Marjan Hajnal

SARAJEVO – OKUPACIJA U PET SLIKA

Duh Glavnog Grada, ustvari, duhovnost i osvještala duševnost kolektiviteta centraliziranog u metropolu, projektovana je slika individualizirane samosvijesti na državu kao univerzalnu kategoriju objedinjenih interesa svih građana. Sarajevo je tokom povijesti u nekoliko navrata izgubilo karakter nositelja podržavljene duševnosti. Preciznije, svaki put kad je prevagnuo dodvoriteljski nemoral nad tradicionalnim ćudoređem, kada su pokondireni patriciji-begovi-aristokrati udomljavali okupatore pred kojim se za okrvavljeni dukat saginjala ne samo vlastita glava, već je ponos čitavog Naroda Bosanskog bacan pod noge stranaca i njihove tiranske “kulture”, kad je slaman svaki otpor, neposlušnici bez suda odvođeni u gulag i zatvore, na lomaču, pod giljotinu, sablju ili handžar „saveznika“-krvnika.

Svaki put kad je radi prolazne slave i obećanog feuda uvećanog prodajom, progonom ili likvidacijom nepoćudnog susjeda, gubio se u nepovrat sjaj Duha Grada.

Profilirala se tako stoljećima “građanska” pseudosvijest, bez grižnje savjesti priklanjala se oduzimanju teritorija,  besramno se mirila s poništenjem imena jezika Bosanskog, imena naroda i države, bez strahopoštovanja prema tradiciji “kamenih spavača”, bez i pomisli o antičkogrčkoj mitološkoj predstavi o teomahiji (osveti bogova), ili predrasudi o nasljednom prokletstvu praroditeljskog grijeha, a većeg grijeha nema od veleizdaje.

Sve dok je veleizdajničkim izrodima bosanskim “majka” u Stambolu, Pešti, Beču, Rimu, Berlinu, Moskvi, vući će se dalje u anticivilizacijskoj prašini “globalnog svjetskog poretka” i u teškoj agoniji skončavati Duša Sarajeva, pa, lančano, i čitave Bosne. Sve dok takav mentalitet vlada, neće biti sreće čestitim Bosancima.

Humanizmu je dosljedno zagovorati evoluciju humane samosvijesti, ali, samo do tačke spoznaje da evolucija vodi involuciji i totalnoj entropiji socijalnog bića Bosne.

Za ljutu ranu treba ljuta trava.

A tu ljekovitu travku u prirodi nije proizvela nikakva evolucija, već logična selekcija, ponekad, naizgled, nemilosrdna.

Narodski rečeno, “milovanje mečke niz dlaku” može “evolucijski” trajati još hiljadu godina, što ne znači da se ona, podaničko-izdajnička neman-kvazidržava, makijavelistički “levijatan” na kraju neće ostrviti na svog strpljivog domaćina-dobrotvora. Ta neman je, nažalost, ponovo probuđenim nezasitim somnambulskim apetitima bolesnog vlastoljublja kriminogenih kleronaci-primitivaca u zahuktaloj fazi uništenja i samouništenja.

Generator unakažene države-čudovišta je uplašen i lako podmitljiv čovjek, beskičmenjak, ljigavac, poltron, hipokrit, kukavica, koji svojim strahom i narkolpetičkim transom srebroljublja truje svoju užu i širu okolinu. Takav će s lakoćom, da bi zaštitio svoj strah kao movens svog postojanja, opasati kamu i uzeti pušku protiv prvog susjed i kao Juda Iskariotski za nekoliko groša će prodati svakog Arslana gorskog, bilo kojeg Gradašćevića.

Ima Bosna ljutih travki. Ali, nema svoga Novog Džemu i Novog Waltera, bar jednog darovitog, sposobnog, bajkovitog i, po potrebi, ljutitog,  travara.

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s