Amir Telibećirović

 

NATO i Rusija u Bosni, k'o dva oka u glavi – ali sa migrenom

 

 

Ili ste s nama, ili ste protiv nas!“ – Odjekuju ove zlokobne riječi širom svijeta, otkako ih je izgovorio nikad osuđeni ratni zločinac George W. Bush. Zna se da nije on sam izmislio te riječi, i nije ih prvi javno upotrijebio, ali ih je dobro politički iskoristio, i još bolje (ili još gore) fizički primijenio.

Da zanemarimo sada globalnu primjenu te ubitačne formule, i da se ograničimo samo na Bosnu. Na primjer, kroz relaciju sa ustanovama kakve su NATO Pakt i UN. Kao što je poznato, oružane i civilne formacije obje ove međunarodne institucije su odavno prisutne u Bosni. Ali koliko su još i danas prisutne unutar svijesti bosanskog stanovništva, ili na koji način? Na to pitanje se ne može odgovoriti kroz samo jednu definiciju. Zadnjih godina, uz kulminaciju zadnjih mjeseci, u Bosni, ali i širom Balkana stvara se nova polarizacija među ljudima. Ova podjela podsjeća na onu iz 1948 godine i nešto poslije, u nekadašnjoj Jugoslaviji. Onda se stanovništvo ideološki dijelilo između pristalica SSSR-a, jugoslovenskog samoupravljanja, zapadnih sila i nacionalizma. Danas se nameće podjela između onih koji su (kao) za NATO i onih koji su (kao) za Rusiju, šta god sve to podrazumjevalo. Ova podjela stiže poput nastavka primjene već spomenute – „Ili ste s nama ili ste protiv nas.“

Geopolitičke i geostrateške smjernice se ponovo lome na Balkanu, sa Bosnom kao centralnim i najranjivijim dijelom takve ‘lomljave.’  Pojednostavljeno, naivna javnost bi rekla kako oni koji nisu za NATO, automatski su za Rusiju, i obratno. Šta je sa onima koji nisu niti za NATO niti za rusku (ili čak rusko-kinesku) vojnu silu u Bosni?  Njih se obično svrstava u kategoriju naivnih. Možda zato jer ih niko i ne pita za mišljenje. Međutim, ni ostale niko ne pita za mišljenje, kao što ni ljude u Siriji niko nije pitao, niti sada pita za mišljenje. Vojni i politički predvodnici Amerike i Rusije, kao i toliko puta do sada, dogovaraju se o „rješenju“ krize, kako to oni popularno zovu, u Siriji.

Iako djeluje na prvi pogled kao da se ništa ne može promijeniti od strane običnih ljudi (a koji su to neobični ljudi?), što nisu ni za ni protiv, ipak treba podsjećati javnost da postoje i takvi. Tek toliko da se umanji efekt polarizacije među nepoznatim stanovništvom. Na djelu je već odavno vidljivo kako izgledaju posljedice tih podjela, to jest unošenja nemira među ljudima koji govore istim jezikom i stanuju u istom komšiluku, a koji bi možda inače mirnije živjeli. Na primjer u Crnoj Gori, tenzije se stvaraju između onih koji su za NATO i onih koji su protiv. U Srbiji također. Za Bosnu je suvišno i podsjećati koliko i kako su ovdje nastale takve podjele. Pritom, u Bosni su NATO trupe svakako prisutne. Imaju svoje vojne baze već par decenija, oko Sarajeva, Tuzle, te su uvezane sa onima na Kosovu. Zato se i ovdje više osvrćemo na jedinice i politiku NATO-a, a nešto manje Rusije, pošto još nema vidljivih ruskih vojnih baza u Bosni, iako ima političkih uticaja. Mnogi ljudi u Srbiji, u Bosni, u Crnoj Gori, te donekle i u Hrvatskoj, vjeruju, ili bar tako kažu, da bi im bilo bolje da dođu pod neku vrstu ruske okupacije, ili zaštitne zone, šta god to bilo. Sami sebe ubjeđuju da bi to imalo veze sa religijom, geografijom, kulturom, rasom, geopolitikom, ekonomijom, ili naprosto sa inatom, da bi se kontriralo američkoj globalnoj aroganciji. S jedne strane to je razumljivo, a s druge strane ostaje činjenica da je to opet nekakvo vlastito poniženje i biranje između pristajanja na jednu okupaciju u odnosu na drugu, bila to vojna, ekonomska, socijalna, kulturološka ili još neka okupacija.

