Sabor Bosanaca, I dio

Razgovor sa Senadom Sprečićem, predsjednikom Centralnog izvršnog odbora Sabora Bosanaca (CIOSB)

Za Ex-Yu Voice razgovarala Medina Džanbegović

 Senad

Senad Sprečić, Predsjednik CIOSB (Centralni izvršni odbor Sabora Bosanaca)

Tačno prije stotinu godina održan je posljednji Bosanski sabor, koji je funkcionirao kao savjetodavno tijelo okupirane Bosne i Hercegovine od tadašnje Austro-Ugarske monarhije. Za razliku od ovoga Sabora, čiju je sintagmu sa imenicom činio pridjev „bosanski“, a strukturu svi građani po konfesionalnoj pripadnosti, pri čemu “bosanstvo, kao nacionalna odrednica, nije isključivalo bošnjaštvo”, 1993. godine, u Sarajevu, organiziran je Prvi bošnjački sabor, na kome su pripadnici samo jedne vjerske skupine (u ime svih bosanskih muslimana!), definirali Bošnjake kao naciju, te “sada ovo patvoreno bošnjaštvo, kao izmišljena nacionalnost, isključuje bosanstvo kao jedinu nacionalnu odrednicu” (kako reče moj kolega/novinar, Nermin Bise). Bila je to pogubna odluka – davanje deklaracije „bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima“. Muslimansko je rukovodstvo ovakvim činom omogućilo, opravdalo i priklonilo se podjeli zemlje na tri dijela, koju je udružena srpsko-hrvatska mašinerija započela. Politika „konstitutivnih“ traje i danas, lišavajući prava sve one građane, koji se drugačije osjećaju, dok su Bosanci u vlastitoj državi degradirani kao „ostali“.

Iz nužne potrebe za oslobađanjem od nacionalističke, etnofašistički zaobljene i namjenski zarobljene stvarnosti u kojoj jesmo, nastaje Sabor bosanskog naroda. Moji sagovornici su njegovi idejni tvorci, koji su za javnost već plasirali proglase budućeg skupa (http://exyuvoice.ba/index.php/ba/12-vijesti/411-proglas-o-saboru).

 

Ex-Yu Voice: Možete li se za naše čitaoce otvoreno predstaviti, te objasniti aktivnosti u vezi sa pripremama i radom Sabora?

Mada imena ličnosti u ovom trenutku ne predstavljaju veliku važnost, tradiciju ne smijemo zapostaviti. Ovo govorim iz razloga stvaranja pogrešnog društvenog stava, ne samo u Bosni, nego i u susjednim zemljama, da se na osnovu imena određuje religijska, narodna i nacionalna pripadnost. Jovan je ime isto kao i Zlata, isto kao i Alena isto kao i Jasmin, isto kao i Nevena. Tradicija davanja imena ima nekoliko osnova, a veoma rasprostranjena je tradicionalno nasljedno davanje imena djeci – sa oca na sina, sa djeda na unuka, kao i modernistički trend po popularnim ličnostima. Bilo kako bilo, svi imamo svoje ime koje bi trebalo da upućuje na specifičnost osobe o kojoj se radi.

 Senad Sprečić. Prezime govori da sam vezan za Bosnu, Bosansku rijeku u Sjeveroistočnoj Bosni – Spreča, koja teče od Istoka ka Zapadu kao što se Sunce kreće. Ovo napominjem iz razloga simbolike imena koje u slobodnoj interpretaciji predstavlja svjetlost nakon mraka. Svako može da provjeri značenje imena Senad (Senad je kratka i češće korištena verzija imena Senadin koje znači: sjaj, veličina vjere”, “Značenje imena je – oslonac, potpora modifikovano od arapski sinād”, Senad je muško ime arapskog porijekla. Značenje imena je: oslonac, potporanj, stup”, ili pak “Muško ime Senadin na arapskom jeziku ima značenje: “sjaj, veličina vjere”… Svjetlost dolazi sa Istoka (izvor Spreče je na Istoku u odnosu na mjesto gdje se Rijeka Spreča ulijeva u rijeku Bosnu).

Potičem iz radničke porodice i ponosan sam na tu činjenicu. Završio zanatsku školu – bravar, završio i diplomirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu u vrijeme kad je ubijen Džemal Bijedić, umro Tito, održan Sarajevski proces Mladim muslimanima, vođena žestoka borba protiv srpskog nacionalizma na Sarajevskom univerzitetu – jednu stranu je zastupao Vojislav Šešelj, a optuženi su bili dr Atif Purivatra i dr Hasan Sušić, vrijeme kad se vodi hajka protiv porodice Pozderaca – posebno Hamdije Pozderca. Vrijeme kad smo na Republičkom omladinskom nivou izbacili ličnost koja će reći historijsku riječ za samostalnost Bosne i Bosanskog naroda. Oficir predratni, oficir u ratu 92-95. Politički disident koji je podigao svoj glas protiv izdaje boraca AR BiH, izdaje Bosanskih muslimana, protiv politike i kriminala SDA, i za to uredno odležao zatvorsku kaznu u Tuzlanskom zatvoru.

