Zijad Šišić

Rat protiv muslimana Bosne

http://sisiczijad.wordpress.com/2014/05/04/rat-protiv-muslimana-bosne/ 

Kontinuitet zavjera sljedbenika Knjige protiv muslimana svijeta najbolje se ilustruje na historijskim zbivanjima vezanim za propast Osmanskog carstva. Na Balkanu i Jugoslaviji genocidne trupe pravoslavnih predvođene zlikovačkom dinastijom Petrovića i Karađorđevića počinile su neviđene pokolje, progone i pljačke nad muslimanima Srbije, Crne Gore, Bosne, Sandžaka, Kosova i Makedonije. Naoružana cionističkim oružjem tokom Balkanskog i Prvog svjetskog rata, dinastija Karađorđevića je godinama nakon rata vršila teror i progon muslimana novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Početkom Drugog svjetskog rata genocidnu politiku ubijanja civila i progona pravovjernih Kraljevine Jugoslavije samo je nastavio srpski general Draža Mihajlović ubijeđen da će ga cionistički London zajedno sa Vašingtonom i Moskvom izdašno nagraditi za masovne zločine nad muslimanima.

Karadjordjevic

Aleksandar Karađorđević i potomci za XXI stoljeće

Planove im je 1944. godine neočekivano pokvario Josip Broz koji se sa Vinstonom Čerčilom dogovorio da on preuzme brigu o jugoslovenskim muslimanima. Josip Broz je ovim dogovorom automatski preuzeo i ranija kreditna zaduženja Kraljevine Jugoslavije, a kako bi omogućio pristizanje naoružanja i opreme putem saveznika. Vojna pomoć saveznika koja je Titu data krajem Drugog svjetskog rata izdata je pod kreditno-kamatnim uslovima pod kojim ju je dobio i Josif Visarijonovič Staljin. Zajam se naravno nakon rata morao vraćati. Kada se 1944. godine Tito sa Staljinom dogovorio da izvara saveznike tako što je kao vojnu pomoć od SSSR-a dobio nekoliko transportnih aviona tipa DC-3, saveznici su ljutito reagovali i natjerali Tita da vrati Staljinu avione koje je i sam dobio u kreditnoj tranši saveznika. Tita su potom ”ubijedili” da i on uzme zajam te da kao i bivši kralj nakon što protjera ”Turke” i ”Švabe” zajam vraća iz jugoslovenskih rudnika zlata, srebra, bakra…

Između dva svjetska rata muslimani Bosne i Hercegovine su činili svega 30 % stanovništva. Katolici Bosne i Hercegovine činili su 23 % dok su Srbi brojali oko 46 %. Židova i ostalih bilo je oko 1%. Tokom Drugog svjetskog rata broj Srba, Jevreja i Hrvata je značajno smanjen kako zbog genocidne politike NDH tako i zbog masovnih streljanja Hrvata od strane partizanskih jedinica. Nakon perioda postratne stabilizacije, iskorjenjivanja gladi i siromaštva, odnosno relativnog mira i materijalnog blagostanja od 1961. do 1991. godine nominalni muslimani BiH (kripto Jugosloveni, kripto Srbi, kripto Hrvati, Albanci-muslimani, Neopredjeljeni, Ostali i Nepoznati) su već prešli iznos od 50 % domicilnog stanovništva. Već nakon popisa SFRJ iz 1991. godine znalo se da pored ”Muslimana” i ”Albanaca” nominalne muslimane čini i veliki broj onih koji su se izjasnili kao ”Jugosloveni” ”Nepoznati” ”Ostali” i ”Neopredjeljeni”. Odnosno da sa muslimanima koji su na privremenom radu u inostranstvu Muslimani Bosne, Hercegovine i Sandžaka imaju demokratsku većinu kojom na ustavan način mogu tražiti svoju državu unutar ravnopravne zajednice tadašnjih južnoslovenskih naroda. Sama pomisao na realnu ustavnu mogućnost kojim se svakom narodu SFRJ garantuje pravo na osamostaljenje do otcjepljenja ledila je krv u žilama sh-koaliciji predvođenu Slobodanom Miloševićem, Momirom Bulatovićem i Franjom Tuđmanom.

