Senad Sprečić

Senad

 

KOLEKTIVNO LUDILO

 

 Malo je reći da se kolektivno ludilo širi sve više. Malo je reći da se ljudi naprosto takmiče ko će manje vidjeti, ko manje razmišljati a ko manje čovjek emancipovanog društva biti.

Radnici štrajkuju glađu da se izbore za svoje neotuđivo pravo da pod jednakim uslovima kao i drugi – rade, zarade, hrane svoju djecu. Slijepi ne vide, gluhi ne čuju, budale ne kontaju, podanici kao konji poslušno pod kajasom kočijaša (furmana) podižu vještačku dreku oko pokrivala za glavu.

Djeca, borci, starci, u očaju čine samoubistva, umno bolesni ne obraćaju pažnju na tu svakodnevnu poražavajuću činjenicu.

Životi nisu bitni.

Pa ako nisu bitni, čemu onda dreka oko Jasenovca, Srebrenice, Prijedora. Cijela Bosna pretvorena je u Jasenovac, Prijedor, Srebrenicu.

Može li pileći mozak kontati?

Mladi se masovno iseljavaju, ostavljaju sve: roditelje, rodno ognjište i odlaze iz pakla ludila, bilo gdje, gdje se može normalnije živjeti, po cijenu da prodaju svoju pamet i fizičku radnu snagu.

Idioti šute.

Zadovoljno trljaju ruke izdajnici države, tajkuni, ratni profiteri, kriminalci i njihova stoka.

Roditelji.

To je posebna priča.

Kako se neko može nazvati roditeljem ko se ne bori za svoju djecu?

Prodaju, dijele, poklanjaju Bosansku zemlju, vodu, vazduh, prodaju dostojanstvo čovjeka. Retardirani podanici šute, slijepi su.

Zašto šute religijski službenici. Da li su i oni slijepi ili su u istom talu. Zašto šuti novokomponovana inteligencija sestrića, daidžića, kumova? Kako je moguće da prostore, društvo, koje procentualno po glavi stanovnika, ima najviše doktora, magistara, univerzitetskih diploma, u svijetu, napuštaju godišnje stotine hiljada mladih a da se niko ne zapita, ne postavi javno pitanje, naučno ne istraži, pokaže, dokaže – uzroke ovog masovnog egzodusa.

Shvatio bih da se masovno iseljavaju oni koji se javno izjašnjavaju i osjećaju Bosanci. Kako da shvatim kad to čine oni koji laju, ujedaju, vrijeđaju, pljuju, i svim arsenalima ljudske mizerije i divljačkog naboja mržnje, prapećinskog primitivizma. Zar im ovo društvo Bošnjaka, Srba i Hrvata na baterije, ne obezbjeđuje njihov san? Od koga su oni ugroženi, poniženi?

Šta će bogomolje i vjerski službenici kad im bogomolje ostanu prazne. Hoće li ići na turneje po svijetu da prave mise, molitve, propovjedi, vazove, uče dove, ili će virtualno organizovati zajedničke molitve. Ako žive od svojih stada, a ne krvavog novca donatora i kriminalaca, kako će zaraditi svoju platu? Hoće li se politika voditi u porodičnom krugu Izetbegovića, Dodika, Čovića?

Postoji li veća bjeda od lažne solidarnosti. Nek svi pomru i nestanu, samo nek je meni lijepo. Koji Bog, koja sveta knjiga, koja religija, osim crnog fašizma propovijeda i zastupa masovno iseljenje, protjerivanje, istrebljenje sa određenog prostora.

Da li se ikad neko zapita: zbog čega je prostor i utroba Bosne toliko značajna korporacijama, velikim državama, kriminalcima, umobolnicima? Šta to Bosna ima što drugi nemaju?

 O kakvom Bogu, vjeri, religiji, može neko uopšte govoriti kad se može kupiti za šuškave zelenbaće? Moral, obraz, čast, ponos, patriotizam, ljudskost, solidarnost, etičke vrijednosti, odavno ne stanuju ovdje.

Na sceni je kolektivno ludilo, gdje pacijent liječi ljekara, fukara glumi gospodara, a neznanje glumi znanje.

Tipična Akademija scenskih umjetnosti u drami zvanoj KOLEKTIVNO LUDILO.

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s