 

‘NATO-vim stazama rezolucije’

Pošto trenutno na toj globalnoj šahovskoj tabli SAD i NATO kao vojna sila ipak imaju preimućstvo, vrijeme je da podsjetimo one u Bosni, ali i malo šire, kako izgleda njihovo nekritičko pristajanje na sve ili skoro sve što NATO zahtijeva. To ćemo pokušati oprobanom metodom, postavljanjem pitanja među kojima su i ona u kojima su već sadržani odgovori, bez nametanja. Pitanja na koja mogu, ako žele i smiju, da odgovore svi oni koji pretjerano insistiraju na Bosnu u kojoj bi Nato radio sve što želi.

Pitanja su:

–          Koja je svrha postojanja oružanih snaga BiH, ako će služiti uglavnom za Nato operacije širom svijeta, a neće ostati u svojim matičnim bazama?

–          Da li primjetite sličnost sa starim okupacijama zemlje, iz austrougarskog perioda kao i iz osmanskog perioda, na primjer kroz nekadašnju tursku ‘devširmu’ ili ‘danak u krvi,’ ili kroz regrutaciju za austrougarsku vojsku, u NATO-vim slanjima bosanskih i drugih vojnika šiom svijeta, da ginu ili napadaju druge, za ciljeve Nato-a?

–          Mnogi su čuli za takozvano „pravo prve bračne noći“ iz vremena osmanske okupacije. Prepoznajete li poziciju Bosne kao mladenke iz takve noći, koju gazda zvani NATO ‘posudi’ za svoju zadovoljštinu, kao što to učini sa ostalim državama, nacijama, narodima, plemenima, što su poklopljeni na sličan način? Također, usljed bosanske specifičnosti, Bosna može biti i kao neki mladoženja koji samo nemoćno posmatra kako mu gazda odvodi mladu za tu prvu bračnu noć, nagađajući da li će ona biti zaista oplođena te noći ili će se sve završiti gazdinim orgijanjem bez začeća.

–          Često slušamo, kako se pod mutnim okolnostima prodaju zemljišta u Bosni strancima, pretežno iz Turske, iz arapskih država, te ponekim ruskim tajkunima u istočnoj Hercegovini, što svakako ima veze sa domaćom korupcijom u vlasti. Međutim, sjetimo li se da je NATO baza, kao najveća vidljiva međunarodna vojna baza u ovom dijelu Evrope, skupa sa onom na Kosovu, bespravno smještena na Butmiru kod sarajevskog aerodroma, kao i ona u Rajlovcu, te američka vojna baza Eagle kod Tuzle, i još neke manje, ili manje upadljive?

–          Da li iko od nas zna gdje NATO jedinice u Bosni odlažu svoj otpad?

–          Neki kažu da Bosna može izgubiti svoju suverenost, svoj mir i svoju slobodu, ako bi Nato otišao iz zemlje. Pitanje je, koju slobodu, i koju suverenost, ako računamo da je mir očigledno privremen i nesiguran, uz podsjećanje da je država politički i etno-religijski podijeljena?

–          Zašto se NATO avijacija umiješala u rat 1995 godine, u vrijeme kad je Armija BiH po prvi put počela da vrši ozbiljnije kontraofanzive, te čak i vraćanja nekih sela i gradova, a ne tri godine ranije?

–          Zašto su vršili bombardovanje položaja srpske vojske oko Sarajeva i još nekih bosanskih krajeva, na takav način da je dugoročno bilo više štete za Bosnu, nego za njene napadače, mada su mnogi tadašnji mediji jednostrano prenosili detalje o NATO bombardovanju, baveći se nekakvim rezolucijama a ne stanjem na bosanskom terenu?

–          Ne podsjeća li vas to ponekad na američko bombardovanje Isila, ali na takav način da više štete bude za žrtve Isila, šta god da je taj Isil o kome nejasno slušamo, čitamo i gledamo?

–          Tačno je da su NATO formacije multinacionalne, multirasne pa čak u određenoj mjeri i multireligijske, ali takva je nekad bila i moćna rimska vojska, i tursko-osmanska i austrougarska i jugoslovenska i sovjetska. Da li to garantuje onovu bosanskog jedinstva?

