Prof. dr. Midhat Riđanović

midhat_ridjanovic_lingvista

BOŠNJAŠTVO – NAJVEĆE ZLO

5.12.2014.

Bošnjaštvo je najveće zlo koje je ikad pogodilo Bosanske Muslimane. To je kukavičije jaje koje nam je podmetnuo Tunjo i njemu slični jer im je trebao nacionalni naziv u kojem neće figurirati riječ Musliman, jer je nezgodno biti i ateista i Musliman. Prije nego što je naš akademik lansirao termin Bošnjak, veliki broj Bosanskih ateista ponosno su istacali svoju pripadnost naciji Bosanskih Muslimana i time iskazivali svoj pijetet prema svojim pretcima, koji su tokom četiristo i više godina ponosno ispovijedali vjeru Islam.

Ja imam više razloga zbog kojih smatram da će naziv Bošnjak doprinijeti raspadu Bosne; evo dva glavna:

1) Prihvatajući nacionalno ime Bošnjak, mi pravimo budale od svojih predaka, za koje implicitno kažemo da nisu znali svoje nacionalno ime, jer su, osim u početku Osmanske vladavine, Bošnjaci bili SVI stanovnici Bosne (dok nije počela Srbizacija Pravoslavnih krajem 18. vijeka).

2) Naziv Bošnjak je najkorisniji Srpskim i Hrvatskim nacionalistima; to se vidi i po tome kako su ga rado prihvatili i dosljedno upotrebljavaju (a nije isključeno i da su ga naručili od Tunje). Ako u Bosni žive tri naroda od kojih se ni jedan zvanično ne zove Bosanci, zašto bi onda Bosna uopšte trebala postojati?! Srbi imaju svoju Srbiju, Hrvati svoju Hrvatsku, a Bošnjaci postaju dijaspora nepostojeće zemlje, kao nekakvi Balkanski Kurdi. Srbi i Hrvati već odbacuju atribut Bosanski za oznaku našeg jezika – napravili su pridjev od Tunjinog Bošnjaka pa stvorili fantomski „Bošnjački“ jezik, da nema Bošnjaka ne bi bilo ni tog jezika. S druge strane, logično je upitati zašto Bošnjaci ne zovu svoj jezik svojim „nacionalnim“ imenom; Francuzi govore Francuski, Mađari Mađarski, ali Bošnjaci ne govore Bošnjački! Kuku lele – prvi put u ljudskoj istoriji ime jezika jednog naroda nije izvedeno od njegovog nacionalnog imena! Naravno, sve postaje logično kad odbacimo izmišljene Bošnjake i prihvatimo istorijske činjenice: u zemlji Bosni žive Bosanci, koji govore Bosanski.

Nacionalisti među Bosancima koji za sebe kažu da su Srbi i Hrvati negiraju pridjev Bosanski za bilo šta što pripada svim autohtonim stanovnicima ove zemlje, pa nije daleko dan kada će Bosanski konj i Bosanski lonac postati „Bošnjački konj” i „Bošnjački lonac“! To je po meni samo jedan korak od negiranja Bosne kao države, tako da nije uopšte nerealno očekivati da se ova zemlja počne zvati Republika Srba, Hrvata i Bošnjaka po modelu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. A to je definitivan kraj Bosne.

S druge strane, ako bi se Bosanski Muslimani počeli zvati Bosancima, Srbi i Hrvati postali bi dijaspora u ovoj zemlji! A nije baš zgodno vječno biti dijaspora u svojoj sopstvenoj zemlji. Znam, poletili ste da mi kažete da nacionalisti među Srbima i Hrvatima nikad ne bi prihvatili da se Muslimani zovu Bosanci (kao što ne prihvataju da jezik zovemo Bosanski) i sigurno je da bi nastavili da nas zovu Bošnjacima. Tako je. A ko im je dao taj njima spasonosni naziv za Bosanske Muslimane? Naravno, Tunjo & kompanija. Pa zar ne vidite sada da su te izdajice Bosanskih Muslimana, izmislivši naziv Bošnjak, poklonili oku zlata Srpskim i Hrvatskim nacionalistima u Bosni???

