Marjan Hajnal

SLOVOPISAC BOSANČICE

Dragi prijatelji, bosanski patrioti, dobri ljudi, susjedi, sestre i braćo, kozmopoliti, humanisti!

Više od časti, ne manje od sjene sudbine, mene kojem prozvaše imenom pod kojim me znate, pozva glas grumena zemlje bosanske posijane stećcima Dobrijeh Snivača, spokojnih potkamenih Spavača koji čekaju ispunjenje Pravde, didovi naši i pramajke naše što rano i silom polijegaše u zemlju, ni čijim kostima često ne daju mira ni spokoja, ni Nevoljnom Vojni, ni Kosari, ni Gorčinu, ni Kraljici i kraljevima, – u sudbu hudu mi pripade da vas pozovem, da se više nikada ne raziđemo, ni živi, ni u smrti. Možemo i odlutati, zavaravati se, ali More Istine će nas vratiti istoj obali.

Beznačajnosti mojoj samo toliko pripada da spomenem da od oktobra 1976, punih 40 godina vodim boj, čas rovovski, čas prikriven odisejskim varkama i gubitkom traga pred izvjesnošću klopke, lomače, odstrela, čas odijeljen daljinom, ali nikada toliko dalek da ne bih bio uvijek mišlju u Milama i pod rodnom Visočicom, kao i na Bobovcu, u Dubrovniku bosanskom u Kopošićima, u Jajcu, na kuli Gradačac, na obalama Neretve, Drine, Une, opsjenjen i opčinjen likom Zmaja od Bosne.

Ono što bi trebalo da nas povezuje je usaglašen stepen gorčine spram svih što Bosnu izdaše i komade njene prodaju u bescijenje, imajući svršen plan uništenja otadžbine, ne samo za danas, već i za prekosutra. Ne govoreći o sebi, sloveći o svima vama, posvećeni sebi, prizivam vas k sebi slobodnima i samo sebi pripadnima.

Strategija uništitelja je izbrisati nas. Taktika im je zadužiti nas. Koncepcija njihova je baciti nas na deponiju njihovih nuklearnih arsenala i aktivirati ih s našeg tla prema moćnom neprijatelju koji bi nas bez milosti zbrisao kao zalutali trn pod kožom njihove frankenštajnske pojave. Operatika je njihova špijunaža i krađa naših ideja i zasluga. Metodologija je njihova uvesti nas u protektorat. Ili, pakt. Ko li će paktirati i protiv koga ako svi nestanemo?

Ali, dobro zapečaćen kood humanosti našeg Čovjeka Bosanca ništa ne može krivotvoriti niti ga klonirati.

Kao Bosanac koji je i Hercegovac Velemir, kao i Bošnjak, kao i Bošnjanin, ćuteći u sebi i Abrahama i Ibrahima, i Budu i Hrista, i Muhameda i Zaratustru, a ponajviše slovopisac Bosančice, pozivam vas da kapljom života i suzom djeteta nevinog osvjedočimo da smo nebitni, i otpisani, kao što i jesmo, ali, vječni, kao oni koji su svome domu rekli: – Da, ti si naš, ne dajemo te ni cijelog ni pod najam. Ni Sutorinu, ni Čapljinu, ni Stolac, ni Drvar, ni Rudo, ni Zvornik, ni Cazin, ni Brčko… Nećemo Bunu dati jednom gazdi, Semberiju drugom, Hutovo trećem, Drini nećemo dopustili da odnese sjećanja na mala trupla što bijahu živahna vesela djeca.

Kažu dušmani da se Kozara nije dogodila, da nije bilo potrebno voditi ofanzive, da Šeremet i Šolaja nisu nam ni trebali osvajati svoja brda i izvore, da majke SKOJ-evki nisu bile veće heroine od Save Kovačevića… Ništa njima nije Stari most u Mostaru, kao što im ne predstavljaju ništa Branko Ćopić, ni Alija Sirotanović i njegove ruke kojima je kopao crno zlato za nečije bijele kragne, kadilake i nečiji „bijeli hljeb“.

