Enver Imamović

Korijeni Bosne i Bosanstva

(Izvod iz knjige) Sarajevo 1995.

TVRTKO I – KRALJ BOSNE

Abstract:

Život i djelo kralja Tvrtka koji je za svoje 38-godišnje vladavine od Bosne stvorio vojnu, privrednu i kulturnu velesilu

PORTRETI VELIKANA BOSANSKE HISTORIJE

KRALJ TVRTKO I – VELIČINA KOJA SE NE ZABORAVLJA

Bosna je u svojoj hiljadugodišnjoj historije imala brojne banove, kraljeve, kraljice, prinčeve i princeze. Među njima Tvrtka I zauzima posebno mjesto. Obično se kaže, ono što je ban Kulin započeo, završio je kralj Tvrtko 200 godina kasnije. A završio je i učinio mnogo toga. Sve ono što je Bosna bila i što jeste, djelo je tog velikog bosanskog sina. Tokom 38 godina vladavine ne samo da je učvrstio Bosnu i uspostavio one državne granice koje nas i danas okružuju, nego je od Bosne stvorio balkansku velesilu od koje su podjednako strepili i istočno i zapadno od njenih granica. Kralj Tvtko je velikan koji je za svoj narod i zemlju izgradio i ostavio u nasljeđe one vrijednosti na kojima se i danas temelji etnički, kulturni i državnopravni identitet Bosne i Hercegovine.Zbog svega toga zaslužuju najveće poštovanje svih koji se s pijetetom odnose prema prošlosti, a osobito nas koji jesmo, koji se smatramo i osjećamo potomcima njegovih onovremenih “dobrih Bošnjana”. Preko šest stotina godina, koliko nas dijeli od njegovog vremena, predugo je, i moglo bi se reći davno bilo pa se zaboravilo. Ali u tolikim godinama baš i jeste značaj jer to govori od kada su i kakvi su nam korijeni. A oni nisu bilo kakvi. Bosanska vladarska dinastija  Kotromanića vodila nam je pretke kroz dobro i zlo više od 600 godina, i kroz to vrijeme Bosna se od male i neznatne banovine pretvorila u moćno kraljevstvo. Upravo je Tvrtko taj koji je uspostavio granice tzv. “velike Bosne”, koja se sterala od Zadra do Kotora, zatim od Lima i Morače u Crnoj Gori do Une, te od Save do Hvara i Korčule.

BORBA ZA OPSTANAK

Tvrtko je došao na prijestolje s nepunih 15 godina (1353. g.), naslijedivši strica Stjepana II Kotromanića, koji nije imao muških potomaka. Mada mlad, djelovao je veoma mudro i odvažno. Već prvih godina morao je voditi teške ratove na svim stranama da bi zaštitio zemlju od zavojevača. Najteže je bilo s Madžarskom, ondašnjom evropskom velesilom. Samo tokom 1363. godine dva puta je slala vojsku na Bosnu, ali  je u oba slučaja bila suzbijena. U drugom pokušaju Bosanci su ih pod Srebrenikom, u oblasti Usore, gotovo potpuno uništili. Izginule su brojne velmože, dok im se kralj jedva spasio sramotno umakavši. Ovom pobjedom Bosna je za duže vrijeme osigurala mir na sjevernim granicama. Tvrtko je morao odvažno djelovati i na drugim stranama od kud je prijetila opasnost. Da bi Bosnu učinio što bezbjednijom i sigurnijom, riješio je da zarišta opasnosti trajno otkloni pa je i sam prešao u protunapad. Tako su započela ona silna osvajanja koja su Bosnu pretvorila u najveću i najjaču blakansku državu u drugoj polovici 14. stoljeća.

 Tvrtko I - veliki pečat

Veliki pečat kralja Tvrtka I (sa likom kralja)

Tvrtko je za kratko vrijeme osvojio oblasti Travunije i gornjeg Podrinja (krajem 1357. g.), a onda dio Srbije do Sjenice, te primorje od Dubrovnika do Kotora. Na taj način Bosna je pomakla istočne granice na liniju Sjenica (u Srbiji) – Nikšić –  Kotor (u Crnoj Gori). U sastav bosanske države došlo je i Mileševo, (u Srbiji) u kojem se nalazio grob sv. Save. Ovi i drugi uspjesi dali su Tvrtku povod da uzme titulu kralja. Krunisanje je obavljeno 1377. godine u Milima (današnji Arnautovići kod Visokog).

