Edis Jašarević

Ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u BiH.

http://www.mi2.ba/mi2-blog/edis-jasarevic-blog/izluduje-narod-cudan-redoslijed-dogadaja-destabilizacije-bih/

.

13/07/2015
.
Nakon napada na Aleksandra Vučića u Potočarima, čak još i prije, iz gomile informacija koje upijam svaki dan uvidio sam da postoji određen redoslijed događaja.
Pitao sam se, kako je moguće da je Tadić već dva puta bio u Srebrenici, da je Dodik nedavno bio, i da se nikada nije desio incident, ni blizu onoga koji se desio i zasjenio kompletno dženazu žrtava genocida u Srebrenici. Šta je to drugačije? Jasno, Vučić je radikal, kojeg ljudi u BiH dobro znaju iz rata i po izjavama koje je davao. Ali nije  ni Tadić puno omiljeniji zbog svoje politike.

Da se nešto čudno dešava, uvidio sam još u aprilu, kada se dogodio incident na utakmici u Zvorniku. Jedan od navijača lokalnog tima, prišao je tribinama navijača FK Sarajevo i pokušao oteti zastavu R BiH. Tabloidi iz Srbije, a njima su se prilično naivno priključili i mediji iz BiH počeli su sa pravom kanonadom mržnje.

Odmah se krenulo sa onim, u JNA vojničkom žargonu rečeno “artiljerijskom pripremom” najbolje poznato iz Mladićeve izjave kada je naredio granatiranje “Velušića i Pofalića” i kad je naredio da “im se razvuče pamet“.

anger-794697_1280

Naslovi poput “Srbin se sam zaletio među 300 razularenih navijača Sarajeva” , “Srbin im pocepao ratnu zastavu”/ Srbin pocepao zastavu armije BiH” itd. očigledno su imali za cilj razvlačenje pameti.

I ljudi u FBiH, i ljudi u RS, kao i u Srbiji.

Uslijedila je kanonada mržnje na internetu i u medijima koji su dodatno potpirivali i uveličavali događaj.

Meni je tada bilo simptomatično što su svi gledali isti video, a svi su ga vidjeli drugačije, i svi su imali svoju istinu što se tada desilo. Tabloidi imaju tu sposobnost da objave tekst bez ikakvog temelja, objave sliku na kojem se ne vidi to o čemu pišu, ali da im ipak hipnotisana gomila povjeruje kad napišu “evo pogledajte- vidite”.

To je ono “vjerujte nama a ne svojim očima“. Naravno, malo je onih koji su uključili mozak, jer ljudi s mozgom ne čitaju tabloide niti ih uzimaju za relevantan izvor informacija.

No nije tu sve počelo. Vratimo se malo u prošlost.

Nakon protesta u Tuzli u februaru 2014., u BiH nije bilo značajnijih događaja koji bi se mogli svrstati u međunacionalne sukobe ili dizanje tenzija, niti terorizam. Čak naprotiv, nakon protesta i poplava i solidarnosti koja se dešava među Srbima i Bošnjacima, međunacionalni odnosi nisu bili nikad bolji, i sve je pokazivalo na stalni napredak. Zašto ovo govorim? Zato što je važno za slijed događaja i dešavanja u zadnjih 8 mjeseci.

Novembar 2014. godine Afera Dva Papka

Rezultiralo je to na neki način i rezultatima izbora, koji nisu prošli baš prema planu Milorada Dodika. Godinama je uživao apsolutno podršku, no nešto se promijenilo te godine. SNSD je izgubio mjesto u Predsjedništvu BiH, a i većina u skupštini je bila u pitanju. Ipak, SNSD uspijeva formirati većinu, međutim, formiranje vlade i privida podrške glasačkog tijela počinje se “ljuljati” kada su mediji objavili snimak “dva papka”, u kojoj se navodno čuje glas Željke Cvijanović a audio zapis govori o “kupovini” zastupnika. Sve to se dešava u novembru 2014. godine

