ZA KOGA SU GINULI BOSANCI?

(Tekst i fotogafije preuzeti sa fb profila Šemse Osmanovića)

Na Berlinskom kongresu, u ljeto 1878. godine, Austrougarska dobija na upravljanje tri turska sandžaka; Bosanski, Hercegovački i Novopazarski. Nakon kratkog vremena, Austrija odustaje od Novopazarskog sandžaka, a Bosanski i Hercegovački sandžak anektira i pripaja svojoj teritoriji 1908., kao BH oblast.

Cijela BH oblast je prije Berlinskog kongresa nazivana Bosanski sandžak. Hercegovački sandžak nije postojao. Kada su saznali kakve će odluke kongresa biti, da će Bosanski sandžak biti oduzet od Otomanske imperije i biti dodijeljen Austriji na upravljanje, Turci daju status sandžaka južnobosanskoj oblasti, Hercegovini, nastojeći na taj način zadržati Hercegovinu i dalje u sastavu Turske. Međutim, Austrijanci otkriju taj pokušaj Turske i Austrijski ministar finansija naglasi da se Austriji ubuduće daje na upravljanje cijela Bosna i Hercegovina, a ne samo Bosna. Tako ministar Benjamin Kalaj prvi u istoriji uvodi to ime u upotrebu.

Sada je potrebno ukloniti iz imena države dodatak “i Hercegovina” i vratiti u upotrebu jedino ispravno ime, “Republika Bosna”.

