Marjan Hajnal

BEGONOSTALGIJA I SEBI-JA MANIJA

Nije kod svih Bošnjaka-muslimana u pitanju nostalgija za turskim vremenima, kako to zlonamjerni yu-nemuslimani prečesto karikiraju. Nema tog žala na strani običnog naroda, već je u pitanju žal potomaka begova kojima se u socijalizmu nije dopustilo da imaju svoje feude na kojima je radila sitna raja i koji su imali isti status kao stoka, da radi, služi, zadovoljava sve bolesne prohtjeve bega-silnika, da za njega i u ratove šalju svoju djecu, dok oko njega pijanog, raspojasanog, prežderanog, kćerke njegovih robova plešu šotu. Strigala se vuna narodu-pokornim ovcama i po potrebi slalo ih se pod nož. To je sva suština te nostalgične vezanosti za “pusto-tursko”. Zato im je socijalizam bio kost u grlu. Zato Bakir-begu trebaju Duduk-beg i Čović-beg, jedan bez drugog ne može održati svoj begovat. Zato će na svaki pomen Tita skočiti i izbaciti crnu žuč na onog koji je živio “kao ni jedan kralj”, ali koji nikog od svoje djece i srodnika nije privilegovao niti je išta pod zemlju ponio od poklona koje su mu kao priznanje poklanjali drugi kraljevi, carevi i državnici. A bio je tek običan radnik koji je zbog svojih uvjerenja o pravima radnika pet godina robovao na robiji. Koji je imao ponos, hrabrost, čast, uspravnu kičmu, da ne prizna sud koji mu presuđuje. Tu pozadinu begovi prešućuju. Titovi veziri bili su pod kontrolom i niko od njih nije imao svoje banke, jahte i lične robove. Nisu se slučajno kleronacisti bacili na plijen društvenog i državnog kapitala kojeg je poslijeratna omladina svojim rukama mukotrpno stekla. U tome je razlika “imperije Diktatora” koji je u poređenju sa sadašnjim malim begovima bio nenadmašno inteligentan gospodin kojem se čak i jedan Goebbels divio. Zbog svoje antifašističke orijentacije imao je ugled o kakvom oni mogu samo sanjati, umirući od pakosti i najbolesnije mizantropije i zavisti. I uvijek neka samo pomisle turkofili kakav bi bio njihov položaj da ih između ustaških i četničkih kama nije spasio upravo Tito. A oni se digli među prvima da vežu zastave sa svojim dželatima. Zato, još samosvjesni ljudi, ne talambasajte skupa sa onima koji vas trebaju samo kao roblje i vašu djecu za topovsko meso, ne gurajte povijest u naručje nemani već viđene u svom krvavom piru. K sebi uzimam za pravo, argumentima potkrijepljeno, da spomenem još nešto, najbitnije, što svi vispreniji naslućuju: bošnjaštvo je izuzetno ozbiljan i do u detalje razrađen jezuitsko-cionistički projekt. Da nije tako, ne bi Šimon Peres čak dva puta sterao crveni tepih pred jednim Dodikom-kriminalcem i negatorom genocida nad Bosnom općenito. Pa sad, narode i rode moj, biraj kome vjerovati.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s