Krešimir Mišak

Pioniri istraživanja urote

http://nexus-svjetlost.com/kolumne/kresimir-misak/item/1147-kresimir-misak-pioniri-istrazivanja-urote

Kao izuzmemo one šarene, kompilativne knjige zabavnog karaktera naslovljene ‘Tajna društva’, ‘Najpoznatije teorije urota'ili slično, koje se uglavnom bave plitkim nabrajanjem raznih odvojenih događaja od kojih većina nema nikakav širi značaj, prva knjiga u kojoj se domaći čitatelj mogao kvalitetno informirati o pozadinskim manipulacijama bila je ‘Stoljeće rata’ Williama Engdahla objavljena sredinom 1990-tih.

U toj knjizi naglasak je na nafti, ali jasno su ocrtani obrisi povijesti u kojoj su svjetski ratovi namješteni i upravljani događaji. Kuriozitet je što je ta knjiga svoje prvo objavljivanje imala u Hrvatskoj i nekoliko godina bila je na vrhu domaćih ljestvica najprodavanijih knjiga.

Danas ozbiljnih knjiga o pozadinskim manipulacijama na raznim poljima (tzv. ‘teorije urota’) ne nedostaje, od onih koje se bave GMO-om, farmaceutskom industrijom, korporatizmom, NASA-om, novcem, raznim više ili manje tajnim grupama, tajnim oružjima a da ne pričamo o brojnim tektstovima na stranicama časopisa ‘Nexus’. Internet neću ni spominjati. Najcjelovitiji pristup temi dao je Davida Icke, može se reći da je upravo taj Englez odradio lavovski dio posla i da se mnoge informacije u javnoj areni nalaze zahvaljujući nevjerojatnim naporima tog marljivog i nezaustavljivog istraživača.

Doista je moguće da živimo u vrijeme neke vrsti buđenja iz sna, kad skrivene stvari postaju vidljive. Sve se to, možda baš u skladu s drevnim kalendarima, zbiva od 1990-tih godina. I sve brže i brže. Primjerice, mada je princip manipulacije cijelo vrijeme isti, desetljećima nikome nije padalo na pamet svjetske ratove proglasiti proizvodom namjere i manipulacije. Nakon namještaljke zvane ‘Yom-Kipurski rat’ početkom 1970-tih, koji je lansirao cijene nafte u stratosferu (gdje se i danas nalaze), trebalo je ‘tek’ dvadesetak godina da svijetom počnu kružiti i neki drugačiji pogledi na stvari. Nakon drugog iračkog rata trebala je koja godina da internetom počnu kružiti zanimljiva pitanja. Nakon 9/11 to se dogodilo nakon nekoliko mjeseci (mada su se neki autori, poput Ickea, oglasili odmah). Tijekom libijskog rata i tzv. ‘arapskog proljeća’ moglo se u anketama čuti ljude kako izražavajhu skepsu oko toga jesu li Gadafi i libijski događaji doista takvi kakvim ih se prikazuje još za vrijeme zbivanja događaja.
 
Ako iz navedenog zaključimo da je ovo vrijeme razotkrivanja, iz toga slijedi da će spoznaja o uroti bit tim manje čim dublje idemo u prošlost.

Točno.

Ali ipak je bilo nekoliko lasti koje su najavljivale proljeće. Nekoliko autora koje možemo nazvati pionirima istraživanja urote, u ona vremena koja još nisu bila sazrela da se percipira dubina i širinu manipulacije. Osim toga, bila su to vremena kad je moderno društvo tek nastajalo, sa širenjem pismenosti, tiska, medija. Trebalo je na vrijeme ‘hakirati’ nove kanale informacija.

‘DOKAZI O UROTI’
 
Knjige koje razotkrivaju Iluminate tiskaju se najmanje od kraja 18. stoljeća kad je otkriveno postojanje bavarskih Iluminata, nakon što su vlasti došle u posjed nekih tekstove te grupe.
 
