Nedžad Latić

Latić

Ako je Bosna kao Sirija, onda je Bakir Izetbegović kao Bašar al-Asad

http://thebosniatimes.ba/clanak/114

Od kada je izbio rat u Siriji, nekoliko stranih diplomata pokušavalo je preko pojedinih bošnjačkih lidera ostvariti kontakte s vehabijama. Ako se većina njih libila dati takve usluge od straha da ih se i same ne bi na taj način tretiralo, jedan broj njih je, vjerovatno to i prihvatio. Tako da je velika vjerovatnoća da su neke zapadne diplomate ostvarile kontakte sa vehabijskim autoritiema na Balkanu.

Kako je objavio Dnevni list, a prenijeli i drugi mediji u BiH, pozivajući se na studiju Instituta za sigurnosne studije Američkog ratnog koledža, stanje u BiH je alarmantno zbog, kako se navodi u studiji, jačanja islamizma iza kojeg stoje vehabijsko-selefijske grupacije.

Osvrćući se na sve snažniji islamizam (vehabizam, selefizam), američki vojni obavještajci su došli do zaključka sa je ključni problem BiH što dvadeset godina nakon rata još uvijek nemamo osiguranu teritorijalnu cjelovitost BiH i njenu unutarnju stabilnost, a to bi se, smatraju američki vojnoobavještajni analitičari, “zacementiralo” ulaskom BiH u EU i NATO.

Što se tiče vehabija, u studiji se navode procjene da ih ima oko 5000 koji žive u “selima gdje se ne ulazi, poput sela Gornje Maoče”, ali i unutar gradova. Procjene su rađene na osnovu broja onih koji idu u “saudijsku” džamiju kralja Fahda na Alipašinom polju u Sarajevu, onih koji su došli na pokop vehabijskog vođe Jusufa Barčića, na osnovu seminara, prema podacima policijskih agencija…

Američki vojno-obavještajni analitičari navode kako u BiH imamo tri glavne islamske skupine. Jedna je povezana s Muslimanskim bratstvom i ona sudjeluje u radu institucija i zalaže se za zapadnjačke vrijednosti.

Druga skupina su vehabije koji su povezani sa saudijskim fundamentalistima koji odbacuju zapadnjačke vrijednosti i od kojih su neki povezani i s organizacijama koje se smatraju terorističkim.

Treća skupina su oni koji su izravno uključeni u terorističke aktivnosti i “džihad.” Navodi se kako postoje i jake napetosti između ove tri skupine, ali i da im je jedna ideja zajednička – uvođenje islamskog zakonika (šerijata) u BiH. Sve tri su, navodi se u istoj studiji, povezane s bošnjačkim političkim i vjerskim čelnicima.

Za Bakira Izetbegovića se navodi kako je “sredio da se zemlja koja je nekad pripadala Srbima da Saudijcima za izgradnju džamije kralja Fahda u Sarajevu”, kako je “koordinirao izgradnjom trgovačkog centra u Sarajevu (Al Šidi) u kojem se ne služi alkohol i svinjetina” i “dolazak banke (BBI) koja posluje po šerijatskim propisima”, a “na sastanku s bivšim predsjednikom Irana Mahmoudom Ahmadinedžadom u Kairu pozvao na bliže veze Bosne i Irana.”

Studija se čini vrlo objektivnom bez obzira što nas od nje obuzima jeza i diže se kosa na glavi. Baš zato je i logično postaviti pitanje zbog čega se, onda, ovako indolentno prema ovom problemu odnosi međunarodna zajednica, posebno SAD čiji instituti operiraju sa ovakvim saznanjima.

Da se podsjetimo; priča o mudžahedinima i grupama ekstremnih vehabija počinje sa sumnjama da ih je u BiH instalirala međunarodne zajednica i to preko Hrvatske. Javno se govorilo da su to učinile engleske objavještajne službe u kooperaciji sa hrvatskim vojnim i obavještajnim službama. Nakadašnji hrvatski list Nacional izravno je optuživao pokojnog Gojka Šuška koji je nadzirao ovu operaciju od koje je imao visoku materijalnu korist. Čak je u ovom kontekstu spominjano i ime Šuškove surpuge Đurđe.

