GENOCIDNA IDEOLOGIJA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Napisao: Senad Sprečić

Politika i ideologija SPC zasnovana je na njenim lažnim svecima, a prije svega prvog velikog sveca varvara po imenu Stefan Nemanja – Genocidni.
“Ako su masovna ubistva čudo, onda je Stefan Nemanja – Genocidni svetac.”

Ko je Srpski Genocidni svetac?

Genocidni svetac

Veliki župan Raške Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjića, rođen je 1113. ili 1114, tačno se ne zna, postoji teorija da ga je rodila ameba, a umro je 1199. godine. Navršava se 902 godina od njegovog rođenja i logično bi bilo da tu godišnjicu Srpska crkva urnebesno slavi, kako to samo ona i zna – sa stotinama predavanja, akademija, litija, priredbi, nosanjem koski… Međutim, nema ništa od toga.

Ovaj jubilej prolazi u tišini. Niko u javnosti to i ne pominje, samo iz jednog razloga; Nemanja je rođen kao izbjeglica, najvjerovatnije na teritoriji današnje Podgorice. Nemanja je kao beba kršten po obredu Rimske crkve, jer u Duklji nije bilo pravoslavnih sveštenika u to vrijeme. To SPC od njenog neukog stada mora da sakrije. Stado ne smije biti uznemireno činjenicom da im preci nijesu bili pravoslavci.

Pravoslavlje u Duklji/Zeti počinje sa Nemanjićima, jer je poslije 1054. godine (kada su se odijelile Rimska i Carigradska crkva), Duklja potpala pod jurisdikciju Rimske crkve. Nemanja je oko 1185. godine osvojio katoličku Duklju/Zetu i pripojio je svojoj državi.
Srpska crkva, danas zvana Svetosavska crkva, kako je nazivaju sami njeni najviši velikodostojnici, imala je predistoriju tako što je prvi svetac ove crkve – Nemanja, u monaštvu nazvani Simeon, bukvalno istrijebio u svojoj državi pripadnike jedne vjerske zajednice. To je bio klasični prototip onoga što danas zovemo – genocid.

Prvoklasni izvor dokazuju kako se Nemanja obračunao sa bogumilima u Raškoj/Duklji. On ih je totalno fizički istrijebio, današnjim rječnikom rečeno – izvršio je genocid nad njima, a isti scenario se dogodio i u Srebrenici. To nam predstavlja I dokazuje, niko drugi do njegov sin Stefan Prvovenčani: “Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne jereje, i on ( Nemanja o.p.) obliči njihovo bezboštvo; jedne spali, a druge različitim kaznama kazni, treće liši zemlje od države svoje a domove njihove i sva njihova imanja sakupivši, razdade ih leproznim i ubogim. A učitelju i načelniku njihovom odreza jezik u grlu njegovom, koje ne ispoveda Hrista, sina Božjeg. I knjige njegove nečastive spali i ovoga izagna, zapretivši da se nikako ne ispoveda ni pominje trikleto ime. I sasvim iskoreni tu prokletu veru, da se ona ne pominje nikako u državi njegovoj (Nemanjinoj o.p.), već da se slavi jedinosušna i nerazdeljiva i životvoreća Trojica: Otac i Sin i Sveti Duh, svagda i sada i u veke vekova, amin.” (Stefan Prvovenčani, Sabrana dela, Srpska književna zadruga, Beograd, 1999, strana 37).

Svaki silnik dobije po nosu, tako i Nemanja, poslije lekcije koju je dobio od cara Manojla, primiri se, i do kraja carevog života nije preduzeo ništa što bi ovog moćnika moglo da naljuti.
Međutim, Nemanja je slabije od sebe imao na drugoj strani – u svojoj zemlji. Osim što je braću doveo u red, natjeravši ih da priznaju njegovu vrhovnu vlast, odlučio je i da Rašku učini vjerski jednoobraznom zemljom, tj. isključivo pravoslavnom. Glavni problem na tom putu bili su mu Bogumili.