Jednu od prvih i najpopularnijih knjiga o Iluminatima objavio je 1798. John Robison, profesor filozofije prirode na sveučilištu Edinburgh u Škotskoj. PunI naslov knjige bio je ‘Dokazi o uroti protiv svih religija i vlada Europe na tajnim sastancima slobodnih zidara, Iluminata i čitateljskih društava’.  Skraćeno je se naziva ‘Dokazi o uroti’.

Važnost Robisonove knjige je u tome što je napisana u vrijeme kad se Illuminate prvi put razotkrilo javnosti. To je izvještaj iz prve ruke o njihovu djelovanju i o tome kako su postali poznati javnosti. Robison je uvidio važnost dokumentiranja tih zbivanja, pa su njegovi tekstovi i danas jedna od ključnih povijesnih izvora za razumijevanje Iluminata. U knjigu je uključio velike dijelove izvornih tekstova osnivača Adama Weishaupta i drugih članova koji su postali poznati javnosti nakon otkrića tih tekstova. Weishauptove riječi i planovi koje je opisao precizno oslikavaju zamršene i mračne ciljeve, kao i metode kojima Iluminati mogu preuzeti kontrolu nad vladama, medijima i drugim ključnim utjecajnim institucijama.

Robison piše: ‘Udruga o kojoj pričam je red Iluminata, kojeg je 1775. utemeljio Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava na sveučilištu Ongolstadt, a ukinuo ga je 1786. izborni knez Bavarske, ali je ubrzo nakon toga, pod drugim imenom, opet oživljena, u drugačijem obliku svuda po Njemačkoj. Opet je zamijećena i naizgled slomljena; ali do tog vremena je pustila toliko duboko korijenje da i dalje neprimjetno postoji te se proširila u sve zemlje Europe. Prvi procvat imala je među slobodnim zidarima, ali je potpuno drugačija od slobodnih zidara.’

Robison u detalje objašnjava kako su se informacije o Iluminatima počele otkrivati te kako njihovi dokumenti pronađeni i obznanjeni javnosti: ‘Početkom 1783. četiri profesora iz Marianske akademije – koju je utemeljila udovica pokojnog izbornog kneza –  Utschneider, Cossandey, Renner i Grunberger, s još dvojicom ljudi – pozvani su pred istražni sud i ispitivani o svojoj odanosti redu Iluminata. Priznali su da su mu pripadali, a kad ih još pomnije ispitalo, otkrili su nekoliko okolnosti o njegovu ustrojenju i principima. Njihovi su iskazi smjesta objavljeni, a bili su vrlo nepovoljni. Rečeno je da je Red želio odreći se kršćanstva i da odbija pristup u više stupnjeve svima koji su pripadali bilo kojoj od tri vjeroispovijedi.’

Robison dalje piše: ‘Zbirka originalnih dokumenata i prepiske pronađena je pretresom kuće Xaviera von Zwacka 1786. godine. Slijedeće godine je puno veća zbirka otkrivena u kući barona Bassusa; od tog vremena je baron Knigge, najaktivniji član uz Weishaupta, objavio izvještaj o nekim od viših stupnjeva koje je sam oformio.’

U radu naslovljenom ‘Književni memoari živućih autora Velike Britanije’ kojeg je 1798. u Londonu objavio R. Faulder piše: ‘U jesen 1797. profesor Robison objavio je knjigu naslovljenu ‘Dokazi o uroti’. Taj je knjiga primljena s pohvalama. (…) Stiže do istog značajnog zaključka kao i slavni Memoari Abbea Barruela, koji ilustriraju povijest jakobinizma, iako su autori međusobno bili potpuno nepovezani i vodili istrage u vrlo različitim smjerovima. Knjiga je podigla (nama je žao zbog toga) veliku buku i neprijateljstvo protiv profesora, iako je knjiga, u to smo uvjereni, napisana iz najboljih motiva. Ne možemo zaključiti ovaj članak bez da zapazimo da su principi i poštena predanost koje je pofesor Robison pokazao ovom prilikom pohvalni i zaslužuju najtoplije priznanje od društva u cjelini.’ Očigledno, po pitanju percepcije razotkrivača urote malo toga se promijenilo do danas.

