piše: Marjan Hajnal

 DSCF5978

Poštovani gospodine Jorge Mario Bergoglio!

 

Vaša Ekselencijo, Papa Francisco!

 

Pismo objavljujem na internet-portalu svoga bloga “Solonov Polis” i na Facebook-u, a kao klasično pismo, sa svim mojim podacima, adresirano je na Vaše ime i proslijeđeno Ambasadi Vatikana u Jafu

 

Bosanac sam, a od 1992. živim sa porodicom u egzilu. Od trenutka kada sam saznao da namjeravate posjetiti Bosnu stvorila mi se želja da postanem jedan od rijetkih kojima se ta želja ostvarila: da do Vas stigne pismo koje ćete pročitati. A ako i ne dospije do Vas, posve je sigurno da će ga čitati Vaši povjerenici.

Oprostite, namjerno biram mogućnost da Vam pišem na Bosanskom jeziku, budući da sam siguran da uz Vas sigurno ima puno onih koji bi Vam mogli prevesti ovo pismo. Mogao sam zamoliti nekog od prijatelja da moje pismo prevedu na španski ili talijanski, ali ne želim, smatram Bosanski jezik lijepim i Vama bih preporučio da ga počnete učiti.

Vama mnogi ljudi pišu i siguran sam da obično od Vas očekuju neku pomoć. I ja želim da pružite pomoć, ali ne meni, već mojoj zemlji da opstane. Pišem Vam da bih Vas zamolio da Vaše prisustvo u Bosni iskoristite za pružanje podrške njenom teritorijalnom jedinstvu. Dakle, od Vas očekujem i molim Vas da u ime zdravog razuma kojeg je preostalo tako malo u svijetu, apelujete na vlade susjednih zemalja (Hrvatska, Srbija, Crna Gora) da se odreknu pretenzija na tlo koje im nikada nije pripadalo.

U Bosni u kojoj sam rođen oslovljavaju Vas imenom Franjo, jer se tako nostrificiralo ime Franciscus. A mene bliski prijatelji zovu kraće Mario, pa smo skoro imenjaci. Mogli bismo biti bliski i po vjeri, sudeći po zastupljenosti katolika u mojoj nevelikoj porodici. Ali, ja nisam katolik. Da kojim slučajem jesam, nastojao bih biti veći katolik od Vas, i vjerujem da Vama osobno to uopće ne bi smetalo. Štaviše, smatram da i Vi priželjkujete da su svi katolici bolji vjernici od Vas. Ali, kao što sami znate, veliki broj njih se uopće ne trude biti dobri ljudi, pa samim tim ne mogu biti niti dobri vjernici.

Od trenutka kada sam Vam počeo pisati ovo pismo do danas proteklo je skoro pola godine i u međuvremenu sam iz medija saznao da Vam je grupa bosanskih intelektualaca također uputila pismo, a i na Facebook-u se oglašavaju grupe i pojedinci koji bi Vam imali što poručiti. Moj stil obraćanja Vama nosi nekoliko specifika:

Prva je da živim u Izraelu, a stigao sam sa porodicom iz Sarajeva, početkom rata u Bosni. To što Vam pišem iz Izraela nema nikakav cionistički predznak. Bitnije je moje humanističko svjetonazorstvo.

Drugo, iz određenih krugova dopiru glasovi koji ne govore blagonaklono o Vašoj odluci da posjetite Sarajevo (za razliku od onih koji tu Vašu namjeru pozdravljaju dobrodošlicom). Ne dijelim stavove niti uvjerenja svih onih koji se raduju Vašem dolasku, niti onih koji se tome protive. Ja osobno imam svoje mišljenje. Ono je bazirano na mom antireligijskom stavu. Općenito, katoličku crkvu ne smatram pozitivnom i zdravom institucijom. Na Vašu odluku i kada bih želio ne bih mogao uticati, ali, Vaš dolazak u Bosnu ne vidim kao dobar potez. Ne mogu gledati na Vaš korak kao konstruktivan jer unaprijed znam da s Vama neće doći mir. Skeptičan sam prema Vama kao čovjeku zbog Vaše mračne prošlosti. Vi znate kakav glas Vas prati. Vi i Bog najbolje znate koliko je istine u onome što su prenijeli mediji, što ste Vi i pored živih svjedoka demantovali. Tiče se Vašeg mandata u Argentini u periodu od 1973. do 1979. što se vremenski poklapa sa periodom diktature, obilježene likvidacijama i otmicama, kada ste bili provincijal jezuitskog reda, o čemu je pisao i “Reuters”, a opisao je i novinar Horacio Verbitsky u knjizi “Tišina”.