Borac za ljudska i građanska prava sa posebnim naglaskom u Bosni, pišem prozu i poeziju. Politiku u smislu kako se ona danas podrazumijeva ne volim, niti se njome bavim. Taman posla da me ljudi nazivaju kriminalcem, lopovom, huljom, ulizicom. Hvala lijepo, ostajem ono što jesam  borac za državu Bosnu, njenu slobodu i istinu o Bosni, Bosanskom narodu – Bosancima. Sve religije svijeta poštujem, ali samo u domenu privatnih ljudskih prava. Trenutno izvršavam funkciju Predsjednika CIOSB do Skupštine Bosanaca u legendarnom Bosanskom gradu Jajcu gdje će građani svojom voljom putem svojih delegate izabrati novo rukovodstvo i svog lidera.

Ex-Yu Voice: Da li biste u svoje redove prihvatili i one čije je etničko izjašnjavanje Bošnjak/Srbin/Hrvat, a nacionalno Bosanac i/ili Hercegovac?

Već sam napomenuo da određena građanska prava spadaju u domen njihovih ličnih – privatnih prava. Da li će se neko osjećati ovako ili onako, identifikovati sa ovim ili onim to je njegovo lično neprikosnoveno pravo. Etnički Bošnjak, Srbin, Hrvat prirodno ne postoji u Bosni. Građanima se pogrešno, nenaučne, lažno, zbog svojih interesa trubi o etničnosti. Pisao sam o tome. Violina ne svira posebnu bošnjačku, srpsku, hrvatsku muziku, kao što se ne pjeva bošnjačka, srpska, hrvatska sevdalinka. Ako je to istina, a nepobitno jeste, kako možemo govoriti o različitim etnijama. Koliko je nakaradno govoriti o etnijama u Bosni, dovoljno govori slijedeći primjer. Pjesmu Bosno moja pjevali su, pjevaju i pjevat će i Mato iz Travnika, Dušan iz Tuzle, Ferid iz Bihaća. Znači li to da pjesma Bosno moja pripada Hrvatima jer je pjeva Mato. Srbima jer je pjeva Dušan, Bošnjacima jer je pjeva Ferid? Pjesma Bosno moja pripada etnitetu ali kojem? Bosanskom. Ako pripada Bosanskom etnitetu, kojim trikovima može pripadati Srpskom, Hrvatskom ili Bošnjačkom etnitetu. Rahmetli Meho Puzić ostavio je iza sebe jednu od legendarnih interpretacija Bosanske sevdalinke – pjesmu “Propio se Dujčin Petar”. Treba biti patološki bolestan pa tvrditi da ta pjesma pripada hrvatskom entitetu, a ta pjesma je potpuno nepoznata, ne pjeva se tradicionalno u Slavoniji? Druga pjesma koju svi znaju i rado pjevaju po Bosni, nije nastala u Bosni – pjesma “Dok palme njišu grane”. Samo umno bolestan može tvrditi da ta pjesma pripada bošnjačkom etnitetu. Etnitet i entitet pripadaju zajedničkom prostoru koji se kulturnom, tradicionalno, historijski razlikuje od istog takvog drugog prostora. Govorimo li mi o različitim entitetima ako se u Sjeveroistočnoj Bosni, Podrinje posebno, svira i pjeva uz šargiju i violinu, a u Sarajevu saz. Ako se u Kalesiji svira uz šargiju i violinu kao i u Derventi. Govorimo li mi o različitim entitetima ako se u Regiji Hercegovina pjeva ganga. Postoji li srpska, hrvatska i bošnjačka ganga? Ne postoji. Konstitutivno može postojati sve pa da imamo etničkog hrvatskog, srpskog i bošnjačkog magarca.