Ako se cijela problematika oko nacionalnog imena Bosanskih Muslimana svosjki prouči i iz istorijskog ugla i iz ugla savremenih međunacionalnih odnosa u Bosni, mora se doći do zaključka da je svaki Bosanski Musliman koji sebe zove Bošnjakom ili glup ili neobrazovan, ili i jedno i drugo.

Glavni razlog zašto su Bosanske mase prihvatile naziv Bošnjak, bez ikakvog razmišljanja i pokušaja da se ustanovi istorijska istina o tom nazivu, je njihova pokondirenost i patološka privrženost svemu što nije Bosansko i što je “moderno”. Kad bi se kod nas donio zakon da se na javnim mjestima zabranjuje upotreba stranih riječi (takav zakon postoji u Francuskoj), svi bi vlasnici radnji za prodaju polovne odjeće i obuće, koje se danas zovu Second Hand, radije bankrotirali nego izbrisali Engleski naziv na svojoj firmi. Po meni je sveprisutna opsjednutost svim NE-Bosanskim stvarima znak ekstremnog primitivizma Bosanaca i predznak njihove propasti kao naroda. Ne samo da su sve firme – kad je to moguće – napisane na Engleskom (mislim da nije daleko dan kad će se ćevabdžince zvati tschevabdzhinice) nego se Engleske riječi ubacuju u sred Bosanske rečenice, pa moja banka (Sberbank) „nudi family štednju”. Bosanci počinju ubacivati u svoja imena Engleska slova ili ih pisati sa duplim konsonantima – mogu vam pokazati mejl potpisan Affan; Englesko ime Denis daje se Bosancima koji ne znaju Engleski niti će ga ikad znati, i često se piše sa dva ‘n’ iako naš pravopis strogo zabranjuje duple suglasnike. Kad se tradicionalna Muslimanska imena skraćuju, nastoji se da skraćeni oblik liči na Srpsko ili Hrvarsko ili Englesko ime, pa Nadira postaje Nada, Munira Muni, Hajrija Hari, Mejra Meri (naravno, piše se Mary), Safija Sofi! Satrasmo se da afirmišemo svoj identitet, a brišemo ga u samom imenu! Ja vjerujem da je primitivni mentalitet, koji još uvijek dominira Bosnom, u korijenu svih naših nedaća.

*         *         *

Po meni kobnog 27. septembra 1993. u Sarajevu je održan prvi Svebošnjački sabor. Iako to nije bilo na dnevnog redu, učesnici Sabora, njih 457, donose odluku da se Bosanski Muslimani imaju odsad zvati Bošnjaci. Zašto? Boga pitaj! Najčešći odgovor „Bošnjaka“ je da se Musliman odnosi na vjersku pripadnost, pa nam je potreban naziv koji će obuhvatiti i zaklete ateiste kao što je Tunjo Filipović; osim toga, vele oni, time ćemo dobiti simetriju prema Srbima i Hrvatima, koji imaju nacionalna imena iako su po vjeri Pravoslavci odnosno Katolici.

