PERFIDNOST PROPAGANDNOG RATA
LAŽI I ISTINA

Napisao: Senad Sprečić

Penzioneri kupuju

Rat protiv balkanskih primitivaca još traje. Laž kod naivnih postaje kratkotrajna istina, a istina „vekovna laž“. Kako u narodu kažu: „I babi se snilo, što joj srcu milo“, tako navijačke strasti lažne teorije i priče poturaju javnosti kao „jedinu istinu“.
Krenimo redom. Jugoslavija se raspala zbog materijalnih resursa njenih teritorija. Ratovi koji su vođeni na prostoru bivše Jugoslavije a vode se i danas, vode se radi prirodnih resursa i „babinih snova o velikoj Srbiji i velikoj Hrvatskoj“. Od velike Srbije najviše koristi ima SPC i njeni mentalno retardirani proizvodi. Od velike Hrvatske najviše imaju koristi HKC i njeni mentalno retardirani proizvodi. Sukob ovih „babinih snova“ vješto su iskoristili Zapadni imperijalisti preko svojih Internacionalnih kriminalno korporacijskih organizacija.
Obzirom da se genocid i zločini ne mogu sakriti, organizovanom propagandom o krivici unaprijed određenih i žrtvovanih saradnika i partnera u genocidu i zločinima, pokušavaju oprati krv sa svojih ruku. Istom metodom organizatori i izvršioci genocida i zločina nad ljudima, uz dozu vješto ukomponovane laži o tobožnjoj prevari i nedužnoj žrtvi „zbog mržnje“, pokušavaju da krivicu prebace na naručioce, a izvršioci su nevini jer su „mentalno neuračunljivi“, te tako oboljeli i jadni ne snose krivicu za svoja monstruozna djela. Možda bi ova propaganda prošla, da te iste „mentalno neuračunljive“ ne proglašavaju nacionalnim herojima i idolima i da se vjerske organizacije ne poistovjećuju sa njima.

SREBRENICA – KOST U GRLU LAŽI

Mentori laži, svojski se trude da dokažu kako su „žrtve Srebrenice i ostale nevine civilne žrtve Bosanskog naroda, a posebno Bosanskih muslimana, okliznule se na kore od banane, i nesretno izgubile živote“. Da je čak i tako, normalan um postavlja pitanje – „ko je trgovao tim bananama u toku rata?“.
Rat je sukob interesa oko teritorije i profita, a žrtve su statistički podaci rata. Propaganda vješto manipuliše iz svojih centara moći raznim lažima da bi pravi uzrok rata bio prikriven. Niko u Bosni nije borio se, ginuo, protjeran, strijeljan, zatvaran zbog religije, vjere. Sve je to činjeno zbog teritorije, pljačke. Zaraćene strane, huškane i plaćane od inostranih mentora, kriju se iza vjere, borbe za vlastiti narod. Dokazi dokazuju suprotno. Baš ti najžešći borci za vjeru i narod, opljačkali su i gurnuli u smrt naivne. Razlika je jedino u tome, ko im je bio mentor po čijem nalogu su, i uz čiju pomoć, igrali svoju prljavu igru.
Nijedna država na svijetu nije srušena bez snaga, pomagača iznutra. U slučaju Bosne, vanjski neprijatelji su imali tri pomagača, koji se kasnije proglasiše konstitutivnim narodima. Upravo u toj istini, krije se odgovor Srebreničkog genocida, i svih drugih stravičnih zločina. Istina ne poznaje manje ili veće zločine. Istina poznaje zločine, ali po obimu i broju žrtava, zločini se dijele na manje i masovne.
Propaganda mentora i učesnika u zločinima pokušava unijeti pometnju, razdor i povećati posijanu mržnju. Ta mržnja se zasniva u osnovi na religioznoj pripadnosti, što se pokušava prikriti pripadnosti samoprozvanih konstitutivnih naroda. Zbog toga mnogi u karakterisanju rata u Bosni, upadaju u pripremljenu zamku, kad govore o građanskom, etničkom ili ratu naroda.
Rat u Bosni je klasična agresija podjele teritorija sa snagama iznutra. Daytonski sporazum je najbolji pokazatelj ove karakteristike rata u Bosni. Mnogi će se zapitati: „Kako se Srebrenička tragedija uklapa u ovu definiciju?“
Srebrenička tragedija je produkt klasične trgovine teritorijama. Narod koji se suprotstavio toj trgovini, skupo je platio svoju neposlušnost. Pažljivim posmatračima i analitičarima neće promaći jedna karakteristična činjenica. A ta činjenica svodi se na slijedeće: „Sve i jedan prostor na kome su počinjeni zločini, nakon Daytona etnički pripada počiniocima zločina.“ Da tragikomika bude veća, zločinačka strana mjesta zločina naziva „oslobodjenom teritorijom“. Klasično istrijebljenje ljudi sa svojih vjekovnih ognjišta vršeno je po principu vjerske pripadnosti. Masovnost zločina imala je za cilj da utjera strah u kosti preživjelima da im nikad više ne naumpadne povratak na svoja ognjišta i ognjišta svojih djedova i pradjedova.

