Nedžad Imamović     

Odgovor Darku Trifunoviću

 

Darko, ja tebe smatram razumnim i ozbiljnim čovjekom. Neozbiljno je od tebe da prihvataš falsifikate o hiljadugodišnjoj Historiji Bosne od pojedinih (ne svih) pseudohistoričara u službi nacionalizma. Evo, ja sam napisao Historiju/Istoriju Bosne, još, neobjavljenu. U Sarajevu, poslije rata, su dva pisca, Imamovića, pisali o povijesti Bosne, i to perom Bošnjaka (ja sam Bosanac), a ja ne pišem povijest učeći ili prepisivajući od bilo koga, pa tako i njih. A pogotovo ne bih od srpskih historičara tipa Deretića, Jiričeka i njima sličnih. Može se čitati Nada Klaić, pa i njen djed donekle, dalje srpski istoričari tipa D. Stojanović ili Akademika SANU-a T. Živkovića i mnogih drugih. Od njih bi se štošta moglo i naučiti, pa ti ih preporučujem.

Dakle, Povijest je preozbiljna nauka da bi svako mogao pisati, a kamo li interpretirati. Ja kada pišem nešto iz povijesti, strogo se držim primarnih, uporedivih i dokazanih izvora, od antika Herodota, Strabona, Plinija, Velaja, Kasija, Prokopija, pa na ovamo, pa preko Povelja bosanskih banova i kraljeva,a bilo ih je puno, rimskog, dubrovačkog i ugarskog Arhiva itd… Ne oslannjam se na drugorazredne izvore tipa Porfirogenetovih bajki pisanih sa distance od 300 godina, i da se ni sa jednim drugim izvorom ne da uporediti, ili nepoznatog pisca popa Dukljanina. Ili praviti falsifikat iz Ajnarhdove hronike i praviti mit Sorabima – a koji je naziv za Srb na Uni, a ne ime za Srbe… Dalje, danas je 21. vijek, ne može se historija pisati ili znati, a ne poznavati druge nauke: arheologiju, antropologiju, numizmatiku, filologiju, populacionu genetiku… Evo ti za primjer, jedan tekst, pošto sam ga juče napisao i pošto se često naš kralj Stefan/Stjepan Tvrtko I Kotromanić pogrešno opisuje kao Srbin, a ne kao vladar Srbljem iliti Srbijom, kao i Primorjem, Dalmacijom, Donjim Krajima i svojom Bosnom… Evo ti iz pera Kralja Tvrtka, u povelji, šta on kaže sam za sebe. Nije rekla-kazala.

S poštovanjem Tvrtkov Bošnjanin/Bošnjak/Bosanac. Da te ne buni, ovo su povijesni sinonimi hronološki poredani. U Srba ih je bilo puno više, od Serva, Serblja, Raca… do zadnjeg prihvaćenog Srbina, baš kako je i Bosanac.

POVIJEST BOSNE ZA POČETNIKE: ISTINA O STJEPANU TVRTKU I KOTROMANIĆU

Bosanski kraljevi (počevši od Tvrtka I) zapravo i jesu isticali da su imali krvnih veza sa srpskim kraljevima, i to je zapravo bio najveći razlog zbog kojeg je Tvrtko I i mogao da uzme sebi titulu Kralja Srbljem/Srbije. Bosna je upravo i postala kraljevstvo radi toga, jer kao što je poznato nove krune su mogli jedino stvoriti Papa, ili Bizantijski car, a Papine su bile najviše priznate. Malo Srba, danas, zna da je Srpska kruna upravo od Pape stvorena, jer je Stefana Nemanjića, prvog srpskog kralja je okrunio upravo Papa!

I da spomenem da se „Kralj Srbljem“ kao termin odnosi ne samo na Srbe nego i na državu. Pojedini autori pokušavaju da nametnu taj termin samo kao etnonim, no ima i historičara poput Petara Skoka koji piše u svome „Etimološkom Rječniku“ (I-IV,1971-1978), da se odrednice „srbljem“, „srblji“ u srednjovjekovnim spisima odnose ne samo na narod nego i na zemlju (Srbiju).

