Marjan Hajnal

GAZA – PATNJA BEZ KRAJA

Slom civilizacije na ispitu čovječnosti

UPOZORENJE: Tekst je ilustriran fotografijama sa teškim prizorima stradale djece u Gazi (fotografije su preuzete iz drugih medija)

20. jul 2014.

Mržnja je koncentrirana negativna energija koja pogađa i omrznutog i mrzitelja

.

Šta činiti kada niotkud ne dopire glas nade za skoro dva miliona zatočenika u Pojasu Gaze? Igrom velikih sila, pred kamerama svih medija, pod kišom razornih bombi umire čovječnost. Dvostruki zatočenici ekstremizma, i svojih, i onih spolja, očekuju da bi se nekim čudom nebo umilostivilo, ali nebo nad Levantom ne zna za milost.

116879446_Gaza_357098b

reportint20131003152517077

10552419_713006655414192_7513163846629668514_n

Učinak bombe teške jednu tonu.  Za deset dana u Gazi je detonirano 1500 tona eksploziva 

Dragi prijatelji, uznemiren kao i vi, i još mnogo više, jer sam izabranim mjestom življenja postao dio ovog nesrećnog podneblja Bliskog istoka, dijelim u potpunosti sa vama vašu solidarnost prema nedužnim stradalim i ranjenim palestinskim građanima Pojasa Gaze. Nisam u mogućnosti pomoći i uticati da se oganj utiša, jedino mogu da ovladam svojim bićem, da sačuvam razum i dostojanstvo, da ne krivim i one koji nisu krivi. I vas molim da razmišljate i ne preuzimate olako afekte koji nisu vaši. 

Zbivanja u Gazi mnogi zloupotrebljavaju za generalizacije koristeći žrtve za pokriće vlastitih animoziteta i predrasuda, proširenih do patološke mržnje, uklapajući se u milje ratne katastrofe i postajući aktivni dio nje. Mržnja je koncentrirana negativna energija koja pogađa i omrznutog i mrzitelja. Jedno od njenih bitnih svojstava je da se materijalizira i razara. Pogađa najosjetljiviji dio populacije, djecu, a ona, od svog postanka čitav svijet percipiraju osjetima bola, umjesto da se raduju igrama, slobodi, umjetnosti, uče u školama.

israel-gaza-shoes_2402255b1

4F968RFV

Bez slobode i djetinjstva

Ne budite dio toga, ne dopustite da vas povuku u vješto pripremljenu zamku namijenjenu od strane apokaliptičara kojima je Gaza idealan izgovor za ospoljenje vlastitih destruktivnih težnji. Uvijek pođite od pretpostavke kako biste se osjećali da ste vi sa druge strane. Ja osobno po pitanju pripadnosti nemam nikakvih prepreka da budem i Palestinac i Izraelac, ali, pitam se, šta se događa sa savješću opredijeljenih za samo jednu stranu? Gdje su vajni humanisti i nobelovci? Da li se kulturolozi slažu sa devastiranjem spomenika od povijesnog značaja, ili podržavaju urbicid i kulturocid? Svi znamo da naoružavanje čovjeka protiv čovjeka nije put do slobode ukoliko podrazumijeva žrtvovanje nedužne djece. U pitanju nije nikakvo junaštvo već prvorazredni kukavičluk onih koji posežu za takvim sredstvima, ma sa čije strane to poticalo. 

U pogledu Gaze vodi se licemjerna panislamistička propaganda i u suštini antiislamska zavjera za koju je jasno da su unaprijed osuđene na neuspjeh, ali se nigdje ne otkriva realna kalkulacija: da je Hamas egzekutor nametnutog kolektivnog suicida dva miliona svjesno žrtvovanih/otpisanih građana Gaze i da obavlja prljavi posao za svoje poslodavce – sektaški indoktrinirane iranske fanatike i jezuitske mecene iz sjene, povezanih istovjetnim mračnim ciljem: uništiti ne samo Gazu i Izrael, već i kompletnu humanu civilizaciju.

Razumljivo je da se svijet budi i buni protiv nečovječnosti, ali, da li se u istoj mjeri uzbuđuje zbog sličnih slika tragičnih stradanja djece Homsa u Siriji? Da li bi se u istoj mjeri toliko angažirao na zaustavljanju rata da palestinske rakete uspijevaju pogoditi ništa manje gustu gradsku populaciju Ramat Gana u Tel-Avivu? Ili bi ćutao kao i 1941? Da li je svijetu poznato da su, sredinom devedesetih, na ulicama Gaze bučno uz pjesmu i igru proslavljani u serijama izvođeni teroristički akti aktiviranja samoubica-bombi u jerusalimskim autobusima i na pijaci sličnoj Markalama kada su ginuli također potpuno nevini civili, starci, trudnice? Da li su nakon toga visoki zidovi podizani tek tako, iz čistog hira, da zaklanjaju vidik i jednima i drugima? Ima li istina dva lica, dva kriterijuma? Može li humanost stati na stranu pravde koja nije pravda svih?