U svojoj knjizi Robison opisuje inicijacijsku ceremoniju u ‘stupanj regenta’ Iluminata koji je blizu najviše razine u hijerarhiji. Autor knjige ‘Iluminati – činjenice i izmišljotine’ Mark Dice piše da opisom ritual nalikuje sotonističkom ritualu za ulazak u društvo Lubanje i kosti na sveučilištu Yale. Robison opisuje da tijekom ceremonije Iluminata inicirani stoji ispred kostura, a na njegovim stopalima nalaze se kruna i mač. Tad ga se pita ‘je li kostur kralj, plemić ili prosjak’. Usprkos njegovom izboru, predsjednik bi rekao: ‘Karakter da se bude čovjek je jedino važan’.

Unutar sjedišta društva Lubanje i kosti na Yaleu, znanog kao ‘grobnica’, piše: ‘Wer war der Thor, wer Weiser, Bettler oder Kaiser? Ob Arm, ob Reich, im Tode gleich.’ U prijevodu – ‘Tko je bio budala, tko je bio mudrac, prosjak ili kralj? Bio bogat ili siromašan, sve je isto u smrti.’ To je tek jedna od poveznica između bavarskih Iluminata i društva Lubanje i kosti. Jedan od utemeljitelja Lubanja i kosti, William Huntington Russell, vratio se iz studija u inozemstvu u Njemačkoj malo prije nego što je 1832. pokrenuo Lubanje i kosti. I sami članovi grupe rekli su da je Russell prilikom studija dobio dozvolu ‘njemačkog tajnog društva’ za pokretanje društva Lubanje i kosti. Kako su iz tog morbidnog društva proizašli mnogi američki predsjednici i drugi utjecajni američki političari, nije teško zaključiti da su Iluminati življi i utjecajniji nego ikad.

KNJIGA ABBEA BARRUELA
    
1797. je francuski jezuitski svećenik Abbe Barruel objavio seriju knjiga o jakobincima i njihovom utjecaju na Francusku revoluciju. Jakobinci su u Francuskoj bili moćni politički klub koji je pomogao u organizaciji revolucije krajem 18. stoljeća. U četiri knjige nazvane ‘Memoari koji ilustriraju povijest jakobinizma’, Barruel je objasnio da je Francuska revolucija bila proizvod tajnih društava, najviše bavarskih Iluminata. Dvije knjige usredotočuju se na Adama Weishaupta i Iluminate, a Barruelovi tekstovi također predstavljaju jedna od rijetkih povijesnih tekstova jer su pisani u vrijeme kad su Weishaput i njegovi urotnici, kao i njihovi planovi, razotkriveni svijetu.

Neke informacije su iste kao i u Robisonovoj knjizi, mada dvojica autora nisu bili u kontaktu niti su prije objavljivanja knjiga znali za rad onog drugog. Barruel je napisao: ‘Treća urota, koju ću sad istražiti, urota je ateističkih Iluminata, koju sam nazvao urotom bezbožnika čiji je cilj anarhija protiv svake  religije. Ne samo protiv kraljeva, već protiv svake vlade, protiv cjelokupnog građanskog društva i čak protiv svakog privatnog vlasništva.’

Prije objašnjavanja ciljeva i aktivnosti Iluminata, Barruel objašnjava kako su dokumenti Weishaupta i drugih otkriveni i obznanjeni javnosti: ‘Prva je zbirka naslovljena ‘Neki od originalnih dokumenata sekte Iluminata’, a otkrivena je 11. i 12. listopada 1786. u Landshutu, tijekom pretresa kuće Sieura Zwacka (…) Druga je dodatak izvornim dokumentima, koji uglavnom sadrži one nađene pretragom dvorca Sandersdorf, slavnog mjesta okupljanja Iluminata, koju je naredila Njegova visost izborni knez Minhen, 1787. Ove dvije cjeline  sadrže neporecive dokaze o najodvratnijoj uroti. Oni govore o načelima, cilju i načinima te sekte; o bitnim dijelovima njihova kodeksa, ustrajnoj korespondenciji sljedbenika, posebno njihova šefa, te tvrdnjama o njihovu napretku i budućim nadama.’

