Esad Bajtal

esad-portret

BILI SMO DAR NEBA, DANAS SMO OBIČNO SMEĆE

Legalizirano policijsko nasilje nad Klix.ba, i nad čitavom profesijom novinarstva, razgolitilo je svu prizemnost i bestidnost ovdašnjeg politikantsva ogrezlog u licemjerju, tajkunskom kriminalu i redovnim izbornim prevarama koje su objelodanile svu laž (tobožnje) – etno-demokratije.

I sav nemoral samozvanih čuvara (još tobožnjijeg) – „vitalnog nacionalnog interesa“.

„Nikada se ne čudim što vidim zle ljude, ali se često čudim što ih ne vidim da se stide“, kaže J. Swift (1667–1745).

Ovdje se upravo o tome radi.

Živimo, ne u čestom, nego u neprestanom čuđenju. Jer oni, otkad su se dočepali vlasti, ne  prestaju sa svojom otvorenom bahatošću i sofisticiranim licemjerjem.

Varaju sve oko sebe.

Zemlju i Ljude.

Ni Nebo nisu ostavili namiru.

Kao civile, nekad (u ratu), danas Boga, kukavički guraju u živi štit ispred sebe.

Svoje cinično-krvavo i pljačkaško bezvjerje brane krijući se iza Vjere i religija.

Gledamo tupo i s nevjericom.

Čudom se čudeći.

I to će potrajati sve dok je uzaludne nade izvaranih građana, jer Oni, u svojoj vlastodržačkoj etno-ogrezlosti nemaju ni Mjere, Stida ni Obraza.

Pljunuli su, i pljuju, na Ljude, Moral i Običaje.

Skamenjeni u čudu vlastite postiđenosti, stojimo nemoćni pred razuzdanom vlastodržačkom bestidnošću.

Ni Priroda više nije ravnodušna.

I ona, andrićevski zgranuto, bdije u nevjerici spram prevarantskog besmisla.

Neumoljivo krute i nepomične planine gledaju s oblačna visa.

Visoko ukočeno nebo.

Tvrda nemilosna zemlja.

Ne, ništa se neće dogoditi!

Ne, planine se neće soriti!

 

Nebo će ostati gordo i hladno na visini!

Izmiče se daljina, gubi zvuk, boje mru u sivom: da se čuje ropsko krvavo srce kako kuca.

U grmljavini i oblacima dolaze buduća stoljeća i gledaju moj sram.

Pred očima pokolenja leži moja duša naga i bespomoćna kao prelomljen mač.

Žeže me samislostan pogled nerođenih (Ivo Andrić).

Rođeni smo u zanosu roditeljske i ljudske radosti.

Bili smo dar Neba.

Danas smo samo obično smeće.

Smrdljivi otpad na deponiji nametnutog nam etno-podaništva.

Umiremo i umrijećemo u stidu njihove bestidnosti.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s