Nadan Filipović

Derviš Sušić – podsjećanja (1)

 

http://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=920:o-derviu&catid=58:dervi&Itemid=97

 

Derviš Sušić

Derviš Sušić

(Vlasenica, 1925. – 1990. Sarajevo)

Ko je Bošnjacima Derviš Sušić? Ko je on Bosancima i Hercegovcima? Je li on odista bio toliko, ili ikako, veliki antimusliman kakvim su ga prikazivali, pa i danas mrtvog prikazuju neki ljudi bliski vrhu Islamske zajednice u BiH, ali, po čaršijsko-mahalaškoj inerciji, i neki politikantići teškog balkanskog bolesnika?

Mislim da je red kazati, odnosni zapisati par riječi o tom skromnom čovjeku koji je iza sebe ostavio djelo i sada aktuelno, posebno u ovim turbulentnim vremenima, kada neki iz bošnjačkog korpusa razvlače pamet Bošnjacima, kada srbijanski gaulajteri razvlače pamet bosanskim Srbima i kada škutorski desničari dinstaju hrvatski mozak od Neretve do granice sa maticom. Susjedi i komšije javno, a bošnjački politički pigmejci tajno, očekuju da ih u razdjelbi zapadne po čejrek Bosne i Hercegovine, baš kao stare polumrtve krave na klaonici i da se „rogovi u bosanskoj vreći“ konačno rastale u svoje nacionalno čiste torove.

Šta to puno kazivati o golemu čovjeku? Neka se pišu laude malenim koji su sami sebi bajagi veliki u iskrivljenom ogledalu svbog kratkotrajnog prezenta. Te laude brzo postaju vrijedne toalet-papira. Upotrebljenog!

Rođen je 3.juna 1925. godine u Vlasenici. Gimnaziju je završio u Tuzli, a učiteljsku školu u Sarajevu. 1941. godine primljen je u SKOJ, a 1942. godine, kao učenik sarajevske Učiteljske škole, odlazi s grupom učenika u partizane, što će imati znatnog uticaja na njegov književni svijet i tematsku zaokupljenost. Poslije oslobođenja bio je omladinski rukovodilac, potom učitelj i novinar. Od 1949. do 1951. urednik je lista Oslobođenje, a onda prelazi u Tuzlu gdje radi kao referent za kulturu i narodno prosvjećivanje, potom kao upravnik Gradske biblioteke. Potom ponovo prelazi u Sarajevo i radi kao savjetnik u CK SKBiH. Dobitnik je brojnih priznanja, između ostalih i Dvadesetsedmojulske nagrade, Nagrade ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Objavio je mnoge pripovjetke, oglede i romane. Već 1950. godine objavljuje “Jabučane”, a iste godine slijedi roman biografskog karaktera “S proleterima”. Nakon toga izlaze jedna za drugom: Momče iz Vrgorca, Ja, Danilo, Danilo u stavu mirno, Teferič, Kurir, Drugarica istorija, Pobune, Uhode, Hodža strah, Žestine, Tale, Parergon – bilješke uz roman Tale, Žar i mir – hronika jednog mirnodopskog ljeta negdje u Bosni, Veliki vezir – historijska drama u dva dijela, Nevakat, Listopad, Jesenji cvat – drama, Posljednja ljubav Hasana Kaimije – drama, Baja i drugovi – drama, Cvijet za čovjekoljublje, i posthumno “Čudnovato”, 1992. godine. Neka od njegovih djela su prevedena na njemački, poljski, albanski i mađarski.

Mnogi od nas znamo da je Derviš Sušić bio i otišao s ovog svijeta kao pogolem ters, ali je malo ko i predpostavljao da je bio veoma vidovit čovjek. Naime, on je vjerno opisivao stanje kojem je Bosna stotinama godina bila izložena (ratovi, unutarnja previranja i sukobi, koji su joj oduvijek onemogućavali da prati zapadnoevropski svijet u njegovom razvoju), pa je još za života anticipirao današnje stanje u Bosni: “Sva je Bosna na umoru od boljki iznutra i od posjekotina izvana. Kako tada, tako i danas.”

Islamska zajednica Bosne i Hercegovine i Čaršija ga nisu voljeli. Naprotiv. Proglašavali su ga antimuslimanskim elementom, prodanom dušom, opanjkavali, olajavali, a malo ko se upitao zbog čega? Odgovor je jednostavan – Derviš Sušić je bez ikakva kompromisa i dlake na jeziku ukazivao i opisivao kako su bosanske Muslimane u austrougarskoj, starojugoslovenskoj i NDH-Bosni neki iz vrhova IZ u suradnji sa muslimanskim političarima, politikantima, gradskim, prigradskim i seoskim hodžusijicama, muhtarima, kadijicama, pacovima iz Vakufske direkcije, svakako ruku pod ruku sa mnogim propalim agama i begovima “prodavali” susjedima sa zapada i komšijama sa istoka, naveliko i pojeftino i Beogradu i Zagrebu, vješto manipulišući politički retardiranim muslimanskim masama. Kako se taj “film” vrtio od 1878. godine, tako se ista priča ponavlja i danas kao neki déjà vu. BiH – Muslimanima se taj stari film vrti od 1990. Doduše od 1993. nastavak istog filma gledaju Bošnjaci kada je njihovo nacionalno pitanje bajagi “definitivno riješeno” u hotelu “Holiday Inn” nakon aklamacije vrha SDA koja je tu svoju podrumsku sesiju proglasila Bošnjačkim saborom. U taj vakat su bosanske Muslimane, a od 1993. Bošnjake u propasti vodili kojekakvi “nostradamusćići” koji su tvrdili da rata neće biti, da za rat trebaju dvojica, da Muslimani mirno piju kahvu, itd., ili klovnovi tipa “demokratska država počinje u ponedeljak”, te čitava galerija takozvanih lidera i liderčića koji su ponovo pripremili i poveli svoje bošnjačko stado u klaonice, nestajanja i posvemašnju propast koja je danas više nego li očigledna.