Izgleda da niko od 457 učesnika Sabora nije znao da su bosanski „Srbi“ i „Hrvati“ dobili „nacionalna“ imena zahvaljujući hegemonističkoj politici Srbije i Hrvatske; prema tome, istorijski gledano, oni nisu Srbi i Hrvati već Bosanci. Izgleda da niko od 457 učesnika Sabora nije znao da je veliki broj današnjih naroda nikao iz neke religije i identifikuje se njenim imenom, ali da ni jedan takav narod nije promijenio svoje tradicionalno nacionalno ime samo zato što danas ima jako puno sekularno orijentisanih ljudi (ateista, agnostika, deista, slobodoumnika i sl.). Izgleda da niko od 457 učesnika Sabora nije znao da je u Izraelu procenat “sekularaca” između 40% i 80% (v. link (9)), ali da ni jedan Jevrej nije nigdje, pa ni u Izraelu, tražio da bude bilo šta drugo osim Jevrej. Izgleda da niko od 457 učesnika Sabora nije znao da Jevreji čine skoro 30% Nobelovaca u oblasti egzaktnih nauka i da su svi “sekularci”, ali se niko od njih ne identifikuje drukčije nego Jevrej – svim pametnim ljudima stalo je do kontinuiteta njihovog nacionalnog imena. Izgleda da se niko od 457 učesnika Sabora nije sjetio kakvu uvredljivu poruku šalju narodu mijenjajući mu njegovo istorijsko ime; ta poruka je „Budale jedne, vi 400 i više godina niste znali kako se zovete, pa je nas Allah poslao da vam nadjenemo pravo ime.“ E moj narode, vid'te kako su vas „Bošnjaci“ namagarčili! Šta bi bilo da se neki „otpadnici“ među Englezima obrate Engleskom narodu i kažu mu: „Niste vi Englezi i Engleskinje, vi ste Tunguzi i Tunguzice”. Ha? Bi li imali kakvih šansi? Bi mal’ ne rekoh šta!

Mi smo, jednostavno, svi Bosanci,[1] i nacionalno i na svaki drugi način. (Hercegovina je samo jedna od geografskih regija Bosne). Govorimo jezikom koji naša Hrvatska i Srpska braća (u Hrvatskoj i Srbiji) prepoznaju kao Bosanski čim „zinemo“ (ironija je da poneki Bosanski Srbin ili Hrvat kaže da govori Srpski ili Hrvatski, a pravi Srbin ili Hrvat kaže u sebi „Pričaj ti to kome hoćeš, i gluh čuje da ti govoriš Bosanski“). Ja smatram da bih lagao kad bih rekao da sam bilo šta drugo osim Bosanac. O našem nacionalnom imenu i identitetu govorim opširnije u knjizi O bosanskom jeziku o propadanju Bosne i o vama (izd. Zalihica, Sarajevo 2009) na stranama 216-222, gdje navodim istorijske izvore čenjenica koje potvrđuju da smo Bosanci, kao i po meni najuvjerljivije “telefonske” dokaze o nepostojanju Srba i Hrvata u Bosni skoro do početka 19. vijeka.[2]

Naravno, mnogi pošteni i pametni Bosanci protivili su se tom “odnarođivanju” Bosanaca, tj. prihvaćanju tuđih imena za svoj kolektivni identitet i za svoj jezik. Među njima je najelokventniji bio Franjevac fra Antun Knežević, koji je 1870. godine u časopisu Bosanski Prijatelj objavio sljedeći članak: 

Neke naše komšije vrlo se ljute, što se dičimo i ponosimo našim starim imenom, jezikom i običajima i što pod živu glavu nećemo da prigrlimo njihovo ime za oznaku narodnosti i jezika. U napadajima na nas složne su naše komšije, koje ćemo, da se bolje razumijemo, nazvati Jovo i Ivo. No i jedan i drugi traži od nas nešto drugo, jer izmedju sebe ne mogu – o živu glavu – da se slože. Prijatelj Jovo poručuje nam, da uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli, “jok Bošnjače, ti si moj i moraš prigrliti moje ime.“ Potegni tamo, potegni amo, a sve bez našega pitanja. Od same ljubavi, a zbog svoje beskrajne svađe, prijatelji bi nas upravo raskinuli; da se nijesmo već odavna tome priučili, mi bi se morali od čuda kameniti kao kulašinsko dijete. Al‘ ovako, kako stvari stoje, zapitaćemo naše prijatelje, koji se bave perom i štampom: za što se tako svađate za nas, kad dobro znadete, da je Bošnjak od starine privikao dičiti se jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drži tradicija i uspomena svojih djedova. Slavni tarih (istorija) naše mile domovine sjeća nas onih vremena, kada se je naša domaća vlastela u svakoj prigodi jasno i otvoreno izrazila o svojoj narodnosti, nazivajući se ponosnim i junačkim imenom Bošnjak. Gledamo na mnoge dokumente domaćih spisatelja iz prošlih vjekova, u kojima se uvijek spominje naše pravo narodno ime Bošnjak, a to su oni razlozi zbog kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i vijerni potomci zovemo slavnim imenom Bošnjak. Od toga nećemo niti smijemo otstupiti, toga ćemo se imena držati vijerno i stalno. Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu. Mi njihovu narodnost ne preziremo, mi na njiha krivim okom ne gledamo, mi nikad nećemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, već baš hoćemo, da svakome jasno dokažemo, da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda. Ali uvijek ostajemo Bošnjaci kao što su nam bili i pradjedovi i ništa drugo. Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu, a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče i promozgaju.

