Aleksandar Dugin

Aleksandar Dugin: Putin je pred velikim iskušenjima, ali čekajući riskira sve

http://kliker.info/aleksandar-dugin-putin-je-pred-velikim-iskusenjima-ali-cekajuci-riskira-sve/

Dugin21

Aleksandar Dugin, ruski filozof, politolog i sociolog, profesor i voditelj Odsjeka za sociologiju za međunarodne odnose Fakulteta za sociologiju sveučilišta “Lomonosov Moscow State University” i čelnik Međunarodnog euroazijskog pokreta doputovao je krajem prošlog mjeseca u Simferopol na Krimu kako bi prisustvovao konferenciji Međunarodnog medija kluba “Format 3“, gdje je u intervjuu za krimske Večernje novosti  komentirao Ukrajinu i Europsku uniju, odnosno, kako on vidi susjednu zemlju i zajednicu europskih naroda nakon ukrajinskih predsjedničkih i izbora za Europski parlament i što bi Rusija mogla i trebala činiti unutar svojih granica i na međunarodnom planu u novonastalim okolnostima nakon prevrata u Kijevu, ujedinjenja Krima s Ruskom Federacijom i zaoštravanja odnosa sa Zapadom.

 Gospodine Dugin, što se događa u Europi?

Aleksandar Dugin: “Rezultati izbora u Europskoj uniji, odnosno velika pobjeda onih koji su se nazvali euroskepticima nas tjera da razmislimo što je Europa, a što Europska unija. To nisu identični pojmovi. Europa – kulturno i evolucijski, ima svoj vlastiti identitet i svoje povijesne korijene u društvu. Europsku uniju su stvorile birokratske i političke elite, koje su sve manje popularne, sve manje i manje “demokratske” u punom smislu te riječi.

Sadržaj demokracije se promijenio sam po sebi. Pred našim očima. Prije je demokracija bila glas većine. Danas se demokracija u Europi pretvara u moć manjine, koja je usmjerena protiv većine. Kada se većini da prilika da govori, čuvaju se demokratske procedure, ali ovdje vidimo potpuni nesklad između demokracije i onoga što oni misle da je Europska unija, koja služi samo da bi glorificirala europske elite.

Ovi izbori u EU pokazuju nagli porast euroskeptika, odnosno ljudi koji su protiv Europske unije, ali ne i protiv Europe. Moramo shvatiti da ovo nije kraj Europe, ovo je kraj Europske unije kao umjetne, ultraliberalne, euroatlantske, pro-američke orijentirane elite, koja zastupa manjinu, a ne većinu.

U stvari, ovo je glas stare demokracije protiv nove demokracije, demokracije većine protiv manjine. U tom smislu su glasovi koje je dobila Marine Le Pen i slične njezine stranke, koji se opisuju kao marginalne, gotovo fašističke, fenomenalan rezultat.

No, to je bio predvidljiv ishod …

Aleksandar Dugin: Jeste, zato što u Europi postoji mržnja prema političkoj eliti kao što je Bruxelles. Druga stvar je što je u nekim zemljama Europska unija postala činjenica, a neke zemlje još uvijek imaju tradicionalne težnje. Uzmimo, na primjer, Francusku, kad je donesen zakon o istospolnim brakovima, milijuni Francuza, ne stranke, izašli su prosvjedovati protiv tog zakona, što na kraju nije imalo nikakvog utjecaja na njegovo usvajanje. Sada je francusko društvo glasovanjem odlučilo da je to vrijeme prošlo.

Marine Le Pen, političarka koja je uhvatila taj trend, mogla je vrlo dobro graditi svoju kampanju i postala je ne samo glasnogovornik konzervativnog biračkog tijela, nego čak i onih koji se zalažu za socijalnu pravdu, za slobodnu i suverenu Francuske.
A ako se uzme rezultat Stranke nezavisnosti Velike Britanije (UKIP), koja nije ni parlamentarna, ali je dobila ogromnu potporu stanovništva, lako je shvatiti da veliki broj ljudi u Velikoj Britaniji želi izaći iz EU, vjerojatno putem referenduma.

Podsjećam vas da je u većini europskih zemalja, ustav EU u cjelini usvojen bez referenduma, a tamo gdje su održani referendumi, bio je negativan rezultat. Ovo je zapravo kolaps Bruxellesa, europske birokracije, koja je u svojoj biti proamerička, atlantska i potpuno neeuropska. Ona nije demokratska.