 

Stanovnistvo bih 1961-1991

Spajanje muslimanskog naroda Bihaćke krajine sa centralnim dijelom Bosne, a potom preko Sarajeva sa regijom Goražda i Sandžaka, kod samih srpskih, hrvatskih i crnogorskih hegemonista je označena kao opasna zelena transferzala Islama. Ista bi mogla predstavljati produženu osu ka Turskoj i to preko Kosova, Albanije i Makedonije, jer od Turske preko Sirije muslimani bi mogli stvoriti kompaktnu cjelinu sa Mekkom i Medinim kao središnjim vjerskim i političkim gradovima budućih Sjedinjenih Muslimanskih Država. Pruga koju su osmanski inženjeri projektovali koncem XIX stoljeća, a austougarski i njemački inženjeri planski dogradili u periodima prije Prvog i Drugog svjetskog rata vodila je upravo od Bihaća i Sarajeva do Istanbula, Medine i Mekke.

 

DemoBIH1991

Kako temeljem uzvišenih odredbi Qur'ana-a.š. (XV:5) … Niti jedan narod ne može svoj kraj ni ubrzati ni usporiti…” ogromno umanjenje biološke mase pravoslavaca, Židova i katolika tokom Drugog svjetskog rata dovelo je već 1991. godine Muslimane SFR Jugoslavije u poziciju trećeg naroda po brojnosti!

Svjetska cionistička organizacija (SCO-CIA) je znajući permanentni globalni a i lokalni rast broja Muslimana već tokom osamdesetih ”predvidjela” rat i počela plaćati članke u srpskim novinama u kojima se mogla vidjeti ”nevjerovatna” prognoza o budućem raspadu SFR Jugoslavije! Suština muslimanskog problema za njih nije bila samo u brojnosti. Najveći problem sljedbenicima Knjige predstavljali su muslimani koji su u ogromnom broju došli do univerzitetskih diploma i visokog obrazovanja. Nedostajao im je samo iskreni povratak vjeri, uzajamno bratsko pomirenje i lider koji će ih ujediniti na putu ponovnog uspostavljanja moderne evropske muslimanske države.  Iz dostupnih povijesnih izvora doznaje se da je J.B. Tito u Bihaću i Jajcu, tokom Drugog svjetskog rata na zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) potom preko svojih komunista i na zasjedanjima Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja ZAVNO BiH te ZAVNO-Sandžaka priznao jugoslovenskim muslimanima pravo na nacionalno opredjeljenje. Međutim, nakon žestoke intervencije Moše Pijade te 1944. godine i dogovora sa Vinstonom Čerčilom Josip Broz Tito sve do šezdesetih i formiranja Pokreta nesvrstanih, ne priznaje muslimane kao naciju. Nakon smrti Moše i smjene Aleksandra Rankovića te okončanja represije i podmuklog, planskog protjerivanja muslimana SFRJ, njihov broj je počeo rapidno rasti. Na drugoj strani uočen je kontinuirani postratni decenijski pad broja Srba, Crnogoraca, Hrvata, Jevreja i ostalih neislamskih skupina. Jevreji nekadašnje Jugoslavije u značajnom broju su se odazvali pozivu Svjetske cionističke organizacije i iselili u Izrael. Manji dio Jevreja je ostao u većim i važnijim jugoslovenskim gradovima kao spona sa SCO-om. Tako ih je u Beogradu osamdestih godina XX stoljeća bilo oko 1.500, u Zagrebu oko 1.200 te u Sarajevu oko 1.100. Vodeću grupaciju jugoslovenskih (SCO) Jevreja-političara predvodila je familija Alkalaj. Njihov predak dr. Nisim Alkalaj, advokat iz Beograda bio je predstavnik Židova Srbije na Prvom svjetskom cionističkom kongresu održanom u Bazelu (Švicarska) od 28. do 30. jula 1897. godine. Pored Alkalaja znatan uticaj na jugoslovenska kretanja imale su i familije Pijade, Papo, Keršovani, Baruh, Albahari, Blum, Gaon, Štajner, Domanji, Engel, Štajnberger, Lerer, Gams, Ostrogovski, Kasidovski, Kovačić, Romano, Žiško, Mandić…

