Igor Galo

Uoči i na Dan Nezavisnosti Hrvatske

Pula, 7-8.10. 2014.

Dnevnik HR Radija 1. program, 15.00 sati. Toplo, bez vjetra, sunčano. .. Mirjana i ja čekamo kćerku Natašu, zeta Sašu, unuku Lanu i unuka Lenija da se ugodno provedemo pred Dan državnosti Hrvatske – 8.10. – s pjesmom i veseljem. Dan kada je prije 23 godine u nemogućim uvjetima agresije i nasilja nad nevinom i mladom Hrvatskom državom Sabor HR u katakombama INI-ne poslovne zgrade u Zagrebu (u atomskom skloništu – hvala bogu zaostalom  iz perioda  „Ništa  Nas ne može Iznenaditi“ bivše države), odlučio da suživota s narodima SFRJ nema više, a naročito sa nekima! Uz sve naše hrvatske iskrene  namjere, da se pod svaku cijenu očuva, mislim SFRJ – barem kao konfederacija  jel’ te?  Mislim, „Ništa mi ne može ovi dan pokvarit…“  kako zgodno pjevaju TBF, međutim može, može…

Dramatičan glas spikera, pun patosa i uzvišenosti obznanjuje da je na današnji dan prije 23 godine zločinačka vojna mašinerija okupatorske srbočetničke vojske raketirala Zagreb, prijestolnicu Hrvata i to u njezino srce – Trg svetog Marka i Banske dvore. Šest zločinačkih raketa lansirali su isto tako zločinački zrakoplovi na sveta mjesta hrvatske državotvornosti i hrvatske vjere. Dvije su rakete pogodile Banske dvore, a ostale zgrade u okruženju. Tako veli spiker i ostade živ.

Slušam autentično svjedočenje o užasu i stravi izrečeno od oca nacije Dr. Franje Tuđmana. Suze su mi tekle niz leđa kad sam shvatio da smo mogli jednim udarcem – doduše bilo ih je najmanje 6 (kako rekoše), ostati obezglavljeni – bez oca, sina i duha Hr nacije. Usput moglo je biti i druge štete, pa smo mogli ostati i bez, u tom trenutku Predsjednika predsjedništva SFRJ Stipana Mesića, zatim i bez predsjednika SIV-a Ante Markovića i nebrojeno drugih uglednika tipa Šušak – Šeks tandema, koji su s ocem Hrvata upravo pravili planove za mirno razdruživanje od tamnice naroda SFRJ, skraćeno – Jugoslavije. Bez svih njih, pa i od ostatka  Juge  smo mogli ostati,  ali u suštini leži pitanje – bez čega smo ostali, zapravo, toga dana? Jel’, neko poginuo ili bio ranjen prilikom zločinačkog raketiranja? Gdje su vijenci i spomen ploče? Što je razbijeno i srušeno – mislim, ipak je to bilo 6 raketa? Kakva je bila šteta i tko ju je popravio i uz koju cijenu? Moguće da su to bile petarde ispaljene u slavu budućeg obilježavanja novog  Dana Nezavisnosti.

U suštini Dan je bio cirkuska predstava u Banskim dvorima i u INA-i, u kojoj je INA i sad cirkus – kao i cijela zemlja nezavisna, vedra i vesela, kad bi se zajebavali.

Sva sreća, imamo Dan Nezavisnosti, rođenje novog bića rekli bi, na radost roditeljima i cijeloj familiji. U našem, hrvatskom, slučaju oca znamo, ali majku ne?!  Vidi se – grbavo rođeno!

Stipica Mesić veli da je strava bila golema. Držali se za ruke otac Hrvatske Tuđman i on – pogrebnik Jugoslavije, ponosan skriboman ukoričen pod naslovom „Kako sam rušio Jugoslaviju“, da bi nakon nekog vremena u novom  izdanju knjiga imala naslov „Kako SMO rušili Jugoslaviju“, kao on nema ništa s time, jel’ te?! Mesiću, Mesiću! Točno, bio je to kolektivan čin gdje je on bio jedan od lutaka na koncu.

Dan Nezavisnosti prolazi u miru, zastave se čak niti ne vijore (nema ni daška vjetra), narod pjeva i pleše, peče volove – radost na sve strane, jel’ te, kad bi se zajebavali? 

Svjedočio veselju

Igor Galo

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s