“Zato je Stefan Nemanja krenuo u veliko istrebljenje (danas bi to nazvali genocid) svih onih Bogumila koji nisu želeli da prihvate pravoslavlje i da se pokrste. Jedni su uspeli da izbegnu u Bosnu kod Kulina-bana. drugi su se pokrstili, a oni najprivrženiji svojoj veri masovno su ubijani, pa su čak i živi spaljivani u ime Hristove crkve i pravoslavlja. Na velikim lomačama spaljivane su i bogumilske knjige (prizori koji će se ponoviti i u vreme Trećeg rajha), tako da istrebljenje (genocid) nije bilo samo fizičko nego i duhovno.” (Milorad Tomanić, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Beograd, 2001).

Gotovo identičan scenarij, desio se u Bosni. Ovaj put su dobro iskorišteni domaći izdajnici Bosne, da bi se u slučaju neuspjeha, SPC prikrila iza medjunacionalnog sukoba na teritoriji jedne države od tri izmišljena naroda, koji kasnije postaju konstitutivni. SPC se primirila, baš kao i njen genocidni svetac, vrebajući novu šansu.
Nemanja radio isto što i ustaše, ali nekih 750 godina prije ustaša. “Ne podseća li ovo na priču iz NDH. ‘Jedna trećina mora se pokatoličiti, jedna trećina mora napustiti zemlju. jedna trećina mora umreti’!” (Milorad Tomanić, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Beograd, 2001).

Stefan Nemanja je bio klasični srednjevjekovni vladar koji ničim nije zaslužio da bude proglašen za svetitelja. U njegovom životu nije bilo ničeg svetog. Cio život je ratovao, ubijao ljude, borio se za vlast i za teritorije. Za svetitelja je proglašen jer je Srpska crkva osnovana kao privatna crkva Nemanjića i da bi se dinastija učvrstila, on je morao biti proglašen za svetitelja.
Nemanja je proglašen za svetitelja svega godinu dana poslije smrti, nije bilo nikakvog provjeravanja njegovog života, nikakva čuda se nisu desila u tih godinu dana. Jednostavno, pao je dogovor unutar vladarske porodice da se svi vladari Nemanjića počnu proglašavati za svece, kako bi se tako učvrstio njihov kult među plemstvom, slugama i drugim pravoslavcima njihove države.

Širenje Nemanjinog kulta ipak bilo više namjera Savina i Stefanova nego što je to bilo stvarno spontano. Ovakav kult mogao je jedino da učvrsti dinastiju Nemanjića i da zahvaljujući tome doprinese unutrašnjoj stabilnosti u državi.

Ali, ne lezi vraže. Niko nije mislio na Nemanjine svete amebe, koje i danas kao Serpski sveci, bestijalno izranjaju iz SANU programa uz molitvene liturgije sljedbenika Genocidnog sveca u odorama Svetosavske crkve.

* * *

ŽRTVENA JAGNJAD

Komentar: Senad Sprečić

Opasna avantura braće po politici se nastavlja. Tek što sam objavio članak „GENOCIDNA IDEOLOGIJA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE“, podrška braće po političkoj ideologiji B93 stiže u obliku „ Na mjestu gdje je sultan Mehmed II Fatih prešao Drinu gradit će se spomen-obilježje“. Uzalud ukazujem, pozivam, budim, dokazujem, upućujem gdje je glavni uzrok nesreće Bosanskog pa i Balkanskog čovjeka. Pa gospodo gradjani, vjernici na baterije ili bez baterija, upućujem Vam jednu mudrost iz naroda – „ČUVAJTE SE, I BOG ĆE VAS ČUVATI“.
Zbog toga Vam pokušavam poslati poruku da ste osuđeni, žrtvovani, prodati, od svojih lidera, vođa, ideologa, ulizica i saradnika vašeg fizičkog i duhovnog istrebljenja sa Vaših ognjišta, Vaše zemlje, Vaše države. Jedni to rade svjesno za svoju korist, drugi nesvjesno, zavedeni, prevareni, ispranog mozga. Nadam se da će ova poruka stići do onih koji još makar malo mozga imaju da shvate, a onima koji su ostali bez mozga, slijedi nagrada kakvu su i zaslužili.