Tri godine nakon Drugog svjetskog rata Tito nije želio ići kao Staljin i novoformirani Varšavski pakt. On je odlučio nastaviti uzimati zajmove od zapadnog vojno-bankarskog lobija. Potom je došao do ogromnih ratnih reparacija koje su bile dužne isplatiti poražene sile III Rajha. Pomoću ratne odštete i dobrovoljnih radnih akcija napravio je baznu infrastrukturu, energetiku a potom i vojnu industriju sa težištem u muslimanskoj Bosni i Hercegovini. Tu je šezdesetih godina XX stoljeća uz pomoć bh. rudnih resursa i savezničkog vojnog lobija napravio i prvi jugoslovenski mlazni avion, a potom je ideologiju i oružje počeo prodavati muslimanima Pokreta nesvrstanih

 

Avion-vojni

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina (SR BiH) je u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) bila planirana kao centar vojne industrije i kao bastion odbrane od mogućeg napada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR-a) i Varšavskog pakta, ili napada Sjedinjenih Američkih Država (SAD-a) i NATO pakta. Nikada se javno nije govorilo o mogućem napadu ”unutrašnjeg” neprijatelja, takozvanih četničkih i ustaških ”elemenata” koji su nakon poraza u Drugom svjetskom ratu mahom emigrirali u zapadne zemlje. Mreža podzemnih postrojenja, aerodroma, skladišta i štabova bila je skoncentrisana u planinama Bosne. Ogromne količine oružja, ratnog materijala, opreme, robnih rezervi nalazile su se na njenom tlu. Za Bosnu je J.B. Tito garantirao da će i u narednim ratovima biti centralna odbrambena teritorija SFRJ. Glavna komanda SFRJ u slučaju vanjskog napada trebala je biti smještena u podzemnim bunkerima Konjica. Najveći podzemni aerodrom sa pet poletno-sletnih staza bio je ukopan u regionu Bihaća. Druga velika avio baza bila je kod Aerodroma Priština čije okruženje su činili takođe muslimani. Za izgradnju i opremanje bh. podzemne avio-baze SFRJ je uložila preko 10 milijardi USD. Unutar Bosne i njenog centralnog brdovitog dijela, u prečniku od svega 100 km Tito je ukopao glavne tvornice naoružanja i eksploziva. Oklopna vozila proizvodilo je Sarajevo. Tvornice aviona i helikoptera bile su smještene u Mostaru. Ovdašnji agroindustrijski kompleksi Agrokomerc, UPI i Hepok imali su kapacitete da nahrane hiljade vojnika JNA i Teritorijalne odbrane. Sve bi ostalo tako da demografski popis 1991.godine nije obznanio da su Muslimani najbrojniji narod Repulike BiH.
Pet godina prije započinjanja oružane faze genocida nad tadašnjim Muslimanima, SR BiH je na godišnjem nivou ostvarivala suficit od 1,5 milijardi USD. Međunarodna zaduženja nekadašnje SFRJ u periodu osamdesetih kretala su se oko trideset milijardi USD. To za razvijenu izvoznu privredu SFRJ nije predstavljao kamen oko vrata. Današnja Republika Slovenija ili Republika Hrvatska zadužene su pojedinačno više nego nekadašnja SFRJ.
Proizvodni kapaciteti Energoinvesta, Unisa, Famosa, Sokola, Bratstva, Pretisa, Pobjede, Zraka, TAS-a, Željezare i rudnika Zenice, Agrokomerca, Saniteksa, Bosnalijeka, KTK-a, Borca, Krivaje, KHK-a, Dite, Upi-a, Bimala, Vranice, Hidrogradnje, Šipada i prateće industrije do 1990. godine su dosegli razinu srednje razvijenih evropskih zemalja. Industrija, građevinska operativa i poljoprivreda je bila orjentisana ka izvozu na tržišta nesvrstanih, mahom muslimanskih zemalja. Bosna je bila osposobljena da proizvodi gotovo sve robe široke potrošnje. Za ino-tržišta je proizvodila montažne kuće, namještaj, naoružanje sve do mlaznih aviona i helikoptera, kao i viškove električne energije. Energoinvest je bio jedan od najvećih izvoznika i osnivao je svoje nove pogone diljem svijeta. Prvi personalni računari domaće proizvodnje rađeni su upravo u Energoinvestu (IRIS-u). Izvozeći znanje i gradeći velike energetske, odbrambene i infrastrukturalne objekte diljem muslimanskog Egipta, Sirije, Iraka, Libije, Alžira, Indonezije i Afrike, nekadašnja Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina kao vitalni dio SFRJ postala je most koji je povezivao sekularne muslimane okrenute socijalizmu i nesvrstavanju.

