Amir Telibećirović

Šta sve predstavlja zapadnjački božić (skupa sa “novom” godinom)

 

“Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti, mi samo želimo da mislite ko mi”- Refren iz stare pjesme “Pklatovi,” prijeratnog sastava grupe Zabranjeno Pušenje.

 

Šta se dobije kada spojimo jednu relativno skrivenu podvalu i jedno neskriveno nametanje, a globalno u oba slučaja? Dobije se vještački međunarodni praznik, odnosno hibrid rimokatoličke teologije, politike “sekularnog” biznisa i propagande, kombiniranje drevnih paganskih kultova, masovne manipulacije, kolektivne hipnoze i jezivo velike korporacijske zarade putem “legalne” otimačine dobara od većine ljudi svijeta. Pojednostavljeno, dobije se taj famozni božić. Naravno, misli se na njegovu zapadnjačku varijantu, skupa sa također globalno nametnutim kalendarom, to jest “novom” godinom.

Antihumanizam i renesansa

Antihumanizam i renesansa

Traje ovo sa božićem i takozvanim novim godinama već decenijama. Danas kulminira zahvaljujući najnovijem “svjetskom poretku,” kao i tehnološkom razvoju multimedijalnih sredstava-(čitaj oružja).

Ne može se izaći na ulicu, upaliti računar, pogledati u TV prijemnik, poslušati radio, otvoriti bilo koje novine, otići u javne ustanove, a da vam se ne nameće taj umjetno stvoreni “blagdan” sa svojim vizuelnim simbolima i porukama. Vještačka nova godina je simbiotički spojena sa njim. Neki od vas su možda primjetili kako se javno čestitaju “novogodišnji praznici,” dakle u množini. Rijetki bi rekli “novogodišnji praznik,” to jest u jednini. Jasno je da to ide u paketu, samo poluskriveno, i jedan i drugi praznik. Pošto se svima nameće sve u vezi sa spomenutim, onda svako ima pravo i da reaguje na takve pojave, neovisno od toga što taj ‘svako’ ne obilježava te praznike (ili možda upravo zbog toga).

Nego, da krenemo u preciznost sa činjenicama. Nabrojimo ovdje neke, ali nikako ne sve, stavke koje se odnose na ono šta sve taj zapadnjački božić, skupa sa pratećim pojavama, predstavlja.

 U zapadnjačku verziju božića, spada i sljedeće:

 – Po nekom formalnom poimanju, to bi trebalo da je religijski praznik, preciznije katolički iliti crkveni, pošto ga je crkvena ustanova (to jest papa) izmislila prije nekoliko stoljeća, kao i novu godinu. Neovisno od ideoloških razmirica, obilježavaju ga i sljedbenici protestantske crkve. Ko želi ili tako osjeća, ima pravo da taj blagdan svetkuje u svom domu ili svojoj crkvi. Međutim, kada se na primjer, u javnosti službeno čestita, i to ne samo na Zapadu, ne upućuje se čestitka “katoličkim vjernicima,” nego se upućuje samo tako, kao praznik, za sve. Djeluje kao da se podrazumjeva kako baš svi trebaju obilježavati taj isti datum. Postoje izuzeci u ovome, ali sve su rjeđi. Kada se javno čestitaju na primjer hinduski praznici, ili budistički, onda se naglasi na koje vjernike se to odnosi. Ili kada se javno čestitaju praznici drugih kršćanskih sljedbi, ili muslimanski bajrami, ili jevrejski blagdani. Ista stvar kao za božić, odnosi se na novu godinu po vatikanskom kalendaru, pošto je neko, nekad, negdje, odlučio da baš taj kalendar bude globalni, da bude svačiji, i to kao “sekularni.”

 – Podrazumjeva se da je ovaj praznik prvenstveno za kapitaliste, tajkune, bogataše, biznismene ili za bilo koje ljude koji imaju novac. Jer, ovaj praznik je operisan od duhovnosti i od sirotinje koja nema para. Materijalistički odnos je pretvoren u histeriju. Obavezno je da se kupuju pokloni i da se stavljaju pod jelku-(koja je također obavezna) te da se u skladu sa mračnim okultizmom, očito u neznanju, iz nepoznatog razloga otpakiraju u ponoć.

