Senad Sprečić

.

KRIZA IDENTITETA

.

Nakaradni drustveni odnosi i navike proizvele su duboku krizu identiteta. Mnogi se nikad ne pitaju elementarno ljudsko pitanje: “KO SAM I STO SAM ?”. Na ovo pitanje teologija nije ponudila adekvatan odgovor iz prostog razloga sto su i vodeci svjetski teolozi optereceni nakaradnim drustvenim odnosima i prihvatanjem losih navika. Sta se sustinski krije pod pojmom losih navika.
Pedagogija je ponudila svojim teoretskim i eksperimentalnim metodama dio odgovora na ovo pitanje. Sociologija je teoretski ponudila odgovor. Psihologija je teoretski objasnila i eksperimentalno dokazala uzroke stvaranja losih navika. Metodologija je na osnovu svih ovih saznanja ponudila odgovor. Nazalost, lose navike su pobijedile i postavile barijeru koju mnogi ne zele da prevazidju. Neosporno je da svi dobro poznaju etiku, kao sto je neosporno da su prirodni zakoni najjaci zakoni. Psihologija je dokazala da dobre i lose navike proizvodi stepen svijesti bica. Covjek, za razliku od zivotinje, ima mogucnost da razvija svoju svijest, dok su kod zivotinja te mogucnosti male. Mnogi primjeri i naucni eksperimenti, pokazali su i dokazali, ako poticemo razvijanje svijesti i kod zivotinja, da se mogu postici velicanstveni rezultati.
Iniciranje, poticanje svijesti, u pozitivnom ili negativnom smislu i kod covjeka kao svjesnog bica, postize zapanjujuce rezultate. Stepen drustveno-ekonomskih odnosa, samo je jedan od sporednih elemenata koji utice na razvoj svijesti, ali se dirigovano inicira da u skoroj buducnosti postane osnovni element. Zasto?
Zanemarivanje i svjesno minimiziranje osnovnih principa etike, sirom otvara vrata ukorijenjivanju neetickih principa – loseg. Sve sto je lose, to je pogubno za covjeka. Licni interes je jedan od osnovnih uzrocnika neeticnosti. Danas, licni interes prevladava u drustvenoj i pojedinacnoj svijesti ljudskog bica. Licni interes je usko povezan sa materijalnim interesom, a materijalni interes sa vlascu. Vlast je bolest koja ekstremno brzo zahvata pojedince, ali i dijelove drustva. Biti iznad, vladati, – skrivena bolest u psihi pojedinaca, grupa, pa I sire, metastazira u uslovima poremecenih drustvenih odnosa, nepovoljnih socio-ekonomskih uslovi života; društvenih, kulturnih sukoba; društvene anomije; industrijalizacije, urbanizacije, društvene promjene u cjelini; akulturacije i asimilacije; socijalne izolacije; nepovoljnog djelovanje sredstava odgajanja i propagande. Posljedica ove bolesti je kriza pojedinacnog I kolektivnog identiteta.
Psiholoska propaganda kao metoda specijalnog rata, nije samo u upotrebi vojnih, nego i ekonomskih, nacionalistickih, politickih I drugih stratega. Pozabavimo se u ovom komentaru posebno pitanjem psiholoske propaganda u funkciji nacionalista i politicira. Sta je cilj njihove propagande?
Prije svega svjesno iniciranje promjene svijesti gradjana na odredjenoj teritoriji u cilju ostvarivanja odredjenih ciljeva, nacionalistickih ili politickih. Treba napomenuti da u posljednjih 5o godina, politika I nacionalizam se medjusobno ispreplicu, te je tesko povuci jasnu linije razgranicenja sta kome pripada. U krajnjoj istanci, I jedno I drugo ima isti cilj – vlast. Definicija vlasti, ako posmatramo samo sa aspekta nacionalistickog I politickog cilja, podrazumijeva “ uzurpiranje prava jednog specificnog, usko povezanog broja pojedinaca, nad vecinom.” Medjutim, vlast u sprezi za kleronacionalizmom ima mnogo siri cilj. Osim uzurpiranja prava kleronacionalizam, pod maskom politike, u krajnjoj istanci ima za cilj ciste etnicke cjeline sto neminovno dovodi do genocida jednog etniciteta nad drugim. To se skolskim primjerom dogodilo u ratu od 1992 – 1995 godine u politickoj drzavi BiH, ali je isti scenario sprijecen od organizacije UN na Kosovu.
Kriza identiteta se vjestacki stvara prvo klasicnom propagandom o ugrozenosti ( grupe, organizacije, konfesije, rase) radi stvaranja etnickog, vjerskog ili rasnog pregrupisavanja unutar odredjene drustvene zajednice, odnosno odredjene teritorije. Taj primjer je koristen dugi niz godina, pocev od 70, na prostorima federalne jedinice BiH od strane SPC, poznat po ugrozenosti zastupljenosti srpskog zivlja u svim porama tadasnjeg drustvenog uredjenja sa perfidnim umotavanjem u “ preglasavanje volje i narusavanje prava”. Svi nacionalizmi nastali nakon rata 92-95, izbacili su na povrsinu spregu kleronacionalizma i politike. Klasicno koristenje psiholoske propagande sa osloncem na vjeru kao jezgro kohezionog okupljanja, kao rezultat donijelo je vjersku i etnicku mrznju I podijeljenost, etnicko ciscenje I entitete, genocid.
Ko je ugrozen u vjestackoj tvorevini nazvanoj BiH prema Daytonskom dogovoru?
Nosioci I pristalice kleronacionalisticke politike prije svega, a u stvarnosti gradjani. Danas je nezamislivo razgovarati o pojmu BiH, a da u prvi plan ne iskoci vjerska i etnicka podjeljenost. Upravo ta vjerska I etnicka podjeljenost je product vjestackog I dirigovanog stvaranja krize identiteta. Kriza identite se jasno ispoljava u nastojanjima da se dokaze “specificna pripadnost nekome I necemu, da se pojedinac, grupa, konfesija, identificira sa slicnim ili srodnim sebi.” Produkt toga su “tri konstitutivna naroda zasnovana na tri velike konfesije na prostoru politicke tvorevine BiH, navodni Srbi, Hrvati i Alijini Bosnjaci (Bosnjaci 93).
Sam naziv politicke jedinice, ili vjestacke tvorevine, nazvane BiH, direktni je produkt krize identiteta. Hercegovac danas tvrdi da je poseban narod, da je Hercegovina zasebna drzava, zasebna cjelina. Nije to odraz samo neznanja, nego produkt psiholoske propagande kleronacionalista iz Hrvatske sa vjekovnom teznjom odvajanja Hercegovine, kao geografske cjeline I pripajanja Hrvatskoj.

