Interview – Andre Vltchek – Amir Telibećirović

Andre Vltchek

Andre Vltchek

Interview – Andre Vltchek, književnik, disident, dokumentarista, filmski producent i prijatelj lingviste i filosofa Noama Chomskog, te usput i njegov poslovni saradnik

Musliman nije dobar musliman ako ne čita Karla Marksa

Globalno poznati i traženi politički analitičar, lingvista, pisac i filosof Noam Chomsky, imao je prije nekoliko godina kontroverzne izjave o navodnom lažiranju prijedorskih ratnih logora za mučenje i ubijanje civila. U bh. javnosti, jedina zabilježena reakcija na ovo, stigla je kroz pismo upućeno Chomskom od profesora Midhata Riđanovića, inače lingvističkog kolege i ličnog poznavatelja Chomskog.

U međuvremenu, prijatelj i mlađi Noamov saradnik, Andre Vltchek, također političko-društveni analitičar i pisac, u razgovoru s nama ponudio je, uslovno rečeno, ublaženo viđenje ratnih dešavanja u BiH i bivšoj SFRJ, u odnosu na spomenute izjave o Prijedoru, mada se indirektno slaže sa Chomskim.

Vltchek je kao novinar dolazio u Sarajevo i regiju tokom ovdašnjih ratova prije dvadesetak godina, pa je imao priliku da neke stvari sagleda i iznutra. No, njegove izjave o političkim previranjima u raspadu Jugoslavije, odaju djelimičnu neupućenost u tematiku. Pri tumačenju onoga što se zbilo u BiH, on pokušava da amnestira Srbiju kao državu, smatrajući da je srbijanski režim bio možda i najveća žrtva zapadnjačkog imperijalizma u balkanskim ratovima iz 1990-ih, ne shvatajući da je srbijanski državni i vojni vrh, kad je u pitanju odnos prema BiH, bio na istom tragu kao Zapadne politike protiv kojih se Vltchek otvoreno buni.

Naravno, neosporno je zapadnjačko žrtvovanje jednog dijela srpskog naroda, za političko potkusurivanje, ali ovi prostori su inače prekomplikovana enigma i za ljevičare i za desničare iz inostranstva. Mimo toga, Vltchek je solidan poznavalac (ne)prilika u ostatku svijeta, pogotovo neokolonijalnih užasa i manipulacija koje stižu uglavnom sa Zapada.

Skupa sa Chomskim, Andre je nedavno objavio knjigu dijaloga, naslova – “O Zapadnjačkome Terorizmu – Od Hirošime do ratovanja bespilotnim letjelicama.” Knjiga je stigla i u naše krajeve preko hrvatske distribucije i obrade. Balkanska dešavanja za njih dvojicu su sitna u odnosu na druge tragedije širom svijeta, kojima Vltchek kao dokumentarni scenarista i pisac posvećuje dosta više pažnje. U svom otvoreno antizapadnjačkom stajalištu, Andre nas je kroz razgovor podsjetio na daleko veća kolonijalna i post-kolonijalna stradanja civila od onih na Balkanu, prvenstveno u Africi, Ukrajini, Istočnoj Aziji i arapskom svijetu.

Amir Telibećirović

Čime se trenutno bavite, kroz vaše snimanje filmova ili pisanje?

Kako fašističko zapadno carstvo pojačava svoje napade na sve slobodoumne i slobodi sklone zemlje, svuda po svijetu, tako i ja dramatično povećavam proizvodnju svojih knjiga i političkih eseja. Ovo nije vrijeme za opuštanje.

Upravo sam objavio enormno dugu knjigu, na 822 stranice, nazvanu “Otkrivanje laži Imperije.” To je sažetak moga trogodišnje rada u zonama borbi i ratova, izazvanih zapadnim imperijalizmom. Knjiga pojašnjava, u detaljima, koristeći se bezbrojnim primjerima, kako Sjeverna Amerika i Evropa destabiliziraju zemlje koje odbijaju da ‘plešu’ na njihovu muziku. Također, pokazuje kako su samozvani opozicioni pokreti napravljeni u korist uništenja država poput Venecuele, Kine, Rusije, Eritreje ili Egipta. Oko godinu dana ranije, objavio sam knjigu naslova – “Bitka protiv zapadnjačkog imperijalizma.” Skoro sam i završio knjigu sa dvojicom velikih mislilaca, Christopherom Blackom i Peterom Koenigom. Prošla godina mi je uglavnom bila u znaku filmova. Producirao sam i režirao dokumentarne filmove za južnoameričku mrežu Telesur, na razne teme. Na primjer, o tome kako je sirijska opozicija vještački proizvedena u turskim Nato kampovima, o ome kako je Zapad izbacio iz kolosijeka ‘arapsko proljeće’u Egiptu, o brutalnom indonezijskom kapitalizmu, o američkim zračnim bazama na Okinawi i o najgorim slamovima na svijetu, onima u Keniji. Također sam kompletirao dokumentarac naslova “Ruanda Gambit,” otkrivajući masovna ubistva u susjednoj državi Kongo gdje je svoje živote izgubilo šest do deset miliona ljudi.

