Marjan Hajnal

GAZA POSLIJE

2.2.2009.

 

trogodisnji-palestinac

Koliko i šta nekom znače suze ovog trogodišnjeg palestinskog dječaka?

Svjetska javnost se poigrava besprizornom hladnom statistikom: od izraelskog bombardovanja poginulo je 1416 ljudi, 416 djece i 106 žena, dok je njih 5.320 ranjeno, uključujući 1.855 djece i 795 žena, uništeno je više od 4.000 objekata a 20.000 je teško oštećeno, 1.500 fabrika, 20 džamija, štete se procjenjuju na 2 milijarde dolara…

Niko se ne bavi mišlju kolika je duševna šteta napravljena stanovnicima koji su bili izloženi danonoćnom bombardovanju. Njihove traume ostaće im doživotno. Ko može da procijeni materijalnu štetu? Poremećeni kriterijumi vrednovanja izjednačavaju cijenu jednog modernog vojnog aviona, konzerve za sijanje smrti, sa vrijednošću porušenog grada. Hamas proglašava pobjedu i sporadično ispaljuje, više simbolično, da se oglasi, pokoju raketu ili minobacačku granatu prema jevrejskim naseljima. Beduini na granici s Egiptom za solidnu nadoknadu nastoje popraviti tunele za krijumčarenje naoružanja i dobrovoljaca iz arapskih zemalja.

Članice EU ispoljavaju nejedinstvo koje varira od inertnosti, do podrške izraelskoj strani, ili, ispoljavaju krokodilsku tugu za Palestinom. I pored gubitaka nanesenih redovima Hamasa, ugledu rukovodstva samog Hamasa izraelska armija nije nanijela veliku štetu. Naprotiv, kao i u Libanonu, samo je ojačala fanatizam svojih neprijatelja. Izuzmu li se ratnici Hamasa koji su ispaljivali rakete prema izraelskoj teritoriji, ostali su bili sakriveni, infiltrirani u narod, u svoje porodice kojima nisu mogli pomoći, niti ih adekvatno zaštititi. U ratu unutar rata jedino je nastavljen lov na članove Fatah-a. Najbolnije je ipak saznanje da se rat praktično vodio protiv ostalog golorukog naroda. Za to su korišćena najmodernija ultrasofisticirana sredstva. Nameće se surov zaključak da je Hamas provocirajući masivnu odmazdu pomogao usavršavanju vojnotehničke pirotehnike. U štabovima NATO-a se ne prepušta slučaju niti jedan snimak. Kooperativnost združenih vazdušnih, pomorskih i kopnenih udara izraelske armije (CAHAL) sigurno se brižljivo analizira u Pentagonu. Uloga špijunskih satelita i bespilotnih letjelica gotovo se i ne pominje. Niti mogućnost vođenja rata pred kamerama iz sigurnih kabineta. Ali, dvije su činjenice poražavajuće: Rat sveden na rušenje nije dao nikakav rezultat. Drugo, niko ne vidi nikakvu perspektivu, nikakvo političko rješenje nije na pomolu. Ako je sve bila predizborna predigra za propala, već davno istrošena, višestruko iskompromitirana stranačka rukovodstva, izraelska glasačka mašinerija mogla bi se naći u situaciji da u svojim bubnjevima vrti crnu rupu u čiji bi vrtlog mogli pasti birači skupa sa bjelosvjetskim protuhama, željnim spektakla za svoje dokone brodske zabavljačice. Spram nevinih žrtava beskonačno su bili uvredljivi haotični TV komentari tendencioznih voditelja, promašenih isluženih komandanata, i svih ostalih “savjetnika” nasumično pozvanih da pokažu svoju “stručnost”, a ponekad i otvorenu demoničnu osmijehnutu trijumfalnu zluradost.

Gigantski povijesni koloplet, u kom su Židovi i Arapi upućeni jedni na druge, trebalo je prepustiti njima. Gazu se ne može promatrati statistički, ni nomenklaturno, ni geopolitički. Teorija je jedno, a život na prostorima Palestine nešto sasvim drugo. Ko nije omirisao koktel mogućeg suživota u mnogim mirnim dijelovima Izraela, može samo prazno teoretičarski lamentirati nad sudbinama pripadnika istih naroda u drugim oblastima (sada već odvojenim debelim i visokim zidom) koji se međusobno ne razumiju ne zato što ne žele, već zato što im se to ne dopušta. Marks je pisao o “Jevrejskom pitanju”. Danas bi pisao vjerovatno drugačije, ali, sada jasnije no ikada dolazi do izražaja problem identiteta svakog naroda bez države (Kurdi, Romi, Palestinci, Baskijci). To veliki kumovi propasti svijeta jako dobro znaju gazeći (samo virtualno) u krvi (za njih to realno čine zbiljski gladijatori) i igrajući na svojim skupocjenim jahtama s bilijarskim stolovima ratne igre bez granica, dok narodi realnog prostora u suzama i neprolaznom bolu proživljavaju delimoovski mizanscen: Strah na Istoku.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s