 Iz naprijed navedenoj proizilazi  odgovor na drugi dio Vašeg pitanja “ a nacionalno Bosanac i/ili Hercegovac”. Konstitutivno može sve, ali logikom i prirodnim zakonima “NE”. Kod nas se zagovara etnička pripadnost, narodna pripadnost, nacionalna pripadnost i sve u duhu novokomponovanih konstitutivnih termina. Konstituisati – politički žargon za dogovoriti. U tom smislu dogovora, za Dayton možemo slobodno reći da je rekonstituisao državu Bosnu – političkim terminom, a običnim razumljivim građanskim rječnikom podijelio državu Bosnu. Ponovo ne pominjem “i Hercegovinu”. Pa hajde da je pomenemo. Ako u Bosni žive tri različita entiteta, tri različita naroda, tri različite nacije, koje se konstituišu u jednu državu Bosnu i Hercegovinu, postavlja se logično pitanje originalnosti imena države. Zašto? Hercegovina nije država – mada se konstitutivno, etnički, narodno i nacionalno teži. Da bude jasnije o kakvoj podmukloj laži se govori, dozvolite mi da malo jednostavnijim riječima pojasnim.

 Srbin je: pravoslavac religijski, etnički, narodno i nacionalno. Hrvat i Bošnjak, isto tako. To ONI – konstitutivni tvrde. Nažalost, previdjeli su u laži jednu sitnicu, kao što se dešava u svakoj laži, a to je poturanje naučnih definicija pojmova koje koriste. Nacija i država. U moderno doba govori se o nacionalnoj pripadnosti, što u prevodu znači pripadnost državi. Prema njihovom tumačenju dobijemo da u Bosni žive građani koji ne pripadaju Bosni, nego u konkretnom slučaju susjednim državama. Država ima svoju suverenu teritoriju. Da li je Bosna države napravljena od teritorija država Srbije, Hrvatske i Bošnje? Nije. Da li je Banja Luka grad države Srbije? Kako čovjek rođen u Banja Luci može nacionalno pripadati srpskoj naciji – srpskoj državi? Može ali konstitutivno, daytonski. Podjelom Bosne. Podjelom njene teritorije. Jedni prisvajaju teritoriju suverene države, drugi izdaju, pristaju, dodjeljuju, poklanjaju. i nakon podjele, farbaju u BiH.

Na isti način formira se i nacionalna pripadnost Bosanci i Hercegovci. Nema logike. U smijuriji zvanoj BiH konstitutivni su Srbi, Hrvati, Bošnjaci. Gdje su tu Bosanci. Nema ih, ali nacionalno se pojavljuju i to zvučno – Bosanci i Hercegovci. Pitam se, odakle se rodiše nacionalno ako ne postoje narodno, ako ne postoje etnički? Pa i samo ime Bosna i Hercegovina, nije jednina, jedna država. Ili možda jeste. Dakle konstituisali se Bosanci i Hercegovci. Udružile se dvije države i formiraju tvorevinu Bosnu i Hercegovinu. Da li su ikad te dvije države kroz historiju odvojeno egzistirale, pa se udružile. Nisu. Vještački, politički stvoren termin. Historijski je hiljadugodišnja država Bosna. Mogu se koliko hoće trsiti, prepisivati historiju, prisvajati, negirati, lagati ali rijeka Bosna bosanskom zemljom teče.

Prihvatamo li mi Bosanci one koji se etnički izjašnjavaju Bošnjak/Srbin/Hrvat, a nacionalno Bosanac i/ili Hercegovac? Odgovor nudi sama logika prirodnih zakonitosti. Prihvataju li oni da se zovu Bosanci? Može li biti Bosanac neko ko ne smatra da pripada Bosni, Bosanskom narodu? Nek svako odgovori sebi na ovo pitanje.

Ja sam Bosanac jer sam rođen u Bosni, pripadam Bosanskoj zemlji, Bosanskoj državi, narodu koji govori maternjim Bosanskim jezikom, koji u njoj živi i koji je jedini legitimni državotvorni narod države Bosne, Bosanski narod, a nacionalno sam Bosanac.

Negirati nekome njegovo lično – privatno pravo da se osjeća, moli, i izjašnjava po svojoj sopstvenoj volji i želji, predstavlja kršenje zagarantovanih ljudskih prava prema međunarodnoj povelji. Međutim, ni jedna povelja ne dozvoljava niti daje pravo bilo kome da dio ili cijelu zemlju svojata, sprovodi samovolju. Bosna je naša kuća. Logično, ko je rođen u našoj kući, pod našim – svojim krovom, da tu kuću smatra svojom a ne kućom nekog drugog. Ako kuća pripada nekom drugom, ona nije tvoja, tis i podstanar u toj kući. Koja normalan čovjek, gradi sebi kuću, poklanja je drugom,  da bi u njoj bio podstanar?

Sine, budi ti, osjećaj se slonom, pingvinom, moli se kom hoće Bogu, ili se ne moli. Tvoja stvar. Tvoje privatno pravo. Ali nije tvoje niti bilo čije pravo, po bilo kojoj osnovi, pa i osjećaju, negira prirodnu zakonitost da na zemlji žive ljudi koji joj pripadaju.

A Bosna je majka Bosancima.

