Prof. Midhat Riđanović

midhat_ridjanovic_lingvista

POLUOTVORENO PISMO BUDALETINI AMIRU HALEPU

Da prvo objasnim ovaj naslov. Ovo pismo je namijenjeno SAMO Amiru Halepu (otud naslov ‘poluotvoreno pismo’), ali pošto nemam njegovu imejl adresu, morao sam mu ga uputiti preko bloga Marjana Hajnala, kojem se i ovom prilikom zahvaljujem na ustupljenom prostoru. Upozoravam ostale potencijalne čitaoce ovog teksta da ga nipošto ne čitaju, jer ja u njemu argumentovano pokazujem da je Amir Halep užasna nepismena budaletina koja svojim pilećim mozgom pokušava da riješi nacionalno pitanje u BiH. Kad pročitate ovaj tekst i shvatite da takva spodoba živi u istoj zemlji u kojoj vi živite i da vas zove svojim sunarodnjakom, vjerovatno će vam se smučit do povraćanja. Mučnina u stomaku je vrlo neprijatna, i ja vam pomažem da izbjegnete tu neprijatnost.

Evo jedne njegove „rečenice“ koja ričući govori o njegovoj nepismenosti:

“Premda je po struci lingvista [ovde je trebao doći zarez, koji je obavezan ako zavisna rečenica prethodi glavnoj, M.R.] prof. dr. Riđanović [‘dr.’ je suvišno jer ne možete biti ‘Prof.’ ako niste ‘dr.’] ovdje opet iznosi KOJI JEDNU VEOMA OPASNO DVOSMISLENU IZJAVU DA BOŠNJAKE TREBA „ISKORIJENITI“!!! ZLONAMJERNICI BI OVOM BEZ PROBLEMA [naglasio M.R.] mogli shvatiti kao poziv na genocid nad Bošnjacima…“.

Moj rahmetli brat Salih, bivši profesor neuropsihijatrije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i, u svoje vrijeme, jedan od najpoznatijih psihijatara u Evropi, ponekad mi je pokazivao  zapise šizoidnih bolesnika – jako su ličili na ovu Amirovu „rečenicu“. Medicinski termin za nepismenost koju ispoljava Amir je ‘disocijacija misli’, simptom koji prati nekoliko mentalnih poremećaja.

Evo još dokaza njegove poremećenosti i pokvarenosti.

On mene zove „uvaženi prof. dr. M.R.“ ništa manje nego sedam puta, a kad mu ja kažem u odgovoru na njegovo Otvoreno pismo da mi je odvratno to njegovo ulizivanje otrcanom frazom „uvaženi taj i taj“, on meni u replici na taj moj odgovor kaže: „Prof. dr. Riđanović činjenicu da sam ga ja u svome članku nazvao “uvaženim” sebi tumači [ovo „sebi“ ne bi niko normalan napiso, ja sebi mislim da je i ovo znak njegove poremećenosti, M.R.] kao da se ja njemu dodvoravam, a ja se njemu obraćam tako samo zbog toga što sam odgojen da poštujem starije (Riđanović je star 80 godina) [zezno si se Amire, ja sam MLAD 80 godina, dođi da vidiš; ono ‘star 80 godina’ je germanizam, tj. doslovan prevod sa njemačkog ‘Er ist 80 jahre alt’, a na lijepom našem narodnom jeziku to se kaže ‘Njemu je 80 godina’, M.R.] i zbog činjenice je on ipak cijenjen lingvista.“ Ako automatski poštuje sve starije ljude, onda bi se Amir – da je živio u vrijeme posljednjih godina sultana Sulejmana Veličanstvenog (1494-1566) – tom despotu obraćao sa „uvaženi sultan Sulejman Veličanstveni“ iako dobro zna da su mu ruke krvave do lakta! A ako uvažava sve poznate lingviste, onda bi u Hitlerov vakat većinu njemačkih lingvista koji su pokorno služili toj najvećoj nemani u ljudskoj istoriji morao oslovljavati sa „uvaženi Prof. Dr. XY“.