Bošnjački vjerski i politički zvaničnici su se ograđivali od svega kao da nisu „ni luk jeli, ni luk mirisali!“ Međutim, opozicioni mediji, posebno Dani i Slobodna Bosna, tada su uporno objavljivali informacije, najvjerovatnije dobivene iz stranih ambasada, SAD-a i Njemačke, o vezama Alije Izetbegovića i dr. Mustafe Cerića sa najekstremnijim liderima i(li) ideolozima Talibana i Al Qaide.

Navodno je Bil Klinton nakon poptisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma naredio Aliji Izetbegoviću da svi strani ratnici (mudžahedini) moraju napusti zemlju, za šta mu je ovaj i dao obećanje.

Kako onda danas obavještajne službe operiraju sa podacima da vehabijska zajednica, džemat ili mreža u BiH broji oko 5000 sljedbenika, ideološke sabraće mudžahedina? Bez obzira na (ne)tačnost ove informacije nepobitna je činjenica da veoma velik broj Bošnjaka boravi i želi da ide na ratište u Siriji ili Iraku.

Znači li to da su vehabije zaista toliko moćne da su već postale nezaobilazan i politički faktor u BiH? Mnogi će se složiti da je tako! Ako je tako, znači li to da i međunarodna zajednica mora računati i na njih i njihove interese u BiH? Vjerovatno! Ako je politika evropskih zemalja postala takva da nakon mnogobrojnih terorističkih napada koji se pripisuju islamskim ekstremistima treba stvari rješavati za pregovaračkim stolom, kao što je već učinjeno u Afganistanu gdje se pregovara sa Talibanima, zašto se, onda, ne bi pregovaralo i paktiralo sa vehabijama u BiH?!

Od kada je izbio rat u Siriji, nekoliko stranih diplomata pokušavalo je preko pojedinih bošnjačkih lidera ostvariti kontakte s vehabijama. Ako se većina njih libila dati takve usluge od straha da ih se i same ne bi na taj način tretiralo, jedan broj njih je, vjerovatno to i prihvatio. Tako da je velika vjerovatnoća da su neke zapadne diplomate ostvarile kontakte sa vehabijskim autoritiema na Balkanu.

Ako se pogleda danas geopolitička mapa svijeta gdje su vehabijsko-selefističke militantne organizacije aktivne, od Libije i Sirije do Afganistana, lahko je uočiti da je to fronta bivšeg prosovjetskog utjecaja. Bivši ambasador Saudijske Arabije u BiH izjavio je za BHT1 kako CIA, dakle SAD, stoji iza Talibana, pa i Al Qaide koji su protivnici saudijskog režima. To se prvenstveno mislilo na Afganistan kao kolijevku novog talasa islamskih militanata koji je obuhvatio cijeli Bliski istok, Afriku, pa i Balkan.

Primarno, oštrica njihove ideologije i ubojitost njihovog militantizma okrenuta je prema „bezbožnićkim režimima“ kakvi su bili u zemljama tzv. socijalističkog lagera, pa tako i BiH. Stoga ima nešto čudno u ponašanju vehabija u BiH, bar kad je u pitanju njihova propaganda i ideološki diskurs, u posljednje vrijeme. Nakon što su promtno i militantno reagirali prema Hrvatima odmah nakon uspostavljanja primirja, naglo su se ušutjeli. Danas provehabijski portali i daije svoju srdžbu iskaljuju prema istoku, počevši od RS-a pa do Ukrajine. Uočljivo je da vehabijska srdžba koincidira sa političkom srdžbom zapadnih diplomata prema Vladimiru Putinu koji bi mogao kucnuti ruskom čizmom i na Balkanu.

Iako bošnjački politički i vjerski vrh svoju vanjsku politiku primarno vezuje sa politikom Turske, oni imaju dijametralno različit odnos prema Putinu. Ista je situacija i kad je u pitanju politika Turske i Rusije prema Siriji, zar ne?