 

avon-vojni2

SFRJ je među prvima u istočnoj Evropi otvorila nuklearnu elektranu i bila na pragu svog prvog supersoničnog borbenog aviona. Nivo znanstvenih djelatnosti bio je na veoma zavidnom nivou. Tadašnja SFRJ je bila u mogućnosti da izvozi znanje kao najveći produkt XX stoljeća! Studenti iz gotovo svih zemalja svijeta nesvrstanih dolazili su na školovanja u SFRJ.
Američki igrač koji je prije otpočinjanja ratova na tlu nekadašnje SFRJ trebao startovati privatizaciju snažnih jugoslovenskih kompanija u zajednici sa inženjerom Antom Markovićem, zadnjim premijerom Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, bio je svjetski priznati ekonomista Džefri Saks. On je krajem osamdesetih uspio stabilizirati kurs jugoslovenskog dinara i dovesti ga na razinu konvertibilne valute po povoljnom tečaju od sedam jugoslovenskih dinara za jednu njemačku marku. Privatizacija preduzeća nekadašnje SFRJ pokrenuta je u okviru ustavnih prava i davanja u vlasništvo radnicima koji su ih na kraju krajeva i podigli. Titovi komunisti i radnici kao ustavni nosioci vlasti će se docnije pokazati kao vodeći nacionalni izdajnici i pljačkaši vlastitih fabrika koje preseljavalju na teritorije svoga naroda. To ih naravno neće spasiti od sveopšteg bankrota koji je planiran izvan njihovih nacionalističkih tabora. Američki igrač koji je u zajednici sa Slobodanom Miloševićem i njegovim finansijskim doušnicima trebao uništiti reforme premijera Markovića bio je Milan Panić. Kontraverzni biznismen iz SAD-a koji je kao kasniji ratni premijer SR Jugoslavije i ’’naše gore list’’ na brzinu trebao riješiti pitanje viška Muslimana, a potom privatizovati industriju, tada već krnje Jugoslavije.

 

tito i ostali

Tokom 1979. godine Tito je počeo osjećati neminovnu smrt. Za načelnika generalštaba Jugoslovenske narodne armije (JNA) postavlja general-pukovnika Nikolu Ljubičića. Ovaj ga je tokom Drugog svjetskog rata sa svojom omladinskom četom spasio od sigurne smrti koju su mu namijenili italijanski fašisti u selima Sandžaka! Tu se Broz smjestio povlačeći se od Nijemaca nakon pada Užica. General Ljubičić će potom dvanaest godina biti na čelu JNA. Zatim će postati predsjedavajući Predsjedištva SR Srbije i član Predsjedništva SFRJ. Dolaskom Nikole Ljubičića na mjesto Saveznog sekretara za narodnu odbranu (SSNO) i postavljanjem Petra Gračanina kao drugog JNA generala Srbina na ključno mjesto Saveznog sekretara za unutrašnje poslove (SSUP), bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je praktično postala tvorevina srpske vojno-policijske hunte. Nešto docnije pridružiti će im se bankar Slobodan Milošević kao nadareni komunista hegemonističke SR Srbije. Ideološki vođa postati će treći partizan po imenu Dobrica Ćosić. On će u ime militantno-šovinističke Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) predstavljati zapjenušanu intelektualnu elitu nacionalistički nastrojenih četnika koji su za života Tita glumili partizane. Na koncu će svoje pravo lice pokazati i Srpska pravoslavna crkva (SPC) koja će na braniku pravoslavlja veličati četničke zločine i pokolje nad Muslimanima Bosne, Sandžaka i Kosova.