A sad pogledajmo kakav je, po Amiru Halepu, taj „uvaženi prof. dr. Midhat Riđanović.“ On kaže da je članak „Bošnjaštvo je najveće zlo koje je ikad pogodilo Bosanske Muslimane“, koji je napisao uvaženi Riđanović “umnogome nedorečen i poprilično konfuzan.” Eh eto, rajo, ako želite da vas Amir Halep uvažava i cijeni, pišite nedorečene i konfuzne članke. A sad se drž’te da ne padnete sa stolice kad ovo čujete. Amir kaže: “Npr. prva rečenica članka glasi „Bošnjaštvo je najveće zlo koje je ikad pogodilo Bosanske Muslimane.“ Ma koliko čovjek da se trudi teško je pronaći neki valjan i razuman smisao ovoj rečenici.” Siguran sam da bi i jako retardirana osoba razumjela ovaj moj kristalno jasan naslov (sasvim je druga stvar da li se neko slaže ili ne slaže sa mojom tvrdnjom, to nema nikakve veze sa njenom suvislošću), pa je bjelodano da je Amir više retardiran i od jako retardiranih osoba. Ali, iako nam je već rekao da ne može “pronaći neki valjan i razuman smisao ovoj rečenici” i tako nam dao do znanja da je retardiran, on nastavlja u istom stilu, valjda u želji da onima koji još misle da NIJE retardiran pruži još jedan dokaz svoje retardiranosti: “Da ne duljim dalje [ovo ‘dalje’ je stavio da vi ne pomislite da on sad ‘dulji bliže’, M.R.] i ostatak navedenog članka prof. dr. Midhata Riđanovića je konfuzan, nedorečen i prepun navoda koji daju mogućnost dvosmislenog značenja u istom maniru kao i prva rečenica članka.” Prije dvije rečenice je reko da sam nedorečen i konfuzan, ali on vâs, svoje čitaoce, smatra debilnim, pa vam to ponavlja da vam uđe u vašu debilnu glavu! Kao što vidite, on kaže da je moj članak “i prepun navoda koji daju mogućnost dvosmislenog značenja u istom maniru kao i prva rečenica članka.” Kad je nešto prepuno nečega, onda i ćorav insan može lako naći primjer tog nečega, ali Amir ne citira ni jedan moj dvosmisleni navod! Ako on u mom članku, pa i u cijelom mom opusu od preko 2000 strana na bosanskom i skoro 1000 strana na engleskom, nađe i jednu jedinu nejasnu a kamoli dvosmislenu sintagmu, a kamoli rečenicu, ja ću na određenom javnom mjestu u određeno vrijeme iskazati svoje duboko kajanje za sve što sam rekao kaljavo o Amiru, i to na sav glas da me čuje vascijeli okupljeni narod!

Evo još par rečenica iz Otvorenog pisma Amira Halepa, koje bi i početnik u psihijatriji protumačio kao simptom autorove mentalne poremećenosti: “Nije potrebno mnogo znanja već je dovoljno imati barem malo zdravog razuma pa da se donese zaključak kako se samo zbog izbora Bosanac ili Bošnjak ne treba praviti veliki problem, pogotovu u današnjoj situaciji kada se ima mnogo drugih važnijih problema, ali eto našao se jedan uvaženi stručnjak da upravo od toga napravi problem! Uvaženi prof. dr. Mithat Riđanović sigurno zna, ALI SE OČITO PRETVARA DA NE ZNA [naglasio M.R.] činjenicu da narodno ime Bošnjak nije izmišljeno 1993. godine već je u upotrebi nekoliko stoljeća. Također se uvaženi prof. dr. Riđanovića [evo sad ovaj nepismenjaković brka i padeže, M.R.] pretvara da ne zna za časopis „Bošnjak“ koji je do prije nekih stotinjak godina izlazio u Sarajevu, a pretvara se da ne zna ni za katoličkog svećenika fra Ivana Jukića koji je davne 1850. godine pisao „Mi Bošnjaci nekada narod slavni …“. Svakom iole pametnom čitaocu biće savršeno jasno da Amir ovim riječima indirektno kaže da inače njemu UVAŽENI Prof. R. ima vrlo malo znanja ali nema baš nimalo zdravog razuma!!! Pošto osobe u prvoj fazi idiotizma još uvijek imaju elemente zdravog razuma (gube ga tek u trećoj fazi), ja sam, po ocjeni prd. drk. Amira Halepa, težak slučaj idiotizma, praktično jedno ljudsko truplo koje samo vegetira! Ali Amir u dvjema uzastopnim rečenicama još kaže da se ja tri puta PRETVARAM, jer se pravim da ne znam nešto što sam znao prije  nego što se on rodio. Neko ko se pretvara očito je pokvaren, pa sam ja po Amiru ne samo idiot nego POKVARENI idiot! Ali to njemu ne smeta da uvažava i cijeni pokvarene idiote kao što sam ja!!! Na drugom mjestu me podrugljivo zove “pametnjaković”. U stvari, Amir je toliko glup da nije ni svjestan šta je rekao, iako je izrekao jednu od najgorih uvreda koje se mogu uputiti ljudskom biću. A on meni u odgovoru na moj odgovor na njegovo Otvoreno pismo prigovara da ga vrijeđam! Pa ja sam u odnosu na njegove uvrede upućene meni bio suzdržani učitivi džentlmen! Da i ne govorim o njegovom nepoznavanju sarajevske intelektualne čaršije, u kojoj sam poznat kao neko ko višestruko vraća uvrede (ja sam u stvari napiso dvije knjige od po 350 strana, ponajviše potaknut željom da odgovorim na uvrede nekih međeda, koji nisu znali s kim imaju posla pa su debelo nadrljali).

