Marjan Hajnal

U Sarajevu

BOSNA I HERCEG-VOJVODINA

Vojvođanski hercegovat (prema Deklaraciji Ordo Novus Seclorum, preciznije određen kao Protektorat Unije arapskih, njemačkih, kineskih i ruskih zemalja) 

Mislio sam da će me ova mučna tema, prema svjesnom izboru i podsvjesnom zamoru, bar neko vrijeme zaobilaziti, ali, jutros, čitajući knjigu Abdulaha Sidrana „Oranje mora“, kada dođoh do poglavlja „Dovoljno je samo Bosna“, ponovo se uskomešaše moje misli o odsustvu svake logike u odnosu Bosanaca prema sebi samima, sudeći prema servilnoj snishodljivosti u ravni krajnjeg mazohizma. Da ne bi bilo zabune, ako im riječ potomka naturaliziranog i od imperijalnog kleronacizma emancipovanog Austrougara Hajnala Emila-Bosanca nije kristalno čista kao djetinja suza u namjeri da im objasni i pojasni u kakvu su ih podlu zamku uvukli Austrougari, Turci i ini Čivuti, neka im bude bar malo bliže što ih i Akademik Sidran priziva k pameti (a i njegovo se „sumnjivo“ prezime ne završava na –), da su Bosanci samo Bosanci.

I zato: Eureka! Imam rješenje za tvrdoglave!

Kad već nikako neće sebi da utuve u svoje uznosite glave da nema zemlje sa dva imena osim one „svoje“ koju zovu kako su im drugi nametnuli, a ne prihvataju ni da se obrazuju i da shvate da je hercoga po Carstvu bivšem i sada-inkarnirajućem bilo puno i ni po jednom drugom se ne prozva njihova pokrajina osim u Bosni, da bar malo budu odani svom maternjem jeziku pa prihvate da je hercog, iliti herceg, (lat. dux, tal. duče) u prevodu vojvoda, i ni mikrogram više!!! Po Vojvodi Stjepanu se na popisu iz 1991. kao njegovi sljedbenici izjasnilo tek 467 građana. Ni prema magarećoj logici nije jasno kako onda u UN proglasiše nezavisnu RBIH, a ne odmah Republiku Bosnu? Mogli su, ali nisu htjeli, jer, ne ide im u imperijalnu crnosvjetsku, a ni domaću kvislinšku računicu: nisu bitni onih 4,377.000 već su bitni onih 467 !?

Dakle, šta je patent u slučaju naziva naše zemlje? Kad već neće da su Bosanci, neka se na sljedećim izborima izjasne kao Bosanci i Vojvođani. Da! Naša zemlja se po njima ne zove Republika Bosna i Hercegovina, već Bosna i Vojvodina. Puno je bilo hercega/hercoga/vojvoda, ali, samo su naši bandoglavci ljubitelji svega „stranjskega“. Ljube biti nobl-snobl, pa neka je i kolonijalno ideološko leksikološko đubre. Elem, naši sjeverni susjedi, Lale u vojvodstvu Banata, Baranje i Bačke, imaju svoje pobratime, Bosanske Vojvođane. Pa sad, koliko kojih gdje ima, ko je čiju zemlju neselio ili na nju bacio oko, teško je znati, a krv nije voda. Možda zato tako olako, onako bratski, s vremena-na-vrijeme proljevaju krv jedni drugima. Pa čak i oni koji ih baciše u te lance krvave pitbulske kavge, više ih sažaljevaju nego oni sami sebe. Ima li lijeka bosansko-vojvođanskom bunilu, tom bukoglavom sado-mazohističkom dogmatizmu koji Bosance vodi iskorjenjenju? Dokle će ih skupa sa unucima prodavati za kutiju šibica?

Uz dopuštenje Avde Sidrana, citat iz njegove prethodno pomenute knjige, za ilustraciju tome šta je Sarajevo bilo prema popisu stanovništva od 10.10.1910, rubrika „Maternji jezik“:

Bosanski jezik 36.400, njemački 5.246, španjolski 4.875, češki 1.702, mađarski 1.392, slovenački 789, poljski 502, talijanski 465, armenski 103, ciganski 100, rumunski 59, grčki 39, slovački 35, rusinski 34, turski 31, francuski 31, ugarski 17, engleski 12, arapski 2, ostalo 1. (H. Kreševljaković: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave, 211, str., IV).

Kako se počelo 1991. sa depopulizacijom Bosne, Herceg-Vojvodine, što je samo nastavak davnašnje masonsko-austrougarske zavjere demografskog inženjeringa, uskoro će ista lista zastupljenih jezika u Vojvodini br.2 izgledati slično, samo idući obratnim slijedom.

Svemu ovome ipak su najkrivlji sami Bosanci/Bošnjaci koji u sebi zaboraviše i u potpunosti pokopaše Bošnjane (i stećke im svakako već odavno skrnave i rasturaju): Bošnjaci su narod koji ne može da se usaglasi ni o tome pod kojim će imenom nestati (A. Sidran „Oranje Mora“, str.98).

Prema našoj endemičnoj varijanti  lijepe Machu Picchu postojbine gdje su nas zaputili politikanti, korumpirani, zombirani i vjerovatno već biočipovani barkodirani hemboti, najbolje je da počnemo razmišljati o novom, naravno, tautološkom nazivu: Vojvođanski hercegovat (prema Deklaraciji Ordo Novus Seclorum, preciznije određen kao Protektorat Unije arapskih, njemačkih, kineskih i ruskih zemalja). 

Neprijatelj Bosne je neprijatelj.

Bio satnik ustaša vojvoda paša herceg ili četnik, isti su.

Izdajnici. 

I jezika, i vrila, i busena, i stećka.

Ubiše Nenca, kraj njegovog zdenca. Ubiše Gradaščevića. Ubiše Džemu. Ubiše Suadu i Olgu, Boška i Admiru. Ubiše muža i šest sinova Have Tatarević. Ubiše Srđana Aleksića. Ubiše Gorana Čengića, rukometaša. Ubiše Omera Filipovića. Ubiše Denisa Mrnjavca. Ubiše Mahira Rakovca. Premlatiše dečka, slikara Nusreta Hodžića, prebiše čak i Orhana Bajraktarevića, profesora na FIN, na islamski svetac, 27. noć Ramazana, Lejletu-l-kadr… Ništa nabildanim hembotima više nije sveto, ponajmanje Bosna i Čovjek njenog neba, vrela i grumena.  

 

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s