Najljepši “biser” koji je iznikao iz pokušaja bosanskih muslimanskih ateista da sakriju svoj ateizam u nazivu “Bošnjak” desio mi se kad je majstor Mirsad, koji je pod kraj rata došao iz Rudog u Sarajevo, radio nešto kod mene u kući. U jednom muhabetu ja njemu kažem “…Bošnjak kao i ti”. On će na to meni, onako malo osorno: “Nisam ja Bošnjak, ja sam Musliman, Bošnjak je pokvareni Musliman”. Mirsin telefon je 061/262-434, slobodno ga zovite da vam to direktno kaže. Ovo je najčešće tumačenje naziva Bošnjak po našim zabačenijim selima. A kako ne bi bilo: Bošnjaci na visokim položajima su se uhljebili k’o nikad ranije, a “niskim” Bošnjacima nikad gore nije bilo. Pa šta drugo može biti neko ko podržava ovaj “odnos snaga” nego dušmanin Bosankih Muslimana?!

—————————————————————

[1] Bošnjak je arhaična riječ koju je Tunjo izvadio iz naftalina jer mu je trebala u njegovim planovima da postane “tvorac nacije”. Meni je bila toliko strana kad sam je prvi put čuo da je nisam ni povezo sa Bosnom.

[2] Naime, svi znamo da postoji jako veliki broj Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Srbiji sa prezimenom Bošnjak. Ja sam se prvi sjetio da se poslužim telefonskim imenicima da ustanovim njihov broj, i našao sam da ih ima na stotine. U Slavoniji, na Savi odmah „preko puta“ Bosne, ima čak cijelo selo koje se zove Bošnjaci. Otkud toliki Bošnjaci izvan Bosne? Pa bježali od Turskog zuluma (koji je bio teži Hrišćanima nego Muslimanima). Da su oni tada bili Hrvati ili Srbi, zar ne bi na granici govorili „Mi smo Hrvati/Srbi, bježimo od Turskog zuluma i vraćamo se svojoj (pra)domovini”, jer bi onda bili objeručke primljeni od svoje Hrvatske/Srpske braće. Mnogi od njih, vjerovatno, nisu ni znali da postoje Srbi i Hrvati! (Pročitajte svakako navedeni dio moje knjige O bosanskom, tu ćete naći još mnogo zanimljivih stvari o tome kako su preteče današnjih veliko-Srba/Hrvata “kidnapovali” naše Pravoslavce i Katolike, i pravili od njih Srbe i Hrvate.)