S obzirom na vaše antizapadnjačke stavove, dosta se vremena proveli u New Yorku, došavši tamo iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, u vrijeme hladnog rata kako to?

Rođen sam u Lenjingradu, ali sam odrastao u bivšoj Čehoslovačkoj. Šta me učinilo disidentom te navelo da odem na Zapad? Pa, mozak mi je bio prilično ispran zapadnjačkim medijima i propagandom. O tome sam pisao u mojim esejima i knjigama.

Vaši objavljeni razgovori sa Noamom Čomskim, tematski su naslovljeni – ‘O zapadnjačkome terorizmu.’ Ko se još među priznatim piscima današnjice, osim vas dvojice, usudi ovako kratko precizno i javno imenovati zapadne politike, ratove, kolonizacije i osvajanja?

Hiljade velikih mislilaca širom svijeta, od Pintera do Galeana, zatim Pilgera, Saramaga, Arundhati Roya, Christophera Blacka, Petera Koeniga.. Trebao bi mi ogroman prostor da ih sve navedem, ali ima ih, među filozofima, ekonomistima, advokatima.

Kako ste vi i Chomsky došli do zbira od oko 50 do 55 miliona izginulih žrtava zapadnjačkog terorizma, od drugog svjetskog rata do danas?

Bavili smo se računanjem, a ja sam radio i sa nekim vrhunskim statističarima. Koristili smo najniže procjene, a konačni broj je vjerovatno dosta veći.

Kako bi u to sve uklopili žrtve tog istog političkog terora od prije drugog svjetskog rata, ili čak prije dvadesetog vijeka, te koliku cifru oni mogu doseći?

To nikada nećemo precizno saznati jer su brojke zaista monstruozne. Evropske sile su kolonizirale skoro čitav svijet. Na nekim mjestima su zbrisale sa lica zemlje kompletne narode. Na stotine miliona ljudi je nestalo pod njima.

U jednom od vaših eseja ste naveli kako su Kršćanstvo i kapitalizam uvijek bili skupa, kao dva alata za isto osvajanje. Institucionalno se to uglavnom odnosi na Katoličku i na Protestantsku crkvu. Kako bi uklopili u cijelu priču Rusku pravoslavnu crkvu, ili možda Grčku donekle, pošto su i one znale nekad sudjelovati u politikama ekpanzija svojih carstava i država (mada ne globalno kao zapadne crkve), a istovremeno su katkad i same bile žrtve zapadnjačkih kolonijalizama?

Rusija je imala svoju nasilnu ekspanziju također, i to unutar sadašnjih granica. Pravoslavna Crkva je sudjelovala u tome. Ipak, najagresivnije i najužasnije u povijesti čovječanstva bilo je zapadno Kršćanstvo, skupa sa evropskom kulturom i takozvanom civilizacijom. Od križarskih ratova pa do kolonijalnih osvajanja, Zapad je vršio i vrši nasilnu ekspanziju. Cijeli kontinenti su opljačkani, silovani i prisilno izmijenjeni. Opravdanje za takve pojave su nađene u kršćanskoj dogmi.

Koje je vaše viđenje svega što se izdešavalo u BiH, od 1992 godine do Daytonskog ugovora?

Pokrivao sam novinarski taj rat. Bio sam u Beogradu, u Sarajevu, na Palama i širom bivše Jugoslavije. Bila je to jedna od najvećih katastrofa u modernom svjetskom historijatu. Zapad je priznao nelegalnu secesiju Slovenije i Hrvatske da bi upropastio socijalističku Jugoslaviju. Od toga je uslijedio rat.

Neko vidi Josipa Broza Tita više kao pozitivnu ličnost, a neko kao diktatora i ubicu. Kako je vama djelovao, barem na političkoj međunarodnoj sceni?

Maršal Tito je bio veliki jugoslovenski vođa, a isto je bio i kao predvodnik Pokreta Nesvrstanih, skupa sa Nehruom i Sukarnom. Bio je prepreka imperijalizmu i kolonijalizmu u svijetu.

Pokret Nesvrstanih i danas djeluje,iako je njegova svrha nejasna sada kada nema klasičnog hladnog rata. Kakva bi po vama trebala biti pozicija ovog pokreta u današnjici?

Izvorni pokret, definiran 1955 godine na konferenciji u indonezijskom Bandungu, bio je dosta blizu Marksizmu.