Ex-Yu Voice: Nacionalizam na balkanskim prostorima izrodio je ogroman problem – poistovjećivanje nacije/naroda i vjere, pa se danas ne gleda blagonaklono da Hrvat bude nešto drugo do katolik, Srbin će bezuvjetno biti pravoslavac, a Bošnjak pripadnik islamske vjeroispovijesti. „Miješanje“ se ne tolerira. Gdje je kraj takvoga puta?

Jednim dijelom sam odgovorio na ovo Vaše pitanje. Ono što je bitno naglasiti jeste da je nacionalizam na Balkanu vještačka tvorevina – religijska podjela ljudi i teritorije. Vješto umotano u oblandu politike. I slijepci su napipali da iza takve politike stoje religijske institucije – posrednici. Krenimo samo od fanatizma i međusobne mržnje. Neko nekoga laže. Molim Vas lijepo. U svakoj religijskoj knjizi stoji poziv na ljubav među ljudima, ali i sjeme mržnje. Ako posmatramo na logičkoj ravni, nelogično je da sjeme ljubavi izrasta iz sjemena mržnje, ili pak obrnuto. Drugo, nelogično je da postoje, a postoje, posrednici između svevišnjeg i onog koji se moli svevišnjem. Meni to liči na ovakav scenario: Slušaj, kaži Stvoritelju da se ja njemu molim. Veoma brzo molitve će se obavljati preko selfona kad nazovete broj centralne ili lokalne bogomolje. Mnogi će se nasmijati ovakvoj neozbiljnosti. Ta neozbiljnost, nažalost, istina je. Imamo li mi škole za religijske službenike? Imamo. Šta je osnova njihovog školovanja? Tu se mnogi razilaze pa izmišljaju različite odgovore da bi opravdali sebe. Kome služe religijski službenici? Na to pitanje običan građanin nikad ne traži logičan odgovor iz jednostavnog razloga što ga od rođenja prisiljavaju da ne razmišlja svojom glavom. Neznanje.  U narodu je ostala poslovici koja glasi za sve religije isto: “Slušaj šta ti, pop, hodža, fratar itd. kaže, ali ne radi što on radi”. Zašto ne radi što on radi ako je to dobro? Ljudi su uočili neki nesklad između onog što se govori, i onog što se radi. Religijski službenici su postali tumači religije, čuvari stada – pastiri. Ko su ovce?

Postoji li striktno propisano, objavljeno, objelodanjeno pravilo od Svevišnjeg kojim riječima, kojim ritualima će se čovjek direktno obraćati – moliti? Niko me, još nije uvjerio ni ubijedio. Postoje upute. Te upute pretvaraju se u karakteristične, specifične folklorne rituale. Rituali izazivaju naviku, osjećaj i potrebu. Ko kontroliše da li je ritual, folklore, molitva, direktno obraćanje svevišnjem pravilno obavljena, i ko je u stanju da kontroliše misli bilo kog pojedinca u trenucima direktnog obraćanja Stvoritelju?

Na tim tajanstvenostima, formira se kontrola nad ljudima. Upravljanje, usmjeravanje. Iste principe imamo i sa nacionalizmom. Pripadnost državi je prirodno – biološka činjenica. Pripadnost naciji, e to više nije prirodno-biološka činjenica, to je sfera duhovnog osjećaja isto kao i religija. Zato nimalo ne čudi sprega nacio-fašizma i religije. Isto sjeme se sije i u nacinalizmu kao i u religijama. Sjeme ljubavi i sjeme mržnje. Voli svog, onog na kog te upućujemo, a mrzi onog koji je različit ili pripada drugom. To je osnova, a sve ostalo je perfidna nadgradnja. Na Balkanu posebno. Nalazimo se u fazi napora da se nacionalno i religijski izjednači. Veći je Pravoslavac onaj koji se naziva Srbinom nego onaj koji se identifikuje sa prostorom I državom gdje je rođen i gdje živi. Krenulo je od smiješnih kreatura kao što su Bosanski Srbi, Bosanski Hrvati, Bošnjaci. Svi su oni Bosanski, a Bosna nije njihova država, ne pripadaju narodu u kom žive, a kao krajnji ishod je izjednačavanje etničke, narodne i nacionalne pripadnosti sa religijom. Postoji li Hrvatski pravoslavac, Bosanski pravoslavac, ili obrnuto, musliman, katolik. Ne postoji danas. Danas je Religija narodnost i nacija.