KRALJ BOSNE, SRBIJE, HRVATSKE

Tvrtkove ambicije se, međutim, nisu na ovom završile. Kad  je umro srpski car Uroš IV, s kojim je izumrla dinastija Nemanjića, Tvrtko je istakao svoje legitimno pravo da zasjedne na srpsko prijestolje. Bio je najbliži krvni srodnik izumrlih Nemanjića, mada po ženskoj lozi, pošto je njegov djed Stjepan Kotroman bio oženjen nemanjićkom princezom Jelisavetom, to jest kćerkom kralja Dragutina. Tu je bio i knez Lazar, koji je isto mogao pretendirati na prijestolje, također po ženskoj liniji, ali preko žene Milice. Ta veza je bila znatno tanja od Tvrtkove pa je njemu ustupio prednost, na što je bez sumnje utjecala i Tvrtkova moć. Tako je Tvrtko postao i kralj Srbije.

Nakon postignutih uspjeha na istoku interes usmjerava prema Hrvatskoj, od koje je takoder u prošlosti Bosni često prijetila opasnost. Nakon brojnih pohoda i ratova Bosna je zagospodarila ukupnim primorjem od Neretve do Zrmanje (obala do Cetine je već odranije bila bosanska), Dalmatinskom Zagorom i Kninskom Krajinom

Tvrtko I - Povelja

 Povelja kralja Tvrtka I izdata Dubrovčanima 1378. godine

Potom su su se pod silom predali i bogati samostalni dalmatinski gradovi Split, Trogir i Šibenik. Malo iza toga Tvrtko je osvojio otoke Brač, Hvar i Korčulu. Tako je 1390. godine, osim Srbije i velikog dijela Zete (današnje Crne Gore) postao gospodar i kralj Hrvatske i Dalmacije. Jedino je njemu od svih južnoslavenskih vladara pošlo za rukom da barem za neko vrijeme ujedini bosanske, srpske i hrvatske zemlje u jednu državu, i to pod vlašću Bosne. Sad je njegova puna kraljevska titula glasila: “Kralj Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja”. Time je Bosna stekla moć i u·gled kakav nije imala nikada prije a ni poslije. Bosna je postala nezaobilazan faktor u političkom životu ondašnje Evrope. Venecija iskazuje poš tovanje Tvrtku tako što ga upisuje u Zlatnu knjigu po časnih građana. Bosanski dvor bio  je u živoj vezi s mnogim evropskim dvorovima. Bosanske vitezove pozivaju da učestvuju na viteškim turnirima diljem Evrope, i gdjegod dođu prave pomor. O njihovoj snazi, izgledu i srčanosti pisali su čak poljski suvremenici. Budući da je Tvrtko još uvijek bio neoženjen, mnogi evropski kraljevi mu nude za ženu svoje kćeri. Na koncu se odlučio za prelijepu bugarsku princezu Doroteju. Rodila mu je nasljednika, kojem je dato ime po ocu (Tvrtko II). lz vanbračne veze s nekom Grubačom (domaćom plemkinjom), imao je još  jednog sina – Ostoju, tako da je bio siguran da mu se sjeme neće zatrti. Tvrtko je uspješno vodio i unutarnju politiku. Otvaraju se rudnici, grade ceste, podižu gradovi, razvija trgovina, pa je nastupilo blagostanje kakvog nije bilo od Kulinovih vremena. Bosna je počela kovati i zlatni novac, što je imalo cilj da se pospješi vanjska trgovina, a ujedno i pokaže moć Bosne. Zbog svoje veličine (promjer 3 cm), težine (14,05 gr), debljine (1 mm), čistine (24 karata) i likovne ljepote, taj zlatnik je na samom vrhu evropske srednjovjekovne numizmatike. Već je davno u stručnoj literaturi označen kao umjetničko remek-djelo. Njegov značaj je i u tome  što je u odnosu na dukate drugih zemalja, pa i onih koje su kovale onovremene trgovačke i poltičke velesile kao  što su Venecija, Turska, Mađarska i dr, imao njihovu četverostruku vrijednost. Dok, je npr. mletački dukat težio 3,559 gr, a takav je sluča j i sa dukatima ostalih zemalja, bosanski  je bio težak čak 14,05 gr. Taj zlatnik je posebno značajan za političku historiju Bosne i Hercegovine. Njime se, naime, potvrđuje mnogo što iz srednjovjekovne historije Bosne. To je prije svega njena državnost. Na prednjoj strani nalazi se grb bosanske države, koji je s nekim dodacima ujedno bio i grb bosanske dinastije Kotromanića, što simbolizira samostalnu i nezavisnu državu. Sastoji se od  štita sa  šest ljiljana raspoređenih u dva polja. Iznad njega je kaciga sa rasko šnom perjanicom. Sa svake strane grba je po jedan ljiljan. Na drugoj strani je propeti lav  –  simbol vojne moći Bosne. Na prednjoj strani (aversu), je natpis na latinskom: MONETA AURERA REGIS STEPHANI (zlatnik kralja Stjepana), a na drugoj (reversu): GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA (slava tebi Bože naša nado).

