Sergio Šotrić

VRIJEME, KADA JE MOSTARAC BIO NAJBOLJI U EVROPI

 

7937_960274714041229_4235937340469373203_n

Džemal Bijedić je bio na čelu savezne Vlade Jugoslavije, kada je stopa inflacije u Jugoslaviji spala ispod stope inflacije u Evropi! Naravno, Džemala Bijedića u Mostaru niko živ nije zvao Džemal ili Bijedić – to bi Mostarcima bilo ispod časti. Svi su ga zvali Džema – nas Džema! Mostarac bez nadimka je k´o pola čovjeka, a nas Džema je bio gromada… ljudska!

E, kako jarane moj, sad´ objasniti ovim današnjim vjernicima na baterije, da je napr. meni nas Džema bio bliži i od Karađorđa i Dositeja Obradovića i od Miloša Obrenovića i od ostalih srpskih junačina…
Kažu danas, naš Džema je bio musliman. Pa fino, baš mi je drago!
Mogao je – boga mi – nas Džema pored mene biti i hodža i zadnji Mohikanac i američki Indijanac – Džema je moj Mostarac!
Volim ga!

Negdje u Džemino vrijeme, moji roditelji dobiše i prvi stan – soliter, novogradnja u ulici Stjepana Radića – peti sprat, 56m2, parket, centralno grijanje, lift, telefon, TV, kupatilo sa vrućom vodom – dva balkona.
A što je bilo jos interesantnije, moji roditelji nisu bili sami na dobitku. Dijelili su se tih godina stanovi radnicima i uposlenicima od Vardara – do Triglava.
A haj´ sad bilo gdje u Evropi nađi nekoga, ko je đabe stan dobio.
Doživotno!

Kulturni hroničari će možda zapaziti, da je to vrijeme zapravo bilo doba druge kulturne renesanse Mostara (nakon Šantica i Ćorovića), kao grada – kako jednom reče i znameniti Josip Lešić – opsjednutog pozorištem.

Džema se tada na najvišem nivou susretao sa mnogobrojnim svjetskim državnicima. Posjetio je 34 zemlje na svim kontinentima.
Samo u toku 1975. Džema se susreo sa liderima SAD-a, SSSR-a i Kine.
U Mostaru je bio domaćin libijskom lideru Moameru Gadafiju, koji je klanjao u Karađozbegovoj džamiji.

Džema je nailazio na otpor mnogobrojnih neistomišljenika, a bio je i mostarski tabijasus – četiri puta je podnosio ostavku, ali je – na Titov izričit zahtjev – ostavku svaki put povlačio.
Bosna i Hercegovina je tada zabilježila veći privredni rast od ostalih jugoslovenskih republika.

Na čelu savezne Vlade Jugoslavije Džema je bio od 1971. Tito mu je mandat povjerio dva puta, s namjerom da to učini i treći put.
Da se dogodilo, da Džema po treći put postane i bude savezni premijer, eehh buraz – Džema bi bio onda drugi Tito.
On bi poslije Tita bio Tito, a zvao bi se Džema.

18. januara 1977, u 10 sati i 40 minuta se srušio tada najsavremeniji minijaturni mlaznjak, koji je letio iz Beograda prema Sarajevu.
Tada se srušio naš Džema…
Rahmet mu duši i VJEČNA MU SLAVA I HVALA!

15 godina kasnije – 1992. godine – počeli su rušiti moj i Džemin grad Mostar…
To rušenje – onog Džeminog Mostara – traje i danas…
Do kada?
To će možda neko drugi, nekada i negdje, imati priliku zapisati…

Sergio Šotrić / 17.01.16

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s