Ukupni rezultat euroskeptika po broju zastupnika u Europskom parlamentu, oni koji bi trebali predstavljati tradicionalnu i narodnu Europu, u punom smislu riječi, trebao bi biti znatno veći.
Vjerujem da ova grupa, koja podržava Vladimira Putina, može utjecati na Europu. Putin je i sam rekao da je “prijatelj Europi i Europljanin”, ali ga nitko ne čuje. Druga stvar je da je on postao pobornik Europe koja se sada diže, tradicionalne Europe, europskih vrijednosti i nije na strani pro-američkih u ultraliberalnih i perverznih europskih političara.

Možemo li reći da Putin postaje pan-europski lider?

Aleksandar Dugin: Vidio sam prije godinu dana na demonstracijama protiv istospolnih brakova da ljudi nose portrete Putina, samo zato što on po ovom pitanju dijeli njihov stav. Vjerujem da Putin u velikoj mjeri osvaja srca Europljana. On i dalje insistira na svom nacrtu velike Europe od Lisabona do Vladivostoka, a time dobiva još više na težini među onim Europljanima koji sebe vide kao dio Europe, organske povijesne zajednice, a ne umjetno stvorene Europske unije.

Uzmite istu Grčku, gdje lijeve i desničarske stranke žele suradnju s Rusijom. Dakle, ono što se sada događa u Europi daje povoda da doista možemo očekivati temeljite promjene na Zapadu, ali i podijele Zapada na Ameriku i Europu.

Europa prestaje biti ujedinjena proatlantska, ultrabirokratska, iako još postoji jaka inercija dominantnih skupina. Međutim, mi eurokonzervativci, u koje ubrajam i sebe, sada smo u Europi postali druga sila, gotovo svugdje. Naravno, u nekim zemljama, naša pozicija je i dalje slaba, ali opći trend ide u tom smjeru. Stoga, ako djelujemo ispravno, ako izbjegnemo ekstremističke oblike, određene skupine će s vremenom shvatiti tko smo i tada ćemo imati priliku da u sljedećem ciklusu budemo vodeća europska sila.

Dopustite mi da vas podsjetim da su ruski konzervativci oduvijek previše podržavali europski konzervativizam i bili su u izravnom dodiru s europskom romantičnom neokonzervativnom misli, umjesto naše ruske slavenske.
Osnivači ruskog filozofskog konzervativizma su bili inspirirani njemačkim romantičarima i uvijek su se osjećali dijelom Europe.

Gdje je Ukrajina nakon predsjedničkih izbora?

Aleksandar Dugin: Relativno gledano, možemo pričati o Ukrajini bez narodnih republika Donjeck i Lugansk.

Mislim da nije tamo bilo predsjedničkih izbora. U drugim područjima jugoistočne Ukrajine odaziv je bio minimalan. Čak i zastrašivanjem, teroriziranjem ljudi, nisu uspjeli, a u Donjecku i Lugansku su ignorirali izbore. Izbori su održani u ostatku Ukrajine s vrlo niskim odazivom, sa sustavom elektroničkog prebrojavanja glasova koji omogućava namještanje.

To su tako nepravilni izbori da ne predstavljaju ništa drugo nego ispunjenje predviđanja sumnjivih predizbornih anketa. To su najnelegitimniji izbori koje možete zamisliti. Oni su bili u suprotnosti s ustavom, provedeni u podijeljenoj zemlji, dok je u barem dvije regije u tijeku genocid protiv vlastitog naroda, kaznene operacije, mučenja, teror, ubojstva, a legitimnog predsjednika su na nišan uzeli lažljivi mediji. Dakle, te izbore ne želim ni komentirati.
Što se tiče Poroshenka, on je sve pljuvao preko Maidana. Umjesto Janukoviča sada imaju Poroshenka, koji ne predstavlja nikakvu zapadnu Ukrajinu, ni istok, ni jug. Izabrali su oligarha koji ne predstavlja niti jednu regiju.

Ovo cijelo nacističko bjesnilo u biti vodi Igor Kolomoisky. Na Maidanu je zagovarao slavu nacije, ali Maidan je uništio naciju i tog naroda više nema. Maidan je pjevao: “Neće umrijeti Ukrajina!”, a što su više to ponavljali ona je više umirala. U konačnici, borbu protiv separatizmu su pokrenuli oni koji su protiv lojalnih građana Ukrajine.

Ništa ih nije sprečavalo da uspostave dobre odnose s Europom, koji su ionako bili dobri. Sada, nakon određenog vremena, Marine Le Pen kaže da bi sa smećem od Maidana Europa bila nesigurna.