KONSTITUTIVNI ZLOČINCI

Svi samoproglašeni konstitutivni imaju političku šminku. Ta šminka se zove politička stranka i narod. Pod ovom maskom uspješno nastupaju u svojoj prljavoj predstavi oko 25 godina. Da bi se skrenula pozornost sa istinitih činjenica, uveden je termin demokratije. Demokratija je svedena u okvire tri etnička geta. Svaki geto ima svoju dogovorenu teritoriju i majorizovanu konfesiju. Država je samo smiješni simbol iza kog se krije agresorsko kriminalistička organizacija. Pemetnom je dovoljno pogledati zadnjih dvadesetak godina pa da vidi da su kriminalističke organizacije pljačkale vlastite gradjane pod parolom borbe za vitalne interese naroda.
Vitalni interes svakog gradjanina je da normalno živi i radi i da ima ista prava i obaveze kao i svaki drugi gradjanin. Upravo ovaj vitalni interes gradjana je na udaru, i iza njega se krije najcrnja diskriminacija čovjeka kao gradjanina. Niko iz drugog geta nije zatvorio fabriku u nekom getu, nego banda na vlasti u borbi za ličnim bogaćenjem. Isti je odnos snaga i sa zločinima, ratnim i poratnim. Interesantno je, da samoprozvani konstitutivni narodi medjusobno se priznaju, a da istinski narod Bosanski narod – Bosance negiraju. Religijska pripadnost je ključ ovog političko propagandnog sistema. Na toj osnovi, negiraju se ne samo svi počinjeni zločini, nego i negira genocid nad Bosanskim muslimanima. Iluzorno je očekivati riješenje problema genocida u Daytonskim okvirima iz prostog razloga što je osvajanje teritorije Srebrenice i napuštanje teritorije Vogošće ključ za potpisivanje Daytonskog dogovora. Priznanje genocida od koalicionih partnera u genocidu, neminovno bi dovelo do ukidanja Daytonskog dogovora, a rušenjem ovog dogovora isplivala bi na površinu istina o učešću kreatora genocida.

POUKA I PORUKA

Država koja temelji svoje postojanje na laži, mora neminovno nestati. Zločinci se uvijek vraćaju na mjesto zločina bilo kao direktni učesnici ili saučesnici. Trgovina se nastavlja ne samo mrtvima koji leže u Srebreničkom mezarju, nego i živima koji dobro naplaćuju svoju šutnju i saučesništvo u laži.
Javni mediji samoproglašenih konstitutivnih naroda veoma uspješno manipulišu posljedicama tragedije, vješto izbjegavajući traganje za uzrocima. Posljedice su poznate. O uzrocima se veoma malo govori, ili ako se govori onda su „svi drugi zločinci jer nas mrze“. Čak i logikom gluhih telefona, nemoguće je prikriti prave uzroke. Radikalne snage sve tri religije umiješane u sukob i tragediju, kriju se pod maskom „odbrana vjere opravdava posljedice“. Tu leži ključ problema. Tu notornu laž svi uporno ponavljaju. U vjeru se ne tjera silom, niti se vjera brani silom. Za zločine na teritoriji Bosne nije optužen ni jedan vjerski poglavar, mada objektivno, sa hiljadama dokaza, njihove ruke su do lakata u krvi. Oni su krstili i tekbirili. Oni su pozivali na odbranu vjere i time opravdavali zločine, jer prema toj logici, njihovi neprijatelji su bili svi oni koji ne pripadaju njihovoj konfesiji. Time što ne pripadaju njihovoj konfesiji, automatski ugrožavaju njihovu „čistu i svetu veru, vjeru.“ Pripadnici odredjene konfesije, ne žive u zraku, nego na odredjenoj teritoriji, zemljištu. Očistiti, istrijebiti svoje neprijatelje, stvoriti čiste etničke cjeline, glavni je motiv počinjenih zločina, protjerivanja, istrijebljenja. Ni čiste etničke sredine ne stvaraju se u zraku, nego na odredjenoj teritoriji. Da je glavni uzrok rata u Bosni podjela teritorija, najbolje potvrdjuje sramni Daytonski sporazum. Izdajnici sopstvenog naroda – Bosanskog naroda, u ime svojih konfesija, prekršili su sve ljudske etičke, religijske i moralne norme, prirodne zakone i Zakon nepovredivosti prava privatne svojine.
Ako teritorija, zemlja po prirodnom zakonu i Zakonu privatne svojine pripada onome ko na njoj živi, Daytonski dogovor u svim svojim segmentima krši i negira ove zakone, i štiti izdajnike i izvršioce zločina i legalizira njihovo pravo na teritoriju koju su zločinima očistili od njihovih stvarnih vlasnika.
Zbog toga, tragedija Srebrenice ima izuzetan značaj za odbranu suvereniteta države Bosne i njenog državotvornog naroda Bosanaca. Srebrenica ne pripada ni po kojoj osnovi ili zakonu isključivo jednoj konfesiji, a samim tim ne može pripadati nikakvoj i ničijoj političkoj vještačkoj tvorevini. Srebrenica pripada državi Bosni i njenom državotvornom Bosanskom narodu Bosancima.
Bosanski narod proglašava 11 juli državnim praznikom Dan sjećanja na civilne žrtve rata na cijeloj teritoriji države Bosne sa centralnim komemorativnim skupom u Potočarima. Na svim ostalim stratištima civilnih žrtava rata u Bosni, održat će se komemoracije.
Svim predstavnicima aktivnih političkih stranaka koje su učestvovale na političkim izborima prema Daytonskom dogovoru, zabranjuje se pristup i učešće na komemorativnim skupovima. Vjerski obredi mogu se održati prije ili poslije zvanične komemoracije.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s