***

MUSADIK BOROGOVAC – MRAV PROTIV PLANINE

Komentar Musadika Borogovca na tekst Profesora Midhata Riđanovića

Musadik Borogovac: U oba navedena razloga za svoju tezu ovaj lingvista koristi principe pravoslavlja umjesto socioloskih, a predmet je socioloski i nije vjerski ili politicki. U prvom razlogu ko najbolji pravoslavni pop mjesa (spaja) vjeru sa narodnim imenom ( etnickim ) odnosno tvrdi musliman je jednako Bosnjak i jos ubacuje jos jedan pravoslavni princip ” zavjet predaka”. Po tom principu cuvajuci pravoslavni karakter lingvistike Srbi kazu “srpski a ne srbijanski kosarkas” sto je u skladu sa svetosavskim imperativom da na ” jednoj teritoriji moze zivjeti samo jedna duhovnost tj vjera” ( vjerska podloga cetnickih pokolja nesrba tj nepravoslavaca) U drugom ” razlogu” mjesa etnicko (Bosnjak) sa pravnim Bosanac ( skracenica za DRZAVLJANSTVO kao pravnu a ne lingvisticku ili biolosku etnicku pripadnost drzavi BiH ) opet pravoslavni pristup Srbin= Srbijanac. Srecom u internacionalnom pravu i u Povelji Ujedinjenih NACIJA popovanje Jednog lingviste zalutalog u sociologiju i pravo ne vrijedi. Ujedinjene Nacije ( kao pravne a ne etnicke drzave ) nisu isto i ridjanovicevi “ujedinjeni narodi” U francuskoj i cetiri miliona Arapa i crnaca kao druga cak rasa se pravno zovu Francuzi ali su istovremeno etnicki i vjerski sasvim nesto drgo od drzavljanstva Francuz bez obzira st jezik jeste samo francuski . SAD NACIJA ima u drzavljanstvu ( Naciji USA) vise od pedeset NARODA. Turska ima preko dvadeset etnickih naroda u pravnoj naciji. Ovaj spor postoji odavno a najpoznatiji je iz perioda agresije na RBiH kad je generalstab JNA i SANU tvrdio da legalna disolucija SFRJ nije pravedna jer ” narodi” a ne repeblike NACIJE ( tj drzave) imaju pravo na samoopredjljenje. Ne Tunjo nego Badinterova komisija je ustanovila suprotno tj da Povelja UN ne slijedi taj pravoslavni princip etnicke teritorije nego pravno drzavljanstvo po kojem nacije a ne narodi su drzave i pravne zajednice etnickih grupa a ne samo jedne kako god se zvali Muslimani su Narod u drzavljanstvu RBiH.

ODGOVOR PROFESORA RIĐANOVIĆA MUSADIKU BOROGOVCU

1. 5. 2015.

P​ročitao sam ​”tekst” u kojem me​ napada očito pacijent psihijatrijske klinike Musadik​ Boro​g​ovac. Svaki pošten psihijatar koji pročita taj tekst, potpuno nejasan i zdrkan od početka do kraja, ocijeniće da ga je pisala osoba koja pati od disocijacije misli, simptoma rane šizofrenije. Naravno da ja – kao profesor međunarodnog ugleda koji je argumentovano​ dokazao da u Bosni žive samo Bosanci a da je Bošnjak najveća podvala u istoriji bosanskog naroda -​ ne bih trebao razgovarati​ sa psihijatrijskim bolesnikom, koji je uz to plaćenik neke antibosanske zavjere. Ali da se moja šutnja ne bi protumačila kao odobravanje, moram ga podsjetiti da je moj tekst ‘Bošnjaštvo – najveće zlo’, prvi put objavljen na blogu Marjana Hajnala a zatim preuzet na brojne druge portale, naišao na odobravanje hiljada čitalaca. Osim toga, dobio sam preko 20 direktnih mejlova u kojima mi ljudi čestitaju​ na izvanrednoj odbrani Bosanstva i osudi Bošnjaštva – izvolite u moj Inboks da se i sami u to uvjerite. Mnogi autori tih poruka priznaju da su se ranije zvali Bošnjacima ali da ih je moj tekst prosvijetlio pa se zavjetuju da će se odsad izjašnjavati samo kao Bosanci. Zahvaljujući mom tekstu Bošnjašto je na samrti – bar među pametnim Sarajlijama. 

​Ako se ikad bosanski narod bude velikom većinom proglasio​ Bosancima, prva će mu zadaća biti da iskorijeni Bošnjake, najveće neprijatelje ove zemlje u njenoj istoriji. To će se ostvariti ubjeđivanjem manje glupih Bošnjaka o štetnosti bošnjaštva i njihovim prevođenjem u Bosance, dok se oni nepopravljivo glupi mogu maknuti samo fizičkom likvidacijom. Nije se šalit’ sa budalama!

Pa zar nije budala neko ko ime moje 350 g​odina stare ulemanske porodice, koje se uvijek pisalo i izgovaralo Riđanović,​ krivo piše Ridžanović?!

