Marjan Hajnal

OD BIJELE, ŽUTE I CRNE KUĆE – KROZ PAKAO I NATRAG

IZRAEL/GAZA – 23.7.2014.

.

Jedno od često postavljanih pitanja: zašto svijet ćuti? Ućutkuje ih njihova prošlost, ne usuđuju se pogledati istini u oči, a i ne vide je kada joj se drsko okrenu svojim “istinama”. Protekle su dvije sedmice od početka ratnih operacija izraelske armije protiv Hamasa i Islamskog džihada u Pojasu Gaze. Nakon izjave turskog predsjednika da je izraelska vlada gora od Hitlera, sa suprotne strane podsjećaju Recepa Tayyipa Erdogana na 1,500.000 u strašnom genocidnom pogromu usmrćenih Jermena tokom progona iz istočne Anatolije u Sirijsku pustinju 1915/16., što on kao jedan obrazovani predsjednik i pretendent na ulogu lidera neosmanskog sultanata ne bi nikako smio “zaboraviti”. Istina, tad nije bilo kamera i direktnih tv prenosa.

1-armenska-djeca-i-c5beene

Turski genocid nad Jermenima 1915./16.

armenski-genocid-2

genocid_armenija 3

Jermenke-razapete1

Nakon što su mlade Jermenke brutalno silovali turski su ih vojnici prikivali na krstove

Na ovoj jezivoj fotografiji su jermenske hrišćanske mlade djevojke koje su Turci nakon brutalnog silovanja razapeli na krstove za vrijeme Prvog svjetskog rata, kada se i završila era islamskog kalifata. Turski vojnici masovno su silovali desetine hiljada Jermenki. Poslije iživljavanja nesrećne žene su klali, a onda im odsijecali glave i nabijali ih na koplja pored već postavljenih muških glava. Na svim javnim mjestima, širom Osmanlijske imperije, na raskršćima i trgovima mogle su se vidjeti ovakve scene.  

U Gazi se trenutno vode velike borbe u naselju Beit-Hanoun. Kao i u naselju Shejaia u toku jučerašnjeg dana, padaju bombe teške jednu tonu čija je namjena da zdrobe i najveću kuću i sve ispod nje, a to znači, ulaze u tunele, a takvih ima puno. Ti tuneli, čija je izgradnja postala specifična duhovnička opsesija, i prije svega unosan biznis,  dugački po nekoliko kilometara, nisu pravljeni da bi bili skloništa već su projektovani za prenos raketa i upade radi otmica i terorističkih napada u izraelskim naseljima. Budući da se na osnovu informacija iz same Gaze može prilično tačno znati koji je objekat vojni cilj, često se osim iz zraka takvi ciljevi bombarduju i masivnom artiljerijskom vatrom s kopna i mora. (Ovo pisanje nastavljam nakon što sam ponovo morao sa porodicom potražiti zaklon, opet su rakete eksplodirale iznad nas, što je samo potvrda da uprkos teškom stradanju stanovnika Gaze, Hamas ne odustaje koristiti svoj raketni arsenal).

Hamas je uhvaćen u zamku vlastitih principa od kojih, po uzoru na sve vjerske fanatike, smatra da zbog “časti” ne može odustati. Naprotiv, inzistira na udovoljenju svih njegovih uvjeta za prekid vatre. Zamka je utoliko dublja što Hamas nikada nije priznao Izrael, pa, praktično, i nema mogućnosti za vođenje direktnih pregovora sa stranom protiv koje od 1987. (kada je osnovan kao militantno krilo proiranskog Islamskog bratstva) vodi bespoštedan rat.

Iako su Hamasovci i Džihadisti dobro naoružani, imaju dobru organizaciju i visoku motivaciju, brojni su i iskusni ratnici, a nema sumnji i odlično plaćeni, ipak, Iran je daleko, zemlje EU i druge u svijetu osuđuju Hamas i tretiraju ga kao terorističku organizaciju, a Egipat ne zaboravlja ulogu Hamasa u periodu rušenja režima Hosnija Mubaraka. Samo se nadati da se neće ponoviti bilans stradanja i rušenja u ratu 2009. kad je od izraelskog bombardovanja poginulo 1416 ljudi, 416 djece i 106 žena, dok je njih 5.320 ranjeno, uključujući 1.855 djece i 795 žena, uništeno je više od 4.000 objekata, a 20.000 je teško oštećeno, 1.500 fabrika, 20 džamija.

Prema posljednjim izvještajima iz Gaze poginulo je 600 stanovnika, među kojima ima puno civilnih žrtava. Ono što iznenađuje je kalkulacija brojem žrtava da bi se obustavila ratna dejstva: limit je 1000 poginulih.

Ko je odredio taj limit? Kongres SAD. Predsjednik Obama i pored najbolje njegove volje ne može učiniti mnogo, a poznato je da su skoro svi razgovori koje je imao sa Netanyahuom imali disonantne tonove. To projektovanje ishoda rata podsjeća na 5000 planiranih žrtava u Srebrenici, koliko su dogovorili Izetbegović i Klinton da bi se angažirao NATO protiv četničkih agresora u Bosni i Hercegovini. Nije potrebno niti jednom mišlju sugerisati o tome do koje mjere su takva planiranja morbidna i nečovječna. Nije upitno da li je u “svojih pet minuta” izraelski predsjednik Benyamin-Bibi Netanyahu unio sav dekadentni desničarski žar i potrebu da kazni sve Palestince kao teroriste ne opraštajući otmicu putničkog aviona i akcije spašavanja putnika u Entebbeu (Uganda) 1976. kojom prilikom je poginuo njegov stariji brat Yonatan (komandovao akcijom).

Dok se John Kerry i Bank Ki-moon pokušavaju dogovoriti o tome kako i sa kim pregovarati, dotle traje strašna agonija i kalvarija palestinskog naroda, već dovoljno iznurenog i osakaćenog dosadašnjim odmjeravanjem muževnosti preko nedužnih građana koji nemaju mogućnost nikuda pobjeći, niti im se dozvoljava. Ratni apokaliptičari, tako sebi umišljaju, vode rat u ime Boga. A pilatovski bi da ostanu neotkriveni tragovi krvi koji vode do njih, tragovi mučki umorene djece.

Za nadati se – biće prisebniji kad im Sud za zločine protiv čovječnosti bude dostavio fakture za planiranu cijenu democida. Khaled Mashaal, Ayatollah Sayyid Ali Khamenei, Ismael Hanyieh, Recep Tayyip Erdogan, Benyamin-Bibi Netanyahu, Avigdor Lieberman, Naftali Bennett, Ayelet Shaked, Barack Obama, Angela Merkel i ostali vinovnici civilizacijske bruke neće moći oprati svoje ruke zaprljane krvlju nedužnih mučenika Gaze.

 

 

 

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s