O ČOVJEKU I DRUŠTVU O POLITICI(3), PRAVU(12), SOCIOLOGIJI(26), LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA(33), EKONOMIJI(39), EVROPI I BILATERALNIM ODNOSIMA(44), JAVNIM MEDIJIMA(47), RELIGIJI(58), FILOZOFIJI(64), JEZIKU(69), KEMIJI POLIMERA(83), ZNANOSTI I MINISTARSTVU ZNANOSTI (84)

http://david-udruga.hr/razno/2014/05/23/o-covjeku-i-drustvu-o-politici3-pravu12-sociologiji26-ljudskim-pravima-i-slobodama33-ekonomiji39-evropi-i-bilateralnim-odnosima44-javnim-medijima47-religiji58-filozofiji64/#more-8357

Autor: Marinko Romić

Uz pojedine teme navedeni su brojevi stranica od kojih počinje tekst.

Pisano jezikom po miješanim jezičkim standardima kao što se u BiH pišu službeni akti.

Prilozi su navedeni u e-mailu: HOMOHABILISROMIC@gmail.com (link nije automatski, potrebno je ukucati), password: zatucani707.

UVODNI DIO

Moje istraživanje o nekim pojavama u društvu počelo je prije više od 10 godina kada mi je povod za širu analizu zakonskih nepravilnosti bila odluka Visokog predstavnika u BiH da je za alternativni smještaj izbjeglica dovoljna površina od 5 m2 po glavi i da pravo na alternativni smještaj nemaju građani koji imaju rodbinu u entitetu koja raspolaže sa slobodnim stambenim prostorom u skladu sa navedenom površinom.

Nakon nekog vremena moja tužba na sudu zbog postavljanja lisica na točak vozila ispred bolnice bila je prilika da ustanovim kako djeluje policija i sudovi od Općinskog do Županijskog suda.

Nova dva slučaja bila su povod za tužbu protiv predsjednika Općinskog i dvojice predsjednika Županijskog suda sada bivšeg i sadašnjeg čiji su sudovi pa i oni sami kriminalno rješavali beznačajne sporove pa mi je mjesec dana nakon tužbe odbijeno bez ikakvog obrazloženja rješenje za stan za koji sam pola godine ranije dobio ključeve i koji mi je i danas već šest godine nakon toga na raspolaganju.

Više od deset naopakih rješenja i odgovora koje sam dobio u neprekidnom nizu i telefonski razgovori sa stotinama građana širom BiH i Hrvatske u roku od preko četiri godine omogućili su mi da steknem spoznaju o kriminalnom djelovanja sudova, policije, ministarstava, organizacija za ljudska prava i ostalih institucija i društava i o velikoj zatvorenosti medija i novinarskih društava.

Zajedničko svakom od rješenja i prepiski je: ni ne spominje se predmet spora, raspravlja se o stvarima koje nisu u nikakvoj vezi sa predmetom spora, nikakvi materijalni dokazi ni svjedočanstva se ne navode, navodi su besmisleni i uvredljivi.

Pošto radi dolaska na vlast koriste uglavnom sposobnost društvene manipulacije a ne inteligenciju i znanje, nosioci vladajućih funkcija osjećaju svaku primjedbu ili prijedlog od strane građana kao prijetnju osobnom prestižu pa radi obrane svoga položaja razaraju razmišljanje koje je u skladu sa prirodnim stanjem stvari slanjem besmislenih i međusobno suprotstavljenih poruka a zatim manipuliraju sa građanima ubijenim u pojam i dezorijentiranog uma.

Slanjem kontradiktornih poruka prvo postanu idioti pošiljatelji takvih poruka a zatim prijeti opasnost čitavoj populaciji da izgubi osjećaj za razlikovanje normalnog od idiotskog.

Čitavi prilog postavlja pitanje možemo li sami shvatiti objektivnu stvarnost ili se radi odgovora na životna pitanja moramo obraćati pravnicima koji će nam reći u čemu smo u pravu i što je istina a radi odgovora na beživotna pitanja vjerskim službenicima koji će nam objasniti smisao života pa čitavi tekst predstavlja pravno, filozofsko i psihološko razmatranje koje pokazuje da se legalno, logično i razumno ne preklapaju.

A mi, hoćemo li se dogovarati o objektivnoj stvarnosti i možemo li se dogovoriti oko apstraktnih pojmova koji se proučavaju u okviru neprirodnih, društvenih nauka?

U prilogu su navedena rješenja od kojih nam zavise životi i imanje iz kojih su generalizacijom izvučene teze koje nitko nije osporio u vremenu od četiri godine za koje vrijeme sam početkom petog mjeseca 2014. poslao preko 4500 e-mailova u BiH i u Hrvatskoj i obavio stotine razgovora.

Na osnovu navedenih teza može se zaključiti da su osnovne ideje na kojima je zasnovan društveno- politički sistem naopake a nisu u pitanju pogreške u sprovođenju zakonskih odluka ili nedostaci ljudskog karaktera.