Kad pročitate ovakvu jednu grozotu, vjerovatno ćete reći: “E ovo je zaista vrhunac koji jedno ljudsko govedo može dosegnuti!” Ali kad nastavite čitati njegov tekst, uvidite da on u svom goveđem rezonovanju može nadmašiti i sebe samog. To je uradio kad je, dva puta, mene grdio što komplikujem situaciju u Bosni; evo jednog primjera: “Drugim riječima rečeno bosanstvo nije rješenje već problem! U tome smislu najsrdačnije molim uvaženog prof. dr. Midhata Riđanovića, a i druge zagovornike bosanstva da ne komplikuju stvari te da se umjesto borbe za instaliranje novog naroda [znači narod se instalira, kao zahodska šolja!, M.R.] u BiH anagažuju u borbi za spašavanje izvornog višestoljetnog identiteta Bošnjaka…” Istina je upravo obrnuta: nikad ništa u istoriji Bosne nije toliko zakomplikovalo njenu sudbinu kao bošnjaštvo, zbog kojeg već u svjedodžbama djece bosanskih Muslimana u Srbiji i RS-u piše da im je maternji jezik srpski (ne mogu se žaliti nikakvom sudu u Strasburu, jer bi se tamošnje sudije nasmijale kad bi neko pokušao da ih ubijedi da Bošnjaci ne govore bošnjački već bosanski). A prihvatanjem bosanstva Bosna postaje prosta ko pasulj: ima jedna zemlja Bosna u kojoj žive Bosanci koji govore bosanski!! (Ja sam, kao čistokrvni Hercegovac, zaista hercegovački šovinista, ali to mogu biti i ako je Hercegovina samo jedna regija Bosne (kao što se Krajišnici ponose svojim porijeklom iako se ova zemlja ne zove Bosna, Hercegovina i Krajina (čak sam izmislio šovinistički vic, u kojem se na pitanje ‘Kako se dijeli čovječanstvo?’ odgovara ‘Na Hercegovce i ostale’); Hercegovina je dodata nazivu naše države Bosne tek 1833. nakon što je bosanski veleizdajnik Ali paša Rizvanbegović ugušio bunu Husein-kapetana Gradščevića i drugih bosanskih velmoža – sultan Mehmed II ga je nagradio tako što je Hercegovinu proglasio odvojenim pašalukom, a njemu dao titulu vezira; tako je nastala još jedna balkanska glupost: mi smo jedina kopnena zemlja na svijetu sa dva imena (dva imena imaju samo države koje leže na dva otoka, kao Trinidad i Tobago).