Sada imamo prilično drugačiju strukturu svijeta. Na jednoj strani je Zapad sa još nekim državama koje ga opslužuju. Sa druge strane, marksističke zemlje su uglavnom uništene a njihove vođe ubijene. Indonezija kao nesvrstana zemlja je upropaštena, a Indija je prisilno uvedena u divlji kapitalizam i savez sa Zapadom.

Sada imamo BRICS. Imamo savez država koje odbijaju fašistički Zapad. Danas ne trebamo nesvrtani pokret, nego svi trebamo biti ujedinjeni protiv fašizma. Zapadnjački demagozi su posudili onaj kršćanski termin – “ili ste s nama ili ste protiv nas.” Mnoge države su protiv njih. Trebamo ih onda držati za riječ.

Jednom prilikom je Noam Chomsky negirao postojanje koncentracionih logora za bošnjačke i hrvatske civile u BiH, tokom posljednjeg rata. Kako gledate na takve tvrdnje vašeg kolege i prijatelja?

Ne mogu da sjetim Noamove precizne izjave. Ali znam šta on misli o građanskom ratu u Jugoslaviji, po čemu se slažemo. Taj rat nije isprovocirao Beograd. Zapadnjačka propaganda je bila tada zauzeta demoniziranjem Srba. Riječi – koncentracioni logor,’ često su korištene selektivno. Kada na primjer Zapadnjaci, ili njihovi saveznici nešto slično naprave, onda se to ne naziva koncentracioni logor.

Iako je Zapad tokom 90-ih godina, bio makar deklarativno protiv srpske politike, bivši Nato general Wesley Clark imao je srdačan susret sa srpskim generalom Ratkom Mladićem 1994 godine, ne krijući to. Njih dvojica su pred foto kamerama u prijateljskom maniru usput i razmijenili svoje oficirske kape. Kako vam se to čini?

Sitni detalji ne znače puno. Nato je, skupa sa SAD-om, bio protiv socijalističke Jugoslavije i protiv Srbije kao centra. Činjenica da je Maršal Tito bio Hrvat, nije spasila Srbe. Monstruozno uništenje cijele Jugoslavije uslijedilo je pošto Srbija nije htjela da sarađuje sa Zapadom. Nato bombardovanje Beograda poslije raspada zemlje, bio je nelegalan čin i zločin.

Slične prijateljske susrete sa Ratkom Mladićem imao je i “neutralni” UN-ov general Michael Rose, koji se pored ostalih drži donekle odgovornim i za pokolj u Srebrenici. Kako komentirate ulogu UN-a u Srebreničkom masakru?

Mislim da upravo sada radimo ono što zapadni aparatus želi da radimo; raspravljamo o detaljima umjesto da se fokusiramo na cjelovitu sliku. A šira slika se odnosi na to – ko je počeo rat, ko je imao koristi od njega i ko je najveća žrtva? Mislim da je najveća žrtva zemlja zvana Jugoslavija skupa sa svojim stanovništvom. Oni koji su dobitnici su zapadne diktature i sitne sluganske enklave unutar bivše države.

Nekadašnji britanski sekretar vanjskih poslova Robin Cook, neprosredno prije nego što je preminuo, izjavio je da ‘Al Qaida suštinski ne postoji, već da je to računarsko-programska baza podataka sa međunarodnom mrežom, i organizovana masovna propaganda sa ciljem održavanja globalnog straha u korist takozvanog rata protiv terora. Šta vi mislite o tome?

Upoznat sam sa tom izjavom Robina Cooka, i slažem se sa njim do određene mjere. Stvar je ipak još kompleksnija.

Naravno da ne postoji ono što nazivaju: ‘muslimanski terorizam.’ Nakon drugog svjetskog rata Islam je bio prilično sekularan i socijalističan. U Iranu, Indoneziji i Egiptu, kao ključnim državama, vlade su bile skupa sa Marksistima. Indonežanski anti-kolonijalni borci su znali reći: “Musliman nije dobar musliman ako ne čita Karla Marksa.” Socijalizam je esencijalni dio muslimanske kulture. Prve javne bolnice kao socijalne ustanove, bile su u muslimanskom svijetu. Prvi otvoreni univerziteti također. Zapad je izbacio Islam iz kolosijeka. Svrgnuo je socijalitičke vlasti u skoro svim muslimanskim zemljama. Samo u Indoneziji je oko tri miliona ljudi izgubilo živote nakon okestriranog udara iz 1965 godine. Potom u Afganistanu, koji bio miran i socijalistički usmjeren, Zapad je stvorio stanje kojim je naveo SSSR da tamo interveniše. Mudžahedine je obučavao, trenirao i naoružavao Zapad, sve u cilju uništenja Sovjetskog Saveza.

