo. Požari su njihovi, u njihovom nebu, njihovom bogu u lice gori, naš je bog blag i svet. Naše bankomat-šume su naše, s našim bankar-vilama i vilenjacima. Njih i našu zemlju ne bismo ustupili nikom. Bar ne za jednu KM, kao oni tamo. Za dvije KM bi se već dalo pogađati. Ali, to sa nama nema nikakve veze. Ne događa se ova priča nama.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s