„ŽRTVENA JAGNJAD“

Na još jednom klasičnom primjeru onoga što sam naprijed naveo, pokušat ću da Vas upozorim, probudim. To mi nalaže ljudska svijest. Vaše je da prihvatite upozorenje ili se mirno prepustite svojim dželatima.
Nije u pitanju kurtoazna izgradnja spomen obilježja velikom Osmanskom osvajaču. U pitanju je „SAVREMENI GENOCID NAD BOSANSKIM NARODOM I OTVORENA AGRESIJA NA DRŽAVU BOSNU“.
Pitam se, šta još treba da se desi podaničkom mentalitetu građana Bosne, da konačno shvate, da je Bosna otvoreno napadnuta, da je u toku najprljavija agresija na njenu teritoriju i građane. Neka niko ne misli da je pošteđen, da će se načinom ulizice dodvoriti i izboriti sebi bolji, privilegovaniji status pod čizmom osvajača.

Podsjetit ću Vas na ključni historijski moment koji i danas ima dalekosežne posljedice. Taj moment desio se 1054. godine kada su se idejno razišle Rimska i Carigradska crkva. Od tog momenta, historija bilježi fizičko istrebljenje naroda, civilizacija, religija, na Balkanu. Taj trend se i danas nastavlja. Ideologija Carigradske crkve nazvana „spajanje vjere po teritoriji“ koju su zastupali i Osmanski osvajači, potpuno je ista ideologija koju primjenjuje SPC sa modifikovanim nazivom „spajanje teritorija po vjeri“.

Bosanski narod krvavo je platio „međusobni rat“ ove dvije ideologije kroz svoju hiljadugodišnju historiju, koje u sebi najmanje sadrže bilo koje religiozne osnove i principe bilo koje religije. One su u suštini klasična politika osvajanja, porobljavanja, genocida.. Na kraju krajeva, zapitajmo se makar za trenutak – kakva su to braća koja otimaju moju zemlju, gospodare mojom imovinom i mene stavljaju u podanički položaj?.
To su bajna Turska, Srpska i Hrvatska braća. To su B93, Srbi i Hrvati današnje Bosne. Izdajnici sopstvene države, svog naroda. Nema nikakve razlike izmedju pokvarenog, pohlepnog, ulizice, dodvorice, izdajnika, pravoslavca, katolika i muslimana. Oni su isti. Ista sorta i sojta.
Ako misli neko, da su se dogodile slučajno posjete Erdogana, Pape, raznih Srpskih političara neposredno pred 11 juli, ako misli neko da se slučajno stvara halabuka oko Rezolucije o Srebrenici, ako misli neko da je slučajno par dana pred 11 juli pokrenuta inicijativa o podizanju spomen obilježja Sultanu Mehmed II Fatihu, grdno se vara. Ništa nije slučajno. Slučajnost je samo da Vi – Bosanski pravoslavci, katolici i muslimani još uvijek fizički postojite. I nećete još dugo postojati.

Narod koji svoje osvajače i porobljivače slavi kao oslobodioce iz inata komšijama, narod koji vjeru stavlja iznad života i ne razumije da je život vjera, neće, ne može, i ne treba da postoji. Narod kome je draži osvajač od rođene zemlje i vlastite države – mora nestati. I nestat će.