Sada je takva stvar sa Isilom. Nato ga je stvorio u takozvanim izbjegličkim kampovima, unutar Turske i Jordana, da bi se borili protiv al-Asadovih trupa. Terorističke grupe koje svori Zapad, uglavnom imaju svrhu koju ostvare kroz dvije faze. U prvoj fazi oni posluže za uništavanje protivnika Zapada, kao u slučaju Sovjetskog Saveza ili Sirije. U drugoj fazi oni izmaknu kontroli, pa onda posluže kao izgovor za brutalne akcije Nato avijacije, bombardovanja i nove angažmane, kao pri takozvanom ratu protiv terora, gdje je Irak uništen, opljačkan i okupiran. Sjetimo se usput ko je stvorio, opremio i podržao narigidniji pokret u Islamu – Vehabizam. Bila je to britanska imperija, nisu Arapi.

Najbolji način za opis i definiciju borbi u Ukrajini?

Upravo onim riječima kojima smo započeli interview – zapadnjački terorizam.

Zapad je zbacio tamošnju izabranu vladu, podržao fašiste, izazvao Rusiju i isprovocirao sukobe. Ovo je sve već toliko besramno i jasno, ali zapadna javnost je letargična, impotentna, slaba, indoktrinirana. Svi samo posmatraju i ništa ne rade. Svijet više ne može ništa značajno očekivati od američkih i evropskih građana. U ta dva dijela svijeta vlada fanatična manipulacija.

Kako vidite budućnost Palestine?

Vrlo maglovito. Mislim da će biti još umiranja u Palestini prije nego tamošnji narod dobije svoju nezavisnost i priznanje. Najprije imperija koja ih guši treba da nestane. Tek tada će moći manji narodi da slobodno prodišu, bilo da se radi o Palestini, Papui ili Kašmiru.

U esejima i knjigama tvrdite kako traje genocid u Narodnoj Republici Kongo. Pojasnite malo detaljnije?

UN je objavio izvještaje o ovom tekućem genocidu, gdje se može više o tome saznati. Jedan od njih se zove “Mapping report.” Između 1995 godine i sadašnjeg vremena, od šest do deset miliona ljudi je izginulo u Kongu.

Vltcheck u Republici Kongo

Vltcheck u Republici Kongo

Ruanda i Uganda, kao dva tamošnja zapadna saveznika, odgovorne su za ova stradanja. D.R. Kongo ima cotan,- element koji se koristi u proizvodnji mobilnih telefona, te još dijamante i uranijum. Po tome je jedna od najbogatijih država na svijetu. Međutim, siromaštvo je stvoreno pljačkom od strane zapadnih kompanija, koje se vrše uz pomoć vojske Ugande i Ruande. Ovo je drugi genocid u Kongu tokom zadnjih sto godina. Početkom dvadesetog stoljeća, belgijski kralj Leopold drugi, poubijao je oko šest miliona Kongoležana. Onima koji nisu uspijevali da rade dovoljno brzo na njegovim plantažama gume, odsijecane su ruke. Žene i djeca su živi spaljivani u svojim kolibama širom Konga. Znate već kako to ide sa promocijom euro-kršćanske kulture.

Koje teškoće možete očekivati u svom tako otvorenom pisanju, govorenju i snimanju, i koliko imate razloga za zabrinutost?

Ne znam, i ne mislim o tome. Strah ljude zaustavlja u pokušaju da budu aktivni. Strah je ono što ljude pretvara u izdajnike. Nemam vremena za to jer moram da radim. Fašizam iznova divlja svijetom. Koga zanima šta će se desiti samo meni ili vama, ako je u zalogu cijelo čovječanstvo.

Arhipelag eseja

Andre Vltchek je rođen 1963 godine u Sovjetskom Savezu. Prepoznat je uglavnom kao pisac, dokumentarista, snimatelj, režiser, novinar i filozof. Većinu svojih dokumentaraca je snimao u Južnoj Americi i širom Okeanije. Kroz filmove, eseje i knjige, najviše se bavi posljedicama raznih kolonijalizama na spomenutim područjima, plus u Aziji i Africi. Lično je odlazio u brojna ratišta kao istraživač, od bivše Jugoslavije do Siera leonea, Istočnog Timura, Iraka. Snimio je desetak dokumentaraca i objavio otprilike toliko knjiga, dok se napisanim esejima ne zna broj. Za najprovokativniji dokumentarac zapadna javnost smatra njegovu knjigu naslova “Indonezija – Arhipelag Straha,” gdje se bavi preplitanjem indonežanske diktature sa zapadnjačkim interesima. Par puta je bio uhapšen u SAD-u navodno zbog odavanja nekih povjerljivih podataka u medijima, ali je to ostalo nerazjašnjeno, o čemu ni on ne govori previše.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s