 – Većina ljudi koji sebe rado nazivaju ateistima, ponekad i agnosticima, u domaćim krajevima baš kao i na Zapadu, obilježavaju ovaj praznik i pritom obazno kupuju i obavezno primaju poklone. Tako da ima dosta dvoličnosti i patetike u tim njihovim furkama na tobožnji ateizam i “prosvijećenost.” Riječ – obavezno se ponavlja zato jer je varka da se radi o slobodnom izboru. Kupovanje i primanje darova je dogma u ovom prazniku. Kićenje jelkice također.

 – Samozvani ateisti, liberali i sekularisti će rado ismijavati druge tradicije, religije, običaje pa i praznike, ali rijetko kad i zapadnjačku verziju božića, i naravno nove godine. Oni među njima, koji prave komedije u vezi sa božićem, i dalje ga “svetkuju” već spomenutom, obaveznom razmjenom poklona, uz prateće razbacivanje finansijama.

– Ako neko ne želi ili ne može da obilježava ovaj praznik, onda će arogantni dio onih koji se furaju na zapadnjački božić i najnoviju godinu, takvu osobu proglasiti čudakom, sumnjivcem, potencijalnim depresivcem-(pa makar se radilo i vedroj osobi), otpadnikom.. Jedan od omiljenih pokušaja društvene izolacije ili provokacije onoga ko nema interesa u nametnutim praznicima poput božića i nove godine, jeste nazivanje onoga ko misli svojom glavom za božić i novu godinu – “penzionerom.” Time se kao sugeriše da je takva osoba dosadna, ne umije da se “zabavlja,” ostarjela je, kvari drugima proslavu, i slično. Njih ne zanima to što se takva osoba također zabavlja, ali onda kada on ili ona to želi i prije svega osjeća, a ne onda kada to odredi crkva, papa, država, “društvo,” tradicija, običaj ili neka politička opcija. Drugim riječima, oni koji redovno obilježavaju spomenute praznike, rade to kao po komandi, samo zato što to radi većina, i onako kako to radi većina. Bilo bi to donekle u redu kada se ti “anti-penzioneri” ne bi upadljivo pretvarali da su kao liberalni, “buntovni,” i da ne žele da im neko ili nešto određuje kada će i kako nešto raditi. Očigledno je da nema slobode mišljenja u zapadnjačkoj dogmi zvanoj božić i nova godina. “Morate” slaviti kada vam se kaže da slavite, čak i ako imate prečih briga. “Morate” slaviti onako kako većina to radi, bez postavljanja pitanja.

 – Kada neko tim arogantnim osobama pokloni nešto bez povoda, onako iz čiste ljubaznosti i želje za darivanjem, mimo ikakvog praznika ili društveno-tradicijskog povoda, onda su arogantne osobe zbunjene. Sami se počnu pitati nešto kao –“ali, zašto mi poklanja, pa nije božić, a nije mi ni rođendan.”

 – Darivanjem za božiće i nove godine, forsira se izvještačenost, uglavnom lažni osmijesi, odglumljeno iznenađenje i formalizam, dok se darivanjem bez posebnog razloga a pogotovo prazničnog “povoda,” često iskazuje iskrenost, prijateljstvo, brižnost.

 – Jedan od više dokaza kako način i razlog obilježavanja ovih praznika, nema veze sa izvornim Kršćanstvom nego sa drevnim rimskim, bogataškim orgijama, jeste i masovno božićno oblokavanje, povraćanje, obžderavanje, bacanje hrane-(ovaj dio se odnosi i na “vjerske” praznike drugih konfesija). Novogodišnje uništavanje drveća, to jest prirodnih jelkica i borova dokazuje usput i slijepi fanatizam “sljedbenika” praznika, jer se radi o antiekološkom običaju.