Decembar 2014. godine Formiranje Vlade Republike Srpske

Tu nekako počinje zapravo cijela priča: slijedi brzo formiranje vlade Republike Srpske, i imenovanje Dragana Lukača na mjesto Ministra MUP-a. Ubrzo po imenovanju Lukača na mjesto ministra, pred kraj decembra, MUP RS sa policijom Kantona Sarajevo upada u redakciju Klix.ba, u potrazi za audio snimkom vezanom za aferu “Dva Papka”. Cijeli slučaj se vodi kao neovlašteno snimanje, a MUP RS ni u jednom slučaju ne pokušava istražiti istinitost navoda iz audio snimka, nego se isključiva fokusira na to kako je takav snimak uopšte došao do medija i ko ga je snimio.

cvijanovic-bjorner ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Januar 2015. godine

U drugom dijelu januara, do javnosti dolazi i prijedlog novog Zakona o Javnom redu i miru, kojeg predlaže Vlada Republike Srpske. O nadasve kontroverznom zakonu oglasili su se skoro svi u BiH nazvavši ga nedemokratskim, jer je društvene mreže tretirao kao javno mjesto. Meni nije to bilo sporno, sporno mi je bilo široko tumačenje, i tada sam dao nekoliko intervjua u kojima sam to i istakao- postoji strah i mogućnost da se takav zakon zloupotrijebi, prije svega na razračunavanje sa neistomišljenicima.

Upozoravao sam i tada, da će se Zakon JRM odnositi i na ljude u Federaciji BiH koji su prilično indolentno gledali  na novi zakon, ne vjerujući da se to odnosi i na njih. Par mjeseci kasnije pokazalo se da sam bio u pravu kada je osoba u Tuzli privedena u stanicu policije radi razgovora zbog Facebook statusa kojeg je objavio ranije.

Februar 2015. godine

Uprkos osudama strane diplomatije i opozicije, novi Zakon o JRM  je izglasan u Skupštini Republike Srpske. Za njega su glasali čak i članovi koalicije Domovina, pravdajući to da su se izborili da se ne usvoji tekst zakona kojim je navodno trebalo biti spriječeno da se čuje zvuk ezana sa džamija. Iako sam više puta pokušao pronaći te njihove amandmane, nikad ih nisam našao, pa ću pretpostaviti i da ne postoji.

zjrm ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Domovina je jednostavno pristala iz ko zna koji razloga da glasa za ovakav zakon.

Dragan Lukač, nakon donošenja novog ZJRM, kreće u rekonstrukciju upravne strukture u MUP RS. Smjenjuje 5 visokopozicioniranih zvaničnika krim policije, i vrši razne druge rokade komandujuće strukture u policiji. Izmjene i “novi” kadrovi izazvali su također reakcije medija, pa Slobodna Bosna piše da se radi o “Sumnjivim smjenama u MUP RS” navodeći imena kadrova koji su u vrlo bliskoj vezi sa Draganom Lukačom (ustvrdivši da je jedan od novih funkcionera zet Dragana Lukača, a drugi njegov kum).

U februaru se dešava i hapšenje 6 osoba u SAD-u koji su osumnjičeni za podršku ISIL-u.

Lukač tada izjavljuje potpuno neutemeljeno u statističkim podacima, da u “je očigledno da u bilo kojem terorističkom aktu bilo gdje u svijetu u zadnje vrijeme ima ljudi koji su podrijetlom iz BiH.”

Sličnu konstataciju daje i Željka Cvijanović, iako statistika pokazuje da se zapravo vrlo malo terorističkih akata povezuje sa BiH.

Nije da ne postoje, ali u bazi terorističkih napada, broj napada koji je na neki način povezan sa BiH je skoro zanemarujući a nikako ne stoji da su svi teroristički napadi povezani sa ljudima podrijetlom iz BiH. Međutim, na ove izjave niko nije reagovao, iako su potpuno netačne.