Postoji stvarna humanistička solidarnost i “solidarnost”.

Što od libanonskog Hezbolaha, što iz Gaze, prema Izraelu je upereno 100.000 raketa,  a da se “solidarni” nikada nisu oglasili protestom i upozorenjem da planirano uništenje države Izrael predstavlja nelegitimno uzimanje zakona u svoje ruke i da svaka raketa usmjerena prema naseljenim područjima međunarodno priznate države predstavlja ratni zločin i da znači potencijalni prizor koji se sada vidi u Gazi.

Nema sumnje da se veliki planer “šahovske table” Novog svjetskog poretka, Zbigniew Brzezinski, zlurado osmjehuje. Beniyamin Netanyahu i ajtolah Khamenei su mu idealni sparing-partneri. 

110707-gaza-mosque

NYHQ2009-0012

Vidljivi rezultat nevidljive iracionalnosti naoružavanja

Gledam djecu koju su roditelji na zvuke sirena naglo onako bunovnu i iznenađenu zgrabili iz njihovih krevetića, i to se stalno ponavlja, godinama, sa tim rastu, odlaze u vrtiće s tim strahom, poslije u škole, na studije, svadbe su im često prekidane praskom bombi od kojih imaju samo petnaestak sekundi da se sklone. Nažalost, tokom godina, sve je veći broj onih čiji je život zauvijek prekinut na najgrozniji način. Ne jednom su njihovi bližnji prikupljali komadiće tijela voljenih članova porodice raznesenih prokletim eksplozivom da bi sahranili to što je, a praktično ništa, ostalo od njih.

A djeca su djeca, ne znaju ona za naciju, rasu, vjeru, politiku, ekonomiju, neslogu, sva su ista i nema ničeg strašnijeg no vidjeti  ih kao na ovim ovjekovječenim prizorima užasa pred kojima se ledi u potpunosti poraženi um.

gaza2_2

children_killed_gaza

03-gaza-enfant

GAZA - GRAD STRAHA, STRAVE I UŽASA

Politički i vojni planeri rata na žrtve među djecom gledaju samo kao na kolateralnu štetu, unaprijed ukalkuliranu u “pobjedu”. Za njih ovo nije dio strateškog democida

Nameće se pitanje: ko će odgovarati za ovo krvoproliće? Da li je dovoljno izjaviti, kao što čini njemačka kancelarka Angela Merkel, da Izrael ima pravo da zaštiti svoje građane? Ironije li, Njemica se brine za Izraelce! Egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi se u potpunosti revanšira Hamasu, želi njegov totalni vojni poraz.  Reakcija Rusije je mlaka, Kinezi se posebno ne uzbuđuju. 

Prokletstvo će se za vječnost nadnijeti nad sve zlikovačke totalitarno-kriminogene genocidoidne velikocioniste i velikodžihadiste i sve one koji su ih kao poludjele i pobješnjele pse pujdali jedne na druge.

Za one koji posmatraju samo posljedice a ne i uzroke, kriva je samo jedna strana. Tačno je da je izraelski ultra-desničarski lobi znatno doprinio ovakvom stanju, ali, njegovoj ekstremizaciji prethodila je kontinuirana antijevrejska kampanja naslijeđena i intenzivirana njemačkim nacionalsocijalizmom, kopiranim u arapsku ambiciju proglašenja Jerusalima glavnim svetim centrom svih muslimana svijeta. Jevreji se ne mire s tim da bi nacizam trebao post festum pobijediti i da se time obesmisli strašna cijena koju je njihov narod platio u Drugom svjetskom ratu. Nažalost, hitlerizam ponovo ključa.