Barruel pripisuje stvaranje Iluminata Adamu Weishauptu, ali smatra da je on samo izabran da modernizira organizaciju i formulira suvremene ciljeve i metode operacija koji će biti u skladu s općim napretkom u društvu. Barruel je rekao da ‘nije poznato i da je teško otkriti je li Weishaupt ikad imao gospodara ili je sam veliki izvornik tih monstruoznih doktrina na temelju kojih je utemeljio svoju školu’. No, bez obzira na sve, ciljevi Iluminata ostaju isti: ‘Uništenje religije, uništenje društva i civilnih zakona, destrukcija vlasništva – to je bio cilj kojemu je uvijek stremio.’

Citirao je Weishaupta koji je napisao: ‘Da, prinčevi i nacije će nestati s lica Zemlje; da, doći će vrijeme kad čovjek neće poznavati nikakav zakon osim velike knjige prirode: ova revolucija bit će djelo tajnih društava i to je jedna od naših velikih tajni.’

KNJIGA SETHA PEYSONA

1802. je autor Seth Payson objavio knjigu ‘Dokazi o Iluminatima’ koja je treća od tri knjige koje su objavljene u vrijeme kad su se Iluminati organizirali i počeli sticati moć i utjecaj u modernom društvu.

Payson je bio Amerikanac, služio je u senatu države New Hampshire od 1802-1805. Dio njegove političke kampanje bila je alarmirajuća poruka iz njegove knjige. Zaključke je vukao iz Baruellove i Robisonove knjige, koje citira, a navodi i izvorne tekstove Illuminata otkrivene 1786. S obzirom na to da su neki kritičari pokušali diskreditirati Robisonov rad, Payson svoju knjigu počinje brojnim tekstovima i pismima iz uglednih europskih publikacija, te kritikama drugih znanstvenika koji su hvalili Robisonov karakter i njegovu knjigu.

O Adamu Weishauptu je napisao: ‘Njegova plan je proračunat, ne toliko za ujedinjavanje osoba sličnih sklonosti iz nekog društva, već za zavođenje onih koji imaju suprotne sklonosti, da pomoću najlukavijih i najodvratnijih procesa postupno briše iz njihova uma svaki moralni ili religijski osjećaj. Iz te perspektive potrebno je da čovječanstvo obrati pažnju na taj plan zavođenja jer on razvija tajnu, podmuklu politiku u kojoj su njihovi sljedbenici, zahvaljujujući nevjerici, vođeni planovima tih grupa koje kriju svoje prave namjere sve dok um ljudi ne bude uvučen u labirint pogreški ili upleten u omče iz kojih nema povratka.’ Dosta dobar opis masovne manipulacije umom, koja se i danas koristi u daleko razrađenijim oblicima.

U to vrijeme bez radija i televizije, Payson je uvidio kako su Iluminati kontrolirali tok informacija: ‘Glavna sredstva, o kojima su ovisili za kvarenje javnog mnijenja, bila su čitalačka društva ili čitalački klubovi: njih su organizirali u svakom gradu. To su bile modifikacije Weishauptovih minervijanskih škola; postale su vrlo brojne; posao tajnika i iniciranih prodavača knjiga bio je da ih opskrbljuju knjigama uglavnom antikršćanskog karatera.’

Payson je također objasnio kako su članovi Iluminata indoktrinirani korupcijom te su smatrali da je prihvatljivo koristiti bilo koja neophodna sredstva da se unaprijedi njihov red: ‘Stavlja ga se u situaciju gdje čuje prepredeno prihvatljivo, ali pogrešno zaključivanje koje se koristi da se dokaže da su patriotizam i osobna privrženost slaboumne predrasude: da su bračne veze i roditeljski autoritet oduzimanje prirodnih prava čovjeka; da osjetila zadovoljstva odgovaraju zakonima prirode i da je prikladno, za dobru svrhu, koristiti ta sredstva koja inače zli ljudi koriste za zle svrhe.’