Ovo će završiti na tome da nijedan Ukrajinac nikada neće dobiti vize, što će se i dogoditi. Dakle, mislim da su akcije na Maidanu imale određenu logiku. Tamo je nastala teza koja je dovela do sasvim suprotnog rezultata. Na Maidanu su se pojavili nekakvi “nebeski heroji”, umjesto ruskih i slavenskih, a oligarsi su unijeli svoja pravila.

Možete čestitati Yaroshu i Lyashku koji su s osam posto došli na vlast. Ti goropadni moroni su doveli do kontraproduktivnih rezultata u odnosu na strogo proklamirane ciljeve o neovisnosti. To vam je rezultat Maidana i predsjedničkih izbora.

Što možemo očekivati u Ukrajini?

Aleksandar Dugin: Mislim da je Ukrajina nepovratno gotova. Zapadna i središnja Ukrajina, regija Dnjepropetrovsk i Galicija nemaju nikakvu budućnost. Doživjet će potpuni kolaps. Građanski rat je počeo i ovo što se sada događa u Donbasu je samo početak. Nakon nekog vremena, rat će se proširiti na cijelu Novu Rusiju.”

Što zadržava Putina?

Aleksandar Dugin: On se boji pokrenuti svjetski rat, što se može shvatiti. Suočava se s vrlo teškom odlukom. No, njegova sporost, pa čak i pasivnost u pitanju pomoći Donbasu, zapravo povećavaju broj žrtava. Ja to mogu razumjeti, ali ne i prihvatiti. Stoga, vjerujem da je rat u Novoj Rusiji neizbježan. Ako Putin bude čekao, samo će biti više krvi, a kasnije će svakako morati poslati vojnike, jer bi se poraz Donbasa proširio i na Krim.

Neće li sporost uzrokovati antiruske osjećaje među stanovništvom na jugoistoku Ukrajine? Uostalom, ljudi su očekivali rusku pomoć, a nisu je dobili…

Aleksandar Dugin: Ti osjećaji već sad postoje, a odgađanje ulaska ruskih vojnika samo ih raspiruje. Čini mi se da Putin čeka snažne razloge za slanje ruske vojske, ali oni već postoje! Zapad još uvijek nije rekao što želi, što god to bilo. U svakom slučaju, Bruxelles i Washington će podržati ove ubojice, a očekivati pravdu je besmisleno. Dakle, potrebno je poslati vojsku, ili ćemo izgubiti Krim, a na kraju i Rusiju.

Koliko je jaka podrška Putinu u njegovom okruženju?

Aleksandar Dugin: U Putinovom okruženju postoje različiti ljudi. Postoje rodoljubi i radikali odlučni stati u obranu ljudi u ruskoj zoni odgovornosti. Među njima su i mnogi pripadnici snaga sigurnosti. Postoje umjerenjaci koji isto vjeruju kako se Novoj Rusiji mora pomoći slanjem vojnika, ali opet ostati u dobrim odnosima s Kijevom.

No, postoji vrlo velika skupina u Putinovom krugu, koju ja nazivam “šesta kolona”. “Peta kolona” su oni koji se otvoreno protive Putinu. “Šesta kolona” je unutarnji Putinov krug koji stoji na pro-američkim pozicijama. Ti ljudi vjeruju kako Zapad nikad neće oprostiti Rusiji što je učinila u Ukrajini i gledaju svoju korist.

Tko su ti ljudi, možete li ih imenovati?

Aleksandar Dugin: U tom okruženju je veći dio izvršne vlasti, osim ljudi u energetskom sektoru, mnogo savjetnika, ljudi iz diplomatskog zbora, svi oni koji su se okoristili Jeljcinovom erom, kada ih je pomagao Zapad. Oligarsi iz ‘90-ih koji su preživjeli Putina, a koji se sada boje gubitka svega, uključujući i off-shore imovinu.

Oni su jako uplašeni zbog onoga što se događa na jugoistoku Ukrajine, gdje ljudi zapravo vode rat protiv oligarha. Ruski oligarsi pod Putinom su ograničeni i nisu varali, ucjenjivali, ali se oni pripremaju za zavjeru protiv Putina i mnogo su aktivniji u vezi s proglašenjem NR Donjeck, jer je to pobjeda domoljubnih snaga, koncentrirana u Donbasu, i to sredstvima oligarha. Uostalom, ono što se događa u Donbasu bi trebao biti novi izgled Rusije. To je zemlja bez oligarha u kojoj je pobijedio iskreni, hrabri, herojski ruski narod. To je ona časna Rusija koju smo izgubili i koju su mnogi očekivali vjerujući Putinovim obećanjima.