Tako, u ono vrijeme, jedini način da se dobije status Kralja je bio da sebi uzmeš pravo po rodnim vezama nekih drugih kraljeva. Što je Tvrtko, prvi Bosanski/Bošnjački kralj, i uradio, kao što i sam piše u povelji Dubrovčanima 10. aprila 1378.: „Blagočastivno i dostoljepno pohvaliti istin noju vjeroju i željanoje slovo prinesti k`svojemu blagodjetelju, vladicje Hristu. Imže vsač`skaja s`tvorenja i javljenja biše na hvaloslovije Bož`stv`nago smotrenija. Ježe milosrdova o rode človč`scjem, jegože s`tvori v` prečisti obraz svojego Bož`stva. I dast jemu oblast i razum, jako biti jemu vsjemi zemlj`nimi jest`stvi i razumjeti i tvoriti sud i pravdu po srjede zemlje.Takožde že i mene, svojemu rabu, za milost svojego Bož`stva, darova, procisti mi otrasli blagosadnjej v` rode mojem. I spodobi me sugubim vjencem,jako oboja vladić`stvija ispravljati mi, prveje ot isprva – v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne. Potom, že Gospodu mojemu Bogu spodobl`šu me nasljedovati prjestol mojih prjeroditelj, gospode srbske, za nje bo ti bjehu moji prjeroditeljije, v` zemlj`njem carstvje carstvovaše, i na nebesnoje carstvo preselili se. Mene že videštu zemlju prjeroditelj` mojih po njih ostavl`šu i ne imuštu svojego pastira.I idoh v` srbskuju zemlju,željaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj` mojih.I tamo š`dšu mi,vjenčan bih Bogom darovanim mi vjencem na Kraljevstvo prjeroditelj mojih jako biti mi o Hriste Isuse blagovjernomu i Bogom postavljenomu Stefanu,Kralju Srbljem i Bosne i Pomoriju i Zapadnim stranam. I potom, načeh s` Bogom kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje, željaje padšaja sa v`zdvignuti i razoršaja se ukrjepiti. I došadšu mi zemlje Pomorskije i tu priš`dšu pred slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik, i tu izidoše pred Kraljevstvo mi vsepočteni vlastele Dubrovasci. S` vsakoju slavoju i č`stiju. I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh, koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi, z gospodom Bos`nskom… Mene že videštu zemlju prjeroditelj` mojih po njih ostavl`šu i ne imuštu svojego pastira. I idoh v` srbskuju zemlju, željaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj` mojih.“

Znači, u ovoj povelji po prvi u historiji bosanski vladar govori o njegovim srpskim praroditeljima (njegova baka je uistinu kćerka srpskog kralja) … naravno, samo kad mu je to potrebno. Interesantno je primjetiti da Tvrtko govori da ide „U SRPSKU ZEMLJU“. „I idoh v` srbskuju zemlju“ što ukazuje da Bosna i nije mogla biti Srpska zemlja, ako on iz Bosne ide u Srpsku zemlju… Znači, jedino od tog događaja Bosanski kraljevi se počinju zvati kraljevima Srbljem/Srbije. Nikada prije se nije niti ijedan Bosanski vladar tako zvao! Da bi bio kralj Srba on je morao da ode u Srpsku zemlju, jer naravno iz Bosne kralj Srba nije mogao ni biti. Najsmiješnije je da srpski historičari pokušavaju da predstave to kao nekakvu njegovu etničku afirmaciju, kad on sam piše od kada je i iz zbog čega je postao kralj Srba.

Bosancima je doista smiješno da se neko diči nekom ko im je uzeo krunu i zemlju! Ipak, to me se ne tiče.

No to nije sve. Mnogo interesantna je i zadnja rečenica: „I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh, koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi, z gospodom Bos`nskom“(…). Gdje on govori o drugoj strani njegovih praroditelja, gospodom Bosanskom… znači termin Srbin (gospoda Srbska) i Bošnjan/Bošnjak (gospoda Bosanska) su na istom nivou. No još interesantnije je da Tvrtko 1390. godine odbacuje termin kralj Srbije da bi sebe nazivao Kraljem Raške što dovoljno govori da je termin Srbljem samo sinonim Raške da bi se označila zemlja gdje Srbi žive.

Eto, moji dragi (po)četnici.

Bosanac Tvrtkov

zemlja Bosna

 

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s