Ante Lešaja

Braći se pridružila ‘sestra’

Odlukom da iz svog ureda ukloni bistu Josipa Broza Tita, novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović demonstrirala je nepoštivanje prema generaciji koja je iskazala veliku hrabrost u otporu ustaškim zločincima

Reakciju Ante Lešaje, umirovljenog sveučilišnog profesora ekonomije i autora knjige ‘Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih’, na odluku novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarovićda iz svog ureda ukloni bistu Josipa Broza Tita prenosimo u cijelosti:

Slažem se s ocjenama što ih je o tom postupku dao šjor Stipe Mesić – postupku koliko nerazumnom, toliko i ljudski neumjesnom, a posebno nepristojnom, imajući na umu da je time iskazano i nepoštivanje generacije(a) koja je iskazala veliku hrabrost u otporu hrvatskoj varijanti nacifašizma – ustaškim zločincima.

Taj me je postupak neodoljivo podsjetio na postupke ‘dva brata uboga’ (od kojih jedan slovi kao selotejp-akukiselina zločinac) u Osijeku 1991., kada su selektivno također iskazivali ‘estetsku ćud’ (ustaški pituranu) – ali samo prema tzv. ‘komunističkoj (tj. partizanskoj) spomeničkoj baštini’ – pohvalili su se da su bili prvi koji su to učinili, a uništavanje tih spomenika su ‘učeno’ nazvali skidanjem poradi konzerviranja. Sada smo dobili također inovaciju: ne šalje se spomenički artefak na konzerviranje, ali se šalje u muzej – bitno je da nam nije pred očima taj omraženi artefakt! Važna je, dakako, simbolika tog ‘micanja nepodobnog artefakta’. I tako su spomenuta dva brata dobila u tom ‘estetskom’ čišćenju nepodobnih atrefakata ‘sestricu’ nakon dvadesetpet godina. Je li joj ugodno biti uz njih? Htio bih je kao građanin zapitati za objašnjenje: po kojim se kriterijima od svih tamo prisutnih artefakata samo taj jedan šalje u muzej? Zašto ne i ostali? Moram li, čekajući odgovor, pomisliti da je možda riječ o ponašanju prema onoj narodnoj: … dlaku (retoriku) mijenja, ali ne i ćud (postupke)?!

Ne reagiram na postupak ‘pristojnijeg’ izbacivanja Titove biste pukim slučajem, ili zato što bih smatrao da je objektivan sud o Titu tim postupkom na bilo koji način oštećen. To izbacivanje ne može promjeniti historijske činjenice, ali govori jasno o dometu pameti što se agresivno nameće kao jedino ispravan. Reagiram zato, jer sam – svojevremo mukotrpno istražujući goebellsovski sindrom uništavanja ‘nepodobne knjižne građe’, ali i ‘nepodobne spomeničke baštine’, u ovoj, brojnim zločinima obilježenoj, zemlji nakon 1990-ih – osupnut ustrajanjem na tom goebellsovskom sindromu, izvedenom doduše u nešto ‘finijem maniru’, i nakon 25 godina od prvih primjera uništavanja ‘nepodobnog(ih)’.

Pitam: da li je ‘sestrica’ osječke braće išta pročitala od onoga što je pisano o uništavanju nepoćudne literature i spomeničke baštine nakon 1990. u zemlji kojoj soli pamet? Ili je u skladu sa svojom obrazovanošću to ignorirala i rađe se posvetila pacificiranju ‘afganistanskih urođenika’, slično kao što su njeni mentori to izvodili u ‘domaćoj radinosti’ (valjda je pročitala ‘Radio sam svoj kovački zanat’)?

Mudri Albert Einstein je rekao za glupost i svemir da su beskonačne naravi, s tim da za svemir to ne može sa sigurnošću tvrditi. Simbolika uklanjanja Titove biste nesporno je potvrda te njegove mudre izreke: glupost je zaista beskonačna. Nazdravlje društvu koje je uzgaja!

A može se reći i ovako, parafrazirajući onu šeretsku dosjetku iz Splita: (‘Ća je pusta Londra kontra Splitu gradu!’) ‘Ća je pusti Krleža sa svojim ocjenama Tita kontra ‘estetske pameti’ ‘sestrice’ Kolinde!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s