 Ovakvoj smutnji i pošasti možemo stati u kraj samo odvajanjem religije u private sfere ljudskog prava. To je jedino rješenje. Sve dok religijske ceremonije predstavljaju vrhovni državni i nacionalni imidž, primitivizam neće biti iskorijenjen. Kome treba prosvjećen, obrazovan, znan vjernik? Nikom. Ne zaboravimo da se neznanje uvijek divi znanju. Znati lagati, danas je unosniji posao od bilo čega. Ono što je katastrofa Balkana jeste činjenica da se više vjeruje laži nego vlastitim očima. Sve dok je tako, Balkan sunce ogrijati neće. Ipak kad ga ogrije, na svakom ćošku gorjet će fenjeri istine da spriječe mrak laži da ponovo ovlada.

Ex-Yu Voice: Hercegovinu ne želite u nazivu države, s obzirom da je smatrate samo geografskom regijom. Kako planirate to pitanje riješiti (referendumom ili imate druge opcije)?

Vaše pitanje je politički provokativno, ali novinarski profesionalno postavljeno. Provokativno iz razloga što upotrebljavate riječi “ne želite”. Mogao bih i sam postaviti kontra pitanje “Vi želite”. Nažalost, nije to pitanje želja. To je stvar istine, neoborivih historijskih činjenica. Ponovit ću samo jednu rečenicu, koju sam već naprijed rekao, ali parafraziram: Da li su Bosna i Hercegovina dvije države ili jedna? Možemo se čak zapitati da li je to država u državi. Razmotrimo i tu opciju.

Historijski dokazano, Bosna je hiljadugodišnja država. Regija Hercegovina je u istom položaju kao i ostale regije: Bosanska Krajina, Posavina, Podrinje i Centralna Bosna. Dakle, nije to stvar želja. Pitanje na koje nemam odgovor, a volio bih da ga neko ponudi  razumno i realno glasi: Po čemu je Hercegovina bolja i priznatija Regija od drugih, da zaslužuje svoje ime u imenu države? Istina, odgovor, nalazi se u Radimlju. Bosanski stećak. Kad u Radimlju bude Hercegovački stećak, onda možemo govoriti o drugom i drugačijem odnosu.

Ex-Yu Voice: Isto tako, kako mislite mijenjati ustavno uređenje i uopće izborni zakon?

Temelj države Bosne kroz historiju je državotvorni Bosanski narod. Danas govorimo o građanskoj države, a to znači da se temelj sa naroda prenosi na istinskog nosioca državotvornosti. Čovjeka. Ustavno uređenje Bosne mijenja se voljom njenog državotvornog temelja. Zar postoji kuća bez temelja? Možda jedino u bajkama kao ona “Čardak ni na nebu ni na zemlji”. Kroz skupštinsku procedure ponudit ćemo građanima Prijedlog novog Ustava građanske države koji jasno reguliše i osnovne elemente Izbornog Zakona koji proizilazi iz Ustava. Jedan građanin, jedan glas. Da li će Prijedlog Ustava građani prihvatiti ili odbiti, saznat ćemo nakon Referenduma o usvajanju Ustava. Prema tim rezultatima sve ostalo je pravna procedura, posebno kad je riječ o Izbornom Zakonu. Dakle, građani se pitaju i odlučuju, ne neka grupa političara ili pravnih eksperata.

 Ex-Yu Voice: Iako je Bosna i Hercegovina priznata od Ujedinjenih nacija pod zastavom ljiljana, ona više nije u zvaničnoj upotrebi, a mnogi je smatraju samo ratnom zastavom. Da li Sabor Bosanaca sasvim isključuje današnju, žuto-plavu, kao daytonski nametnutu?

Varta je nametnuta i ona je služila kao zaštitni znak odnosa daytonskih konstitutivnih dogovora. Oni koji su je nametnuli nek je nose sa sobom. I o zastavi će odlučivati građani. Političke smicalice oko zastave jedino služe onima koji negiraju državu Bosnu. Na zastavi Bosne znam da će biti Bosanski simboli. Koji, to nek odluče građani.

Ex-Yu Voice: Slika, koju podražavaju govori i pisanja „konstitutivaca“ postaje još kompliciranija kada imamo u vidu da su historiju stvarali mitovi, a da balkanski narodi njeguju svoje zasebne „mitove“, što ih udaljava od mita o Europi. Treba li težiti ulasku u Europsku uniju?

Bosna je temelj Evropske kulture po mnogo čemu. To treba svi da znaju. Evropa će dolaziti u Bosnu, kao i Bosna odlaziti u Evropu. Mi smo sastavni dio Evropske kulture i civilizacije. Mnogi elementi kulture i civilizacije koje njeguje današnja Evropa potiču sa bosanskih prostora. Uzajamna saradnja da, ali ovisnost ne. Bosna je naša kuća,  mi smo njeni vlasnici, a ne korporacije Evrope. Evropa mora sačuvati svoj imidž, samostalnost. Rješenje može vidjeti samo u Bosni. Mirna Bosna, mirna i Evropa.

