Pogledajte šta sektaši i masoni rade našoj djeci u Sarajevu!

http://vijesti.bosnjaci.agency/pogledajte-sta-sektasi-i-masoni-rade-nasoj-djeci-u-Sarajevu/

12.01.2016

 

 

Na adresu jednog sarajevskog portala stiglo je pismo čitateljice, koja je preživjela strahote turskog internata u Sarajevu. Njenu ispovijest prenosimo u cjelosti

Ne znam da li će se ova priča čuti, ali moram ju pisati nakon smrti dječaka…

Imam 22 godine, po dolasku na studij u Sarajevo, živjela sam u turskom internatu poznatom kao hizmet u Nedžarićima. Na prvi pogled čisto, uredno, topla voda, hrana, čistačice, kuharice, ljepota… Ustvari, najiskrenije rečeno, pakao.

 

Vani se može do 19 sati i tada se vrata zaključavaju. Jedini izlaz, nama djevojkama, bio je balkon. Svaki naš korak prate nadređene “able”,  koje su ustvari studentice kao i mi, ali za taj posao nadgledanja one imaju popust na stanovanje ili su tu besplatno – plus nagrada putovanje u Tursku.

Navečer, ako nam se jede čokoladica ili nam kredit zatreba, ne daju do benzinske udaljene desetak metara… Podnosila sam, trudila se biti bez emocija, kažem sebi – u Sarajevu si zbog studija, ali moja draga cimerka je skoro svaku noć plakala zbog psihičkog maltretiranja.

Napustila je i fakultet i počela studij u Mostaru… Zbog hizmeta je i Sarajevo zamrzila… Sastanci abli i nas, te profesora sa Burcha i predavača iz Tuske su redovni, svaku noć skoro…

Glavna tema je Fethullah Gulen, kojeg izdižu više nego Boga. Nije ih briga ako ja imam sutra ispit. Kažu na sastanku ćeš učiti o vjeri, to je najbitnije. I unište mi snagu za učenjem, i ubiju mi vrijeme pričom o životu običnog smrtnika Gulena…

Jednog jutra, nakon učenja do kasnih sati, nisam se mogla razbuditi na sabahu. Abla me polila hladnom vodom kako bih ustala…Šokirala sam se… Moglo mi se desiti isto što i dječaku Mahiru… Pitam se da li bi to bilo ubistvo ili samoubistvo?!

Hizmet ima moć u Sarajevu, ogromnu, samo je sve tajno. Adrese njihovih na stotinu stanova, njihove novine, njihov prevoz, način sklapanja brakova poslije studija… Zato ovo pišem, jer ovo je Bosna, ovo nije Turska.

Da ne dužim više, a mogla bih roman… Uglavnom, napustila sam hizmet, dan mi traje tri puta duže i nije mi bitno što sama moram praviti ručak i čistiti, radije ću hljeba starog tri dana nego hizmetski med i mlijeko…

A.Z.

***

Mahir i naša djeca u raljama masona! Ukinimo Hizmet i njihove škole!

http://vijesti.bosnjaci.agency/mahir-i-nasa-djeca-su-u-raljama-masona-ukinimo-hizmet-i-njihove-skole/

 

 

Uz grafički dokaz da je pokret Hizmet, škole Bosna Sema i sve iza čega stoji Fetullah Gulen dio masonske priče, donosimo ispovijest jedne njihove bivše studentice. Ova djevojka je bila dio “porodice” Bosna Sema obrazovnih institucija. Završila je Tursko-bosanski Sarajevo koledž i Internaconalni Burch Univerzitet.

“Prije svega moram biti iskrena i reći da nije sve crno kao sto se piše na portalima, ne ide samo elita u te škole. Tu idu i djeca koja sebi ne mogu priuštiti takvo jedno obrazovanje, pa na osnovu prijemnog ispita dobiju stipendiju, i mnogi tako učenici koji su bili nižeg sloja su postali neko i nešto zahvaljujući stipendijama koje im je omogućila ova ustanova.

