Nikolina Balaban

Nikolina

ĐURĐEVĐAN

 Preskočiću uvod u kom bih vrlo rado u duhu našeg naroda psovkama pozdravila majke svih političara i preći ću odmah na razradu. Prevešću na svima razumljiv jezik mnogima nerazumljive poteze našeg ,,entiteta,, na čelu sa izvjesnim M. Dodikom. Prevodilački posao kog sam se uhvatila jeste ćorav, ali će dobro doći slijepima koji misle da je naš predsjednik ujedno i naš spasilac.

 Kažu, ispravite me ako griješim, da je od svih pravoslavnih, srpskih slava, poslije Sv. Nikole, Sv, Jovana, najčešća Đurđevdan…ili tako nekim tim redom. Danas je Đurđevdan, ali srpske slave se ,,slave,, tri dana (?!?), čitaj opija i lumpuje.

Tako da je slavlje Đurđevdana počelo juče, sinoć, noćas uz pjesme poznatog repertoara, već viđenog u ratu, a i u proteklih 2 decenije, koje su odjekivale ,, po šumama i gorama,, sve preko rijeke Sane, na lijevu obalu. Nakon toga je uslijedila pucnjava iz raznog oružja, sve u skladu ,,slavne,, pravoslavne, srpske, tradicije. Jbg, kakvo je to slavlje bilo čega, ako se ne puca. Na kraju, ni manje, ni više mitraljeska paljba. Uspomena, na ,,Joju sa Kozare,, ili čisto preseravanje…

Preseravanje (pod mantrom borbe protiv terorizma, briga o bezbjednosti SVIH građana meni dragog blentiteta ili nešto treće), se desilo jutros kada su policijske jedinice, neke specijalne, javne, tajne, antiterorističke ili jednostavno KOMPLEKSI u uniformama, ujutro oko 6 sati upali u selo Bišćani, pretresale kuću Bošnjaka, jer su uniformisani experti konačno ,,locirali,, mjesto pucnjave.

Ni manji, ni više Bišćani. Bošnjaci slave Đurdevdan. Vjerovali ili ne.

Ne, nemojte. Pjesma, pucanje i svašta nešto je bilo u selu Brezičani, na drugoj obali Sane, naseljenoj uglavnom ili isključivo srpskim življem. Da li je to ikom moglo pasti na pamet bez posebnog mudrovanja, istrage ili ,,expertize,,? Ili neke samo proganjaju nevidljive aveti vlastitih nedjela u Bišćanima ?!?

Neke stvari, ljudi i postupci obilježe nas kroz život onako… Krvnički. Zarežu po najmekšem djelu sigurnosti, razbiju macolom najjaču armaturu naše samouvjerenosti, zapale sve naše do tada spokojne sumnje. Kad sa tim završe, kažu da nisu namjerno, obrnu dupe i odu.

A mi, tako oćopavljeni, razbijeni i opečeni krenemo u budućnost da vučemo repove prošlosti, koji nam vrlo često rastu brže nego što se mi oporavljamo, pa dočekamo momenat kada sami sebe saplićemo o njih. Počnemo ranjeni da dočekujemo nevine na nož, uplašeni da uterujemo strah u kosti hrabrima, sve vreme bolujući od teške bolesti koja se zove samosažaljenje.

Zato bi bilo lijepo da se ,,neke godine,, svakoliko sveštenstvo SPC-a u duhu pravoslavlja prvo pomoli za Kačavendu koji se tereti za obljubu maloljetnog Blažanovića Milića. Da, u toj molitvi dalje pomenu i Pahomija koji je optužen da je primoravao četvoricu dječaka, polaznika škole za sveštenike pri eparhiji, na bludne radnje. Slobodno, neka se Bogu naglas pomole i za oprost grehova Artemiju koji se tereti zbog zloupotrebe položaja u vezi sa raspolaganjem novca za obnovu manastira na Kosovu. Znam da bi se molitva odužila, ali zarad spiranja ljage koja se navukla na crkvu imali bismo svi strpljenja da sačekamo i čujemo da pominju i sveštenika Branislava Peranovića, nekadašnjeg upravnika „Rehabilitacionog centra Crna Reka“ koji se tereti da je u kampu za odvikavanje zavisnika na smrt prebio šipkom i pesničenjem Nebojšu Zarupca, što je izazvalo njegovo povraćanje i gušenje sopstvenim želudačnim sokom. Neka pomenu i onih dvojicu monaha koji su se u Gračanici pobili među sobom pre par godina.