Ovo se može provjeriti u “Global Terrorism Database” gdje se mogu naći svi podaci o izvršenim terorističkim napadima na svijetu.

Mart 2015. godine

Već standardno, mart je predviđen za dizanje tenzija oko 1.Marta i Dana Nezavisnosti BiH. Situacija se ponovno nateže, a SNSD delegati poslovično blokiraju radove institucija. Pomalo neprimjećeno prolazi i da blokiraju između ostalog i imenovanje odbora za nadzor obavještajne službe BiH.

Mjesec mart obilježava i navodni razdor u SNSD, kada Igor Radojičić navodno napušta SNSD.

April 2015. godine

Formiranje novih policijskih uprava

Odmah na početku aprila, tačnije 3.4.2015. godine, Dragan Lukač najavljuje formiranje Uprave za obezbjeđenje ličnosti i objekata i Uprave za borbu protiv terorizma i ekstremizma, koju opozicija odmah naziva “tajnom policijom” poslušnoj Dodiku.

Dragan Mektić: Nećemo dozvoliti da šaka kriminalaca ugrožava sigurnost građana BiH ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Lukač je najavio da će Uprava za obezbjeđenje ličnosti i objekata, čije će sjedište biti u Banjaluci, brojati više od 350 policajaca, te da će biti sastavljena od pet stanica policije i jedinice za operativnu podršku, a u okviru Uprave biće formirana Stanica policije na području Istočnog Sarajeva, zbog zaštite ličnosti koje se posebno obezbjeđuju i objekata u vlasništvu Srpske na tom prostoru.

Ta stanica policije, prema najavi Lukača, više neće biti vezana za Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, već za novoformiranu Upravu u Banjaluci.

Pojasnio je tada Lukač “Ovo je urađeno u cilju podizanja maksimalne bezbjednosti institucija i ličnosti koje se posebno obezbjeđuju i da preduprijedimo bilo kakvu vrstu ugrožavanja institucija, objekata, mjesta života i rada naših ličnosti koje se posebno obezbjeđuju i kada se kreću na teritoriji Srpske”

Što se tiče druge uprave, Upravi za borbu protiv terorizma i ekstremizma, Lukač nije rekao kolio će policajaca raditi u njoj ali je rekao da je ona formirana s obzirom na sva dešavanja u okruženju i u svijetu u vezi sa terorizmom.

“Nivo borbe protiv terorizma mora da se digne na maksimalan stepen i MUP Srpske ovom organizacijom to i čini”, istakao je Lukač.

On je rekao da MUP Srpske raspolaže sa mnogo podataka o kretanju, boravku, obuci i regrutovanju terorista koji se nalaze u BiH i jednim dijelom u Republici Srpskoj, koji odlaze na strana ratišta, a zatim se vraćaju ovde, regrutuju nove ljude i šire tu mrežu.

“MUP Srpske mora biti u toku šta se dešava u BiH, posebno u Republici Srpskoj, i moramo da stavimo pod kontrolu sve potencijalne teroriste kojima bi možda palo na pamet da izvrše neki teroristički akt na teritoriji Srpske”, istakao je Lukač.
On je dodao da nije riječ o bilo kakvoj tajnoj policiji.

Dragan Lukač je naglasio da MUP Srpske ima namjeru da otvoreno stavi do znanja svim radikalnim ekstremistima i eventualno teroristima na području Republike Srpske da će se MUP baviti njima, da ih prati i da će na svaki način da zabilježi njihovo prisustvo, s kim se nalaze, šta rade i gdje borave.