Božicno širenje demokracije, na zapadnjacki nacin

Božično širenje demokracije, na zapadnjački način

javnim čestitkama se nekome poželi “bijeli božić,” nadajući se tako da za 25 decembar padne snijeg, ne bi li mjesto obilježavanja božića bilo bijelo od snijega. Da li takve jadne budale požele “bijeli božić” nekome ko živi u tropskim krajevima, ili u bilo kojoj sredini gdje snijega ima vrlo rijetko ili nikako? To je indirektno priznanje kako se radi o prazniku nordijskog i paganskog porijekla, jer se veže za snijeg i ledene krajeve. Istovremeno, ko god razmišlja svojom glavom, shvatiće da takav praznik i takvo njegovo obilježavanje, ne može biti univerzalno, po logici stvari. Ipak, na velikim afričkim i bliskoistočnim sredinama, nekim ljudima je kroz marketing i manipulaciju nametnuto da se oblače u zimske odore djeda mraza, samo da ne bi osjetili kompleks niže vrijednosti ukoliko ne “obilježavaju” božić onako kako to rade na “bijelom” ili snježnom Zapadu i Sjeveru. Makar se patili od vrućine u zimskoj odjeći na visokim temperaturama i suhom zraku. U Australiji imaju i maloumne trke ‘djeda-mrazova,’ odnosno grupe besposlenih umobolnika što u zimskim bundama trče po vrućini. Među njima neki fakat vjeruju kako rade nešto simpatično, duhovito, šarmantno, idilično, inteligentno.

 – Niko da se na visokom nivou javno zapita, logički, kako može početak godine biti usred jedne prirodne sezone, niti na njenom početku niti na kraju, nego usred godišnjeg doba, u ovom slučaju zimskog.

 – Djeda mraz je sinonim za pripadnika bijele rase, koji ima bijelu bradu i brkove, rumene obraze. Coca cola i Pepsi su ga ekonomski “proslavili,” ali nisu jedini u tome. Slična podvala je urađena sa navodnim arijevsko-blijedim likom Isusa. Baš kao i crkveno izmišljeni lik njegove majke Marije. Nordijski rasizam je i u tome ispoljen. Određeni broj katoličkih sveštenika koji su crnci odnosno Afrikanci, kao i sveštenici Azijati, sami sebe ponižavaju pristajući na takav rasizam, kada se klanjaju kipovima, ikonama, freskama, velikog bijelog, kao takvog nikad postojećeg, “Isusa” Evropejca, koji izgleda kao prosječni Skandinavac. Zapadnjački rasisti, od eugeničara, starih robovlasnika, preko Ku klux Klana i Hitlera, imali bi razloga za slavlje, kad bi ovo mogli vidjeti. Možda je svejedno, pošto danas imaju dostojne nasljednike.

 – Djeda mraz je također i simbol za modernu pedofiliju, slično kao i mnoštvo rimskih svećenika. Ogromnim, bjesomučnim trošenjem para za božiće i nove godine, kupovinom ukrasa, pića, hrane, plastičnih jelkica, gomile besmislenih darova, finansira se međunarodna mreža pedofilije. Također se finansiraju ratovi zapadnjačkih vojski, te korporativna mreža banaka.

Filmska industrija seksualno-božićne pornografije uspješno djeluje

Filmska industrija seksualno-božićne pornografije uspješno djeluje

– Širom svijeta, posebno u SAD-u, snima se na hiljade porno filmova, sasvim legalno, koji su nadahnuti djeda mrazom i božićem. Filmovi imaju sve moguće i nemoguće dozvole za distribuciju. Režiserima i “glumcima” pornića, božić je inspiracija za maštovite seksualne perverzije, od incesta, preko sodomije, sadomazohizma, naravno i već spomenute pedofilije, do zlostavljanja i silovanja. Akteri scena se oblače u popularne crveno-bijele odore djeda mraza, pa onda kreću u akciju. Engleski naziv za božić – christmas, stavlja se i u naslove pornića. Ako se neko sad zgraža ili ne vjeruje, moguće da se pretvara, jer skoro svako zna da je već niz godina seksualna pornografija uglavnom besplatna i dostupna preko internet pretraživača. Svako može provjeriti za sebe, sve u vezi sa spomenutim božićnim perverzijama. U slobodno vrijeme, proslavljači božića, maltretiraju životinje tako što psima i mačkama na glavu zalijepe umjetne rogove od irvasa, ne bi li ih podsjetili na zapregu djeda mraza.