***

KOMENTARI NA PORTALU FEJSBUK GRUPE “BOSANAC”

https://www.facebook.com/groups/bosanacdogroba/363472843861100/?notif_t=group_activity

Marjan Hajnal: Da se jednom raščiste nedoumice oko toga ko su Borogovci i do kojih nivoa seže njihova destruktivna aktivnost uperena protiv Bosne i Bosanaca neka posluži kao ilustracija i ova moja kolumna objavljena 24.10.2012. – http://thomasdretart.over-blog.com/article-jan-hajnal…

***

Sendijarevic Ervin: Musadik mislim da zaboravljas ko su Ridjanovici. Clanovi te elitne bosanske familije ne mogu nikako biti kao srpski popovi koji popuju. Mislim da Ridjanovici nisu ni pravoslavni popovi jer su upravo kao muslimani stekli svoj ugled u nasem bosanskom drustvu. To da su daleko veci intelektualci generacijam nego svi Borogovci ne treba toliko ponavljati jer to se vec odavno zna. Musadik, Ne mogu se nikako sloziti sa vasim tumacenjem Muslimana, muslimana, Bosnjaka i Bosanaca. Moramo prvo krenuti od naroda u Bosni koji se oduvijek zvao bosanski narod. Samo su se pripadnici tog naroda kroz vremenske jezicke mutacije nazivali razlicitim ali slicnim imenima kao sto je to gotovo sa svim narodima u Evropi pa i u svijetu. Dakle pripadnici BOSANSKOG NARODA su imali hronoloski poredano: Bossani, Bossoni, Bessani, Bosnali, Bosniacus, Bosniensi, Bosnje, Bosnjani, Bosnjaci, Bosanci. Iz prilozenog se jasno vidi da su to samo jezicke mutacije i varijacije iz osnovne rijeci koja je izvedena iz naziva Bosna. Ocito je da su tu igrale ulogu i strani jezivi i njihova gramatika. Posto je pridjev Bosanski oduvijek prisutan u starobosanskom i u novobosanskom jeziku onda je on jedini konstanta uz sam naziv Zemlje i drzave Bosna. Naziv Bosanac je jedini naziv koji se koristi od pamtivijeka i stajao je veoma cesto kao paralela drugim nazivima koji su gore nabrojani a koristili su se u ranija vremena. Ako uzmemo da su u staroj bosanskoj sevdalinci staroj 11 vijekova opjevani Bosanci a ne Bosnjaci i ako uzmemo naziv jezika
Bosanski koji je tako u svijetu svuda poznat onda je uz drzavu Bosnu sasvim prirodno i nesumnjivo po svim svjetskim pravilima i nomenklaturama logicno da se savremeni jezicki naziv Bosanac uzme kao najvjerodostojniji naziv za pripadnike bosanskog naroda. Ak se kroz 11 vijekova u gotovo svim istorijskim knjigama govori o bosanskom narodu onda je sasvim primitivno i nekulturno govoriti da bosanskog naroda nema. To sto neko nece da prihvati taj savremeni , prirodni, genetski sociloski pa ako hocete i moralni slijed stvari radi njegovog religioznog opredjeljenja je zalosno ali ipak moguce jos i u danasnje vrijeme 21. vijeka. Mislim da je Ridjanovic veoma dobro proucio ovu tematiku i dao dobru argumentaciju zasto naziv Bosnjak nije prihvatljiv za bosanski narod a to je:1. Bosanac nije religiozno obiljezje. 2. do 1878. godine postoji samo Bosna kao pojam Zemlje, drzave na Balkanu u kojoj zivi Bosanski narod i ne spominju se drugi narodi. 