Drk. Amir Halep kaže da se on zalaže da svi stanovnici BiH budu Bošnjaci po nacionalnosti, kao što su nekad bili; napiso je i nekakav članak pod naslovom “Bošnjaštvo treba držati otvoreno“. To je utopija u kojoj se ovaj drkadžija totalno utopio! Ne znam ni za jednog pravog i poštenog Srbina ili Hrvata koji je prešao u Bošnjake (ako je to neko i uradio, budite sigurni da je po srijedi neki golem šićar). A nakon mog članka “Bošnjaštvo je najveće zlo”, koji je objavljen na tri portala, na Fejsbuku, i u mojoj posljednjoj knjizi (Riđanović o jeziku) i koji je dobio bezbroj ‘lajkova’, na hiljade bivših Bošnjaka, Srba i Hrvata prešli su u Bosance. Na Fejsbuku ima šest grupa koje se zalažu za bosanstvo kao nacionalno obilježje (ja sam član grupe “Bosanci”). Saznajem iz pouzdanih izvora da je glavni razlog zbog kojeg se odugovlači sa objavljivanjem rezultata minulog Popisa činjenica da se “prevelik” broj stanovnika ove zemlje izjasnio kao Bosanac (izgleda između 6 i 7 posto); naravno, prevelik samo po ukusu naših vlastodržaca, koji će sigurno falsifikovat rezultate Popisa ako im ne odgovaraju, jer oni mlate milione od vještački podijeljene Bosne. Oni znaju da narod zna da oni nisu nikakvi političari već razbojnici koji vrše tihi genocid nad narodom. Ali narod se ne buni pa njima more proć sve što im prahne a donosi im šićar.

U stvari, Amir bi trebao da se ponosi time što je njegov istomišljenik lingvista svjetskog glasa Prof. Midhat Riđanović, jer je SUŠTINA našeg pogleda na nacionalno pitanje kod nas ista: obojica smatramo da u Bosni živi jedan narod. Ali on, umjesto da me pozove na saradnju, mene proglašava pokvarenim idiotom. Razlika između nas je samo u tome što on ovaj narod zove Bošnjaci, a ja Bosanci. Dvadesetogodišnje iskustvo sa bošnjaštvom pokazalo je da je ono donijelo niz problema, a nije riješilo ni jedan. Dovoljno je reći da ga bar polovina obrazovanih bosanskih Muslimana ne prihvata, a po selima se smatra da je Bošnjak pokvareni Musliman. Mislim da se može očekivati da će, zahvaljujući edukaciji kao što je moja i ona što potiče od bosanskih grupa na Fejsbuku, vremenom ogromna većina sadašnjih Bošnjaka preći u Bosance. Ali ključni problem nacionalnog pitanja kod nas je “prevođenje” Srba i Hrvata u Bošnjake ili Bosance. Sa sadašnjim fašistoidnim elementima u vladi RS-a kao i sa proustaškom politikom koju vode vlastodršci u jugozapadnoj Hercegovini nema po meni nade da se i jedan Srbin ili Hrvat iz tih krajeva odrekne srpstva odnosno hrvatstva. Vlastodršci u njima kontrolišu uglavnom sve medije, koji svakodnevno i danonoćno bombarduju narod nacionalističkom propagandom. Naravno, svi mi znamo da iza tih deklarativnih nacionalizama stoji lova, koju u Bosnu milionima pumpaju Beograd i Zagreb. Da Čović sjedne u Dodikovu fotelju, nastavio bi da se potpisuje ćirilicom kao što se nekad potpisivao, a da Dodik nekim čudom postane muslimanski predstavnik u predsjedništvu BiH, ne bi izlazio iz džamije!

Ja odgovorno tvrdim da mesari, pekari i piljari, koji su činili većinu na Svebošnjačkom saboru 1993, koji je, ne pitajući dva i po miliona bosanskih Muslimana, preimenovao taj narod u Bošnjake, ima, u prosjeku, izrazito niži koeficijent inteligencije (IQ) nego oni koji su ostali Muslimani ili postali Bosanci. Hajmo to egzaktno dokazat: uzećemo nasumičan uzorak od 50 Bošnjaka i 50 Muslimana/Bosanaca, zatvoriti ih u jednu salu i dati im da urade poznati Test inteligencije. Ja se kladim da će ova druga grupa imati veći skor. Zašto sam tako siguran? Pa zato što znam da glupi ljudi ne misle puno svojom glavom pa postaju lahak plijen političke propagande, dok pametniji svijet razmišlja i koristi svoje obrazovanje prije nego što donese tako važnu odluku kao što je nacionalno opredjeljenje.