Ovo je borba za Putina, koji je u središtu ove tri skupine: jastrebovi, umjerenjaci i “šesta kolona”, koja je dominirala ‘90-ih i u početku podržavala Putina kako bi zadržala svoje ključne pozicije. Kremlj je sada poprište smrtne borbe.

Ono što je najvažnije, sudbina svijeta i sudbina Ukrajine se odlučuje u Kremlju, a rat će biti odluka Putina, ali je to i borba “šeste kolone”, koju zapravo možemo smatrati agentima pod zapadnim utjecajem, protiv ruskih domoljuba.

Priča se da su čelnici NR Donjeck i NR Lugansk vaši kolege iz Euroazijskog pokreta i da ste ih vi osobno pripremili i naredili im što činiti, te da niste samo puki promatrač onoga što se događa u jugoistočnoj Ukrajini…

Aleksandar Dugin: Da, znam mnoge od njih, gotovo sve lidere Donbasa osobno, i oni stvarno jesu moje pristaše, oni su domoljubi, oni su studirali moje osnove geopolitike. Neki od njih su u Rusiji zajedno sa mnom ‘90-ih godina otišli u domoljubnu oporbu Jeljcinu. Neki od njih bili su u našim kampovima 2006. i, usput, Republika Donjeck je kao virtualni projekt nastao u našem euroazijskom krugu 2006. zajedno s Vladimirom.

Ja sam s njima u stalnom kontaktu. Čelnici NR Donjeck i NR Lugansk imali su zabranu kretanja jer su oživljavali Rusiju za koju smo se borili za mnogo desetljeća. Ja osobno, potom moje kolege iz Euroazijskog pokreta, kao što su Prokhanov i drugi.
Kada sam gledao zbivanja na “EuroMaidanu” nakon svrgavanja Janukoviča, njegovu pratnju, suradnike, prijatelje, rekao sam da je to moj rat. Uvijek sam govorio da se ruski mir mora rekonstituirati, te da ovo nije kraj Ruske Federacije. Rekao sam da, ako Ukrajina ne može postati most između Europe i Rusije, ne smije biti ni prepreka, “sanitarni kordon” između Rusije i Europe na način da se želi okrenuti Zapadu.

Stoga je to i moj rat, a pozvao sam sve svoje prijatelje da donesu odluku. Rat je ozbiljan i opasan, no, svatko od mojih kolega je rekao istu stvar kao i ja: to je naš rat.

Postao sam jedan od prvih koji je zastupao poziciju aktivne intervencije Rusije, pa čak i kada na Krimu nije bilo ničega. Blokada je razbijena tijekom prvog kongresa u Donjecku, krajem veljače. Uostalom, na početku su Prohanov i Zhirinovsky bili ti koji su govorili otvoreno i oštro ono što misle svi naši ljudi, a svi ostali su čekali što će reći ili što u Kremlju kaže “šesta kolona”.

Dakle, nakon toga sam počeo govoriti u lice: to je rat i tko će se boriti? Pitali su me hoću li ja poslati svoju djecu da se bore? Rekao sam: “Da, poslat ću!”, i poslao sam svog sina na Krim, gdje nije bilo aktivnih faza sukoba.Moj sin je došao na Krim, a potom je sudjelovao u blokadi zgrade vlade u području informacijske sigurnosti. Onda su opet naši dečki došli na Krim i pridružili se bataljunu “samoobrane”. Zapravo sam učinio ono što sam obećao. Rekao sam da je to moj rat, i ja sam sudjelovao u njemu.

Danas se na Krimu, između ostalog, vodi polemika na društvenim mrežama o obnovi vlade. Opet, govorimo o zloglasnoj nomenklaturi i da bi promjena mogla značiti samo promijeniti jednu zastavu drugom, jednu stranu drugom, a da moć ostane u njihovim rukama, na jednoj razini ili drugoj. Ovdje je Alexeya Chalya smijenio admiral Sergey Menyaylo, bilo je predviđanja da Sergeya Aksyonova čeka smjena od strane profesionalnih časnika. Sredinom rujna će se na Krimu i Sevastopolju održati parlamentarni izbori, a potom lokalni. Iako je lako predvidjeti ishod predstojećih izbora, ova situacija nema veze samo s Krimom, nego će se isti procesi pojaviti u NRD i NRL…

Aleksandar Dugin: Postoji nekoliko razina ove situacije. Prvo, ja vjerujem da Nova Rusija i Krim u sklopu ovog projekta trebaju biti avangarda u obnovi ili rehabilitaciji same Rusije. To je najveći ulog, jer se nova Rusija mora temeljiti na potpuno različitim principima od Ruske Federacije.