 Tvrtko I - zlatnik 1

Zlatnik kralja Tvrtka I

BOSANSKA MORNARICA

Da bi Bosna privredno bila  što neovisnija, odnosno da bi se suzbio pomorski monopol Dubrovnika, Đenove i Venecije, Tvrtko je odlučio da sagradi vlastite luke i flotu. Na dijelu bosanskog primorja između Dubrovnika i Kotorskog zaljeva odabrana je najpovoljnija tačka – ispred ulaza u Kotorski zaljev. Tu je sagradio velelijepi grad nazvan “Novi” (danasnji Herceg-Novi) s izvrsnom lukom, trgom soli i drugim lučkim sadržajima.Tvrtko, medutim, nije stao na tome. Podigao je još jednu luku, ali u dubini zemlje, na Neretvi. Bio je to Brštanik kod današnjeg Opuzena. Tu je podignuto i brodogradili šte, pa je s onim u Kotoru počelo raditi punom parom na izgradnji bosanske flote. Kako se, naime, u sastavu bosanske države nalazila i obala od Kotara (bez Dubrovnika) do Zrmanje poviš Zadra, te najveći dalmatinski otoci, bilo je neophodno da Bosna ima vlastitu flotu. Ona je bila potrebna i za potrebe trgovine i za ratne operacije. Dio flote kupljen je u Veneciji, a za admirala je postavljen iskusni Mlečanin Nikola Basej. Tako je Bosna uspostavila vlastitu flotu čime je postala i pomorska sila. Od sada su se na Jadranu sve če šće susretali brodovi na kojima se vihorila bosanska zastava sa ljiljanima. U Tvrtkovo doba Bosnu je zadesilo i nekoliko nesreća. 14. novembra 1366. godine buknuo je strahovit požar, koji se dugo vremena nije ničim mogao ugasiti pa se proširio na cijelu Bosnu. Suvremenici s zapisali da su u njemu izgorjele gotovo sve bosanske sume. Dvadeset godina kasnije desio se još jedan krupan događaj koji se od tada sve češće ponavljao, što je bilo sudbonosno za Bosnu. Godine 1386. u Bosnu su prvi put provalili Turci. Iz Albanije su se probili sve do doline Neretve, ali su bili odbačeni. Dvije godine kasnije upali su s mnogo većim snagama. Bosanska vojska ih je ovaj put dočekala kod Bileće. Predvođena  junačnim vojvodom Vlatkom Vukovićem, potpuno je uništila neprijatelja. Od nekoliko hiljada boraca spasio se samo vođa Šain s manjim odredom. Međutim, sukobi izmedu Bosne i Turske nisu se na ovom završili.