Incident u Zvorniku

U Zvorniku, 5 dana nakon što je Dragan Lukač najavio formiranje dvije nove policijske uprave, dolazi do incidenta na fudbalskoj utakmici, prvi nakon prilično drugo vremena između Bošnjaka i Srba. Mediji “izvještavaju” o incidentu vrlo zapaljivom retorikom, uz spektakularne naslove poput onih sa početka ovog teksta. Situacija na internetu, novom ratištu Balkana se zaoštrava, poruke mržnje frkte na sve strane. Svi gledaju isti video, ali pod uticajem tabloidne propagande vide očima zlonamjernih tabloida.

zvornik ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Kada sam vidio sve te poruke mržnje, napisao sam blog, koji je imao za cilj da pokušam ljudima otvoriti oči. Znajući da se “borim” protiv tabloidne propagande, odlučio sam se za naslov “Počinje rat. iliti kako da narod što više izludimo” želio sam upozoriti da spinovanje,  i manipulacije koje su se dešavale, i da na neki svoj način apelujem na ljude da upale svoje oči, svoj mozak, i samo zaključuju stvari bez nacionalističko fašističke propagande kojom su izloženi danima nakon događaja na utakmici u Zvorniku.

Od ovog događaja, počinje jača kanonada mržnje i spinovanja na društvenima mrežama i internetu. Nemojte me pogrešno shvatiti, postojalo je to i ranije, ali se od ovog događaja posebno intenzivira.

Rezolucija o referendumu

Krajem marta u novinarskim krugovima se počela provlačiti priča da će SNSD napraviti korak koji će izazvati političku buru. Kao da nismo stalno u nekoj političkoj oluji. Priče dobijaju na težini sa izjavama zvaničnika SNSD da će se uskoro objaviti rezolucija o referendumu, i to se na kraju i desilo na saboru SNSD u Istočnom Sarajevu 25.4.2015. godine.

Ne treba ni naglašavati da je ovo dodatno uzburkalo duhove i međunacionalne tenzije.

Samo 3 dana nakon sabora SNSD, dešava se napad na policijsku stanicu u Zvorniku, koji je okarakterisan kao “teroristički čin”, iako se mnogi ne slažu sa ovom klasifikacijom.

Napad je izveo Nerdin Ibrić, čovjek sa priličnom tragičnom ratnom pričom, kojeg su i pojedini mediji (s obje strane) pokušavali prikazati i kao pravednika/osvetnika i kao teroristu, pripadnika ISIS-a.

Zvornik: Policija kontroliše vozila na ulazu u grad, ranjeni po ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Činjenica, da i pored toga što se cijela država digla na noge, niko ni danas ne zna motive napada niti zašto je Nerdin Ibrić došao pred policijsku stanicu sa oružjem, ubio jednog i ranio dvojicu policajaca, prije nego je ubijen.

Odmah po napadu, nastavlja se kanonada mržnje, pa iako zvaničnih podataka nije bilo danima, iskonstruisana je cijela priča u medijima, koja se uglavnom, kasnije pokazala netačnim. Tako je pisano da je napadač došao dobro naoružan, da je pucao iz automatske puške i da je druga automatska puška nađena u vozilo kojim se dovezao, da je imao bombe. Pisalo se o tome kako je policajac koji je ubijen učestovao u genocidu u Srebrenici, kako je ubio oca Nerdina i da je ovo bila osveta, pisalo se… pisalo se sve i svašta sem tačnih podataka.

Histeriji nije pomoglo ni to što službenih informacija nije bilo.

Zapravo, prvi pravi službeni podaci su objavljeni skoro mjesec dana kasnije i u njima je tada pisalo da je Nerdin Ibrić napao policijsku stanicu sa lovačkom puškom, da je kod njega još pronađen i jedan pištolj sa 9 metaka 7.62, a druga lovačka puška sa pet metaka u autu. Nije baš neki arsenal za napad.

Dakle, nema automatskih pušaka, bombi, gomile municije i sličnoga. Napad je izveo lovačkom puškom.

Ali ovo je objavljeno mjesec kasnije, i tada su već svi imali svoje mišljenje.

Akcija RUBEN

Poslije napada uslijedila je akcija Ruben, koju su valjda vodili novoformirani odjeli policije za terorizam i ekstremiste (vidi podnaslov April 2015. godine).

