Marjan Hajnal

PITANJE

(Iz “Posljednjeg”)

Može li se planeti Zemlji oprostiti što se vrti oko Sunca? Ako je krčag pao i razbio se i njegovi se dijelovi ponovo slijepe, može li se zaboraviti da je on ipak razbijen i da njegova vizuelna kompaktnost predstavlja iluziju? Od palih trešanja može li se očekivati da se vrate na svoje grančice i ponovo pretvore u cvjetove? Zaborav i oprost kao metafizičke kategorije s onu su stranu mogućeg. Njihova je potencija hegelijansko samoukidanje, samopregorijevanje, do nepostojanja. Sve drugo je „švedski sindrom“ koji, nepreboljen, uzrokuje – uzastopno ponavljajuću osvetu. Mi možemo jedino da istražujemo i shvatimo korijene zla, i da primjenjujći znanje na svoj život, tim primjerom iniciramo eventualnu ciljanu promjenu. Ko unaprijed nacilja lošu karmu, ona će mu se i dogoditi. Ko se unaprijed samosvjesno brine o svojoj duši da ne padne u napast hedonističkih izazova, izbjeći će uzročno-posljedičnu reakciju vječitosti ponavljanja bola i izdaje.

Pitanje već davno počivajućim roditeljima:

Koliko olovnih suza može stati u ovu kristalnu čašu kojom me darivaste i koju nazvaste životom? Nikada, nikada ne spomenuste zlo. Ne rekoste ni uobičajeno – čuvaj se! Ništa! Znali ste, ali niste vjerovali da može osvanuti isti dan kom ste me ukrali. Da me sačuvate? Ne očekujte da im oprostim. Zaboraviti ne mogu. Ja sam samo trešnjin cvijet. Prerano ili prekasno procvjetao, isto je. Nema povratka. Ne mogu čak ni kao Pero Zubac reći da sam davno prokleo Hrista. Psovao jesam, ali nikada Njega. Kao što Ga nisam nikada molio ni da me zaštiti. Kako Ga dijeliti sa zlima kojima je potrebniji? Ne vjerovah i ne vjerujem u oprost. Opraštaju oni koji će opet naći razlog da im se oprosti. Zaboraviće da im je zaboravljeno. Ne trebaju mi lažni brodolomnici u mojoj krhkoj barci. Oni su izazvali pomor labudića. Oni su svojim zloduhom-zlodahom sledili moje prerano procvale cvjetove trešnje. I mržnja i osveta su njihove, prizvali su ih, biće im. Ja plovim dalje sam. Ponio sam samo mali kaktus.

Trovali su moju dušu
Pretvorih se u kaktus
Što procvjeta samo jednom
U hiljadu godina
Samo jednim cvijetom
Žutim , bez mirisa ,
Ali i bez otrova

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s