Globalna porno-božićna ponuda, ili novogodišnja, svejedno

Globalna porno-božićna ponuda, ili novogodišnja, svejedno

 – Zapadnjački božić, skupa sa novom godinom, jedini je praznik na svijetu koji se nameće svakom čovjeku na planeti, ili se bar pokušava. Radi se to podjednako i mirnim putem i nasiljem.

 – Onaj takozvani pravoslavni Božić, koji se obilježava prema drugačijem crkvenom kalendaru u odnosu na rimski odnosno papinski, također nema uporište u izvornom Hrišćanstvu, i zasnovan je na mitologiji. Ali taj se barem ne nameće ostatku svijeta, nešto je skromniji, i pravoslavni vjernici ga uglavnom drže za sebe i svoja uvjerenja i osjećaje.

 – Američki i Nato vojnici u Iraku, Afganistanu i Africi, da bi se “osjetili” kao kod kuće, za svoj božić se rado oblače u poznate djedamrazovske odore, još dok su tamo, pa onda sadističko-vojnički “proslavljaju” misleći za sebe da su jako ‘cool.’ Zabilježeni su slučajevi kada i pjani i trijezni Nato vojnici obuku uniformu djeda mraza, pa onda pucaju po svojim žrtvama, ili se iživljavaju jedni na drugima.

 – Neki Zapadnjaci se ponose svojom tekovinom razdvajanja crkve i države, ali je očigledno da je to šuplja priča, i to ne samo preko božića. Crkvene ustanove nisu odvojene od države na Zapadu, samo je promijenjen oblik njihovih veza sa državama i sa međunarodnom politikom.

 – Mnogi ljudi u BiH i širom regiona, liječe svoje komplekse niže vrijednosti tako što oko nove godine nose na glavi one poznate crveno bijele kapice sa kićankom, priželjkujući da im drugi govore kako su “zabavni,” “opićeni,” “smiješni,” iako se te kapice štancaju u milionima i besplatno dijele. Nose ih na svojim glavama hiljade ljudi, čime je banalnost i neoriginalnost zajamčena.

 – Petarde, svijetleće rakete, zviždeći projektilčići se masovno koriste za ove praznike, kao što je poznato. Tom prilikom se vrši foto-zagađenje, kao i zagađenje zraka, ali koga to još zanima. Usput se pirotehnikom traumiraju, a ponekad ubiju ili osakate, psi lutalice, kao i kućni psi, zatim mačke, ptice u gnijezdima i kavezima i biljke. Suvišno je podsjećati da se ovako traumatiziraju i stariji ljudi kao i oni koji su preživjeli balkanske ratove i nije im do pucnjave i detonacija, a neki se od svega razbole. Kretenizme sa petardama su radili mnogi od nas, ali uglavnom dok smo bili djeca i dok nismo znali niti kontali mnoge stvari.

 – Naravno, sljedbenici drugih praznika iz drugih tradicija, naročito “vjerskih,” sve češće imitiraju zapadnjački način obilježavanja božića, kroz zaradu, profiterstvo, trgovinu i materijalizam, kao i kroz pirotehniku. Besmisleno obžderavanje i pretjerano trošenje se i dalje podrazumijevaju.

 – U teološkom smislu, i dalje nema dokaza da je Isus rođen na 25 decembar, kao niti da je sam sebe smatrao “malim bogom” na što bi deminutiv ‘božić’ trebalo da asocira, ali to je već stvar nečijeg privatnog uvjerenja, bar dok se ne počne javno nametati drugima.