Dolaskom u Bosnu, Austrija odmah započinje široki front poslova. Otvara sudove, radi katastar zemljišta, pravi škole, javne zgrade, puteve, pošte, uvodi telefone, električnu rasvjetu, prve pruge u Bosni, radi planove gradova, Sarajevo dobija prvi tramvaj u Austrougarskoj, prije Beča i Pešte, gradi se Vijećnica, zgrade na obali Miljacke itd. Radi se i popis stanovništva, registruju se mladi ljudi koji će uskoro biti pozivani u vojsku, da služe cara i carevinu. Salko Mujić i Smajo Omeranović, početkom 1912. godine, dobijaju poziv da se jave u vojsku, u Beč, u kasarne u Arsenal strasse, kod Sidbanhofa , bečke južne željezničke stanice. Trebaju doći u Vrpolje, na željezničku stanicu, gdje će se pridružiti grupi koja putuje u Beč. Nastala je pometnja. Momčići rođeni 1891. god., tek navršili 20 godina. Nisu bili dalje od Brčkog i Tuzle. Za Beč su samo čuli, tamo živi Kaiser Franz Joseph, Car Franjo. To je veliki grad, glavni u carevini, sa puno dvoraca, parkova, sjajnih hotela i gostionica. Spremili su se Salko i Smajo, obukli što su najljepše imali, spakovali malo odjeće za promjenu i hrane za nekoliko dana. U Vrpolje ih je odvezao Salkin otac Huso. On je često išao prijeko. Prije nekoliko godina Huso je išao u Pečuh, dovezao je odatle 500 sadnica mađarice. Na stanici u Vrpolju je bilo mnogo mladog svijeta. Jedan čovjek je vikao,“ regruti za vojsku ovamo” i momci su se skupljali. Bilo ih je iz svih okolnih gradova i iz bosanske Posavine. Oko podne 150 ili više njih se ukrcalo na voz i krenulo prema Beču. Parna lokomotiva je šištala i čadila, stajala je na svakoj seoskoj stanici. Prošli su Brod, Zagreb i stigli u Marburg. Tu je voz napustilo oko 50 ljudi, ostali su nastavili prema Beču. Bilo je jutro kad su prošli Graz. Vani su se smjenjivale lijepo obrađene njive, borove i jelove šume, travnati proplanci. Austrija je bila prelijepa, Salko i Smajo nisu nikad vidili ljepše krajolike. Na Sidbanhof su došli oko 8 sati ujutro. Izašli su iz voza, okupili se i u koloni dva i dva došli u kasarnu. Kasarna, zapravo kasarne su bile blizu stanice, prekoputa široke ulice, Arsenal strasse. Bilo je tu mnogo zgrada od crvene cigle. Bile su duge i do četiri sprata visoke. Između kasarni su bile široke aleje sa velikim stablima platana i kestenova. Došli su pred zgradu na kojoj je pisalo BH REGIMENTA. Salkanu i Smaji je laknulo, bili su među svojima, mogli su razgovarati na bosanskom. Taj dan do mraka su ih rasporedili u jedinice, dali im uniformu, veš, cokule sa visokim sarama i posteljinu. Pokazali su im spavaone, odveli ih na kupanje i na kraju na večeru. Ujutro u 7 sati je bilo postrojavanje. Svi isto obučeni, lijepo ošišani i obrijani Bosanci, ili Bošnjaci, kako su ih Austrijanci zvali, su učili komande na njemačkom jeziku. Kaplar Felix je komandovao desetinom u kojoj su bili naši zemljaci. Salko je volio njemački i brzo je učio. Stalno je ponavljao riječi i pravio rečenice. Smajkanu se nije baš sviđalo. Kad bi Felix komandovao “desno”, Smajo se okretao lijevo i tako cijeli dan. Poslije doručka su imali opet zanimanje, pa ručak, pa zanimanje, pa večera. Hrana je bila dobra i obilna. Poslije večere su im pokazivali kako se prave kreveti, kako se slaže odjeća, kako se održava lična i kolektivna higijena. Svako jutro posije postrojavanja i prozivke, regruti su trčali po alejama i parkovima između kasarni. Bošnjaci su brzo učili, oficiri su bili zadovoljni. Za naše ljude ovo je bilo mnogo lakše nego kositi njive po bosanskim brdima. Ubrzo su zadužili oružje i postali prava pješadija. Vježbe su izvodili na poligonima u Beču i po okolnim selima. Kamionima su ih prebacivali do poligona, a onda su cijeli dan trčali i pješačili. Išli su na Kalenberg, Leopoldberg, trčali po Wienerwaldu i Donauinselu, marširali po Otakringu i Girtlu. Nakon 6 mjeseci dobro su upoznali Beč i okolinu. Smajo i Salko su nedeljom izlazili u grad. Cijeli dan bi hodali po ulicama, trgovima, često su išli u Prater, tamo je uvijek bilo zanimljivo, vozili se na Riesenradu, pili sturm i pivo po bečkim kafanama, uživali u kolačima na Štefanplacu. Išli su u kino “Urania” na Ringu, jeli kvalitetni italijanski sladoled kod Svedenbrike. Upoznali su nekoliko lijepih Švabica. Naši ljudi su zavolili Beč. Krajem 1912. obuka je bila gotova i počelo se govoriti o prekomandi. I onda se dogodila nesreća. Felix je bio došao ljut na posao i odmah počeo sa galamom. Zbog nečega se obratio Smaji i počeo psovati. Valjda je spomenuo i majku. Smajo je bio miran i tih čovjek, ali