Putin je učinio sve što je moguće protiv korumpiranih prozapadnih snaga i dobio Rusku Federaciju kao suverenu državu. No, on je ostao u nekim prirodnim granicama i revolucija treba teći dalje. “Ruska Korporacija” u ovoj fazi i sukobu u ovim uvjetima više ne može postojati. U skladu s tim, ti menadžeri, pa čak i ako se zalažu za suverenu Rusiju, ili nekorumpirani domoljubni menadžeri više nisu prikladni pod novim uvjetima. Stoga, ti ostaci ‘90-ih godina su apsolutno neprimjereni u današnjoj Rusiji.

Što se tiče Krima, gotovo nelegalna institucija guvernera je neprihvatljiv model za Krim i Novu Rusiju. Mnogi su Rusi izgledali zabrinuti za vrijeme ponovnog ujedinjenja Krima s Rusijom i gledali su lica Chalya i Aksyonova.

Želimo političare poput njih, koji su u stanju reći “ne”, koji jučer nisu imali mjesta u ovoj oligarhiji, nisu sudjelovali u pljački, te koji su se borili za ruske interese u svijetu. Zato će Chaly i Aksyonov i dalje u očima naših ljudi biti ohrabrujući lideri.

Lideri Donbasa djeluju u težoj situaciji. Ja mogu reći da oni sada imaju ogroman teret povijesne odgovornosti. Oni stoje na čelu povijesti i vjerujem da se maksimalno zalažu za oživljavanje Nove Rusije, koja bi trebala postati dio buduće Rusije.

U potpunosti se slažem s tim i učinit ću sve kako bi se osiguralo da se dogodi protu-oligarhijska revolucija. Treba ostati vjeran nacionalnim liderima na čelu političkih struktura, kao i ljudima koji su se pokazali vjerni cilju. U isto vrijeme, ja vjerujem da ako Nova Rusija ostvari neovisnost od hunte iz Kijeva i ako se vrati u rusku zonu utjecaja kao samostalni politički subjekt ili kao dio Rusije, pa čak i ako u nekom trenutku dođe do smjene dužnosnika, to će također biti pobjeda.

Čak i ako na Krimu umjesto Chalya ili Aksyonova dođe neko drugi, ipak će ostati njihova pobjeda. Uostalom, po mom mišljenju, stanovništvo Krima nije u potpunosti shvatilo koliko je bilo ugroženo, te da Kijev ne bi počinio genocid i represiju protiv Krima odmah nakon povlačenja Crnomorske flote.

Počelo bi se s etničkim sukobima i korištenjem radikalnog dijela krimskih Tatara, a sama činjenica da se to nije dogodilo i da nije bilo krvi je ogromna pobjeda. To treba uzeti u obzir.

A isto tako, ako Nova Rusija bude narodna, koju će voditi proruski čelnici, to će biti velika pobjeda. Moramo težiti najboljem i zato mislim da je vrlo važno na Krimu i u Donbasu podržati narodne vođe. Chaly nije stvarno otišao, nije napustio svoju dužnost lidera Sevastopolja. On sada radi na ekonomskoj i političkoj strukturi i provodi kolosalne revizijske postupke vezane za Sevastopolj.

Ovo nije nikakva osobna propaganda u Chalyevu korist, ali treba reći da je otišao u sjenu kako bi se nosio sa stvarima od nacionalnog interesa. Vjerujem u njega i to je bio njegov dobro osmišljen potez. On želi pretvoriti Sevastopolj u herojski grad, koji neće slijediti niti ukrajinski model raspadanja. Znam da ima odriješene ruke od Putina.

Aksyonov je čovjek novog formata,koji je ustao i rekao: “Ja više ja ne mogu!”. On je bio u stanju podići ljude i u kritičnom trenutku zaključio da je moskovska “šesta kolona” Putina okružila sa svih strana.

Aksyonov i Putin su dali izravan i osobni doprinos slobodi Krima. Drugi bi oklijevali, raspravljali o situaciji, a Aksyonov je rekao da je to jedini način i ta njegova izjava je natjerala Putina da donese odluku.
Stoga je Aksyonov, po mom mišljenju, obavio veliku povijesnu misiju, on je vratio Krim. Ali ako se vratimo na Putina, koji je pobijedio Drugi čečenski rat, zaustavio raspad Rusije, a onda gotovo ništa nije učinio u domoljubnim aktivnostima, promijenio je niz stavova i obmanuo očekivanja ljudi, međutim, opet je zaslužio takvu podršku zbog same činjenice da je spasio Rusiju od raspada. Dakle, Aksyonov je osobno vratio Krim Rusiji, tako da ima povijesni carte blanche. Nadam se da će političke, gospodarske i ideološke aktivnosti biti u duhu Nove Rusije, u duhu zdravog društva, a mislim da će im naš Euroazijski pokret uvelike pomoći.