Toliko o ,,srpskim slavama,, i nezaobilaznom ,,ljubi bližnjeg svog,,.

E, Srbi moji, udaviste se tim ,,srbovanjem,,. Puna vam usta zemlje, jebiga čega drugog kad hrane nemate. Lijepih riječi još manje. Tako je to sa siromašnim društvima, kad nemaš nečim ličnim da se hvališ onda se hvališ, eto sticajem okolnosti. A to je da si Srbin. Ili tuđim uspjesima. Recimo Đokovićevim.

Nema ničeg lošeg u tome biti Srbin, ali takođe nema bilo čega spektakularnog. Ponekad mi djeluje da većina Srba to doživljava kao titulu, kao neku genetsku predispoziciju za posebnost. Zapravo se radi samo o jednoj stvari, a to je nepoznavanje i NEPOŠTOVANJE drugih kultura, drugih nacija i drugih društava. Kroz to shvatamo koliko smo svi posebni kao ljudi, a ne kao Srbi.

Svojatamo Teslu, kunemo se u Đokovića, a svi znamo da za njihove uspjehe nije zaslužna Srbija. Da nisu otišli iz nje, nikad ništa ne bi uradili. Novak danas plaća porez Monte Karlu, a kompanija Tesla se nalazi u SAD-u, gle čuda, baš tamo gde je NAŠ Tesla uz NJIHOVU pomoć dosegao maksimum kao naučnik.

Kad se budete ostavili lovačkih priča o nepostojećem zlatnom escajgu na dvoru Nemanjića, kad budete shvatili da su devet Jugovića sa sve Bogdanom, Milanom Kosančićem i Ivanom Toplicom izmišljeni likovi koji nikada nisu postojali, a da su Marku Kraljeviću i Milošu Obiliću pripisane stvari koje nikad nisu uradili, a vi ih upravo zbog toga veličate, možda prestanemo našu istoriju da sagledavamo kroz epove i počnemo da je razumijemo kroz činjenice. Kad vam neko bude rekao da se kralj Milutin oženio sa šestogodišnjom Simonidom kada je on imao 44 godine, i da ga je Srpska Pravoslavna Crkva, iako je bio pedofil, proglasila za sveca, možda prestanete da lajete gluposti i promislite pre nego što zinete.

Da bi neko bio nosilac titule SrbIN mora da bude belac, pravoslavac, heteroseksualac, mora da bude čistokrvan, pedigriran, sa jasnim porijeklom deset koljena unazad i da se preziva na „ić“. Ako je musliman onda je balija (regija Bosne) ili Turčin (regija Sandžaka), ako je Hrvat, katolik onda je ustaša (sve zapadno od Drine). Svi oni nisu Srbi, dok ne donesu nekakvu medalju sa takmičenja, pobjedu sa Eurosonga ili nagradu sa Kanskog festivala pod zastavom Srbije. Tada zaboravljate i da su iz Novog Pazara, i da su lezbijke, i da se ne prezivaju na „ić“. Tada ih tapšete po ramenu, jurite malo njihove zvjezdane prašine a jedino što tad zaslužujete jeste šlajmaru među obrve.

Ljubav znači davanje, a ako mislite da je u sebi nosite i da umete da je dajete, onda to i pokažite. Sada. Odmah. Uvijek. Svakome. Da, i ,,njima,,.

Čovjeku i njegovoj porodici u selu Bišćani, opština Prijedor, entitet Republika Srpska, zemlja Bosna i Hercegovina.

Vi nosioci titule SrbIN.

Ja danas nisam IN, ja sam OUT.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s