Titov princip opštenarodne odbrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) biti će uništavan punih deset godina vladavine gore pomenute hunte (1981-1991). Potom će svi republički i pokrajinski štabovi Teritorijalne odbrane (TO) biti stavljeni pod upravu generalštaba JNA kojim će nakon Ljubičića i Gračanina, dominirati cionistički Srbi u liku generala Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića. Dotadašnji Titov koncept operativno-strateškog komandovanja na nivou republika će biti uništen unitarističkim konceptom ”velike” Srbije. Nekadašnje ovlasti vojnih oblasti baziranih u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Nišu i Skoplju se ukidaju. One se pretvaraju u tri dominantno srpske vojne oblasti. Iz Ljubljane, Skoplja i Zagreba će se početkom devedesetih JNA povući prema Beogradskoj vojnoj oblasti i skoncentrisati sve korpuse u i oko (S)R BiH. Uvezivanjem veleizdajničkih srpskih (JNA) generala Petra Gračanina, Veljka Kadijevića i Ace Vasiljevića sa četničkon emigracijom diljem SAD-a, Velike Britanije, Australije i Kanade, te s druge strane hrvatskom emigracijom koju povezuju Gojko Šušak i ex-JNA general Franjo Tuđman stvoreni su bazni preduvjeti za sh. vojno-policijske pučeve preko leševa bh. Muslimana.

tito2

Nikola Ljubičić-SSNO, Kosta Nađ-SUBNOR, Nikola Stojanović-SKJ i Milka Planinc-SIV čestitaju Titu rođendan 25.05.1979. godine

Predsjedništvo SFRJ kao i predsjedništva ostalih republika i pokrajina nakon smrti Josipa Broza Tita navodno nisu bili u mogućnosti sami obuzdati nacionalističke euforije diljem Srbije, Vojvodine, Crne Gore, Bosne, Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije i Slovenije. Ili pak nisu željeli obuzdati protivustavni nacionalizam jer su svi znali ko stoji iza raspada SFRJ i plana eliminacije Muslimana kao ključnog političko-ekonomskog faktora jugoslovenske kohezije. Prethodna namještena avionska nesreća u kojoj kod Sarajeva gine Džemal Bijedić, prvi Musliman predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, dokazuje te urotničke namjere s ciljem kidanja ključnih poslovnih kontakata sa muslimanskim svijetom okupljenim oko Pokreta nesvrstanih.
Nakon 1980. godine i Titove smrti počele su opsežne pripreme cionista za pokretanje rata u SFRJ i primarni cilj: uništenje Muslimana SFR Jugoslavije. Prva politička potkopavanja jedinstva Saveza komunista Jugoslavije napravio je Slobodan Milošević formirajući tzv. mitingaše. Ovi dobro plaćeni provokatori kao ”profesionalni protestanti” organizirali su radnike i omladinu SR Srbije, Vojvodine, Kosova i Crne Gore na nacionalističkoj osnovi. Oni su od Kosova Polja do Titograda (Podgorice) Beograda i Novog Sada agitatorski širili atmosferu nezadovoljstva srpskog naroda i radništva putem tzv. antibirokratske revolucije! Nimalo slučajno na 600-godišnjici bitke na Kosovu Milošević okupljenom narodu daje obećanje da   “Srbe niko ne sme da bije” Drugi, neizrečeni dio te poznate, planirano patetične i propagandne izjave podrazumjevao je naravno superiorno pravo Srba da biju katolike i ostale, a na koncu da istrijebe Muslimane Bosne, Hercegovine, Sandžaka i Kosova.