 Mi nismo sluge Evrope, niti ćemo biti. To nije mit. To je istina. Oni koji izmišljaju mitove, nek i dalje rade svoj posao. Prirodni zakoni su jedini zakoni koji imaju svoj logički slijed. Sve ostalo je nelogično, prirodno neodrživo. Današnja kampanja kriminalnih klanova i organizacija, kako u Bosni tako i u susjedstvu, koja nudi viziju budućnosti u robovanju Evropskim kriminalnim klanovima i organizacijama, ima jedan veoma proziran cilj. Založiti imovinu tj. prirodne resurse i radnu snagu radi lične finansijske koristi. Historija se ponavlja, samo su lutke druge. Robu nije bitno ko mu je gospodar. Rob nema slobode. Bosanac ljubi slobodu. Stećak dovoljno govori. Zato ćemo ostati Bosanci Evrope.

Ex-Yu Voice: Smatrate li da možete efikasno djelovati bez političkoga angažmana?

Svako djelovanje u narodu naziva se politikom. Lažni imidž politike i političara moramo raskrinkati. Danas nam mlade generacije traže angažmane uz politiku i političare što je pogubno po naše društvo. Profit se ne pravi od laži i parola. Profit se pravi radom. Generacije i generacije u Bosni su odgajane na pogrešnoj političkoj viziji. Biti majstor svog zanata, svojim trudom i radom, jedino se može stvoriti nova vrijednost na tržištu. Bosni ne treba ko lijepo priča. Političari su do sada živjeli kao bubreg u loju prodajući maglu, laži, obećanja bez pokrića i realizacije. Ne pravi cipelu političar, nego obućar svojim rukama, znanjem i korištenjem savremene tehnike i tehnologije. Vrednovanje u društvu moramo postaviti u korist proizvodnih snaga koje stvaraju nove vrijednosti a ne političara koji podižu kredite i stvaraju zaduženja za buduće generacije, ili pak kancelarijskih žohara koji ne znaju ni ekser u zid zakucati… Četiri sposobna čovjeka, uz pomoć tehnike i znanja mogu izgraditi bolju i jeftiniju dionicu auto puta nego hrpa političara. Rad, znanje, moraju jednom za svagda promijeniti sliku i pogrešno shvatanje građana da je biti ćata privilegija društva. Danas, savremena tehnika i tehnologija traži inteligentnog, obrazovanog radnika, u rangu inženjera, a to se mora vrednovati više od ispijanja kafa i spletkarenja po kancelarijama.

Ako je politika – pun stomak i sita djeca, onda smatram da bez politike ne mogu efikasno djelovati. Ali, ako je politika današnja realnost, sreća i blagostanje, onda mi politika ne treba. Na kraju krajeva, i o političarima govore njihova djela, a ne priča i prazna obećanja. Dakle, smatram da bez politike i politiziranja se može mnogo više uraditi u realnom životu. Politika i nadmudrivanje ima svoje mjesto na višim nivoima – međunarodnim i međudržavnim odnosima na primjer.

Ex-Yu Voice: Kako mislite sankcionirati silne tajkune i političare, što već 20 (i više) godina pljačkaju Bosnu i Bosance? Mislite li da se ta imovina i novci vrate narodu od koga su opljačkani ili će sve to država sebi prisvojiti?

Vratiti državi njeno, a ljudima njihovo. Tu će državni organi i institucije morati odraditi težak posao. Nepovjerenje u pravosudni sistem i korumpiranu policiju možemo promijeniti samo ako u društvenom sistemu uvedemo mandate na određene dužnosti u sudstvu i policiji. Uporedo s tim, pravosudni sistem mora biti u službi građana, a ne državne vlasti i institucija, tj nosilaca i izvršilaca pojedinih visokih funkcija. Niko nema pravo izdići se iznad temelja građanske države Bosne. Upravo zbog toga, kao što sam napomenuo, mandatnim izvršenjem funkcija jedino možemo kontrolisati negativnosti koje su danas toliko očite, kriminal, mito, korupciju, nepotizam itd.

Sposoban čovjek ne ovisi od funkcije, položaja. On svojim djelima pokazuje i dokazuje svoju sposobnost i znanje. Da ne bi obolio od bolesti i odao se poroku koja se zove vlast, nakon maksimalno osam godina, dva mandata, treba da se vrati poslu sa kojeg je zakoračio na scenu. Nije bitno da li su to političke ili pravosudne vode. Ako na mlađima svijet ostaje, ko daje pravo starim kornjačama da više od pola života čuvaju svoj položaj, dok mlađi i sposobniji čekaju u redu za život, šansu za uspjehom, dokazivanjem. U narodu je poznata poslovici “I pad je let”. Zato, da niko ne leti previše visoko, mora biti svjestan prije polijetanja da će nakon izvjesnog vremena vratiti se u bazu, među građane, da će se morati ponovo dokazivati da bi se izborio za šansa da ponovo leti.