Tvrtko I - Mornarica

Izgled bosanske galije iz vremena kralja Tvrtka I

BOSANCI BRANE KOSOVO

S obzirom na silu i moć koju je Bosna u ovo doba uživala, bez nje nije mogao proći ni najkrupniji događaj koji se veže za srpsku historiju, a to je kosovski boj. Tvrtko je u njemu morao sudjelovati iz više razloga. Prvo, Lazar ga je pozvao da mu pruzi “bratsku” pomoć. Drugo, Tvrtko je de jure bio gospodar Srbije i njen kralj, pa je po toj osnovi morao braniti “svoje” teritorije. Treće, kao mudar državnik znao je, ako padne Srbija, iza nje je na redu Bosna, i četvrto, kao kralj najmoćnije države u ovom dijelu Evrope, nije mogao dopustiti da se bez njega dešavaju tako krupne stvari uz njegove granice. Zato je s hrvatskog bojišta povukao dio vojske i uputio je na Kosovo. Opet ju je povjerio svom najsposobnijem vojvodi Vlatku Vukoviću, koji se već ranije dokazao u bojevima s Turcima. Prema, ugledu hrabrosti i brojnosti bosanske vojske, Lazar joj je povjerio najosjetljivije mjesto u bojnom poretku – lijevo krilo. Ono što se tada desilo historiji je znano. Od čitave vojske jedino su Bosanci na svom krilu uspjeli razbiti neprijatelja i izvojevati sjajnu pobjedu. Bosanski vojvoda je odmah s bojnog polja poslao tu radosnu vijest svom kralju, a ovaj ju je dalje proslijedio u Evropu. Ipak se pokazalo da bosanska vojska nije mogla sama riješiti bitku i Kosovo je u crno zavilo Srbiju. Zbog velikih gubitaka i smrti cara Murata Turci su za duže vrijeme ostavili na miru Bosnu pa s te strane nije više prijetila opasnost.

Tvrtko I - Pancirna košulja

Pancirna košulja nekog starobosanskog viteza

SMRT

I na drugim bosanskim granicama bilo je mirno. Jaka kopnena vojska i flota čuvala je stečeno pa je posljednje godine života Tvrtko mogao provoditi u miru i uživati plodove svog djela. Nakon smrti njegove žene Doroteje (1390. g.) počeo se raspitivati po dvorovima za novu ženu. Između ostalih u kombinaciji je bila i austrijska princeza. Međutim, do ženidbe nije došlo. Zadesila ga je nenadana smrt. Umro je 16. marta 1391. godine u 52. godini života. Sretnim slučajem do kojeg je došlo 1909. godine u Arnautovićima kod Voskog tokom gradnje uskotračne pruge, otkriven je mauzolej bosanskih vladara stare genereacije u kojem je bio i grob kralja Tvrtka. Kada su arheolozi skinuli jednu ploču, ispod se kazao stećak, a na njemu su ugledali prebačen kraljevski plašt. Došlo je, naime, do jedinstvenog otkrića u arheologiji. Plašt  je bio tako savršeno sačuvan da je zatečen u stanju kako je ostavljen prilikom ukopa kralja prije više od 500 godina. Izgledao  je kao da je tek stavljen. Zbog nemara rukovodioca iskopavanja nalaz je, nažalost, skoro potpuno uništen. Sačuvali su se samo zlatom izvezeni ljiljani na grbu kojim je plašt bio ukrašen.

Tvrtko I - Plašt

Ostaci plašta kralja Tvrtka I
iz njegove grobnice u Arnautovićima (Milićima) kod Visokog
.
Tvrtkova smrt je presjekla zamah Bosne. Mada se još dugo održalo kraljevstvo, njegovo doba je bilo neponovljivo, što zbog nesposobnih nasljednika što zbog promijenjenih političkih okolnosti, Bosna je vremenom gubila ono što su stekli Tvrtko i njegovi preci, dok na koncu 1463. g. nije bila pregažena od Turaka. Mada se osvajač ovdje zadržao preko 400 godina, donio svoje običaje, vjeru i kulturu, bosanski narod nije zaboravio vrijeme svojih banova i kraljeva. Nije zaboravio “dobre dane” Kulina bana kao ni moć i ugled koji je Bosna imala u vrijeme njegovog potomka kralja Tvrtka. Bosanci ih idanas prizivaju kad se nađu u nevolji i kad njihovoj Bosni zaprijeti opasnost.

_________________

Općenito o kralju Tvrtku I:

V. Klaić, Poviest Bosne, Zagreb 1882, p.142 – 195;

M. Prelog, Povijest Bosne od najstarijih vremena do propasti kraljevstva, Sarajevo 1912, p.31 – 39:

V. Ćorović, Historija Bosne, Beograd 1940, p. 276 – 338;

S. Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964, p. 121 – 165.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s