U ratu je nacionalnost samo idealno pokriće za zvjerstvo bez presedana. Malo je koga stid od pozivanja na Hitlera, naprotiv, sa njim se upoređuju svi potencijalni egzekutori, stajući u ravan onih koje optužuju. Može se razumjeti gnjev majke identificirane sa majkom ostalom bez djece i doma, ali, neosjetno, krajnje perfidno, taj gnjev podgrijavaju eksperti koji su i planirali takvo stanje užasa, stanje kojim dominira samo slijepa sverazorna mržnja. I cilj je, nažalost, u potpunosti postignut. Antilogičari prave nelogične analogije koje se nekritički apriori prihvataju kao postulati, reducirani na riječi u svakom drugom komentaru: „gamad koju je Hitler trebao potamaniti“, ili, “nema razlike između njih i nacista, što su činili njima, sada oni čine drugima…” 

Pri tome se zaboravlja: Jevreji nisu nikada pravili sapune od ljudskih tijela, nikada nisu pravili tepihe od ljudske kože, nikada nisu zatvorenicima čupali zube, nisu pravili tapiserije od pletenica stotina hiljada umorenih djevojčica, nisu silovali tuđe majke i do smrti izgladnjivali kompletne familije, nisu uništili milione nedužnih duša, od toga samo djece 1,500.000, nisu nikoga gušili pa spaljivali u krematorijumima, nisu bagerima zgrtali gomile poluživih kostura i posipali ih kiselinom, nisu nikad ni pomislili da čitav narod treba uništiti ili baciti u more, nisu rušili putničke avione, ubijali đake u školi, sportiste na olimpijadi, nisu detonirali diskoteke i autobuse, nisu rušili hotele i strane ambasade. Zato nema nikakvog smisla prizivati Hitlera, jer, to samo otkriva genocidnu poziciju onog koji tako misli i govori. Nažalost, ekstremima se ne može pomoći, ali, ovo je i svrha ovog teksta, moguće je pomoći običnim ljudima da svojim dušama ne završe u požaru inkubirane mržnje. To je u njihovom interesu, a šta će biti sa Izraelom, spada u sferu metafizike.

imagesDG32WPL1

“Hamas” i “Islamski džihad”: Uništiti Izraelce do posljednjeg

Izrael je postojao prije više od tri i po milenijuma. Imao je svoje uspone i padove, u nekoliko navrata doveden do ruba nestanka. Nije se svidjelo njegovim susjedima da se oporavi, da poslije Holokausta njegov narod ustane na noge i vrati se porušenim temeljima svojih domova, proglašen je osvajačem. Zlonamjerno se prešućuje uloga muftije jerusalimskog Hadž Amina Huseinija i njegovo paktiranje sa Hitlerom u osnivanju zloglasne 13. oružane gorske SS-divizije  Waffen-Gebirgs-Division der SS “Handschar” – Handžar, (zahvaljujući kojoj i potpisnik ovih redova nije nikada vidio svoje bliže srodnike, djeda, ujake, rođake, čitavo selo…, ali, i pored svega, vaspitavan bez pomena zla i najmanjeg traga netolerantnosti, a o mržnji se nije moglo ni u snu sanjati).

Prešućuje se da je prije proglašenja nezavisnosti Izraela i priznavanja u UN, najveći dio kamenjara u Palestini legalno otkupljen solidnim sumama novca i da su na tim uglavnom kamenitim predjelima nikli posve novi gradovi okruženi šumama, da su isušene brojne malarične močvare, pustinjski predjeli pretvoreni u plantaže, elekrificirana i sva arapska sela, izdgrađeni vodovodi do njih i asfaltni putevi, podignuti domovi zdravlja i škole tamo gdje ih nije bilo. S druge strane, napadi na prve useljenike nisu prestajali, pokrenuti su arapsko-izraelski ratovi, što je okončano protjerivanjem nekoliko stotina hiljada Palestinaca sa njihovih ognjišta. 

Naravno, sve oteto je prokleto. Nije slučajno izraelski filosof Yeshayahu Leibovitz upozoravao svoje sunarodnike na opasnost jačanja aveti judeonacizma. Malo ko je obraćao pažnju na njegove riječi.

Da ne bi više nikada postao sužnjem u svojoj kući, protjeran iz zemlje praotaca, počeo se izraelski narod naoružavati, i, u tom procesu pripreme samozaštite, napravio nesumnjive greške, među njima najveću – domogao se atomskog oružja. Da bi zaštitio silose atomskih bombi od raketa lansiranih iz Gaze, Izrael je razvio superiornu proturaketnu odbranu, kojom se ujedno štiti i stanovništvo u gradovima. Koliko je bezumno i samoubilački nastrojeno rukovodstvo eketremne terorističke organizacije Hamas govori i činjenica da se rakete svjesno usmjeravaju prema nuklearnim reaktorima, a sigurno prepostavljaju da bi se negdje bar slučajno mogla pogoditi i postrojenja nuklearnog arsenala. 