ZASTO NASTAJE KRIZA IDENTITETA?

Kriza identiteta je vjestacki proizvod s ciljem potcinjavanja vlastitim interesima. Frisak primjer je i predizborna propaganda lidera, stranaka i pojedinaca u cilju pridobijanja povjerenja glasaca. U osnovi se ta propaganda bazirala na ocuvanju “trodijelne uloge konstitutivnih” zahvaljujuci Izbornom zakonu. Da li su to uopste bili izbori? Nisu. To je bila klasicna borba za preraspodjelu vlasti u entitetskim okvirima. Pitanje je zasto? Promjena odnosa u vlasti ni teorijski nije bila moguca ne zbog politicke sposobnosti ili nesposobnosti, vec zbog efekta krize identiteta.
Gladan Srbin, gladan Hrvat, gladan Bosnjak 93. To su samo tri gladne osobe. Ni jedna od njih za svoje srpstvo, hrvatstvo ili bosnjastvo 93, nije obezbjedila bolju poziciju u drustvu, bolji status, sigurniju I perspektivniju buducnost. Naprotiv, samo su potvdile svu dubiozu svog laznog indetiteta. Kakva elementarna ljudska prava, medju kojima je kljucno pravo na rad I zivot, su oni sebi obezbjedili identificirajuci se tako. Nikakva. Garant za ostvarenje bilo kakvog prava je drzava. Ovakva drzava kakva jeste, ne garantira ni jednom “konstitutivnom” izdvojena, posebna, specificna prava. Na svaki zahtjev, vlast jednostavno odgovara ovom posljednjom recenicom. I svi su ugrozeni. Ni jedan normalan, minimalan zahtjev za poboljsanjem elementarnih ljudskih prava nije moguce realizovati upravo iz razloga sto to ugrozava interese druga dva ili jednog “konstitutivnog”, gdje ta prava nije moguce realizovati iz razno-raznih razloga.
Sa kime se to identificirao gradjanin ako nije u mogucnosti ostvariti elementarna ljudska prava, ako mu to drzava nije u mogucnosti realizovati? Za realizaciju elementarnih ljudskih prava garant je tvorevina koja se zove drzava. Ta tvorevina se zove BiH. Da li je to jedna cjelina? Nije. Iz istog razloga kao I Konstitutivni”. Svi su zasebni, svi su ugrozeni. Moram da istaknem komentar jednog gradjanina iz Hercegovine, koji je jasno I glasno izjavio realnost sadasnje situacije rijecima “i mi smo umirali za našu Hercegovinu. i jedini smo državotvorni narod naše Hercegovine, i zajedno sa vama Bosancima dijelimo ovu državu Bosnu i Hercegovinu”. Treba li ovome dodati bilo kakav komentar?
Krizu identiteta mozemo prevazici samo svijescu da smo svi ljudska bica, sa svojim specificnostima. Da zivimo na istom prostoru. Da moramo da radimo, jedemo, pijemo, spavamo, bioloski se razmnozavamo. Nas identitet odredjuje prostor – drzava, na kom smo rodjeni, na kojem zivimo I na kome zadovoljavamo svoje elementarne ljudske i zivotne potrebe Sve ostalo ne spade u identitet covjeka. Potenciranje svega drugog i idetifikovanje predstavlja “lazni identitet”. Treba nam biti jasno da identitet ne odredjuje vjera. To je licna stvar svakog pojedinca.
Napomena autora,
Cilj ovog komentara je ukazivanje na pogubnost laznog identificiranja koje nam nanosi ogromnu stetu. Manipulisanja sirokim masama, sirenju mrznje svakog oblika. Rijesenje problema strucno i naucno ce ponuditi ljudi od zanata, sociolozi, psiholozi, pedagozi, svako sa svog aspekta u zajednickom naporu prevazilazenja ove danasnje dubioze. Napominjem, da se naukom ne podrazumijeva isticanje nekoga na racun drugoga, bez obzira kojom se titulom kitio. Ovaj komentar je samo podsticaj, stimulans, ohrabrenje, da jednom “ pobjegnemo od naturenog dogmatizma, progledamo svojim ocima i razmisljamo svojom glavom”. Da nikad vise ne glasamo protiv sebe, nego za sebe i svoju buducnost.

SVAKA ZAJEDNICA JE JACA I BOLJA OD BILO KOG POJEDINCA, MAKAR GA SMATRALI I GENIJALCEM.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s