 – U ime zapadnjačke verzije božića, na njega i zbog njega, kako u novijem tako i drevnom historijatu, poubijano je na milione ljudi i životinja. Više genocida na raznim svjetskim meridijanima je ugrađeno u temelje zapadnog božića. Istrebljeni su cijeli narodi i stare kulture, uništena priroda. Ovdje nije samo riječ o uništenju starosjedilaca Sjeverne Amerike, Australije, dijela Azije, pola Afrike i južne Amerike, skupa sa njihovim načinom življenja, nego i o onoj čuvenoj izreci. ‘Pobjednici pišu historiju.’ Koliko se ljudi danas zapita – kako to da su već izvjesno vrijeme, rimokatolička, zapadnjačka i euro-bjelačka vjerovanja uz njihov “stil života” najrašireniji na svijetu? Ta priča još traje.

 – Suština ovog praznika je neprirodna po svojoj podlozi. Ovakvim praznikom se slavi velika laž. Uljepšana je, dotjerana, idilična, nakićena. Ali i dalje je laž. Previše toga je u svemu ovome vještačko i protuprirodno, te samim tim ne može vječno trajati.

 – U periodu uoči i nakon “novogodišnjih praznika,” TV programi vrve od bezbroj američkih filmova koji se marketinški bave božićem i djeda mrazom. Propaganda je tako dotjerana u njima da postaje očigledno kako se u te skupe filmove, raznih žanrova; drame, komedije, trileri, akcije, horori, ulažu milioni i milioni dolara, što će reći da oni zaista žele globalnom distribucijom božićnih filmova navesti ljude bilo gdje na svijetu, da počnu razmišljati kao Zapadnjaci, a poslije se i tako ponašati. Holivudska produkcija vrši tako jaku manipulaciju ljudskim emocijama kroz te filmove, da neke osobe koje ne žive u zapadno-božićnom “ozračju” osjete komplekse niže vrijednosti zbog toga. Ti filmovi, pored ostalog, na moćan način sadrže i dosta uljepšanog rasizma, našminkanog i opuštenog, ne bi li ga učinili privlačnim. O reklamnim TV ponudama, koje vrve istom vrstom propagande kao i ti filmovi, uz dozu potrošačke perverzije te morbidne pozadine, suvišno je trošiti riječi. Njihov mentalni teror je i previše očigledan.

Predstavnik višemilionskih žrtava zapadnjackih božica

Predstavnik višemilionskih žrtava zapadnjačkih božića

 – Masovna hipnoza koja ide rame uz rame sa globalnim ispiranjem mozgova preko tandema zvanog – božić & nova godina, može se prepoznati u stihovima sarajevskog rock benda Zabranjeno Pušenje. Njihova pjesma “Pklatovi,” od prije nekih 25 godine, otprilike, djelimično je predstavljena na samom početku ovog teksta, refrenom. Evo još jednog stiha koji podsjeća na sve ovdje izneseno, ali i više od toga: “Zauzeli su cijeli naš grad i počeli sebi ljude zvat,’ nisi više znao ko je čovjek a ko je Pklat. Ubrzo su ušli u svaki naš dom, i ljudima spustili zavjese, svak’ je mogao da vidi samo unutra, niko nije gledao napolje.”

 – Ipak, iako dominira komercijalizam, potrošnja, histerična kupovina, marketing, šovinizam i besmisao, ima u tom božiću poštenih ljudi, vjernika, skromnih, povučenih, koji svetkovine čuvaju za sebe. Kao i u svemu drugom, ništa nije crno-bijelo. U skromnim i zavučenim planinskim selima, u Bosni i još ponekim sredinama, u rijetkim krajevima koji su još nezagađeni savremenim zapadnjačkim šizofrenijama, ima donekle neukih ljudi, ali neiskvarenih u odnosu na nas u gradovima. Oni i ovaj božić obilježavaju u skladu sa vlastitim poimanjem, sjećanjima i običajima. Daleko od umobolnih reklama sa prikazima “sretnih” bogataških obitelji, koji uz idiličnu muziku uzimaju “beskamatne kredite” sa božičnim popustima, koriste najnovije mobitele pribavljene novogodišnjim popustima, pa onda još malo kupuju, troše, kupuju, troše, kupuju, troše, kupuju..

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s