Počela su hapšenja po cijeloj BiH, i svi uhapšeni su bili Bošnjaci. Naravno, iz FBIH su krenule oštre reakcije zbog neselektivnog hapšenja Bošnjaka, pošto se dobar dio uhapšenih nikad ranije nije dovodio u vezu sa bilo kakvim ekstremizmom, čak su neki bili i poznati po dobrosusjedskim odnosima sa Srbima. Jedan manji dio ipak se mogao povezati sa ekstremističkim stavovima, pa ne čudi da je MUP RS zaplijenio i oružje koje su našli, no na pressici nisu rekli da li su našli to oružje kod jednog, dva, tri nego je predstavljeno kao da je oružje nađeno kod svih uhapšenih.

Uhapšeni su zbog sumnje na terorizam i izvođenje terorističkih djela, no većina ih je puštena, a moram biti iskren da ne znam šta se potom desilo, jer priča o daljnoj istrazi i da li su ti ljudi uopšte krivi i za šta su krivi je lagano nestala u medijima. Šta je uradilo tužilaštvo, da li ih je optužilo, i da li su uopšte imali osnove za hapšenje, vjerovatno ćemo nekad saznati.

U periodu nakon napada počinje i prva primjena ZJRM zakona iz Republike Srpske na području Federacije. Osoba iz Tuzle, zbog svog statusa na Facebooku pozvana je na razgovor u policijsku stanicu u Tuzli, na zahtjev MUP RS.

Zbog statusa na društvenim mrežama poziva se više osoba na razgovore u policijske stanice.

Zbog tenzija koje su se tada digle i političkih pritisaka, na kraju su i dati detalji o akciji RUBEN i o samom napadu na Zvornik, iako ni oni ne bacaju previše svjetla. Nakon objave i rasprave u parlamentu, cijeli slučaj je lagano nestao u zaborav.

Danas se ne znaju ni motivi Nerdina Ibrića, ni da li je imao pomoć, niti zašto je policija povezivala (ako je uopšte) 33 osobe uhapšene u akciji Ruben sa napadom u Zvorniku. Pretpostavlja se da su postojali snimci napada sa video nadzora, međutim niti jedan snimak nikad nije objavljen.

Ali situacija je već na priličnom usijanju, i mržnja raste, počinje se dešavati sve više manjih incidenata na obje strane u BiH,

Maj 2015. godine

U maju se produbljava mržnja, naravno ponovno potpomognuta tabloidima i zapaljivom retorikom političara, kampanja na mrežama se nastavlja sve većim intenzitetom. Dešava se incident u Banja Luci, kada Sejfudin Tokić, nekad socijaldemokrata, koji je na kraju završio kao super nacionalista, istakne zastavu R BiH u centru Banja Luke.

Krug 99: Predsjedavanjem Vijećem Evrope i SSP-om BiH prvi put dobila priliku da napreduje ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Iako se radi o zastavi Republike BiH, slijedi kanonada istih medija koji cijelo vrijeme dižu tenzije, i koji će olako ustvrditi da se radi o “ratnoj zastavi Bošnjaka“, zatim i “ratnoj zastavi armije BiH“.

To nije ni blizu tačno, međutim čak i neki mediji iz Federacije BiH, preuzimaju tekstove od kolega iz RS i Srbije koji su pisali o “ratnim zastavama armije BiH“. Dok su skontali da se ne radi o toj zastavi već je bilo kasno, a mnogima nije ni bitno.

Tenzije na internetu u “crvenom”, Tokić je uhapšen, a jedan novinar Face TV je i fizički napadnut.

Ne znam da li je MUP RS učinio nešto po pitanju fizičkog napada na novinara Face TV, osim službene zabilješke.