Sam Savezni sekreterijat za narodnu odbranu (SSNO) osamdesetih godina XX stoljeća odigrao je sramnu ulogu u ratu između muslimana Iraka i Irana. Svake sedmice po jedan avion JNA pun naoružanja, granata, raketa i municije raznog kalibra je sa Aerodroma Sarajevo bio upućivan za Bagdad, a odmah potom za Teheran. Nakon hiljada mrtvih muslimana Irana i Iraka cijevi ”svrstane” JNA bile su opet okrenute protiv muslimana. Ovaj put Muslimana Bosne i Kosova. Dakle, Muslimani Bosne i Hercegovine dvanaest godina nakon Titove smrti platili su sami ogromnu cijenu zbog izdaje vlastite vjere.Tek potom slijedi izdaja tadašnjih muslimanskih nacionalnih lidera u kontekstu njihovog saučesništva u miniranju Ustava SFRJ, odnosno Ustava Republike Bosne i Hercegovine. Sve izdaje vodile su ka uništenju sistema samoupravljanja, nesvrstavanja, industrije, poljoprivrede, i na koncu dovele do kvislinškog kolapsa same SR Jugoslavaje koja se pretvorila u najvećeg nacionalističkog samodestruktivca XX stoljeća i bastion barbarske islamofobije.
Muslimani koji su u većem ili manjem broju do 1991. godine živjeli na 94 % teritorije (Socijalističke) Republike Bosne i Hercegovine predstavljali su glavnu odbrambenu i privrednu pokretačku polugu tadašnjeg sistema opštenarodne odbrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) ex SFRJ. Do 1996. godine sljedbenici Knjige i domaći izdajnici vjerski će očistiti oblast Podrinja, Posavine i Hercegovine. Potom će Muslimane neustavno preimenovati u Bošnjake. Zatim će ih getoizirati u minirane regione oko opljačkane industrije Tuzle, Maglaja, Bugojna, Vakufa, Bihaća, Zenice, Visokog, Kaknja, Sarajeva, Mostara, Stoca, Goražda. Enklava Bihaćka krajina je postala naša Gaza, a veći i od nje teritorijalno odvojeni centralni dio Bosne se pretvorio u Zapadnu obalu. Po istom scenariju i Sarajevo će kao i Jeruzalem biti podjeljeno na dva dijela. U ukupnom glavnom genocidnom (SCO) zbiru od 1912. do 2012. godine Muslimana Bosne kao i Palestinaca biti će više u dijaspori nego u domovini.

Prema do sada dostupnim pokazateljima najveći procenat ubijenih muslimana Bosne bio je upravo u regijama koje su bile najodanije ateistima Josipa Broza. Tako je gotovo kompletna partizanska Hercegovina očišćena od uticaja komunista – Jugoslovena. Krajina je platila ogromnu cijenu kao i kompletna istočna Bosna odnosno Podrinje. Pokolje i progone Muslimana – ateista od strane srpske, crnogorske i hrvatske paravojske neće spriječitii čak ni njihovi dojučerašnji partijski drugovi koji su se listom prestrojili u Miloševićeve i Bulatovićeve socijaliste, Karadžićeve SDS-neofašiste ili Tuđmanove HDZ-ovce. Područja Bosne u kojima je vjera ostala najkompaktnija izbrojati će najmanje mrtvih Muslimana, ali i najviše ( 614 ) porušenih džamija.

One response »

  1. Koje gluposti da ne vredi komentarisati…Najvise o genocidu pricaju hrvati i muslimani,koji pod firmom ustasa zauzimaju prvo mjesto u svijetu po zlodjelima….

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s