Stoga bi se baš na osnovu aktualne geopolitičke pozicije Sirije mogao objasniti i odnos vehabija i aktualnog bošnjačkog režima, kojeg na međunarodnoj sceni predstavlja lider SDA Bakir Izetbegović. Ne zato što je sirijski režim kreiran na dinastiji, odnosno prelaskom vlasti sa harizmatičnohg oca Hafeza na sina Bašara, koliko na pozicioniranju Bašara da se očuva na vlasti. Mada, mnogi analitičari tvrde da je Sirija poslije smrti Hafeza, koji je bio jedan od najvećih stratega i naozbiljniji protivnik Izraela na Srednjem istoku, krenula putem tranzicije ka pluralizmu, uz sav rizik da dođe do političkih previranja, mogla izbjeći građanski rat i krvoproliće. Ključni je problem što je Bašar al-Asad u borbi za sopstveno prijestolje omogućio da ojačaju separatisčke snage toliko da formiraju svoju vojsku, među kojima je najslabija Oslobodilačka vojska Sirije, a najopakija ISIL. Tako da je već danas sudbina Sirije zapečaćena jer će biti podijeljena na najmanje tri dijela!

Vodeći istu takvu politiku SDA je u prvi plan stavila jačanje stranke vodeći bukvalo ratnohuškačku kampanju protiv opozicije, a zanemarila jačanje države na način suzbijanja negativnih trendova korupcije i vjerskog radikalizma. Tako da je danas SDA u raljama opakih tajkuna i još opakijih vehabija. Koliko god su oslabile državne institucije još više je slaba sama Islamska zajednica. Tako da, ukoliko bi sad Bakir Izetbegović, skupa sa resi-ulemom Husejn ef. Kavazovićem krenuo u reformu stranke, a potom i nekih segmenata društva, izazvao bi protiv sebe vrlo močne i opake tajkune, a potom i vehabije. Pitanje je da li bi se, na primjer, Islamska zajednica mogla odbraniti.

Mnogi bošnjački intelektulaci proriču sektaški rat među Bošnjacima koji bi se odvio po ovom scenariju. Neki skoro predviđaju da je stanje ksenofobije kod Bošnjaka takvo da je takav rat već neizbježan!

Sve je ovo, očito je po analizama/studijama, poznato i u krugovima međunarodne zajednice. I stoga se može pretpostaviti da je jedan od razloga za paktiranje SDA sa vehabijama samo odgađanje ovog sektaškog sukoba.

Tim prije što ni međunarodna zajednica ne vidi alternativu ovom scenariju. Jer je međunarodna zajednica pokušala ovaj problem islamskog radikalizma rješiti sa SDP-om i Zlatkom Lagumdžijom. Lagumdžija je pao na prvom ispitu kada je kidnapovao tzv. Alžirsku grupu i poslao ih u Gvantanamo.

Sada bi, nakon ostrašćene kampanje protiv Fahrudina Radončića, najmoćnijeg opoziconog političara i lidera SBB-a, bilo vrlo opasno prepustiti da on rješava ovaj gorući problem kod Bošnjaka. Prvo jer je „na zubu“ radikalnih islamista, kako vehabija tako i prizemnih bošnjačkih nacionalista. Zatim, ove grupacije su u sadejstvu sa određenim diplomatama islamskih zemalja nakon prošlogodišnjih demonstracija u BiH, bar kod dijela međunarodne zajednice, stvorile imidž da je Radončić političar sklon autokratskim metodama, pa bi jedan čvrstorukaš poput njega mogao izazvati direktne sukobe sa militantnim i moćnim vehabijskim organizacijama i skupinama.

Ovakva konstalacija odnosa, faktički, odgovara Izetbegoviću jer ga održava na vlasti.  Ako su vehabije postale džoker sa kojim Izetbegović ima dobitnu kombinaciju opstanka na liderskoj poziciji SDA, onda poražene snage u svijetu koje su, na primjer, nametnule embargo na oružje Bošnjacima tokom agresije na BiH, vide izvanrednu priliku za svoj come back na Balkan. Što su „namirisali“ i domaći pa i regionalni separatisti.

U ovakvom dramatičnom scenariju gdje su glavni akteri i saveznici islamski radikali i srpsko-hrvatski separatisti, Bakir Izetbegović bi mogao biti posljednji bošnjački lider koji je izgovarao fraze o cjelovitosti države Bosne i Hercegovine!

/The Bosnia Times/

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s