KRIK

Napisao: Senad Sprečić

Senad Sprečić

Termiti sjedoše za sto.

Pogostiše se krvlju nedužnih ljudi,

i odoše na miran počinak u palate od mermera,

da snivaju nove pirove.

Samo borba za slobodu može spriječiti njihove hirove,

Novi holokaust, Gazu, Bosanske kazamate i stratišta.

O slobodi sanja rob

dok s omčom na vratu kopa vlastiti grob.

Život vrišti,

čuje se do neba.

Sloboda, sloboda za život treba.

Ili se bori,

il’ umri u bolu,

kao hrana termita na stolu.

I danas, nakon 35 godina, ništa se promjenilo nije u mojoj Bosni. S glavom duboko u pijesku, krik niko ne čuje. Svi sve vide. Svi sve znaju. Kukaju. Stradaju. Ko marva u toru, čekaju da ih kolju, da ih izvedu na sajam, prodaju, iznajme u najam. A marva navikla na jaram. Trpi i aminuje. Nit’ vidi, nit’ čuje. Kao da mozga nema. Ne shvata, ili ne želi da shvati, šta se dogadja, šta se sprema.

I danas, dok se sjećam rahmetli Džeme, u meni nema, ni jedne dileme. Za Bosnu se borio, za Bosnu život dao. Ko su mu dželati, Džemo je znao. Išao je hrabro, nije stao, nije glavu poginjao.

I danas, odriču se Džeme. Iste priče kruže. Džemo se nije odazivao na “beže” nego “druže”. Upirao prstom u one, što Bosnu ne žele. One koji Bosnu svojataju i dijele. One, što vlastiti narod žrtvuju, mržnjom truju. One što su strane plaćene sluge.

Danas, ta je svojta na vlasti. Ubi, poruši, pokradi, uništi – njihove su strasti. Beg do bega, knez do kneza, ban do bana. Ne obaziru se na sirotinjske pritužbe. Njih štite strane obavještajne službe. Oni prodaju demokratiju na lakat, po džamijama, crkvama, katedralama, političkim skupovima. Državu krčme po krčmama, zločince slave kao svoje heroje. Ne plaše se ni suda ni Boga, kupili su sve od toga, što im treba, što im paše. Njihovi su četnici, ustaše, vehabije, sud i vlada, policija, popovi, hodže, fratri i masa retardiranih idiota koji kao kerovi na gazdin mig, prebiju te, zatvore te, liše života. Demokratski i bratski, u ime naroda, u ime vjere sprovode najgnusnije zločine, tiranske mjere.

   Danas, u najdubljem mraku, vidim svijetle zrake koje se bore protiv ove mrake, da osvijetle Bosanske džade, planine i kotline. Da sunce slobode ogrije Bosnu i Bosanca, roba u svojoj zemlji, poniženog stranca. Da svako vidi sa stećka poruku, uzdignutu glavu, ispruženu ruku mira i slobode. Sloboda se u krvi poradja, kad god Bosna ponovo se radja. Da Bosanac nikada ne puže, to si znao i ti Džemo, druže. Da Bosanac nikada ne moli, da nikoga ko Bosnu ne voli.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s