ga je ovo zabolilo. Felix je i dalje vikao, Smaji se smračilo. Njegova sitna, povijena mati, cijeli dan radi na njivi, muči se sa govedima i djecom, i da je ovaj pirgavi žućo spominje. Nož je sijevnuo i Felix je pao na pod. Iz vrata mu je izbijala krv. Odvezli su ga u ambulantu, nisu mu mogli pomoći. Smaju su zatvorili, malo su ga i tukli. Vojni sud ga je osudio na pet godina zatvora i teškog rada. Prebacili su ga u Krems, na Dunavu, uzvodno od Beča prema Lincu. Salko je dobio prekomandu u Peštu. U jedinici su opet bili samo Bošnjaci. Uglavnom su dane provodili čisteći oružje. Često su izlazili u grad. Pešta je bila kao i Beč, lijepa i velika. Dunav je u Pešti veći i širi nego u Beču. Velike barže su gurale po rijeci šlepove natovarene ugljem i drvetom. Kraj kejova su bile usidrene duge bijele lađe za krstarenja rijekom. Bilo je interesantno sve to posmatrati. Nastala je 1914. godina, Salko je već dvije godine u vojsci. Udebljao se i poprimio mnogo navika udobnog života. Od seoskog neurednog momčića postao je krupan, uredan vojnik, uvijek obrijan i po propisu ošišan. Cipele su bile uglačane, a na hlačama se vidjela crta od peglanja. Lijepo mu je ovdje, ne vraća mu se u Mionicu. Šta će on raditi u Krčevini poslije Beča i Pešte. U martu dobije prekomandu u Lamberg, centar Galicije i važan pogranični garnizon. Galicija je bila oblast na istoku Austrougarske. U istoriji je bila nezavisna kneževina, pripadala je Poljskoj, Rusiji, Mađarskoj i sada je u satavu K&K monarhije. U Galiciji živi ukrajinsko i poljsko stanovnistvo. Ni jedni ni drugi ne vole Mađare ni Austrijance. U Evropi su odnosi između velikih sila loši i govori se kako ne miriše na dobro. I onda Austrija 28. jula objavi rat Srbiji, a Rusija objavi rat Austriji. Njemačka stane na stranu Austrije i odmah napadne Rusiju. BH Regimenta bude raspoređena na granicu prema Ukrajini. Tokom ljeta i jeseni vojnici su kopali tranšeje, utvrđivali se i pripremali za zimu. Pravih borbi nije bilo do 1915. god. Vojnici su sjedili u tranšejama, ložili vatru i čekali da zima prođe. U proljeće je ruska vojska napala velikim snagama, potisla Austrijske snage i zauzela veliki dio Galicije. Poslije toga se front umirio, a Austrijanci su pripremali kontraudar. Napad je počeo u proljeće 1916. i Rusi su se morali povući uz velike gubitke. Bošnjaci nisu htjeli ratovati protiv slavenske zemlje, moral je bio nizak. U jednom napadu u dubinu ukrajinske teritorije bude opkoljeno i zarobljeno mnogo vojnika iz BH Regimente. I Salko je bio među njima. Ruski Kozaci na konjima su ih gonili u koloni da pješače pet dana. Došli su u Hmeljnicki, grad u zapadnoj Ukrajini. Rasporedili su ih da rade po seoskim imanjima, salašima. Radili su na poljima pšenice i heljde, kosili, vrhli, skupljali sjeme, skupljali slamu, pa onda orali njive i sijali ozimu pšenicu. Kada je došla zima Salko i ostali su vozili pšenicu u mlinove, dobijeno brašno i heljdu su vozili na front ruskim vojnicima. Tako su proveli zimu. U proljeće 1917. godine dođe do socijalnih nemira u ruskim gradovima i u martu 1917. Rusija prihvati mir i izađe iz rata. Zarobljenici su se obradovali, rat je gotov, možda će ih pustiti kućama, pa već su pet godina u vojsci. Rusi su ih u koloni ,opet pješke, vratili na granicu. U Lambergu su se ukrcali na voz za Peštu. Bili su umorni, mršavi, poderani i šutljivi. Skoro polovina ih je ostalo na poljima Galicije i Ukrajine. Voz je polako kloparao po mađarskoj ravnici, dim od lokomotive je ulazio u vagone i tjerao ih na kašljanje. Možda nas u Pešti okrenu na jug prema Osijeku, govorili su vojnici između sebe. U Pešti su kompoziciju ostavili na sporednom kolosijeku, na kraju stanice. Tu su ih ostavili 4 dana, bez hrane i vode, nisu im ništa govorili gdje će dalje, niti šta se dešava. Vodu su donosili sa okolnih bunara, a hranu su tražili po kućama u blizini. Mađari su škrti, rijetko su davali, morali su plaćati. Jeli su uglavnom crni raženi hljeb pomazan bijelom svinjskom ili žutom guščijom mašću. Obavijestili su ih da su Italijani promijenili stranu u ratu. Napustili su Austriju i Njemačku i krajem aprila 1915. pristupili Engleskoj i Francuskoj. Napali su austrijske snage , dojučerašnje saveznike, u Tirolu i na Soči. BH kompozicija sada ide u Klagenfurt, gdje će se obući i popuniti novim ljudstvom. Iako su umorni, moral je porastao, mrzili su Italijane zbog izdaje. Krajem ljeta dolaze na italijanski front, ukopavaju se kod mjesta Caporetto i tu provedu zimu. U Klagenfurtu nađu Smaju. Odležao