Govoreći o Koledžu kojeg sam završila, druga stvar koja također je pohvalna što se tiče njih je to što se sa nastave ne može bježati, i to sto zamjenik direktora uvijek zna gdje je koji učenik, jer ako se nije pojavio u školi zove jednog od roditelja, a ako je planirao pobjeći portir koji sačeka učenika vrati ga na nastavu, osim ako taj učenik nije uzeo izin (dozvolu) od direktora da ga pušta da ide.

 

Treća stvar koja je također pohvalna jeste uniformisanje učenika, uniforma za sve učenike je bila strogo obavezna i suknje su morale biti ispod koljena, tako da nije se pravila ta klasna razlika između “stipendista” kako smo nazivali učenike sa stipendijama i ostalih.

Istina je i to da su obraćali mnogo pažnje u odgojnom sistemu učenica, imali smo odjeljenske zajednice i informacije za roditelje, roditeljski sastanci su se rijeđe organizovali zbog udaljenosti roditelja jer neki roditelji su i u Crnoj Gori, Srbiji ili drugim dijelovima, ali roditelji su se uvijek mogli informisati o svom dijetetu i preko Smartschool sistema u kojem su sve informacije o njegovom djetetu, tj. kad je došao u školu, koje ocjene ima itd.

Ono što je čudno za ove škole su “sohbeti” (predavanja). Na tim predavanjima, okupe se učenici i able (nadzornice u internatima). Na tim sohbetima uvijek sam se osjećala kao da sam u nekoj sekti koja organizuje predavanja o njihovom osnivaču ovih institucija Fetullahu Gulenu.

Te able i profesori su nas nagovarali na čitanje knjiga tog čuvenog Fetullaha Gulena, kojeg je sada Turska vlada proglasila i teroristom. U školi su organizovali svake godine takmičenja i čitanje njegovih knjiga kojih smo prije svega morali kupiti.

Mnogo su utjecali u tom ispiranju dječijih mozgova vezano za vjeru i njihovog lidera, ne samo u ženskom koledžu nego i u muškom, te u Internacionalnoj školi. Sve ove institucije, bilo da se nalaze u Tuzli, Zenici, Bihaću imaju ove sohbete i drugačije predstavljanje vjere. To me nekada izluđivalo, nisam znala zbog čega to rade, jesam li lošiji učenik, insan ako ne radim to što oni govore na sohbetima.

Na Burchu, njihovom fakultetu je to drugačije, da bi neko imao stipendiju mora da živi u njihovim “hizmetskim” stanovima, i ako pokuša izaći iz njih gubi stipendiju i pravo na nastavak obrazovanja, tako da nikom nije palo napamet rizikovati. Njihovi studenti također imaju sohbete, sa njihovim abijima i ablama, te i njima ispiru mozak, te ih okreću i protiv sadašnjeg predsjednika Turske Republike. Ne smiju imati djevojke inače gube stipendiju, boje se nekog Harun abija, te ako ih neko od profesora vidi u blizini djevojke bilo kakve moglo bi biti kobno za njih.

Profesori neki nisu završili fakultet, ali ipak su profesori u njihovim institucijama, a zaposleni su u parovima. Ako muž nekog profesora radi na Burchu, njegova žena radi u Internacionalnoj, ili Koledžu , a kako se vjenčanju. Tako što im Veliki abiji nađu neku ablu iz internata ili neku koja je sljedbenica “hizmet” pokreta, te ih tako sastave. I naravno nakon vjenčanja taj par dobiva svoje radno mjesto u ovim institucijama, možete i provjeriti.

Ima još svašta nešto da se kaže za njih, ali za sada neka ovo bude dovoljno.

Žao mi je rahmetli Mahira, želim njegovoj porodici sabur, i da se ovo nikome ne ponovi.

Javnost molim da se smrt Mahira ne baci u sjenku, a da ne isplivaju druge neke stvari na površinu, koje bi učinile da Mahirova smrt bude na drugom mjestu”, napisala je bivša učenica ove škole.