Husinskog rudara još čuvaju kamarati, progovorili u nama, kroz nas, koji ćemo se za njih velike i male voljeti, prkosni, sneni, smrtno-besmrtni. Otpisani, nemamo šta izgubiti, a priklonimo li se izdaji, kao svi izdajnici, špekulanti, kalkulanti, trgovci, liferanti, „sveznajuće“ neznalice, dodvorice, kukavice, beskičmenjaci, smećem lažnog znanja punoglavo prazno-brbljivi, delikventi, defetisti. Ako bismo još časili časa i bili sa njima, bili bismo njima nalik, bez prava na biološku oznaku, bili bismo kao da nismo ni bili.

Ne pristajući da smo niko, da smo svedeni na nulu, mi biramo biti mi, svoji na svome, nepokoreni, bolje mrtvi a živi, nego živi a mrtvi.

Da ne ostanemo dužni, zbog vas, pokondirene i prodane, koji se krstite imenom dijaspore, neobavješteni i zluradi i nas egzilante trpaju sa vama u isti koš. A i vi na nas atakujete kao oni „domaći“ koji frtalj vijeka blagoglagoljaju i još bi oni tako i po vijeka, da nije nas koji ćemo ih „krstiti“ bliznakinjom Izdaje. Budite vi i dalje dijaspora i skupljajte pare za rešeto kojim zahvatate mutljag, ne ulažite ni slučajno u škole, fabrike i bolnice. Neka vama i generala pod čijom neizgovorenom komandom pucaju izdani i iznevjereni borci-heroji sebi u glavu.

Dosta su nam djecu odvodili na tuđinska ratišta i domaća stratišta. Dosta nam je bilo lažnih osmijeha i podilaženja čekajući svoga Godoa. Njega nema i neće ga biti. Do sada smo zasluživali da nam se s pravom ruga David Štrbac, da nas proklinju Majka Knežopoljka, Hava Tatarević, dok Konjević poljem i Međugorjem jezde vampiri.

Ali, gori su od njih zašećereni smutljivci, Golumovi pehlivani koji ni rodnog lista nemaju ni lične karte bosanske. Ranije smo ih opominjali, dozivali, i samo iz opreza i humanosti nismo prozivali, a sada s punim pravom njihova imena prikucavamo na stub srama. Ako sada nisu na nogama i glasom i stasom i cijelim bićem za Bosnu, šta još očekuju, šta još traže u njoj?

Da ne bismo bili obasjani ni plamičkom iste omraze kojom će ih vrijeme ispratiti u bespovrat, mi smo tu. Za nas su Fata Orlović i Srđan Aleksić – majka i sin. Ko to ne čuje, ne vidi i ne shvata, široko mu bilo po Šumadiji, Slavoniji, il’ Anadoliji.

No, okrenimo list, osvrnimo se oko sebe i pogledajmo u dubinu ambisa kojeg su nam iskopali naši „bližnji“. Kome su oni bliski jasno je već odavno.

Osvrnimo se na garež i rasulo, prizovimo u sjećanje plač nejači i jauke mučenih, silovanih, prognanih…

Ko ostade na vjetrometini?

Vidite vi dobro ko i koliko nas ostade.

Zato, ućutite, vi grlatori, ili, nećemo vidjeti razlike, koje zapravo i nema, a vi ste je svojom podmuklom igrom i uspostavili i proglasili je slučajnom sličnošću. Ne, nema slučaja. Isti ste vi, i još gori. Ne počini ni Turčin ni Nijemac što počiniše „naši“, a vi svi – stali uz „vaše“.

Pa, mislite li da vam dobro stoji to „naši“? Ostanite u tom uvjerenju.

Mi znamo šta je naše, čemu možemo od vas da se nadamo, a znamo i šta nam je činiti.

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s