Svi se razgovori mogu opisati na jednak način: nitko nije osporio nijedan navod i nitko nije branio institucije u kojima radi, nitko nema vjere u vlastite snage niti očekuje bilo kakvo poboljšanje. Osim rijetkih izuzetaka odbijanja razgovora, sugovornici se u neformalnoj komunikaciji slažu u potpunosti sa ovdje izloženim tezama a, kada treba javno istupiti ili djelovati, prirodne spoznaje se potisnu u podsvijest i svatko se prilagodi uvjetima pokvarenog društva.

Društveno stanje je posebno opasno zato što burni tehnički i tehnološki napredak prikriva degradaciju društva koju ne sprječavaju društvene znanosti koje su po političkim programima ministarstava namjenjene podržavanju vladajućeg sloja, primjerice prikazani porast bruto društvenog proizvoda Njemačke koji se procjenjuje oko 1% pogrešan je zato što nije odbijeno veliko povećanje tehničkog napretka koje se mora odbiti jer tehnički napredak nije rezultat ekonomskih niti drugih društvenih znanosti. U razvoju društva sve više slabe društveni mehanizmi samoopravljanja društva i razvoj konvergira potpunoj zavisnosti društva od tehnike.

Društvena katastrofa u kojoj se nalazi ova generacija kvari sljedeću generaciju zbog čega treba smanjiti obrazovanje na najmanju moguću mjeru kako bi se spriječilo pretvaranje slijedeće generacije u replikanta pogrešnog modela i podržala se nada da će nas netko nekad uspjeti izvući iz društvenog beznađa. Čitav školski i obrazovni sistem mora omogućiti što veću različitost mišljenja jer samo na taj način stvaramo pretpostavke da se dođe do spoznaja koje su različite od postojećih standardnih stavova koji ne mogu riješiti probleme u društvu.

Čak i ljude koji su preživjeli psihički slom i vjerojatno prešli u bezbrižnije i sretnije stanje u kojem ne vode brigu o društvenim pritiscima koji frustriraju ostale ljude ne treba liječiti da bi postali svjesni očajnih društvenih okolnostiu kojima žive. Je li moralno vršiti socijalizaciju ne izjašnjavajući se o psihičkom stanju društva i može li se uopće zaliječiti psihički slom povratkom u pokvareno društvo.

Da se predstavim.

Skinuo sam novac sa računa druge osobe na punomoć koju sam sam potpisao, rekao sam službenici iste banke šta sam uradio i nastavio sam skidati novac i kada je osoba umrla a da nikad nije saznala da joj je skinut novac sa računa. Ova epizoda je zanimljivija u društvenom kontekstu jer nitko, ama baš nitko tko je dobio ovaj tekst nije upitao kako sam to postigao, pretpostavljam zbog opće otupjelosti svijesti neprestano bombardirane društvenim ekscesima.

Uzeo sam pred gradonačelnikom bez ikakvih papira ključeve za stan od 80 kvadrata u kojem se i danas, šest godine poslije nalazim a da nemam papire. Nakon što je Zastupnički dom Federacije presudio da sam oštećen, Kantonalni sud u Mostaru je u Upravnom postupku donio presudu da nisam dostavio podatke i izjavio žalbu što uopće nije točno i ne pozivajući me na sud donijeli su presudu da nemam pravo žalbe i da mi ostaje stan bez papira. Nikad u 6 godina nitko nije ni spomenuo stan kojeg posjedujem bez papira, nego se uvijek govorilo o pravu na stan u kojem sam živio prije rata na koji imam pravo prema odluci Visokog predstavnika o roku u kojem je pred rat trebalo živjeti u stanu da bi se polagalo pravo na stan.

Mogu potvrditi svaki falsificirani dokument za dvije marke.

Oštro sam rekao načelniku policije da ću doći po pare od kazne za prometni prekršaj pa me načelnik dočekao u hodniku u stavu mirno i odveo do policajca koji mi je ranije rekao da policija nikad nije vratila pare od kazne koji je izvadio pare iz džepa te mi ih je pružio.

Pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije P. Jukić nazvao me lažnim prorokom a Igor Ćatić ispred Instituta za Hrvatski jezik rekao je da raspolažem jezičkim znanjima nepoznatima ljudima koje se bave strukovnim nazivljem i po pola stoljeća i da sam učinio spornim rezultate rada stručnjaka iz područja polimerstva i stručnjaka iz današnjeg Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i to u posljednjih 40 godina. Radi li se o ironiji čitatelj se može uvjeriti čitajući ovaj prilog.