–          Ukoliko ste čuli da su NATO bombe ostavile za sobom osiromašeni uranijum na lokacijama gdje su padale u Bosni, Srbiji, na Kosovu, u Crnoj Gori, da li ste čuli o porastu oboljenja od karcinoma i leukemije na tim istim lokalitetima?

–          Širom Afganistana, Iraka, Laosa, Kambodže, Vijetnama te mnogih dijelova Afrike, rađaju se bebe sa jezivim tjelesnim deformitetima, kao posljedica zatrovane zemlje, vode, hrane i zraka. Da li vam je poznato koliko su NATO bombe sa opasnim hemikalijama i sa uranijumom doprinijele tim zagađenjima?

–          Jeste li upoznati sa podacima o saradnji Rusije i Amerike pri podjeli teritorija drugih zemalja, dok se u naivnoj javnosti plasira priča o stalnoj suprotstavljenosti Amerike, Nato-a i Evropske Unije sa jedne, te Rusije i Kine sa druge strane?

–          Ako se stalno govori o demokratskim izborima, odlukama i uređenjima, kako onda da u slučaju NATO-a nemamo taj famozni demokratski izbor, nego se NATO nameće kao nešto podrazumijevajuće, u medijima i u dnevnoj politici?

–          Ukoliko je Nato zaista osnovan samo radi zaštite Zapada od komunističke sovjetske imperije nakon drugog svjetskog rata, šta je po vama onda funkcija NATO-a danas, kada sovjetske prijetnje više nema?

–          Kako objašnjavate prijateljski sastanak između nekadašnjeg NATO oficira Vesley Clarka i Ratka Mladića, usred masovnih napada na Bosnu 1994 godine, kojom prilikom su njih dvojica čak i simbolično razmijenili svoje vojne šapke na glavama, ne krijući to pred foto kamerama, sa osmijesima, u vrijeme kada je tobože srpska vojska bila sukobljena sa NATO jedinicama?

–          Zašto bi Bosanci išli da ginu ili da budu ubijeni za poslovne intrese velikih međunarodnih korporacija, pod okriljem NATO-a?

 

Čija je zemlja, njegovo je i smeće

Ovo su znači neka od brojnih pitanja na koja su prenaglašeni sljedbenici ili branitelji NATO politike u Bosni, dužni da odgovore, na određeni način. Neke stvari se neizbježno ponavljaju na ovim prostorima, i to ne samo kroz moderni historijat, nego i kroz drevni, antički.

Na Butmiru kao arheološkom lokalitetu, nađene su mnoge drevne ilirske i rimske relikvije. Danas je tamo velika NATO baza. Prije toga je bila na obližnjoj Ilidži, na istoj lokaciji gdje je par hiljada godina ranije bila vojna baza starih Rimljana, također u korist rimske okupacije. Rimljani su imali na svome grbu poznatu latinsku skraćenicu SPQR. NATO i UN jedinice su jedno vrijeme na temeljima ilidžanske rimske kolonije, imali englesku skraćenicu SFOR. Nećemo previše zalaziti u detalje ovdje, jer bi mogli razvodniti centralni motiv ove poruke.

Recimo još da otprilike znamo zašto ni NATO ni Rusija ni Kina ni Turska, ne bi trebali vojno niti politički okupirati Bosnu, i ne samo Bosnu. Kulturološki možda, o tome bi se dalo raspraviti, kao i za ekonomski segment priče. Ali ideološki aspekt je neophodno odbaciti. Otprilike znamo šta treba ostvariti na tom planu, manje-više, ali zato ne znamo kako.

Možda, za početak, da im prestanemo pomagati tako što sami zagađujemo bosanske rijeke, jezera, šume, parkove. Priroda širom Bosne je puna smeća, a to nije uradio NATO, jer njemu je možda svejedno, dok nama ne bi trebalo biti. Nekome ovo može zvučati otrcano, čak i patetično. Donekle i jeste tako, ali to ne mijenja činjenicu da sami Bosanci ostavljaju smeće širom vlastite zemlje. Ako NATO krene ostavljati hemijsko, biološko ili nuklearno smeće ovdje, biće to skoro pa normalna evolucija od malog lokalnog zagađenja ka većem.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s