Meni lično je simptomatično, također, što je to uradio baš Tokić. Neko ko se relativno nedavno preselio u RS, ko ranije ima priličnu “istoriju” sa Dodikom (čak i u istoj stranci), i koji je preko noći postao turbo Bošnjak i musliman. No nebitno…

Vrlo brzo, MUP RS privodi i druge sa zastavama u nevezanim događajima sa ovim u kojem je učestovao Tokić (narednih dana i sedmica).

Jun 2015. godine, doba rezolucija

Naser Orić

U junu je u Švicarskoj uhapšen Naser Orić prema potjernici za koju se nije znalo, a koju je izdala Srbija. Orić je sa načelnikom Srebrenice putovao u Švicarsku da prisustvuje jednom od događaja prisjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, no uhapšen je, krenula je rasprava zašto, kako, da li je kriv, nije kriv.

Naser Oric ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Orić je već ranije optužen za ratne zločine, no sud za ratne zločine ga je oslobodio krivice. Nova optužnica, za koju se nije znalo da uopšte postoji, teretila ga je zločine koji izgleda nisu obuhvatali optužbu iz Haga. Srbija je tražila izručenje, a Aleksandar Vučić je na press konferenciji čitao izjavu svjedoka (za kojeg će se kasnije ispostaviti da je mentalno neuravnotežena osoba) po kojoj je Orić lično učestovao u ubistvima i ratnim zločinima.

Ispostavilo se da postoji istraga za djela za koji se tereti po toj optužnici Naser Orić i u BiH. Tužilaštvo iz Bijeljine je zapravo 2006. godine započelo istragu, a 2008. su tražili od Tužilaštva BiH saslušanje, na koje se Naser Orić i odazvao. Nakon toga, Tužilaštva nisu učinila, barem da se zna, puno toga. Niko nije postavio pitanje zašto je Tužilaštvo u Bijeljini tek 2006. godine, 14 godina nakon dešavanja, započelu istragu, i zašto nisu ranije nista uradili.

Nakon ektradicijskog procesa, Orić je ipak izručen BiH, a ne Srbiji, a u međuvremenu se već dobrano podigle tenzije oko toga zašto Srbija želi da sudski procesuira BiH državljanina, za zločine koji su se desili na BiH teritoriju, a imajući i u vidu slučaj Tuzlanske kolone, zbog čega je Ilija Jurišić godinama bio u zatvoru u Srbiji, da bi na kraju suđenje bilo poništeno, nakon čega je Jurišić pušten na slobodu.

Tužilaštvo BiH je ograničilo kretanje Naseru Oriću po njegovom dolasku u BiH, a proces po optužnici se nastavlja u BiH.

UN Rezolucija o genocidu u Srebrenici

U pozadini “slučaja Orić” započela je diplomatska bitka zbog UN rezolucije o Srebrenici, koju je Velika Britanija namjeravala staviti na glasanje. Iako se u tekstu ni jednom riječju ne spominje Srbija, niti se tereti Srbija za bilo šta, sprečavanje izglasavanja rezolucije je postao apsolutni imperativ za vladu Srbije. Prate to naravno mediji, raspravlja se nadugo i naširoko, milioni tekstova se objavljuju, a političari redovno tvrde da je to rezolucija protiv srpskog naroda, usmjerena samo na jedan narod, osuđuje samo zločine jedne strane itd.

U stvarnosti, ovo je vjerovatno jedna od najvećih zabluda u posljednjih godinu dana.

Rezolucija naravno nije prošla nakon veta Rusije, ali ko god je izdvojio par minuta vremena da pročita rezoluciju mogao je vidjeti da se u njoj samo osuđuje genocid kao zločin, da se poziva na presude suda koje je Srbija ionako još ranije priznala, da se osuđuju svi zločini, da se žale sve žrtve, uključujući žrtve i oko Srebrenice, da se traže instrumenti da se to spriječi u budućnosti…

Naravno, u ovo je sada teško ubijediti bilo koga ko nije pročitao rezoluciju, pa ako nešto sumnjate, preporučujem da detaljno pročitate: http://www.scribd.com/doc/270919186/Srebrenica-Draft-Resolution-Which-Failed-in-UNSC-on-July-8-2015#scribd

Istovremeno, EU donosi rezoluciju, koja je daleko oštrija i osuđujuća, međutim, iako je Angela Merkel isti dan donošenja te rezolucije boravila u posjeti Beogradu, niti Vučić niti bilo ko nije ni spomenuo tu rezoluciju.