je i odradio kaznu i sada je poslan da se bori. Salko i Smajo su opet zajedno, lože vatru, pripremaju hranu, puše duhan, spavaju u zemunici. U proljeće front oživi. Dovozi se teško oruđe, vrši se preraspored jedinica. I Austrijanci napadnu i potuku Italijane u bitci kod Caporetta. Bošnjaci su se istakli u borbama, nisu volili Italijane. Borbe se primire, i jedna i druga strana se reorganizuju. Italijani dovlače nove snage, sve mlade vojnike. Govori se o kraju sukoba, o mogućem sklapanju mira. To izaziva opuštanje u austrijskim redovima, osjeća se konfuzija u komandovanju. Italijani koriste takvo stanje i napadaju na rijeci Piave i kod Vittoria Veneta. Austrijske trupe su dezorganizovane, i Bošnjaci s njima, i počinju da se povlače , misleći da je rat gotov. To iskoriste Italijani i uzmu veliki dio austrijskih Alpa, Južni Tirol i dijelove Kerntena. Tada su formirane sadašnje granice Italije prema Austriji i Sloveniji. Granicu su pomjerili daleko na sjever i istok. Izbili su na rijeku Soču i uzeli Udine i Trst. Oko 300.000 austrougarskih vojnika je zarobljeno, među njima oko 3.000 Bošnjaka. Veliki broj naših ljudi je ostao na bojištima , sahranjen u zajedničke grobnice. Zarobljeni Bosšnjaci su prebačeni u Trst i smješteni u ,sada bivše, austrijske kasarne. Rat je završen u novembru 1918., a u decembru su formirane nove države u Evropi. Južni Slaveni su sada dobili svoju državu, Kraljevinu SHS. Nove vijesti su dolazile svaki dan. Bošnjaci su čekali da idu svojim kućama, u Bosnu. U kasarnama su već tri mjeseca. Ne mogu ni u grad izlaziti. U martu je postignut dogovor o razmjeni zarobljenika. Brodovima Kraljevske mornarice su prebačeni iz Trsta u Kotor. Odatle su nastavili pješke do Trebinja, a onda vozom preko Mostara i Sarajeva do Doboja. U Doboju su sišli sa voza i opet pješke, preko Gračanice i Srnica u Gradačac. Od kuće su bili odsutni punih sedam godina. Fehim Mujić, New Jersey, Februar 3. 2012. Knjige Na ovu temu napisan je veliki broj knjiga. Neke od njih su: • “Bosniak” (“Bošnjak”) – Hans Fritz • “Die Bosniaken kommen” (“Bošnjaci dolaze”) – Werner Schachinger • “Des Kaisers Bosniaken” (“Bosnjaci u carskoj sluzbi”) – Grupa autora • “Bošnjaki na Soški fronti” (“Bošnjaci na Soškom frontu”) – Ahmed Pašić • “I Bosniaci sul fronte Italiano” (“Bošnjaci na italijanskom frontu”) – Werner Schachinger • “Sa Bošnjacima u Svjetskom ratu” – Pero Blašković • “BH3” – Pero Blašković Odlomci i citati iz knjiga [uredi] • Naši Bošnjaci – priznajem to otvoreno: i danas me guši, teško gutam a kroz srce mi prolazi neizreciv, bolan osjećaj kad negdje čujem naš stari paradni marš “Bošnjaci dolaze”…Vidim ih pred sobom, tu raskošnu momčad, visoku kao jablani, s očima sokola i vijernih srca, čujem njihov čvrst strojevi korak, koji je pripadao posebnim obilježjima bosanskohercegovačkih regimenata stare monarhije. Pod tamnocrvenim fesom, otvorena lica, veselo po vratu skakuće svilena crna kićanka. I ta dva poznata mesing dugmeta, na neobičnim pantalonama, zlatno svjetlucaju na suncu…I kada se čuje pjesma “Marširala, marširala Prva regimenta”… ne bi se čovjek ni s jednim kraljem mijenjao. Kakve su to bile neustaršive i ponosne trupe! Davno, davno skinuo sam vojničko odijelo i nikada, nikada više neću voditi neko bosansko odjeljenje. Nikada više neću, ponosom zažarenih očiju, gledati “svoje” momke i blistavom sabljom ih pozdravljati. Nikada više slatke djevojke neće stati na ulici i mahati nam – meni i mojim Bošnjacima. “(Odlomak iz knjige “Bošnjak”, Hans Fritz 1931.)” • Bošnjaci su bili pravi vojnici. Car je zapovijedio da se jave u vojsku, krenu na front, i oni su poslušno išli u rat, baš kao u polje. Znali su da je rat, ali su se pomirili s tim da se ne može suprostaviti sudbini. Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti (poginuti), on će pasti (poginuti), pa makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito… “

(Odlomak iz knjige “Bošnjak”, Hans Fritz 1931.)

10556488_10152626555332446_6287842868342874266_n BOSNJACI NA ITALIJANSKOM FRONTU - 1915.-1918. xxx  BOSNJACI NA MONTE MELETTA - 1916.-1918. I BOSNIACI SUL FRONTE ITALIANO - 1915.-1918.  1932244_10152302327292446_1142421467_n Spomenik bosanskim vojnicima u Austriji 1781932_10152210606972446_388405875_n 1511672_10152175795947446_1448143551_n 1524709_10152147777912446_104678653_n 1517639_10152145605677446_1899158387_n 1504093_10152145604807446_1789178416_n 1511258_10152145599327446_1196787491_n

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s