Kao i sve u kosmosu, ljudski jezik se mijenja. Nekad smo se zvali Bošnjani, zatim Bošnjaci (ovo nije turska riječ, kao što sam i ja ranije mislio, nego oblik koji je prirodnom jezičkom promjenom nastao iz oblika Bošnjanin), a danas Bosanci. Lingvistika je pokazala i dokazala da se stariji, prevaziđeni oblici u jeziku ne mogu sačuvati nikakvim mjerama, jer novi oblici postanu dio našeg jezičkog osjećanja, koje je teže promijeniti nego smjer kretanja krvi u našim venama. Uostalom, kako ova se vam dopadnu rečenici? Jes, jes, naježili ste se jer sam vam ‘barno’ u jezičko osjećanje tako što sam u jednoj kratkoj rečenici prekršio šest gramatičkih pravila (koje vi odlično znate a da ne znate da ih znate)! Ako Amir smatra da se trebamo vratiti arhaičnom obliku Bošnjak, ne vidim zašto ne bi pošao dalje u istoriju Bosne, u njeno zlatno doba, u doba Kulina bana (koliko je to doba bilo zlatno potvrđuje činjenica da se i nakon osam i po stoljeća sačuvala izreka ‘Za Kulina bana i dobrijeh dana’ – nevjerovatno). Evo latiničke transliteracije dijela teksta Povelje Kulina bana, koja Amiru može poslužiti da sačini plan i program učenja ‘zlatnog’ bosanskog u našim školama:

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.

Ě banь bosьnьski Kulinь prisezaju tebě kneže Krьvašu i vьsěmь građamь Dubrovьčamь pravy priětelь byti vamь odь sele i dověka i pravь goi drьžati sь vami i pravu věru dokolě sьmь živь.

Vьsi Dubrovьčane kire hode po moemu vladaniju trьgujuke gьdě si kto hoke krěvati gьdě si kto mine pravovь věrovь i pravymь srьdьcemь drьžati e bezь vьsakoe zledi razvě što mi kto da svoevь volovь poklonь; i da imь ne bude odь moihь čьstьnikovь sile i dokolě u mne budu dati imь sьvětь i pomokь kakore i sebě kolikore moge bezь vьsega zьloga primysla.

Tako mi Bože pomagai i sie sveto evanьgelie.

Ě Radoe dijakь banь pisahь siju knigu povelovь banovь odь rožьstva Hristova tisuka i sьto osmьdesetь i devetь lětь měseca avьgusta u dьvadeseti i devety dьnь usěčenie glave Ivana Krьstitela.

 

Učenje ovog jezika u školama zahtijevalo bi ogromna sredstva i napore šire zajednice, vjerovatno ne bi ostalo vremena ni za jedan drugi predmet, ali važno je da progovorimo arhaičnim bosanskim jezikom kako to Amir želi, nije važno ako ne naučimo koliko je 2 više 2!

Na kraju se obraćam direktno Amiru. Amire dragi, ja sam tako dobar čovjek da te ne bi ni u zatvor strpao, iako si to debelo zaslužio. Ali kako ćeš dalje živjeti sa hipotekom koju si sam sebi namaknuo svojom glupošću? Ja na tvom mjestu ne bih od sramote na ulicu izišo. Pa sam si rekao da tvoje Otvoreno pismo nije htjeo objavit ni jedan od nekoliko portala kojima si ga nudio. A svako vidi kakvo smeće objavljuju naši portali (znači da je tvoje Pismo gore od smeća). Primio ga je proustaški portal Poskok (bezbeli su to uradili radi nekog svog konta, a ne zato što te begenišu), čija je glavna poruka da smo svi mi u Bosni Hrvati. Svako ko objavljuje na Poskoku prešutno prihvata njihovu glavnu poruku. (Ja sam, naravno, bio prisiljen da ti odgovorim na istom portalu jer su to čitaoci Poskoka očekivali.) Ako zaista držiš do svog dostojanstva, najjednostavnije bi ti bilo da se ubiješ, ali neka te još da se imamo s kim sprdat. Šalu na stranu, moj ti je prijateljski savjet da se kloniš kojekakvih pisanija na političke teme, za to treba biti pismen i malo pametan, a ti nisi ni jedno ni drugo.

Prof. Midhat Riđanović

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s