Sve te tri knjige dokazuju da su Iluminati postojali i da su imali motive i planove, ali pokazuju samo vrh ledenog brijega, jer su Iluminati, bar u svojem modernom obliku, bili tek na početku. Narednih će se desetljeća (bez nekog posebnog imena) razvijati sve više, biti sve utjecajniji, a mnoge detalje njihova ih planova već vidimo kao prihvaćene dijelove suvremenog društva i načina razmišljanja.

POČETAK DVADESETOG STOLJEĆA    

1924. je žena imenom Nesta Webster objavila knjigu ‘Tajna društva i subverzivni pokreti’ u kojoj je raspravljala o Iluminatima i o tome kako su tajna društva kroz povijest koristila svoje skrivene mreže za organiziranje revolucija i monopoliziranje moći u društvu. Pisala je da su tajna društva bila korištena da se bave ezoteričnim znanjem kao i da su bila korištena za političke svrhe, a kao primjere navodi francusku i rusku revoluciju. O ezoteričnim i mističnim aspiracijama tajnih društava Webster objašnjava: ‘Dok su religijski vođe poput Bude ili Muhameda tražila božansko znanje kako bi ga napravili dijelom svijeta, Inicirani su vjerovali ta svete misterije ne bi trebale biti otkrivene svjetovnom puku već da trebaju ostati ekskluzivno u njihovom posjedu. Pa iako do želje za inicijacijom može doći iz najviše težnji za ispunjenjem, bilo ono stvarno ili imaginarno, ta želja je često dovela do spiritualne arogancije i gnjusne tiranije.’

Po pitanju Iluminata, Webster raspravlja je li Adam Weishaupt stvorio organizaciju prema svom nahođenju ili je radio u ime drugih te traga za izvorom njegove inspiracije. Rani pisci i istraživači povezuju Adama Weishaupta s trgovcem iz Jutlanda imenom Kolmer koji je studirao okultizam u Egiptu i kasnije došao u Njemačku. Neki vjeruju da je Kolmer susreo Weishaupta i inicirao ga u tajne doktrine. Drugi istraživači, piše Webster, vjeruju da je Weishaupta ovlastila obitelj Rotschild da bi organizirao i modernizirao ciljeve misterijskih škola.

Ona piše: ‘Moguće da Weishaput, iako bez sumnje čovjek velikih organizacijskih kapaciteta i obdaren izvanrednom domišljatošću, u stvarnosti nije bio samostalni autor Iluminizma, već član grupe koja je, prepoznavši njegove talente i vrijednost njegove neumorne aktivnosti, stavila usmjeravanje u njegove ruke.’

Webster je također navela izvorne zapise Iluminata za svakoga tko sumnja u autentičnost citata Adama Weishapupta i drugih izvornih članova Iluminata.

Ti izvori su:

1.Einige Originalschriften des Illuminatenordens (Minhen 1787)

2.Nachtrag von weitern Originalschriften, etc (Minhen 1787)

3.Die neuesten Arbeiten des Spartacus und Philo in dem Illuminaten-Orden (Minhen, 1794)

Dalje kaže: ‘Svi se oni sastoje od korepondencije i dokumenata Reda koje je zaplijenila bavarska vlada u kućama članova, Zwacka i Bassusa, i objavila po naredbi izbornog kneza. Autentičnost tih dokumenata nikad nisu zanijekali čak ni samim Iluminati; Weishaupt, u svojoj objavljenoj obrani, pokušao je samo odbaciti najviše inkriminirajuće odlomke. Objavljivači su, štoviše, na početku prvog sveska oprezno ustvrdili: ‘Oni koji mogu imati ikakve sumnje u vezi s autentičnošću ove zbirke mogu se javiti ovdje u tajne arhive, gdje, na zahtjev, mogu dobiti na uvid izvorne dokumente.’

OKULTNA TEOKRAZIJA

1933. je objavljena knjiga ‘Okultna teokrazija’, s preko 700 stranica informacija o tajnim društvima, njihovim povijestima i njihovim planovima za svjetskom dominacijom. Knjigu je napisala žena imenom Edith Starr Miller, a objavljena je ubrzo nakon njene smrti. ‘Teokrazija’ znači spajanje nekoliko božanstava i bogova u jednog, što je definirano na početku knjige i označava vladu koju vode svećenici koji tvde da imaju neko božansko pravo na to. Baš kao što neki suvremeni istraživači Iluminate smatraju religijskom grupom koja vjeruje da ima božansko pravo da vlada Zemljom.