Krim … U Rusiji je došao prebrzo, iako je to u redu, jer smo tako spasili tisuće života, no, to ne znači da birokracija u Moskvi sada može urediti Krim onako kako ona želi.

U Donjecku, Lugansku i drugim mjestima su stroži uvjeti nastajanja i ima više lidera nezavisnih milicija. To je potvrdio i povijesni referendum. Putin je od njih tražio da se referendum odgodi, ali su oni shvatili da će odgađanjem dati veće šanse Kijevu, i slijedili su ljude, umjesto Moskvu. Dakle, oni su krvlju osvojili pravo na razgovor s Moskvom, premda ne na istoj razini, ali s njihovim glasom koji se mora čuti.

Nije li to bila igra, kada je Putin tražio da se odgodi referendum?

Aleksandar Dugin: Ne. Nije bila igra.

Pa zašto je to učinio?

Aleksandar Dugin: I to je bio rezultat pritiska isto “šeste kolone”, koja je insistirala da se ograniči na Krim.

Tu i tamo se od liberalnih ekonomista čuje da je Krim veliki teret ruskom gospodarstvu i proračunu, da Rusija neće uspjeti provesti programe na Krimu i da je zbog zapadnih sankcija povratak Krima u biti katastrofalan za Rusiju. Recimo, može li potencijal ruskog gospodarstva izdržati takav teret i postoji li takav rizik?

Aleksandar Dugin: Ovo je jedan od načina kako ljudi računaju. Svaka zemlja izračunava svoje mogućnosti, resurse na temelju nekih metodologija. Onda, primjerice, imam onaj američki, gdje se indeks BDP-a uspoređuje s osobnim blagostanjem, pa tek onda dobivate podatke po glavi stanovnika. Dakle, možemo tako računati resurse, ali tu nešto nedostaje. Primjerice, ako uzmemo plin iz škriljca, mnogi će reći kako će u nekoliko godina zemlje koje žive od nafte i plina, u skladu s tim izračunom, drastično smanjiti svoje proračune.

Onda se nakon nekog vremena ispostavi da su rezerve plina iz škriljca dvostruko pretjerane i da se za proizvodnju tog plina koriste tehnologije koje su štetne za okoliš, a toliko skupe da plin dobiven od škriljca nikada neće moći biti konkurent običnom plinu. Tu se treba vidjeti potencijal Rusije, koja mora braniti svoje sposobnosti i oduprijeti se sankcijama, što se lako može procijeniti korištenjem različitih metodologija.

Na primjer, želio bih skrenuti pozornost na ponašanje predsjednika “Rosnefta”, Igora Sechina. On računa na način kako “šesta kolona” ne želi računati. Na primjer, “šesta kolona” naše resurse želi prodavati Zapadu, pa sve gleda kroz tu prizmu.
Stoga je apsolutno apsurdna i zapravo izdajnička ideja prodavati energente Zapadu jer od njega kupujemo visoku tehnologiju. Ako je ne kupimo na Zapadu, kupit ćemo je negdje drugdje, kao da se tehnologija ne prodaje za novac. Ali reći hoće li netko uzeti u obzir da li oni troše našu naftu ili plin, ili ne troše. To su gluposti, ali kada bih to bih pitao ruske ekonomiste i vladine stručnjake, oni bi tvrdili da je to apsurd. Visoku tehnologiju možemo novcem kupiti od bilo koga, bez obzira na to da li ćemo mu prodavati naftu ili ne.

Isto tako, postoje ograničenja na privatizaciju naftovoda i plinovoda u Europi, unatoč svim liberalnim pravila. Rusija nema pravo raspolagati monopolom na mrežu plinovoda ili čak dio njih. Bez obzira na sve, Europa daje prednost Sjedinjenim Državama, iako troši naš plin. Dakle, Sechin nudi prodaju plina drugim zemljama koje ga trebaju – primjerice, Kini ili Indiji, gdje je rastuće gospodarstvo i projicirana potrošnja resursa raste. To je ključno i ako pogledate prema istoku, naš proračun je zajamčen i pun, a povećat ćemo naše resurse nekoliko puta i to bez obzira na sankcije, a Europa, koja ovisi o našem plinu, ona će doći u našu luku.