3. Obiljezje Bosanac je i za narod i za naciju oduvijek bio dok nisu dosli strani zavojevaci koji su tacno 1847 godine poceli da sire pravoslavno bratstvo tjerajuci pripadnike bosanskog naroda da se izjasnjavaju kao pripadnici drugog naroda tojest Srbima radi BRATSKE VJERE i nista drugog. Odmah su 1848 godine uzvratili Hravati istom mjerom a 1993 je zakasnjeli Alija i sam odlucio da se distancira od bosanskog naroda i Muslimane proglasio Bosnjacima te bez icijeg pitanja i bez oficijelne procedure na osnovu neformalnog tijela, Bosnjackog sabora Bosnjake proglasio pravnim nasljednicima Muslimana . Danas ima jako puno Muslimana i muslimana koji se osjecaju povrijedjeni i diskriminisani ovakvim cinom. Da ne govorimo o tome da je to bio dakle treci i najgori noz u leda Bosancima ( bivsim istorijskim Bosnjacima) Danasnji Bosnjaci znaci predstavljaju samo muslimanski dio bosanskog naroda koji se nekad zvao i Bosnjaci i prema tome nema legitimitet da predstavlja bosanski narod. Posto nema svojih korijena nego je novokomponovani zasnovan samo na osnovu jedne deklaracije neformalnog skupa onda se nikako ne moze smatrati legalnim legitimnim, vjerodostojnim i reprenzetativnim. Posebno je podlo zbog toga sto su Bosnjaci proglaseni u sred okrutnog rata kada nije nikako bilo moguce nikakvo demokratsko izjasnjavanje polemika ili diskusija. Sve je dakle uradjeno na jedan prisilan nacin preko noci kako bi se udovoljila i favorizovala samo jedna skupina bosanskih muslimana koja je imala formalni status naroda Muslimana. Poistovjecivanje DRZAVLJANA Bosanaca i Hercegovaca sa Bosancima je ocito zlonamjerno. Bosanci su narod i pripadnici drzave Bosne u jednom. To su oni koji su napravili bosansku drzavu prije pojave naziva Bosnjak i okupacije od osmanskog carstva. Ako su se svo to vrijeme zvali BOSANSKI NAROD onda bi bilo sasvim neukusno , nevjerodostojno i primitivno taj istorijski tok te prekinuti i prestati da se tako zovu. Dakle bosanski narod nije nikakva skracenica bosansko-hercegovackog naroda nego potpuno izgradjeni jezicki, filozofski i socioloski fenomen za ojeg se zna 10 vijekova. Za fenomen Bosnjaka nastalih od Muslimana se zna svugdje u svijetu samo od 1993 i taj fenomen nema nista zajednickog sa istorijskim fenomenom Bosnjak iz proslosti koji je star samo 4 vijeka. Svaki razuman i obrazovan musliman shvata ova tumacenja a i mnogi drugi nemuslimani. Ovo nece shvatiti samo onaj zadrti kleronacionalista Bosnjak kojem je muslimanstvo iznad svega i svakoga i koji ne zeli da zivi sa nemuslimanima.  Musliman jeste musliman inace se tako ne bi zvao. Ustav Republike BiH nije nanova napravljen nego je samo rijec Musliman zamijenjen rijecju Bosnjak sto ocito govori o velikoj prevari i plagijatu koji je napravljen takozvanim “preciscavanjem” teksta Ustava koji je nacinjen mimo zakonske procedure i time obezvrijedio donekle pravnu legitimnost Ustava Republike BiH koji je ustvari proizasao iz jedinog pravnog legalnog i legitimnog Ustava , a to je Ustav Socijalisticke Republike BiH. Nazalost svi su nesto nelegalno pretumbavali bosanski Ustav tako da on ni iz bliza ne predstavlja izraz volje bosanskog naroda. Bosanski narod zna da je gradjanski ustav Republike Bosne idealno rjesenje za sve probleme, dobar za Evropu i Svijet ali prije svega dobar za sve njene stanovnike, gradjane i naravno za svijetlu i mirnu buducnost buducih generacija koji u Bosni zive.

