Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Dawitelj protiv dawitelja

http://tacno.net/kolumna/dawitelj-protiv-dawitelja/

Gadna je rabota kada se oni koji su došli da spasu široke narodne mase od pošasti slobodne misli (via istina) međusobno sukobe i to oko one istine u koju tobože bratski pozivaju. Kada se dese takve stvari onda usta koja inače gude o ljepoti, dobroti i svekolikim oblicima čišćenja čovječanstva od zla, progovore jezikom difamacije, mržnje, uvreda i čega sve ne. Poznat je dijapazon epiteta koji se kače na sve one koji ne misle kao profesionalni pozivači na dobro: neistomišljenici su neprijateljski plaćenici, izrodi, masoni, oni koji rade protiv opšteg dobra i protiv svoga naroda. Ako je u pitanju žena, onda nije ništa drugo do li kurva. Postoji tu još jedno oružje: tajna baza podataka u koju će (na prijedlog jednog sarajevskog imama) ovi nebeski detektivi pohraniti imena svih onih koji nisu bili poslušni na ovom svijetu kako bi im na onome bio uspostavljen račun. Samoljublje ovih wannabe vlasnika istine ide dotle da su ubijeđeni (a i takav tip discipliniranja dobro prolazi) da će se na onom svijetu gledati ne djela ili namjere, već kartica poslušnosti koja će biti valjda ovjerena time što će jedan od kleronja obaviti obredni ukop umrloga. Bez toga, sorry buddy, loše si se proveo. Ako neće nebesa kleru, a ono hoće kler nebesima.

Sukob se redovito odvija oko najskupljeg resursa koji trenutno postoji na planeti: oko istine. Jer, gdje je navodna istina tu je i poredak, a gdje je poredak tu je i – lova. A tu istinu proizvodi upravo tajporedak pa se ovdje zapravo radi o kretanju unutar zatvorenog kruga političko-klerikalnih idiotarija.

Tako su se nedavno u bošnjačkom korpusu sukobila dva čovjeka koji se bave dawom (pozivanjem ljudi u vjeru). Kako je pozivanje u vjeru odavno politizirano pa je postalo pozivanje u jedinstvo koje jest jednako jednoumlje, a koje dalje jeste jednako maloumlje, tako su se i ova dvojica dawitelja i opštenarodnih spasavatelja sukobila oko sufizma. U narav same raspre bi bilo nepristojno ulaziti, na kraju značilo bi temeljito poricanje ovoga teksta jer bi penetriralo u tuđe poimanje istine. Ono što u cijeloj stvari nije lično poimanje i što ima veze sa poretkom jesu sudionici sukoba na klerikalno-bošnjačkoj desnici. Imena nisu toliko bitna, tek paradigme. Raspravljali su jedan dawitelj koji pripada zvaničnim institucijama Islamske zajednice i njegov kolega s onu stranu Islamske zajednice, takureć ideološki naslonjen na saudijske dogme koje se decenijama uspješno izdaju za jedinu pravu verziju islama. Rat je jasan: naša je verzija pravija od vaše, viču oba dawitelja i gledaju se preko nišana umotani u šinjel dobra i istine. Povijest institucionalne religije je povijest uzimanja danka u mozgu. A paradoks našeg vremena bi se mogao sažeti u sljedeće: nikada nije bilo više pozivača na dobro i u vjeru a nikada nije bilo više kriminala i laži, kako u poretku koji je nakačen na sise vjerskih isntitucija, tako i izvan njega.

Pitanje je, dakle, paradigmatsko uonoliko koliko otkriva stvarnu narav medoustih pozivača u istinu i na pijacu institucionalno-religijskoga besmisla ponovo izvodi stvari koje su s odlaskom bivšeg-i-nikad-više-ne-sastavljenog Mustafe Cerića s čela IZ tobože riješene. Bošnjački se živalj od rata naovamo susreće s poplavama raznoraznih istina i šejhova koji su došli da nas spasu od naših tradicionalnih zabluda, zarad saudijske nacionalne ideologije umotane u ruho islama. Islamskoj zajednici i prvoj stranci u Bošnjaka su stizale izdašne donacije, svi su bili ushićeni zbog toga što su zabludjeli bh. muslimani konačno našli pravu istinu. Za razliku, valjda, od one krive u kojoj su stoljećima živjeli. A onda su se u BiH ustoličile turske organizacije, prvi u Bošnjaka popio kahvu na jahti s Erdoganom i puhnuli su drugačiji vjetrovi. Saudijski islam odjednom je postao dalek i stran, profesionalni muslimani koji su svršili fakultete u Saudijskoj Arabiji više nisu in. Njihova se verzija vjere mora malo redukovati jer njihovo para-institucionalno djelovanje, koje ranije nije smetalo, prijeti da ugrozi ne sigurnost građana (za nju nikoga nije briga) nego novo ideološki-povoljno naučavanje. Ono lažno-blaže, turske provenijencije, koje se fura na sufizam.

I dok se činilo, čak i potpisinici ovih redova, da su dolaskom Huseina Kavazovića puhnuli neki bolji vjetrovi, sve se pokazalo kao šminkanje monstruma. Blaga retorika i postupci reisu-l-uleme postoje samo za to da sakriju jednu golu i brutalnu činjenicu: Islamskom zajednicom suvereno vlada najveća bošnjačka stranka i kakvu verziju religije ona ima u interesu, ta verzija ima da se naučava i za nju da se gine i njome da se, dakako, disciplinira stado. Na kraju krajeva, vrh Islamske zajednice čine ljudi koji pripadaju spomenutoj stranci. Nastojanja IZ da stane u kraj učenjima koja odjednom nazivaju nekompatibilnim s bh. islamom i vehabijskim (dok su do jučer to bila učenja novih muslimana) nije došlo iz poriva slobode. Pa vjerske zajednice i sloboda se razilaze u korijenu. Došlo je to iz poriva da se sada (tako nalaže politika) stado disciplinira tobože softly verzijom islama. Stoga se nameće pitanje da li je odlučnost IZ da se ”izbori” s islamom koji odjednom smatra vehabijskim i retrogradnim došla zato što su vjetrovi institucionalnoga jednoumlja zapuhali s druge strane? Ubiranje mentalnog harača je, dakle, uznapredovalo.

Ah, da, reći će se. Pa oni to rade (obje sukobljene dawiteljske strane) iz najplemenitijih pobuda! Zarad dobra, mira i ljubavi. No, zar povijest svijeta nije povijest sranja i krvoprolića učinjenih iz navodno plemenitih pobuda? Nije li imperijalizam, protiv kojeg se tako snažno bore bošnjačko-islamski tobožnji intelektualci, upravo radikalan primjer izvođenja zabludjelih na pravi put (doduše radi osvajanja resursa, ali to ćemo šeretski prešutjeti kada mi nekog izvodimo na svjetlo). Međumuslimansko zapišavanje teritorije je počelo, a ako pogledamo kako je u tome prošao Bliski istok, loše nam se piše. Drugačije ni ne može biti sve dok nam je spas od radikalizma povratak u tradiciju. I da, još je jedno opće mjesto kojim protagonisti ovakvih inter-kler sukoba ucjenjuju jedni druge: likovat će neprijatelji islama. No, teško da islam ima većeg neprijatelja od sujetnih navodno učenjaka, nebeskih veleposjednika lično, čiji je zadatak da muslimanski živalj drže u konstantnom stanju slaboumlja. Za račun višeg dobra, dakako, kao što je službovanje dominantnoj nacionalnoj ideologiji ili blesavim idejama saudijskih ratobornih šejhova.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s