Igor Galo

Pioniri maleni i Dan republike, 29. novembar

o partigiano O partigiano!

Kad sam bio primljen u pionire nisam imao pojma što mi se dogodilo. Slično je bilo i kad su me krstili – niti sam to tražio niti se toga sjećam – mislim, krštenja! Ne sjećam se niti prijema u pionire, ipak je to bilo prije skoro 60 godina. Plava titovka sa zvijezdom, crvena marama oko vrata, bijela košulja, plave hlaće –  bio je PIONIR. Mame su nas dovodile na svečanu zakletvu u školu, tate su radili-zemlju gradili, tako da nemam niti jednu fotografiju jer tata je o tome brinuo.

Poslije, kako sam odrastao, saznao sam da pionir nije čak ni naša riječ nego engleska, a da prvi pioniri nismo bili mi nego veterani Američke vojske koji su osvajali Divlji zapad još davnih 1780-tih godina. U toj slavnoj i herojskoj povijesti ne spominje se domicilni narod Amerike – Indijance, koji su  tim pionirskim poduhvatom zbrisani i stjerani u rezervate. U mom slučaju kao i u slučaju moje generacije i generacija nakon mene, riječ Pionir značilo je nešto drugo, a Pionir je bio preodređen za časne i visoke ciljeve, pa da se podsjetimo:

„Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!“

To je bio izvorni tekst pionirske zakletve koju bih i sada potpisao, naravno bez onog čega više nema – SFRJ-e  kao domovine i drugaTita.  Od trenutka kad sam tu zakletvu izgovorio mnogo toga se promjenilo:

  1. Nema više pionira i časne pionirske riječi, ali ima mnogo časnika koji ništa od časti nemaju, a kamo li časne riječi. Doduše, ti bivši pioniri a sadašnji časnici imaju ruku na srcu i patetični izgled u dane državnih praznika, u vrijeme igranja nogometa i drugih loptaških zanimanja, a imaju i ruke u našim džepovima – svakodnevno.
  2. Nema ništa od učenja i rada – naročito rada. Nema ništa od poštovanja roditelja i starijih, ništa od Vjere, vjernosti i iskrenosti – ima samo religije, otimanja i prijevara.
  3. Nema bratstva i jedinstva, nema brige za bližnje, a kamo li ljude svijeta – ostala je samo mržnja, a sad već i unutar iste obitelji ili nacije. Stalno ratno stanje – je naše optimalno stanje.

Što je iz izvornog teksta pionirske zakletve ostalo  – pa NIŠTA. Ni u šta se iz navedenog nitko u ovoj zemlji neće niti pijan zakleti. Možda će dati svoju „časnu“ riječ ali neće dati  niti pet para (ili lipa u našem idiličnom slučaju), jer čast se ovdje daje šakom i kapom, a kune odabranima.

Arena-stafeta-Ivo-Igor-1980

Bivši pionir – Igor Galo 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s