gaza_attacks_israel_palestine_600

10370903_710837122297812_5333216643732697242_n

Sofisticirani antiraketni sistem zaustavio je stotine raketa lansiranih iz Gaze

Ekstrema ima u svakom narodu, pa i među Izraelcima, ali, ne može se reći da su svi, pa čak ni većina, nemilosrdni i neprijateljski raspoloženi prema svim Palestincima. Malo bolje upućenima u svete spise sigurno nije promakao jedan bitan detalj: Izraelci nikada nisu bili slijepo poslušni prema starješinama i kraljevima, čak ni prema Elohimu, a ni danas ne postoji obaveza da vojnik mora izvršiti nečasno naređenje, može ga odbiti. Da nije bilo tako, već odavno potomaka drevnih Filistijeca ne bi uopće ni bilo. Zato vrijeđa pogled svaka slika kasapnice ljudskih tijela, bez koje se dakako moglo, ali, zaljubljeni u krv ne mogu bez nje i tad im je rat pokriće za svaki zločin. Sama riječ kasapin je iskvarena hebrejska riječ kacav – mesar. Za Bliski istok, ništa novo, prastara pozornica ataka na fizičko biće, a Adonaj im svima lijepo reče da je tijelo sveto i „ko kvari sebe, ja ću pokvariti njega“. Kvarenje tijela, u širem smislu, posljedica je iskvarenosti i propasti duše pale u nepovratni grijeh, a većeg grijeha od napada na integritet tuđeg tijela nema. „Ne ubij!“ je toliko nedvosmislena naredba da nikakva samovoljna interpretacija ne može pružiti alibi za sva moralna i pravna prekoračenja samozaštite.

palestinian-youths-security-fence

Samo pravo na slobodu bez zidova i ograda i niša više

U potpunoj je suprotnosti sa civilizacijskim normama rušiti, paliti, ubijati, samo zato što su oni drugi različiti. A ustvari, razlika nema među ljudima, sve dok su ljudi. Nažalost, riječ genocid se sve češće vulgarizira i zbog vjerskog bratstva i zanemarivanja smisla za objektivnost pada se u nesvjesnu solidarnost i identifikaciju sa ideolozima genocida. Krivce treba tražiti među egzekutorima koliko i među ideolozima, među njima nema razlike. Ideolozi sa bezbjedne udaljenosti diriguju izvršiteljima svog bolesnog nauma. I palestinska i izraelska djeca imaju pravo na slobodno djetinjstvo, ali, njihovi očevi ih odgajaju kao ratnike.

Gaza

1238288-Travel_Picture-Gaza

Obuka budućih “šehida”

Zločin je postao stil življenja, a o karmi niti ko šta želi da čuje, niti da prihvati to ogromno i važno znanje jer se razlikuje od uobičajene abrahamovske dogmatike po kojoj samo čovjek ima dušu. Prema strašnim slikama koje dolaze iz Gaze, suditi je da je moderni ratnik s ove ili one strane programiran da ubije, ustvari samo bezdušni biorobot u službi nevidljivih projektanata kolektivne smrti.

tunnel 2

Mideast-Israel-Palest_Horo5

tunnel

5 palestinian killed in tunnel

Tuneli smrti, planirani za terorističke upade, otmice, krijumčarenje raketa

U jednom kratkom intervalu ostvareni su bolji uslovi za Palestince, imali su aerodrom, otvorenu luku, nov i moderan univerzitet, obezbijeđen im je povratak starih radnih mjesta u fabrikama i na plantažama, u građevini, administraciji… A onda, nasilnom eliminacijom FATAH-a, krenulo se putem realizacije stare doktrine: potpuno uništenje “cionističke države” i konačno oslobađanje Palestine. Ironija je da je većina novca namijenjenog građanima upotrijebljen za naoružavanje, izgradnju vojnih kampova i “školovanje” budućih samoubica-šehida. U svrhu prodora  do izraelskih kibuca i gradova s terorističkim ambicijama napravljeno je stotinjak tunela. U prosjeku jedan košta dva miliona US $. Umjesto za igradnju škola i kuća potrošeno je 600.000 tona betona za tunele. Jedan dio materijala prokrijumčaren je skupa sa raketama ispod granice sa Egiptom u periodu kad su Egiptom ovladali pripadnici “Muslimanske braće”, strategijski i logistički plaćenici Irana u kom se kao epicentru vrijeđaju istinski principi izvornog islama. Ne mogu se optužiti cionisti za kamenovanje i šibanje žena, rušenje škola za žensku djecu, za regrutovanje djece pod oružjem i programiranje iste za biorobote. Interesi panislamista i neokrstaša su isti i podudaraju se sa ideologijom svih antihumanista, pa i onih okićenih zastavom ultramilitantnog cionizma. Oni zaboravljaju najbitnije: “Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta” (Fjodor Mihailović Dostojevski)

.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s