Amir Telibećirović

Da li je Bosna diplomatski rasprodana, ili samo kupljena?

 

Po ko zna koji put, zadnjih par decenija, u BiH se aktivirala priča o Izetbegović Aliji, uz one čuvene podjele – za, protiv ili suzdržan. Ovaj put je to išlo preko knjige o Izetbegoviću što je digla dosta medijske, političke i akademske prašine, autora Mustafe Čengića.

O knjizi i samom autoru je već dosta toga rečeno, pa se nećemo ovdje time baviti. Nego da iskoristimo aktuelna polemisanja oko Izetbegovićevog nejasnog nasljeđa, te iznova postavimo seriju neodgovorenih pitanja, uz nadu da će oni koji bi mogli dati odgovore na njih možda promisliti, ako već ne daju odgovore. Radi se nizu pitanja na čije odgovore imaju pravo svi oni koji su preživjeli sve što se dešavalo u BiH od 1991 godine do danas. To su pitanja koja se periodično ponavljaju, nekad javno a nekad tajno, ali odgovora nema. Ovo su više podsjećanja na ta pitanja, prije negoli njihovo novo postavljanje.

Na njih bi možda mogli odgovoriti Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić, ili neko od starijih članova SDA, možda neko iz Clintonove stare administracije, ili bilo koji sudionik pregovora u Daytonu iz 1995 godine. Svi oni javnosti duguju objašnjenja. Richard Holbrooke je preminuo, a on je također ostao dužan dosta odgovora.

Da se ne zavaravamo, ni ovaj put nećemo dobiti odgovore na njih, ali to nije razlog da pitanja ne postavljamo ponovo. Za nekoga su odgovori možda skriveni baš u nekom od pitanja, djelimično ili kompletno. Sami ćemo tražiti odgovore, ali sa pitanjima treba dosađivati svakome ko pomisli da bi mogao, ili smio, dati odgovore na njih. S obzirom da podjela na one koji podržavaju Izetbegoviće (i juniora i seniora) i na one koji su protiv njih, nerijetko ide emotivnim putem, ovdje nastupamo bez emocija, samo sa napornim traženjem odgovora. Oni koji nekritički brane Izetbegovića i njegovo naslijeđe, također bi trebali dati odgovore na sva ova pitanja koja slijede, ako ih znaju. Tek nakon što dobijemo sve odgovore, moći će se kompletirati završni sud i o Izetbegovićima i o njihovim saradnicima.

A pitanja glase:

Zašto je bosanska delegacija u Daytonu priznala Republiku Srpsku već u samom početku mirovnih pregovora, koji su trajali skoro mjesec dana?

Da li to znači da je priznanje RS-a, u vrijeme dok rat još nije bio formalno zaustavljen, bilo već dogovoreno i prije pregovora, pa stoga nije bilo puno natezanja oko priznanja, te su je priznali u ranoj fazi pregovora?

Ratni studio sarajevske radio stanice 99, svakodnevno je prenosio podatke koji bi iscurili sa pregovora, mada su bili iza ‘zatvorenih vrata.’ Kada je popularni radio voditelj sa iste radio stanice, Mimo Šahinpašić, u eter prenio ponižavajući podatak da je bosanska delegacija priznala RS, uz podsticanje slušateljstva da se ne pomire sa takvom veleizdajom i moralnim porazom, sljedećeg dana je neko demolirao studio kašikarom. Zašto se nikada nije otkrilo javnosti ko je to uradio i zašto?

I Bakir Izetbegović i njegov rahmetli otac su godinama poslije rata spominjali kako su oni morali potpisati Dayton usljed pritiska od strane američkih diplomata, posrednika i političara. Ukoliko je to tačno, zašto su onda nakon rata smatrali Billa Clintona, pod čijim mandatom se sve odigralo, prijateljem i saveznikom?

Kako su mogli smatrati saveznikom nekoga ko ih ucjenjuje prodajom države i to usred genocida i rata?

Zar ne smatrate da je Clintonov dolazak u Potočare poniženje za žrtve, slično kao dolazak Vučića, Tadića i ostalih aktera dešavanja iz 1990-ih godina?

Zašto se tokom Daytonskih pregovora pristalo na oduzimanje prefiksa ‘Republika’ od BiH, da bi se isti dodijelio Srpskoj?

Kako je Naser Orić bezbjedno izašao iz opkoljene Srebrenice prije pada, kroz položaje srpske vojske?

Zašto je Orić Naser izašao iz Srebrenice prije njenog pada?

Ukoliko je Izetbegović nastupio kao vjernik koji zna da je iskrenost vrlina a javno laganje grijeh, zašto onda nije pred svima rekao da ga Amerikanci ucjenjuju Daytonom još prije kraja pregovora, ako su ga zaista ucjenjivali?

Ako mu je možda bio ucijenjen život, što onda nije iskoristio šansu da se žrtvuje za vlastiti narod i vlastitu zemlju?

Ukoliko mu je bio ucjenjen život rodbine ili bilo koga bliskog, pa je pristao pod takvom ucjenom, zašto onda nakon rata nije podnio ostavku i pobjegao iz zemlje, skupa sa rodbinom?

Ako je u čuvenom montiranom procesu iz 1983 godine, Izetbegović osuđen na zatvorsku kaznu od 14 godina, kako je pušten iz komunističkog zatvora baš toliko ranije, i pritom ubrzo nakon toga dobio novac, priliku, sredstva i ljude za osnivanje političke stranke uz javni angažman?