Ova knjiga nije bila toliko utjecajna kao one prije navedene, ali je vrlo informativna, a sadrži i poglavlja posvećena mormonizmu, jezuitima i asasinima, templarima kao i dugi popis okultnih društava i filozofija, objašnjenja ezoteričnih okultnih filozofija te raspravlja o slobodnom zidarstvu tvrdeći da se u njegovoj jezgri krije doktrina luciferijanstva.

Edith Miller, predstavljajući impresivnu količinu znanja o povijestima i međupovezanosti okultnih društava koje će se kasnije razviti u Iluminate, objašnjava: ‘Kako se organizacija Iluminata razvijala, tako su se razvijale i njihove ambicije, koje su završile urotom da potkopaju slobodno zidarstvo prema svom cilju svjetske dominacije pod svaku cijenu i svim dostupnim sredstvima (…) Religijski, ona je bila antikršćanska. Njeni članovi su bili obavezani na slijepu poslušnost svojim pretpostavljenima, a to je osigurano strogim sustavom tajnih ispovijedi i mjesečnim izvještajima koje se provjeravalo  međusobnim špijuniranjem. Svaka osoba je, radi prikrivanja vlastitog identiteta,  imala pseudonim umjesto vlastitog imena.’

Miller je navela priroritete Iluminata:

1. Uništenje kršćanstva i svih monarhističkih vlada

2. uništenje nacija u korist univerzalnog internacionalizma

3. Obeshrabrivanje patriotskih i lojalističkih napora koje će se obilježiti kao plitkoumne predrasude, nespojive s načelima dobronamjernosti za sve ljude i zovom za ‘univerzalnim bratstvom’

4. ukidanje obiteljskih i bračnih veza pomoću sistematskog iskrivljavanja

5. Potiskivanje prava na nasljeđe i vlasništvo.

Miller također prepričava priču o tome kako su navodno izvorni dokumenti Iluminata otkriveni. Priča se zbiva 10. srpnja 1785. kad je čovjeka imenom Jacob Lang pogodila i ubila munja (neki kažu – dok je jahao konja, drugi dok je šetao s Adamom Weishauptom), a kad su njegovi ostaci pregledani, u njegovoj odjeći otkriveni su ušiveni dokumenti koji su predani bavarskoj vladi. Moguće je da je ova priča legenda, jer postoje jasni i provjerljivi povijesni izvori o tome kako su otkriveni izvorni dokumenti Iluminata. Edith Miller smatrana je podržavateljem fašizma zbog svojih veza s nekim britanskim fašistima, ali – kao što je i David Icke jednom dobro primijetio – mada se ne slaže sa svjetonazorom i mnogim pogledima ‘desničarskih’, ‘konzervativnih’ ili ‘kršćanskih’ istraživača urote, mnogi vrijedni podaci stižu baš iz njihova rada (etikete i svjedoče o tome da se oni na neki način ipak nalaze izvan toka suvremenog jednoumlja zvanog ‘politička korektnost’ koju promoviraju isprogramirani ‘robotski ljevičari’, kako ih Icke naziva) pa podatke ne treba zanemariti zbog neslaganja su uvjerenjima onih koji su ih predstavili.

…I KONAČNO?

Plan Iluminata, u zadnjih je 15-20 godina, u cjelini ili nekim segmentima, razotkriven u popriličnoj mjeri (doduše, osobama koje sliku svijeta stiču iz dnevnih novina ili televizijskih ‘vijesti one su i danas poprilično dobro skrivene). Dostupne su brojne knjige i još brojniji filmovi i web-siteovi na internetu. Ta ekspanzija informacija je počela sredinom 1990-tih, a u prvom desetljeću 21. stoljeća mnogi su pojmovi i informacije iz tzv.  ‘teorije urote’ mnogim ljudima postali čak opća mjesta za interpretaciju svijeta, nešto o čemu se priča na kavi. No, čitavih 1980-tih i 1970-tih (da se zadržimo samo u suvremenom informacijskom dobu) ti ‘Iluminati’ su djelovali skriveni od oka.