Nemojte ozbiljno shvatati ovo upozorenje. Nemojte širiti ovo upozorenje da građani slučajno ne shvate omču kojom dave Bosnu i Nas u Bosni. Vjerujte Dodiku, Čoviću, Izetbegoviću. Vjerujte Tomislavu Nikoliću, vjerujte Kolindi Grabar-Kitarović, vjerujte Redžep Tajip Erdoganu, vjerujte Patrijarhu Irineju, vjerujte kardinalu Vinku Puljiću, vjerujte bivšem reiss ul ulemami Mustafi Ceriću, isto onako, kao što ste vjerovali Franji Tuđmanu, Slobodanu Miloševiću i Aliji Izetbegoviću.
Nemojte ozbiljno shvatati ovo upozorenje. Nemojte širiti ovo upozorenje da građani slučajno ne shvate da Bosnu, Bosanski narod nisu izdali, poklali, pobili, raselili vjerski heroji Ali-paša Rizvanbegović, Ante Pavelić, Draža Mihajlović, nego Husein Kapetan Gradaščević, Hamdija Pozderac, Džemal Bijedić, Branko Mikulić, Bogić Bogićević, Sefer Halilović, Jovan Divjak, Stjepan Šiber, Srđan Aleksić, Dragan Vikić, Ilija Jurišić, Izet Nanić, i mnogi, mnogi drugi znani i neznani koji nisu bili u prvim „safovima“ u džamijama, u prvim molitvenim klupama u crkvama i katedralama.
Nemojte vjeru prilagodjavati životu. Prilagodite život vjeri. Vjera Vam je jako potrebna da isprani mozak ne proradi, da ne shvatite na dženazama, pogrebima, sahranama, da 90 % vjerskih obreda i rituala služi za ispraćaj iz ovog života u obećano nebesko carstvo, raj, dženet. Nemojte plakati, žaliti. Smrt je nagrada za život, ropstvo nagrada za slobodu. Borite se uz pomoć vjere da što prije umrete da Vam obećana nagrada ne pobjegne, možda može neko preko veze da je ugrabi prije Vas. Nemojte raditi, disati, jesti, piti, spavati. Nemojte se braniti od osvajača, siledžija, ubica, koljača. Ne činite grijeh. Čim se rodite, Vi se molite. Smisao Vašeg života je podanik. Slabi i bespomoćni se mole, a jaki siluju, pljačkaju, otimaju, kolju, pale, istrebljuju, lažu, varaju, obmanjuju, goste se, slave i raduju Vašoj gluposti. Nemojte slijediti upute Biblije, Kur’ana. Slušajte pametnije od tih svetih knjiga. Zločinci postaju sveci, a žrtve su samo stoka za njihov sveti čin.

Vjera i mjera. Pametan ima realan odnos prema svemu. Vjera je slobodan izbor i privatna stvar svakog čovjeka. Izmedju Boga i vjernika, nema posrednika. Svako se direktno moli Bogu. Pametan to zna. Pametan izučava vjeru, a budala sluša upute drugih. Pametan se bori za svoj život protiv svakog agresora, siledžije, ubice. Budala ga slavi.

I zaista, treba zahvaliti Svevišnjem što pronalazi i šalje demone, krvnike, ubice, koljače, kriminalce, da istrijebe one koji mozga nemaju.

U to ime, podignimo spomenik svakom Bosanskom ubici, koljaču, osvajaču, zlikovcu, prevarantu. Da nije njih, ne bi bilo ni Bosanskih stratišta. Gdje bi vjernici išli da plaču, kukaju, mole, pune džepove onih koji im ta stratišta omogućiše, napraviše i podigoše.

Svjestan sam svake riječi koju sam Vam napisao. Istina svakog trenutka potvrdjuje skoro svaku riječ koju sam Vam uputio. Vrijeme – jedini svjedok i sudija, reći će svoj sud i svjedočiti u moju ili vašu korist, protiv mene ili protiv Vas. Tog suda i svjedočenja, nimalo se ne plašim.

Meni će nagrada biti istina koja potvrđuje moje riječi.
Vama će nagrada biti Vaše stradanje.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s