Marjan Hajnal

O VJERI I NEVJERI PRAMAJKI I PRAOTACA

Ne zaklinjimo se ni u šta, ponajmanje u „svoje“. Nema ničeg „svoga“. Djeca nisu „naša“, ni kuća nije naša. Pogibije, klizišta, zemljotresi, požari, tsunami to potvrđuju. Što smo prigrlili kao svoje i pomno čuvali desetljećima, u trenu nestane. Šta vrijedi naći „crnu kutiju“? Ona će nam donijeti utjehu? Ne ljubite previše, što više prisvajate možete više patiti. Posebno ne branite srčano i žestoko Boga. Treba li Njemu to?

Trebate braniti sebe kao ljude, ono što vam je poklonjeno, što predstavlja najveće darove: Samosvijest, Savjest, Samilost, Moral. Imajući njih, imate instrumente dokazivanja da ste vjernici. I bez bogomolja i posrednika – tumača. Neka tumači znaju za sebe, ali, ako uzmu i najmanji novčić za obredni sveti ritual, samo su obični drumski razbojnici. Svećenici su privilegovali tri najveće svetinje: Rođenje, Svadbu, Smrt. Od njih napravili unosan biznis. A prostodušni lakovjerni puk plaća. Na njihovom sujevjerju i strahu od mističnih transcendentnih sila podignuti su panteoni najvećih moći i najvećih zločina. Zato su Dobri Krstjani bili u pravu. I zato su progonjeni najsvirepijim zlikovačkim metodima.

„I Bog ima svoj pakao – ljubav prema čovjeku“, provijedao je Zarathuštra.

Vjeruju, ne pomišljajući da od te „vjere“ Bog trpi užasan bol. Nije to vjera!

Vjera je neuvjetovani individualni emocionalno-intuitivni stav spram transcendentnog vrhunaravnog bića kojeg neko naziva Bog, Elohim, Allah, Tao, Theos, Deus, God, Gott, Perun, Hristos, Ješua, Odin, Amon-Raa, Višnu, Manitou, Amaterasu, Veliki Duh…

Nekad je religio značilo vjerujem. Danas su to nepomirljivi pojmovi.

Religija je postala institucija. Vjera se zadržala na nivou apercepcije. Religija dolazi spolja. Vjera se formira iznutra. Religija mjeri vrijeme atomskim satom. Vjera se stidljivo ogleda u neprolaznoj i nepropadljivoj duši. Prozori religije su sa rešetkama. Vjera je nesputano zagledana u kosmos. Religija stanuje u torbama i na policama, ukoričena tvrdim ili mekim povezom. Vjera se nosi u srcu. Religija priziva gene. Vjera ne prihvata ultimatume. Religija se oslanja na jezik, razum, um i ineteligenciju. Vjera pronalazi univerzalno uporište u predanoj bezinteresnoj službi. Religija je tehnika. Vjera stremi humanosti. Religija je srebroljubiva. Vjera podnosi siromaštvo. Religija je raskošna i bučna. Vjera uživa u skromnosti i kontemplativnoj tišini. Religija je začarani krug osvete. Vjera inklinira samokorekciji, razumijevanju i praštanju. Religija očekuje, iznuđuje, otima. Vjera je blagodarna. Religija obećava lažni raj, a od Planete pravi pakao. Vjera gradi mir i bori se da nada postane stvarnost. Religija je okrutno egocentrična, gradi bedeme. Vjera dopušta razlike i dijeli prostor sa svom braćom i sestrama. Religija prijeti i nemilosrdna je. Vjera upućuje na samilost. Religija svojim zdanjima prkosi visinama. Vjera poštuje zemlju, žubor bistrog potoka, čist zrak, miris behara, oranice, sijena, pečenog kruha. Religija je opijum i trans. Vjera zahtijeva budnost. Religija je zabrana. Vjera je brižnost, moral i savjest. Religija preferira okultnu magiju i mistiku. U vjeri je sve kristalno transparentno, dostupno, jednostavno i ostvarljivo. Za religiju su krv i bol paravan za nerazvijenu samosvijest. Za vjeru je sve stvoreno svetinja. Svrha religije je moć. Cilj vjere je ljubav. Religija žudi za krajem svega i sije požare i rasulo. Vjera voli vječitost Početka Istine. Religija je okrenuta carstvu arhi-demona užasa i vječitom ciklusu ponavljajuće smrti. Duša čistog vjernika je odana ljepoti nenasilnog trajanja prolaznog trenutka, na putu ka definitivnom utočištu uz lotosova stopala Tvorca svih svjetova Univerzuma.

U svakoj ženi mora se poštovati vlastita majka. U svakom čovjeku prepoznati svoga oca. U protivnom, svi su slijepi Edipi i njegova nesrećna djeca-braća. Svijet je izmiješan, genetski koktel. Ko se razumije bar malo u zakon karme i zamke Božjeg privida kojim kuša smrtnike, šaljući im Mayu, zna da ništa nije naše. Tek onaj koji to shvati, može reći: sve je moje. I mali delfini, i mali Crnci u Africi. Dio sam njih. Tada mogu reći da sam spoznao Boga.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s