***

Senad Sprečić: Gospodine Musadik Borogovac. „ISTINU NE MOŽEŠ PROMJENITI“ bez obzira koliko se upirao Ti ili neko drugi, ili čitava grupa bez obzira na veličinu grupe i njen sastav. Bar vi trebate znate kao ekonomista i poznavalac matematičkih pravila, da je vrsni šahista i natprirodno talentovani matematičar, rahmetli Mustafa Sprečić, matematički dokazao da je teorija relativiteta zabluda, i ostavio poruku budućim generacijama riječima „ Uči, čitaj, razmišljaj svojom a ne tudjom glavom“. Obzirom da ne shvatate ovu poruku, osjećam dužnost da Vam je pojasnim. „ UČI, ČITAJ, RAZMIŠLJAJ SVOJOM GLAVOM DA NE ŽIVIŠ I NE UMREŠ U ZABLUDI“. Zablude se očito ne možete osloboditi, jer je zabluda teška i opasna bolest. Svaku bolest, teško je liječiti i izliječiti. Za to je potrebna pozitivna energija, jaka volja, čvrsta i stabilna ličnost i jak imunološki sistem. Bez toga, bolesnik živi u dezorijentaciji, s iluzijom, koja ga vodi u propast.
Napisali ste slijedeće,citiram: „U oba navedena razloga za svoju tezu ovaj lingvista koristi principe pravoslavlja umjesto socioloskih, a predmet je socioloski i nije vjerski ili politicki.“ a u nastavku dodajete svoje obrazloženje, citiram: „ko najbolji pravoslavni pop mjesa (spaja) vjeru sa narodnim imenom (etnickim )“. Ako je u medjunarodno priznatoj definiciji pojma „narod“, jezik (lingvistika) jedan od osnovnih elemenata prepoznavanja originalnosti naroda, prof. Ridjanović kao vrsni i medjunarodno priznati lingvista, obrazlaže na temelju „ Bosanskog“ jezika prepoznatljive virusne pojave odrodjavanja od maternjeg jezika, uvodjenje strančica, i zbog nerazumijevanja njihovog značenja nadivanje imena svemu i svačemu, pa i nadivanje imena u pokušaju stvaranja jednog novog naroda prema narodnoj izreci „ vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu“. To što žaba ne zna i ne razumije političku pozadinu vjerskog radikalizma, prepisanog od „najbolji(h) pravoslavni(h) pop(ova)“ nije lingvistički nego mentalni problem. U svakoj nauci, kao i u matematici,ekonomiji, pravu, postoje pravila, tako i u lingvistici. Koliko je meni poznato, lingvistika, pa ni prof. Ridjanović, nije pokušao promjeniti naučne principe, nego ih se naprotiv striktno pridržava, kao što se vi pridržavate matematičkih pravila u riješavanju jednačine (a + b = c).
Problem nastaje iz nerazumijevanja i neznanja, pa se pokušava to neznanje prikriti neutemeljenom frazologijom, a Vi i grupa kojoj pripadate, sve dublje tonete ispucavanjem pojmova koje ne razumijete, te slobodnim i neutemeljenim tumačenjem pojmovima pokušavate dokazati da ne postoji pravilo za riješavanje jednačine (a + b = c). Ako želite pronaći greške u objavljenom tekstu prof. Ridjanovića, morate riješiti prvu nepoznatu – izvorno Tursko značenje riječi „bošnjak“. Kad riješite ovu prvu nepoznatu, shvatit ćete i riješiti cijelu jednačinu koju je objasnio prof. Ridjanović.
Zato, poštovani g-dine Musadik Borogovac, jedan intelektualac kad zaluta u sociologiju i pravo, može se ispraviti ako poštuje principe nauke i profesije kojom se bavi, postavljanjem i riješavanjem jednačine, i ne dozvoliti sebi da ispucava „ radi popularnosti i naturanja“ pogrešno riješene jednačine.


„Kamo god da kreneš, vraćaš se na početak.
To je zakon života.
Bosanca nije moguće izdati hiljadu i jedan put.
Hiljadu put su ga izdali.
Svi su radili ono što moraju.
Mi Bosanci nismo kao oni.
Oni zaradjuju smrću,
Dok se mi radjamo, živimo i umiremo za Bosnu.
To svi shvate kad put dodje svome kraju.“

One response »

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s