Čisto sumnjam da će mladost bilo kome za vrijeme njegovog života pružiti šansu da se dvaput popne na vrh piramide. Mladi su svježi, puni ideja, slobodni u razmišljanju, odlučniji u iskoraku, puni elana i životne snage, dok se sa godinama, što je normalna neminovnost u ljudskom životu, stari pretvaraju u kočničare. Ako može starac od 50 godina trčati brže od mladića 25 godina, svaka čast, pobijedit će u trci. Nisam čuo, i nisam još doživio da vidim takav ishod trke. Drugi razloga je stvaranje veza, vezica, grupa, klanova. Stari da bi držali pod cipelom mladost, da bi ostali u utrci, služe se podvalama, prevarama, obmanama, poturanjima i sl.

Ovo se posebno odnosi na aktere pravosudnog sistema. Svaki sudija mora znati da će se nakon svog mandata vratiti u bazu, ili biti advokat nakon mandata. Za kratko vrijeme imat ćemo pravu armiju sposobnih advokata koji imaju jednake šanse da se dokazuju i ravnopravno bore znanjem protiv sudija. A sudija koji prekorači ili zloupotrijebi svoja ovlaštenju, pobrinut ćemo se Zakonom o Pravosudnom sistemu, ne samo da će biti krivično gonjen, nego gubi licencu i mogućnost da se više bavi bilo kakvim pravnim poslovima. Pa bujrum. Nek pokušaju. Ovo se jednako odnosi i na neke druge do sada specijalno povlaštene profesije. U društvu jednakih, jednaka su prava svakog građanina. Nema povlaštenih po bilo kojoj osnovi. Niko više neće moći guditi da ga neko mrzi zato što je druge religije, što pripada drugom narodu, kulturi ili navija za drugi fudbalski tim.

Drugi paralelni korak odnosi se na poreski sistem. Poreskim sistemom uspostaviti realne, građani kažu poštene, odnose u društvu. Ko više zarađuje, nek više i ulaže u dobrobit društva. Poreski sistem je ključ našeg obračuna sa svim negativcima i negativnostima koje ste naveli kroz Vaše pitanje. Da je ovo strašilo od daytonskog dogovora uvelo samo adekvatan poreski sistem na zaradu svakog građanina, ne samo da bi spriječilo nezakonito bogaćenje, milioneri preko noći, nego bi napunilo i državnu kasu milijardama eura koje su putem kredita unijeli i zadužili državu i građani. Ko danas, kako i koliko plaća porez na zaradu? Ko, kako i koliko kontroliše protok robnih i novčanih sredstava. Niko. Nisu ludi da kontrolišu sami sebe. Kome i koliko plaćaju porez razne stranke, religijske institucije, nevladina udruženja i sl. Ogromne sume, milioni, sedmično se slijevaju u njihove private džepove, dok maloumnim ovcama propovijedaju o mržnji, zagrobnom boljem životu, zaštiti vjere i naroda. Građani iz svog džepa plaćaju im svaku laž, svako obećanje.

Porez će biti obaveza za sve i svakoga, bez izuzetka. Normalno prema količini prihoda. Ko pokuša da izbjegne porez, bit će sankcionisan rigorozno. Ko nije uplatio radni staž, zdravstveno, socijalno osiguranje, drži neevidentiranog radnika, taj je kriminalac. Ime, prezime, etničnost, narodnost, religija od toga ga ne može zaštiti. On je građanin kao i svaki drugi građanin.

Upravo na poreskoj osnovi mora se izvršiti ispitivanje porijekla imovine, jer je očito da je na nezakonit način imovina stečena, a porez na tu imovinu nije plaćen – što predstavlja prvi kriminalni akt za pravno procesuiranje.

Na kraju, utvrđivanje istine je moralni čin. U državi koja je prethodnim ratom gotovo potpuno uništena, niču milioneri i milijarderi kao gljive poslije kiše. Moralno je ispitati taj recept brzog bogaćenja. Ako je to na zakonskim osnovama, zašto ne javno objelodaniti recept građanima da i oni imaju koristi. Mogli bi ga patentirati,  patent drugim prodati što bi donosilo društvu ogromna finansijska sredstva. Ako nije na zakonskoj osnovi nego na kriminalnoj, za kriminal svako mora odgovarati bez izuzetka.

Ex-Yu Voice: Ako ne probudite ljude slobodnom voljom na individualnu moralnu odgovornost, da li biste podržali revoluciju?