Diversifikacijom energetskih tržišta treba u jednom naletu promijeniti situaciju. Samo je potrebno ukloniti ovisnost o Zapadu. Ali kako to učiniti? Moramo vidjeti tko je u našoj vladi isključivo orijentiran na Zapad, te vidjeti one koji gledaju na Euroaziju. Sechin, djelomično Chemezov i drugi, uključujući i ruske banke koji nude trgovinu u rubljima, kao Putinov sporazum s Kinom, sve je su to napredne ideje, uključujući i Nursultana Nazarbajeva koji nudi izračun u regionalnim valutama.

Ovdje je potrebno izračunati sve naše mogućnosti, a mi smo dobili vrlo drugačiju sliku, uključujući i onu na Krimu. Možete razgovarati o povlaštenom Krimu i koliko bi se trebalo ulagati u njega, ali s druge strane možete cijeniti strateške prednosti i pretpostavke koje proizlaze iz ujedinjenja Krima s Rusijom, pa ćemo onda imati jednu potpuno drugačiju sliku. Krim može biti dragulj od regije.

Potom se govori o trošku u politici. Zašto ratovi i zašto toliko zemalja troši novac na rat? Da bi se osigurale određene strateške pozicije i kako bi se osigurala sigurnost. Ako to ne učinite, imat ćete štetu u razmjerima stotina milijardi dolara.
Stoga je Krim naš strateški resurs, važan za naše postojanje. Između ostalog, on je vojna baza za Rusiju i pitanje kontrole Crnog mora. Dakle, treba gledati što smo dobili povratkom Krima, a to su milijarde zbog kojih je Krim u svakom pogledu već bio u igri. Stoga, ako želimo pravilno izračunati koliko možemo dati Krimu u gospodarskom smislu, kada uzmete u obzir cijeli euroazijski faktor, te gospodarski i energetski, imamo toliko prednosti i mogućnosti da je dobitak vrlo realan.

Rusija će izdržati, potrebno je samo da se oslobodi hipnoze Zapada. Vidjeli ste kako je završila ova eurohipnoza o neovisnosti. Ukrajina je bila u kolapsu pred našim očima, što je sramota i upozorenje za nas. Stranka regija – to je karikatura “Ujedinjene Rusije”, a tamo su glavni oligarsi kao Poroshenko, Kolomoiski, Ahmetov i Taruta, animirane kopije naših oligarha, koje smo vidjeli u istoj ulozi 90-ih godina. Sve isto. Ukrajina je na putu na kojem je Rusija bila ‘90-ih. Rusija se srušila zbog toga, pokleknula i ustala se. Ukrajina je upozorenje za sve nas, Ruse, u cijeloj Rusiji, kako ne treba raditi!

Čini se da zbog situacije u Ukrajini i političkih i gospodarskih sankcija protiv Rusije od strane Zapada mi više osjećamo podršku Kine, nego najbližih ruskih saveznika – Bjelorusije, Kazahstana i drugih zemalja Zajednice neovisnih država. Postoji ili šutnja ili dvosmisleni komentari Lukašenka …

Aleksandar Dugin: U stvari, za nas je od velike važnosti potpora Kine. Drugo po veličini gospodarstvo u svijetu, najmoćnija vojska i zemlja koja ima diplomatsku težinu. Podrška Kine je ključna. Podrška Kazahstana i Bjelorusije na njihovoj skromnijoj razini ne. Ali ja ne mislim da su nam se suprotstavili ili izdali. U Ujedinjenim narodima su oni su glasovali za Rusiju i protiv sankcija protiv Rusije. Ali treba reći da smo zbog Lukašenka i Nazarbajeva u velikoj mjeri odgovorni sami.

Mi smo tako često ponizili Lukašenka, mnogo puta smo odbacili inicijative Nazarbajeva o integraciji, mi smo tako grubo postupali s interesima tih država i dali dojam da se ne radi o ravnopravnom partnerstvu, nego pokušaju utjecaja Moskve na politiku tih država. Ta ista “šesta kolona” je učinila sve kako bi posvađala Putina i Lukašenka, a na neki način su u tome i uspjeli.

U Dumi je na govornicu izašao neki Barshchevskii, i što smo čuli? “To je Lukašenko, taj gad…”, i to konstantno. Da to kaže netko drugi, ali taj čovjek utjelovljuje rusku vladu! Odvjetnik Barshchevskii protiv Lukašenka govori redovito, sustavno. Dok drugi ne govore tako uvredljivo, govore često s visoka. Onda u kritičnom trenutku želimo vidjeti Lukašenka da se bori za Rusiju?