Zapravo u javnosti BiH i Srbije, postala je bitna samo rezolucija UN, a slične rezolucije u EU, državama EU, američkom Senatu, Kanadi i inim drugim državama su predstavljene kao nebitne.

No argumenti, nakon višemjesečno ratno huškačke, nacionalističke kampanje.. jednostavno više ne vrijede i malo ih ko prihvata.

Bijelo više nije bijelo nego je crno baš kako je rekao Vučić/Dodik/Izetbegović/tabloidBiloKoji.

Virtuelni rovovi su već iskopani.

Jul 2015. godine.

Već 20 godina ovo je najtužniji mjesec u godini u BiH, zapravo u FBiH. Svake godine se internet i mediji preplave svedočenjima, dokumentarcima, fotografijama, tužnim slikama iz Srebrenice.  Tenzije su tada inače na najvišem nivou svake godine, a ove godine su pogotovu bile podgrijane svim dešavanjima u prethodnim mjesecima.

VUCIC I GRABAR KITAROVIC U SREBRENICI ko izluđuje narod? Čudan redoslijed događaja destabilizacije u bih

Aleksandar Vučić, koji je dao više kontroverznih izjava, u kojim se negira genocid, podsjetio je Bošnjake i na svoje izjave iz rata, a i o svom ponašanju nakon rata. Vučić je već ove godine boravio u posjeti Sarajevu, bez ikakvog incidenta, iako je malo reći da iko može u Sarajevu reći lijepu riječ o čovjeku koji se vozao oko Sarajeva sa Šešeljem u terencu na kojem je na haubi bila ljudska lobanja na koju je četnički vojvoda, njihov domaćin tada, stavio kacigu UN vojnika.

Sada, zbog svih izjava unazad mjesec dana, dodatno je stvorio prilično neprijateljsko raspoloženje prema njemu u FBiH i među Bošnjacima, a pogotovu ljudima koji su na neki način vezani za Srebrenicu.

Stoga je bilo prirodno da mu se nije savjetovalo da dođe u Srebrenicu iako je ranije pozvan (a pozvan je prije svih dešavanja o rezoluciji). Organizatori nisu željeli povući poziv, a Vučić, kao Vučić, voli dramatiku. Znao je da je teško obezbijediti veliku gomilu ljudi, ali je znao i da će sigurnosne službe dati sve od sebe, pa velika opasnost i nije prijetila.

Tako se i desilo. Do incidenta je došlo, Vučić jeste napadnut, kako su i svi pretpostavljali ništa ozbiljno. Nije se trebalo desiti, i još će trebati proći vremena da se utvrdi baš sve, i ne bih ništa previše špekulisao šta se desilo dok se ne saopšte rezultati službene istrage.

Činjenica je da je nakon ovoga, uslijedila prvo nevjerica u FBiH, u kojem prvih pola sata skoro niko nije vjerovao da je zapravo Vučić bio napadnut. Nakon toga, su svi objavili, uključujući i snimke šta se desilo.

Sporno je ono što se desilo nakon toga…. “razvlačenje pameti”

Iako, nikakve službenog saopštenja nije bilo, osim izjave direktora agencije koja je vršila obezbjeđenje unutar mezarja, u kojoj se kaže u suštini da Vučić nije trebao krenuti prema gomili, jer je gađan još u prostoru gdje se mogao zaštiti, pratnja Vučića je odlučila da ga “izvuče”… a to su namjeravali kroz 50.tak metara puta pravo kroz gomilu ljudi, kroz mali koridor koji nije bio ni namijenjen tomu.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s