Derviš Sušić je predvidio da će u Bosni i Hercegovini biti i danas tako, od 1992. godine, pa do današnjeg dana. Ni dobitnici, ali ni gubitnici rata 1992 – 1995. su zgurani u polovinu nekadašnje domovine, u polovinu koju će morati rastaljivati sa “susjedima”, tako da će (dabogda ja nemao pravo) doživjeti sudbinu evropskih ili europskih Palestinaca potrpanih u rezervate Goražda, Bihaća, Tuzle, Zenice, Istočnog Mostara (ako ga bošnjački lideri ne prodaju!!). Jaštaradi! U rezervate u kojim će polako tavoriti, nazadovati, propadati i nestajati.

Drugi, ni dobitnici, a ni gubitnici, jedini su nagrađeni ogromnim ratnim plijenom. Na dejtonskom tanjuru dobiše pola od Bošnjaka i Hrvata očišćene Bosne. Dakle, Beograd i Laktaši su namireni! Pravedno??!! Isto bi tako pravedno bilo da je Hitler 1944. godine sklopio mir u Daytonu i dobio za nagradu pola Poljske zajedno sa Aušvicom!

Ma l(j)udi moji, svejedno je šta si, da li si Musliman ili si Bošnjak kad te vode prema jami na klanje, prema jami na koju su te uveliko uputili “tvoji”, premda te pod kamu vode jal komšije, jal susjedi.

Dozvolite mi da ovaj prvi nastavak “podsjećanja” na vidovitog Derviša Sušića završim citatom iz njegovog “najantimuslimanskijeg” djela, “Parergona”.

“Ni jednom se narodu ne može poreći merhamet. Ni jedan narod nema pravo monopola na tu vrlinu. Merhamet je u srcu onoga koji se bori riječju, djelom ili oružjem za slobodu onih koje je nečiji lični ili kolektivni egoizam učinio ili želi učiniti neslobodnim. Samo majke, nesebični stvaraoci, od naroda poštovani liječnici i revolucionari ne podliježu upitnicima o merhametu. Svi mi drugi – na vagu pravde! Život nije glatka samokorektivna materijalizacija neke Vrhunaravne Ideje. Za pamet običnog smrtnika to je metež individualnih i kolektivnih poriva, motiva i ciljeva. Dubinske zakonomjernosti tih zbivanja konstantno opominju da progres nije uspon po nekakvoj vertikali ili uzlaznoj spirali i da se sa manje stvari može postići etičko obilje blagorodnijih međuljudskih odnosa. Sve zavisi od pozicije ljudskog rada i od toga ko vlada viškom, a dobrim dijelom i od tačne definicije ko je odgovoran za manjak realnog svakodnevnog čovjekoljublja. Rat je najstrašnija, najneželjenija ali i najednostavnija situacija za prepoznavanje zločina s jedne strane, i istinskog merhameta, s druge strane. Slati podređene četničke ili ustaške jedinice u pokolje, a po čaršiji dijeliti milostinju uoči bajrama ili božića, jeste krvava hipokrizija stara koliko i zločin.”

Prosječno pametnom sve je jasno.

Also, so sprach unser Zaratustra von Vlasenica!

________________________

 

Derviš Sušić: Nigdje mržnja nije poganija nego u Bosni

 

.

U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti.

Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane.

Svuda opasnost od drugog obično reži sa granicom. U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika.

Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku. Ja znam da to njeni žitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzročne tajne opredjeljenja slojeva, žestine, isključivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne znam…

Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji , ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija , ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni.

….U Bosni je imati – opasno kao i nemati.

Gorjeće Bosna i plakaće i krv će mnoga i mnogo godina proticati dok dozrije doba mijene.

…zalud je Bosni sijati i rađati, gavranovi joj crni sjeme zoblju…

…čist obraz i čvrsta sloga održe ljude i u najtežem nevremenu. Goloruka sloga jača je od naoružanih nesuglasica. A sitan račun i velika pohlepa sebičnih prerezali su grkljane mnogim carstvima, starim, moćnim, golemim, a mi svoje još ni smislili nismo. Samo slutim, zakuhaće se po Bosni i biće krvi konjima do trbuha…

…Bosna svoj debeli defter mrtvih glava mora popuniti, defter je debeo, a posljednja stranica daleko, a na njoj pišu razlozi i ovoga i svega prethodnog i onog što slije poslije ovog, ali šta piše, ne zna se, daleko je, listove mogu samo godine polako prelistati….

…živ čovjek zamršeniji je od svemira. I dragocjeniji od bilo čega.

    Čovjek je od rođenja utamničen. Sila nad njim, običaj oko njega, navika u njemu, tijelo slabo…sve se urotilo protiv njega. I njegova misao čak.

    …sva ljepota i jeste u tome što nam se čini. Nema lijepog. Postojimo mi kojima je lijepo ili ružno.

    Žena je sasvim iskrena samo u gnjevu ljubomore, u žudnji za nakitom i u tuzi za izgubljenim djetetom…

…Gost je dimio i ravnodušno zurio mimo, razmišljajući o nečem važnijem i od čimbura i od Muhtara. I ćutao, valjda pridržavajući se mudrog iskustva da za velikim riječima posežu sitni ili neiskreni, da krupne gestove čine samo površni, da sitno i dugo drobe govor uglavnom priglupi, a da samo umni poznaju tajnu rječite šutnje…
 

_____________

Citati iz knjige Derviša Sušića “Hodža strah”

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s