 Stoga nevelika  knjiga koju je 1972. objavio autor Gary Allen, pod naslovom ‘Nemojte to slučajno zvati urotom’ (‘Non Dare Call it Conspiracy’), predstavlja rijetki pionirski rad u kojem su prvi put dana neka viđenja suvremenih manipulacija poput onih vezanih uz Federalne rezerve i druge institucije vlasti. Doista, Iluminati su puno posla obavili od vremena onih upozoravajućih knjiga s kraja 18. stoljeća. U dvjesto godina napravili su nevjerojatni napredak i ostvarili velik dio svojih ciljeva.

Predgovor Allenovoj knjizi napisao je američki kongresmen John G. Schmitz. Prva naklada bila je 350 000 primjeraka i ubrzo se rasprodala, pa ju je slijedila slijedeća od 1 250 000 koja se također rasprodala i konačno je u travnju 1972. otisnuta treća od 4 milijuna primjeraka.

Gary Allen za opisivanje organizacije koju je razotkrivao nije koristio izraz Iluminati već ‘Insideri’. Iluminate spominje u knjizi, ali je smatrao da izraz ‘insideri’ preciznije opisuje grupu bez da joj se daje formalno ime. Primarno se usredotočuje na elitne bankarske kartele i obitelji koje su u potaji financirale komunizam i specijalizirale se u uvlačenje vlada u dugove prema njima. Napisao je da je ‘utemeljitelj ovog tipa tajnog društva bio Adam Weishaupt, čudovište koje je 1. svibnja 1776. utemeljilo red Iluminata u svrhu urote da bi se kontrolirao svijet. Uloga Weishauptovih Iluminata u takvim užasima kao što je francuska Vladavina terora je neupitna, a tehnike Iluminata su odavno prepoznate i kao model komunističke metodologije. Weishaupt je također koristio strukturu jezuita kao model i ponovno napisao njihov kodeks u masonskim terminima.’

Uz to što je razotkrio velike korporacije i privatne organizacije poput Federalnih rezervi, Allen je također uočio opasnost bacanja krivice za cijelu urotu samo na jednu grupu pa je upozorio ljude da će neki ljudi ‘uzeti male djeliće legitimnih dokaza i proširiti ih u zaključak koji će podržavati njihove određene predrasude tj. da je urota je potpuno ‘židovska’, ‘katolička’, ‘masonska’. Ti ljudi ne pomažu razotkrivanju urote, već nažalost igraju u korist onih koji žele da javnost vjeruje da su urotnici neki čudaci’.

Allen je pisao i o medijima: ‘Zato jer establišment kontrolira medije, svatko tko razotkriva Insidere bit će izložen stalnoj bujicu uvreda iz novina, magazina, televizije i radija. Na taj način osobi se prijeti gubitkom ‘društvenog ugleda’ ako se usudi to načeti temu da postoji organizacija iza svih problema koji trenutno muče Ameriku’.

Allen detaljno objašnjava kako su međunarodni bakari iz new Yorka i Londona financirali Hitlera i komunizam i kako Vijeće za vanjske odnose i Federalne rezerve u tajnosti manevriraju kako bi zavladale vladom i ekonomijom. Allen je čak diskutirao o grupi Bilderberg, za koju tada skoro nitko nije niti čuo, i znao je da je organizacija stvorena 1954. i da se svake godine sastaje na elitnim mjestima kako bi raspravljala o planovima za Novi svjetski poredak. Danas mnogi znaju za Bilderberge, a poneka vijest o njima čak se zna probiti i do novina, ali 1970-tih, kad je Allen pisao svoju knjigu, to je uglavnom bilo nepoznato područje.

Sve navedena djela nažalost također predstavljaju ogledalo uspješnog implementiranja iluminatskih ideja u moderni svijet u proteklih dvjesto godina. Možda u vrijeme njihova tiskanja još nije bilo kritične mase koja bi nešto mogla promijeniti, ali su one ipak poput virusa istine kružile sustavom i čekale svoje vrijeme.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s