Zašto su neki od vodećih velikorspkih ideologa i promotora podjele BiH, kao što je bio Dobrica Ćosić, podržavali Izetbegovića i njegovo puštanje iz zatvora?

Zbog čega je podjela BiH napravljena baš na omjeru 51% prema 49%, te ko je prvi iznio takvu ideju i zašto?

Legalizacija klaonice

Legalizacija klaonice

Ako je Armija BiH baš malo prije Daytona krenula u prvu pravu kontraofanzivu širokog spektra, te oslobodila nekoliko sela i gradova, ko je i zašto iz Sarajeva donio navodnu odluku da se daljnje akcije obustave, a mirovni pregovori još nisu bili počeli, kao ni primirje?

U ranoj fazi opsade Sarajeva, negdje početkom maja 1992 godine, tadašnja T.O. Bosne i Hercegovine, iz pravca Sokolović Kolonije i Hrasnice, uz nestabilne koordinacije sa jedinicama iz Otesa, uspjela je doći gotovo do centra Ilidže. Samo se čekalo da pređu rijeku Željeznicu. Jedan od pripadnika TO se telefonom javio prijatelju iz nekadašnjeg Hotela Srbija, gdje je do tada bio ratni press centar srpske vojske na Ilidži. Akcija je trebala da vodi ka deblokadi Sarajeva barem na sjeverozapadnim prilazima gradu i oko Igmana. Neko iz glavnog štaba bosanske TO je bez objašnjenja naredio jedinicama da se povuku i napuste Ilidžu. Ko je to uradio i zbog čega?

Zašto je Islamska Zajednica BiH tek prije par godina tužila RS za rušenje banjolučkih džamija, a zatim i ostalih, umjesto da je to uradila odmah po prestanku rata?

Zašto BiH nije odmah po završetku rata tužila na međunarodnom sudu ondašnju SR Jugoslaviju, odnosno Crnu Goru i Srbiju, za genocid i agresiju, nego je čekala preko deset godina, čime je omogućila srbijanskoj strani da se bolje pripremi, ojača svoj inostrani lobi, i da ukloni dio dokaznih materijala protiv sebe?

Zašto je BiH na tom sudskom procesu koristila upadljivo nesposobne pravnike, prilično nestručne, pa čak možda i nedovoljno zainteresovane?

Zašto su SDA političari, ili bilo ko iz bh. vlade, par godina poslije rata, Alija je još bio živ, bez otpora pristali da se ukine legalna državna zastava BiH, u korist nametanja trenutne zastave sa žutim trokutom?

Malko o domacim manipulacijama

Malko o domaćim manipulacijama

Kao što je poznato, trik sa državnom zastavom je kao trebao biti poslijeratni “kompromis” za pomirbu, radi ukidanja ratnih i vojnih obilježja. Međutim, samo je grb sa ljiljanima uklonjen, a srpska i hrvatska obilježja su ostala širom BiH, legalno. Zašto je Izetbegović pristao na to i još se nije bunio protiv takvog nepravednog nametanja, uz prateće poniženje?

Ako je tokom Daytonskih pregovora bilo neizbježno za bosansku delegaciju da prihvati srpski entitet, zašto se onda barem nije insistiralo na drugačijem nazivu i stausu, kao recimo “savez srpskih opština” ili možda “srpskih kantona” ili nešto slično, umjesto davanja određene državnosti RS?

Zašto je Alija, ubrzo nakon rata, pristao da sa Franjom Tuđmanom prošeta razvaljenim Mostarom, izazivajući zvižduke preživjelih Tuđmanovih žrtava koje su se osjetile javno poniženim?

Radi čega je Alija, uoči samog početka napada na Sarajevo, davao narodu lažnu nadu govoreći im da mirno spavaju i da neće biti rata, iako je već imao podatke i o napadu na Sarajevo i na BiH općenito?

Zašto je Izetbegović drugog maja 1992 godine vraćajući se službenim avionom u Sarajevo sa mirovnih pregovora, odobrio pilotu da sleti na sarajevski aerodrom iako je znao da ga JNA drži pod kontrolom, što je dovelo do poznatog privođenja Alije, pod mutnim okolnostima, a navodno je imao mogućnost da privremeno sleti u neko drugo mjesto?

Zbog čega je navodno baš Radovan Karadžić tada tražio da se Izetbegović pusti iz pritvora u kasarni JNA u Lukavici?

Da li današnji hroničari opsade Sarajeva znaju kako je Alija ovom zbrkom na aerodromu i svojim ‘hapšenjem,’ poremetio tekuće operacije branilaca Sarajeva uz mogućnost da zaplijene naoružanje na Bistriku, skupa sa zarobljavanjem Milutina Kukanjca i drugih tamošnjih JNA oficira čime bi ojačali svoju poziciju te možda isposlovali otvaranje koridora oko grada?

Zbog čega je tolerisao postojanje kontraobevjaštajnih operativaca iz jugoslovenske službe, u redovima Armije BiH i policije?

Neki odgovori su otišli u mezar

Neki odgovori su otišli u mezar

Ovo su dakle tek neka od pitanja na koja su dužni da odgovore svi koji su upoznati sa likom djelom Alije Izetbegovića iz prve ruke, svi koji ga napadno brane, bilo osnovano ili neosnovano, svi koji su bili sudionici ili Daytonskih pregovora ili rada Alijinog kabineta i njemu bliskih ljudi. Lista pitanja nije konačna, ima ih naravno još, ali za početak bi dosta pomoglo ako bi neko smogao odlučnosti i preciznosti da na njih odgovori javno.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s