Igor Galo

o partigiano

Čekajući „Klinta Istvuda“ – dočekasmo Antonia Alvareza III

Mogao sam započeti naslovom „Čekajući God (o)a“… ali nisam. Ne vjerujem da će nam se God (o) ukazati, a kamo li da će nam doći i izbaviti nas. Mentalitet kojeg imamo i koji nas krasi kmetski je mentalitet, a on se  upravo samo-održava u našem duhovno i idejno gnjilom okruženju. Taj mentalitet kmeta zapravo ne želi God(o)a iako ga stalno priziva.

Ližemo oltare i druga v(l)ažna mjesta, licemjerno i prijetvorno GA prizivajući, istodobno nadajući se da neće doći, jer njegov dolazak bio bi bolan i za nas, itekako. 

Znamo mi to vrlo dobro i znamo zašto – grešnici kakvi jesmo! Kunemo mu se, nećemo više, najradije bi se od beznađa ubili, samo-ukinuli ali…

„Vidi, tu je i drvo ali užeta nema da se objesimo …“  nudi  izlaz Samuel Beckett svojim junacima znajući njihove kapacitete – a zna i nas iako nas nikad nije upoznao.

Nama također, kao i Beckett-ovim junacima,  ne pada na pamet da se „objesimo“, a kamo li da se odupremo ili pobunimo,  trpjeti je lakše. Čekamo.

Kmetovi kakvi jesmo, čekamo God(o)a, vjekovima… Trajno trpno stanje podnošljivo je uz vjeru u God(o)a i njegov skori dolazak, uz nešto dodatnog (od)laganja od strane njegovih izaslanika na zemlji i njihovih pomoćnika.

Međutim, to trajno trpno stanje postaje sve gore, čak i kmetovi to uspijevaju shvatiti. Jeste da misao putuje „od dupeta do glave“ prosječno tridesetak godina – a udaljenost svega pedesetak centimetara?! Nažalost, za nas to ne važi, dajte nam više vremena – misao još nije stigla.

Od God(o)a očito nema ništa, nikakve vajde.  Počinjem maštati da ćemo skupiti nešto odlučnosti, a možda i love, kao one kurve u filmu „Nepomirljivi“, onom filmu sa Divljeg zapada,  i pozvati „Klinta Istvuda“ da nam pomogne i da nas spasi iz kandži naših „šerifa“ i naših  „gazda“…

Dakle, umišljam si, kao kurva, sad u ovom filmu sa Zapadnog Balkana, da neću  više trpjeti „tucanje u glavu“, uz ono redovno tucanje za koje sam ionako slabo ili nikako plaćen – izmoliti ću „Klinta Istvuda“ da nas oslobodi terora onih koji nas „tucaju u glavu“, njihovih samovolja, samovolje njihovih uhljeba i uhljebinih uhljeba.

I tako… slatko maštam kao što i svaka kurva mašta da će jednog dana doći „onaj“ koji će je umjereno tucati, možda maziti, a možda i izbaviti iz kupleraja…

Između odluke da čekamo God(o)a ili da dočekamo „Klinta Istvuda“ ima nešto prostora i za  nas kmetove jer God(o) sigurno neće doći u ove krajeve, a kako vidim čak i „GOSPU“ u Međugorju provjeravaju da li dolazi ili  nas zaobilazi.

Dođe li nam „Klint Istvud“ plakati će i kurve i šerifi, ali i GAZDA.

Sva sreća, nije došao „Klint Istvud“ – došao nam je ANTONIO ALVAREZ III.

Za generalnog upravitelja REPUBLIKE HRVATSKE, stići će nam ANTONIO ALVAREZ IV

Radujte se narodi.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s