Revolucija uveliko traje. Nije revolucija brutalni obračun, ludizam, promocija i iskazivanje sile. Revolucija ima širok pojam. Da ga ne elaboriram, reći ću samo ključnu stvar, a o tome sam već i pisao. Revolucija otpočinje promjenom svijesti. Saznanjem da se nešto nenormalno i neprirodno događa. Istina je najveća revolucija. Istina pobuđuje svijest o shvatanju realnog stanja u kome se nalazi čovjek, građanin, pa i društvo u cjelini. I stomak se revolucionarno buni zbog istine da su crijeva prazna.

Građani se revolucionarno osvješćuju kopajući po kontejnerima, radeći po nekoliko mjeseci bez plate, čekajući beznadežno na bilo kakav posao. Čekajući na zdravstvenu uslugu, moleći za lijek da ublaže bolove. Koga istina nije osvijestila, taj ima male šanse da se osvijesti, da pogleda istini u oči.

S druge strane, ljudima je dosta laži, jer istinu vide svojim očima i osjećaju u praznom stomaku i novčaniku. Oni žele promjene. Pojedinac je kap u moru vode. Više pojedinaca, više vode. Čaša se prelije kad postane mala da primi veću količinu vode. Velika količina vode izaziva bujicu. Bujica nekontrolisano ruši sve pred sobom. Čovjek je svjesno biće. Da se ne pretvori u razuzdanu bujicu, mora imati jasan cilj. Šta želi? Kad ima jasan cilj, niko više ne može s njim manipulisati. Jače snagu i medvjed respektuje. Ako ne respektuje, nastrada. To je prirodni zakon.

Ako se Vaše pitanje odnosi na to da li podržavam revoluciju u granicama prirodnih zakonitosti, moj odgovor je – podržavam.

Ako me pitate da li podržavam revoluciju stihije, stampeda, vandalizma, varvarizma, osvete, iživljavanja, prolijevanja potoka krvi, stotine, hiljade mrtvih – moj odgovor glasi – NE.

Mnogi nisu svjesni da svaka revolucija jede svoju djecu. U slučaju revolucije koju ne podržavam, hrabrost nije garancija uspjeha revolucije. Napomenuo sam da bujica ruši sve pred sobom. Šta imamo nakon bujice? Posljedice.

Koje su posljedice stihijske revolucije? Totalna anarhija, borba za vlast, bande, pljačke, ubistva, revanšizam itd. Gdje su građani kao temelj države u takvom scenariju. Na istom mjestu gdje su bili i nakon nedavnih velikih poplava u našoj zemlji. Stradali, ostali bez ičega, prepušteni sami sebi, žrtve. Sa žrtvom je veoma lahko manipulisati.

Na drugoj strani nalazi se činjenica da se ni jedna vlast nije dobrovoljno odrekla svoje moći. Naprotiv, beskrupulozno se borila svim sredstvima. Iz toga proizilazi da da se vlast ora skinuti nasilnim putem.

Treba biti mudar i oprezan. Nasilni put skidanja vlasti je državni udar. Cilj revolucije u Bosni može biti samo promjena daytonskog sistema i njegovih produkata. Dakle, ključna uloga revolucije je promjena sistema. Akon as neko u mirnom, demokratskom pokušaju sprečava upotrebom i primjenom sile, u samoodbrani vlastitih života, nemamo izbora. Na silu se odgovara silom. Batinom na batinu, metkom na metak, bombom na bombu. A to više nije demokratska borba, to je rat klasa. U ratu klasa, bogati su uvijek gubili i vlast, i bogatstvo i živote. O tome neka oni razmišljaju.

Upotrebu sile u samoodbrani – podržavam.

Ex-Yu Voice: Koga biste voljeli kao goste imati na Saboru?

Sve obespravljene i ponižene građane, državljane Bosne, invalide, penzionere, radnike, nezaposlene, a posebno mlade bez obzira na njihovo privatno izjašnjavanje o religijskoj i drugoj pripadnosti.

Njih bi volio imati za počasne goste ali i domaćine. Da cijelom svijetu prenesu istinu daytonske demokratije u strašilu zvanom BiH.

Naravno, volio bih imati sve ponosne Bosance.

Ex-Yu Voice: Hvala na razgovoru i šta biste za kraj poručili našim čitaocima?

Pozdravljam svakog istinskog čovjeka koji cijeni, voli, poštuje i bori se za istinu o Bosni. Pozdravljam sve građane kojima je Bosna majka, i jedina kuća bez obzira kako se privatno religijski izjašnjavaju.

Istina Bosnu brani. Koliko sam u pravu potvrdit će vrijeme – jedini svjedok i sudija.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s