Nasuprot odbijanja da se službeno odgovori i bilo što učini, u telefonskim razgovorima opća podrška: Željko Knez, savjetnik Komšića: „nije još došlo vrijeme“, Igor Bajić, sekretar ustavnopravne komisije: slaže se sa svime priloženim pa je čak rekao da je prilog prosljeđivao drugima da čitaju a kasnije je priznao da su mu govorili da samo spusti slušalicu, Srđan Arnaut, zamjenik ministra u Ministarstvu pravde BiH: nije imao nijednu primjedbu, pa je čak nadopunjavao stranku u telefonskom razgovoru od 45 minuta, Hidajet Halilović, zamjenik ministra u Ministarstvu pravde FBiH: psuje predsjednika suda Hercegovačko neretvanskog kantona već navedenog zbog nekompententnosti, siledžijstva i potkupljivosti jer se zbog njega našao na zavodu za zapošljavanje, Željko Siladži, predsjednik ureda za zakonodavstvo FBiH, bez ironije: „možete predavati na pravnom fakultetu“, Nedžad Duvnjak, profesor ustavnog prava u Sarajevu: misli da su organizacije za ljudska prava špijunske organizacije, Tanja Knežević, šef kabineta Savjeta ministara nakon razgovora od preko sat vremena: „uljepšali ste mi dan“, Vahidin Munjić, interna kontrola FMUP-a: sada već četiri puta izrazio želju da se susretne sa strankom koja pokazuje toliku volju, Dragan Mioković, zamjenik ministra FMUP-a u drugom od tri razgovora: žali se da ni sam ne može narediti FMUP-u, Željko Škarica, inspektor u Federalnom ministarstvu pravde: žali se da je u prijašnjoj državi mogao poslati inspektora na teren da provjeri optužbe na rad suda, policajac FMUP-a koji je prvotno istraživao predmet: kaže da je bio sigurniji kao milicioner nego sada kao policajac, dobijem odobrenje od predsjednika Mostarske advokatske komore Mensuda Đonke da održim govor o nepravilnostima u pravu u advokatskoj komori koji nije nikad pročitan jer smo se obojica složili da je advokatska komora obična birokratska institucija, pročitam pred dežurnom tužiteljicom psovački odgovor Ustavnom sudu BiH na letku koji nitko nije skinuo sa zgrade Općine oko 10 dana i žena izađe iza stola pa mi vrlo srdačno stisne ruku. Odgovor Britanske ambasade u Sarajevu: velika hvala na Vašim fascinantnim tekstovima, koje smo čitali s Velikom pažnjom. Britanska ambasada u Bosni i Hercegovini, poput ostalih diplomatsko-konzularnih predstavništava i organizacija kojima ste se obraćali, nije u mogućnosti reagovati na Vaše navode. Posljednji odgovor od profesora Ahmeta Alibašića na Fakultetu islamskih nauka: Impresivan uvid u ono što se dešava u našem društvu posebno na pravnom planu. Onda DORH (Državno Odvjetništvo Republike Hrvatske) zavede čitavi predmet pod brojem: KR-IDO-1145/12.

MARINKO ROMIĆ

tel. 00 387 36 328 441, 00 387 63 795 042

POLITIČKI DIO

DEMOKRACIJA

DEMOKRACIJA KAO DEMONKRETENCIJA

Potpuno je iskrivljen smisao demokracije koji se sveo na izbor političara umjesto na izbor politike.

Građani se zaglupljuju sa izjavama da su izbori pravo i dužnost koji se pojmovi po suprotnom značenju međusobno potiru.

Kada bi demokracija bila u interesu naroda, ne bi imalo nikakvog smisla da na demokraciji insistiraju strane sile i vladaoci više od građana.

Demokracija je najsavršeniji oblik otuđenja vlasti od građana koji je kroz povijest ljudskog roda razvio vladajući sloj jer je najperfidniji oblik vladavine pošto ostavlja građane u uvjerenju da imaju vladu pa zato i vlast i politiku kakvu žele, iako građani uopće ne učestvuju niti mogu učestvovati u stvaranju politike pa se ide dotle da se građani optužuju za pogreške vlasti i kaže se da građani imaju vlast koju zaslužuju.

Demokracija kao način građana da upravljaju svojim životima ne postoji u takozvanom demokratskom sistemu u nijednom području života. Građanin radi u tvrtki u kojoj ne učestvuje u upravljanju tvrtkom. Nije ni za raspravu da kod kuće ne primjenjuje princip demokratskog odlučivanja. Praznikom odlazi u crkvu ili na utakmicu. U nijednoj konfesiji nema spomena o demokratskom odlučivanju. Ni na jednoj utakmici gledaoci ni igrači, pa čak ni televizijska kamera ne odlučuju je li postignut zgoditak.

U sadašnjem političkom sistemu jedino sredstvo kojim građanin može utjecati na politiku je referendum koji se rijetko primjenjuje što je i dobro za građane koji upoznati na postojeće načine sa stanjem društva i sa perspektivama razvoja i tako nisu sposobni da donose odluke koje ne bi bile usmjerene protiv njih samih.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s