Treće, što nema direktne veze sa Vašom posjetom Bosni, ali ima veze sa Katoličkom crkvom, odnosi se na stav katoličke kuće prema Giordanu Brunu. Do kada će on gorjeti na lomači? Kada ga namjeravate rehabilitirati? On, kao jedan od najvećih znanstvenika i najvećih humanista svih vremena i dalje je „bogohulni izopćenik“, a mnogim papama ili biskupima su dodijeljeni svetački oreoli iako je među njima bilo mnogo njih povezanih sa velikim patnjama i stradanjima nedužnih ljudi.

Katolička crkva se nikada nije distancirala od zločina počinjenih u Hristovo ime. Konkretno, uloga Katoličke crkve u progonima i masakriranju Krstjana Bosanskih, proglašenih hereticima nikada nije zvanično priznata. I moja porodica je stoljećima desetkovana u progonima dok nije skoro istrijebljena. Mojim odlaskom iz Bosne, moje porodice više i nema tamo. To je vama katolicima bio cilj? Ostvarili ste ga! Ti progoni imaju karakter genocida. Šta mislite zašto sam ja napustio Bosnu i ko je glavni krivac? Kome je bilo posebno stalo do toga da se reanimiraju aveti nacističke prošlosti? Da se uništi komunizam? Da se Tito proglasi diktatorom? Vi bolje od mene poznajete tokove trasiranja staze kojom koračate. Mene niko neće razuvjeriti (a moja uvjerenja počivaju na masi povijesnih i politološki dokazivih argumenata) da iza većine agresorskih invazija na Bosnu u pozadini je uvijek stajala Katolička crkva. Neovisno o masonskim zavjerama i cionističkim i drugim „revolucijama“ s vjersko-fanatičkim predznakom, uvijek su postojale manje-više vidljive niti kojima se upravljalo iz Vatikana. Ni četništvo nije izum četnika, kao što ni selefisti nisu produkt autentične sirijske kulture. Ne čini li se i Vama zanimljivim da Katolička crkva nikada nije priznala svoje učešće u svim najvećim democidima? Da je umjesto asketskog puta Hristovog siromaštva izabrala put najgramzivije institucije čija je ekonomska i samim tim politička moć neprocjenjiva? Sigurno znate da je na ulazu u Stari Jerusalim bila kapija sa otvorom simbolično zvanim „Iglene uši“ i kako ga je Isus povezao sa ulaskom u “carstvo nebesko”.

Pozivam Vas na korak koji je u ravni utopije: odrecite se katoličanstva! Idite u Nepal, ponesite nešto novca i vlastitim rukama gradite nove kuće djeci kojoj su one potrebne. Podignite glas protiv uništenja Planete i divnih stvorenja koja izumiru u svojim vrstama. Kraj života dočekajte u Keniji štiteći slonove i gorile od istrebljenja i kao Majka Tereza hranite djecu prije nego padnu do ruba smrti. Pozovite me, pridružiću Vam se!

Pred velikim ste izazovom. Ne može se poreći da ste napravili i dobrih poteza. Pokušajte istrajati. U ovom pismu se naziru precizno markirani ciljevi kojima biste kao predstavnik institucije koju predvodite trebali biti okrenuti. Želim Vam da u Sarajevu osjetite Dušu Grada i da oslušnete glasove duša pomorenih mojih sugrađana Bosanaca, ali i naših predaka koji su prošli sličnu vlastitu kalvariju.

Svjestan sam i Vaših ograničenja kojima ste izloženi. Ni Papa nije svemoćan, ali, jeste moćan, veoma moćan, u ovozemaljskim okvirima. Pokušajte iskoristiti Vaš autoritet i pridružite se borbi za trijumf civiliziranog humanog uma. Osim što nam pogledi nisu podudarni, u izvjesnim sferama možda bismo se i mogli prepoznati kao ljudi koji žele ostvarenje onog što je Isus propovijedao. Bio on „običan“ Vjerovjesnik, Avatar, ili Sin Božji“, ili nešto drugo, poštovao je svih Deset Zapovijesti. Na Vama je odgovornost da činjenično stanje uporedite sa Njegovom vjerom i da pokušate dosljedno slijediti Njegov asketski i herojski put. To je sve. I sasvim dovoljno!

Sa svim najljepšim željama za Vaše zdravlje i za Vaš ugodan i bezbjedan boravak u Sarajevu!

Bosanac Marjan Hajnal

Tel-Aviv, 12. 5. 2015.

 

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s