Drugo, Putinov prijedlog da se integrira Bjelorusija i da se gospodarstvo Bjelorusije ustupi na kontrolu ruskim oligarsima. To znači oduzeti zemlji njen ekonomski suverenitet i da gospodarstvo pokloni lopovima poput Kolomoiskog.

Po čemu se razlikuje Abramovič od Kolomoiskog ili Poroshenka? Ja to ne znam. To su isti antinacionalni elementi koji su oteli imovinu ljudima ‘90-ih i ne žele je vratiti. Istina, neki se razlikuju od Gusinskog i Berezovskog po tome što ne osporavaju Putina i priznaju svoju ovisnost o državi. To je dobro, ali kako misle izdržati? Ili im je potrebno da postanu dio državne uprave, menadžeri s više povlastica ili će nestati kao klasa.

Putin se suzdržava od istrebljenja oligarha. Zadržava se na to da ih istrijebi virtualnom PR tehnologijom, umjesto stvarne, tako da ljudi umjesto pravih demokratskih projekata skliznu u zbunjujući shemu. Ali na kraju, zbog Putinovog neodlučnog stava smo odgovorni sami. S vrlo malo pozornosti smo pratili euroazijske integracije. U isto vrijeme, pogledajte tko je u Narodnom frontu, a Putin je, usput, odgovoran za euroazijske integracije. Ali tamo je Jürgens Shokhin, čovjek koji je pod izravnim zapadnim utjecajem, onim atlantističkim, rusofobnim, ultra-liberalnim i antieuorazijskim.

Tko je odgovoran za ideologiju Narodnog fronta? Orlov, koji surađuje s Pavlovskym i krugovima “pete kolone”. Ta cijela mreža stručnjaka je dugo vremena sabotirala integracijske procese. I sada, kada nam je potrebna podrška Lukašenka i Nazarbajeva, vidimo da je mnogo toga upropašteno.

Umjesto toga pitanja integracije trebaju biti upućena ljudima koji stvarno trebaju euroazijske integracije, a sve inicijative Glazyeva su odbili ljudi koji su ravnodušni na tu temu, ili neprijatelji integracije.

Glazyev je bio prvi političar koji se protivio euroazijskim integracijama, ali je njegovo povjerenstvo odmah dalo pozitivan rezultati u stvarnoj uspostavi Euroazijske unije, sjetimo se 29. svibnja u Astani i tko je sastavio potpisani sporazum. Vrlo mnogo u Rusiji ovisi o osobnosti. Ako Putin upućuje jedan predmet onome koji mrzi euroazijsku temu, dobit ćete takve rezultate.

Mi s Krima imamo želju za uspjehom, što je važno za nacionalno gospodarstvo. Posebno često čujemo ove želje u dane kada iz Kijeva dolaze zla predviđanja i govori se o neuspjehu. Što mislite o narodu Krima?

Aleksandar Dugin: Iskreno, ako društvo živi samo od profita od turizma, to nije društvo, nego uslužna tvrtka. Mislim da uslužno gospodarstvo ne odražava identitet Krima. Krimljani – to je mnogo složeniji društveni sustav. Potrebno je obnoviti i stvoriti još jedan krimski identitet.

Moramo se podsjetiti na korijene Krima, počevši od starih Grka, Kimerana, Hazara. Oni su spomenici tog vremena i sad se kao dopuna sunčaju na plaži. Zapravo, sunčanje je loša posjetnica Krima. Pa, gdje su stara grčka naselja, gdje su prve kršćanske i pravoslavne crkve? Krim je rodno mjesto ruskog pravoslavlja, a da ne govorimo o mjestu vojne slave, Sevastopolju. To je ono što mora biti identitet Krima.

Taj identitet i simboli Krima moraju generirati novu zajednicu, a ne da govorimo o činjenici da je Krim u osnovi mjesto za opuštanje i sunčanje, i “morsku ofenzivu”.Dakle, želim narodu Krima da stvori društvo s potpuno drugačijim identitetom, koji mora povijesni euroazijski Krim. Ruski, turkmenski, tatarski i ukrajinski identiteti ovdje moraju stvoriti vrlo posebno društvo koje će se temeljiti na povratku korijenima. Trebate inteligentni Krim i takav treba biti izgrađen u novoj sredini, a ja sam u tom procesu spreman, zajedno s vama, pomoći svim silama.

(Kliker.info-Advance)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s