Amir Telibećirović

Manipulacija uspjela – papa Franju “vole” sarajevski “liberali”

Imam nekoliko susjeda i prijatelja koji su dokazano dobri ljudi, i svoju dobrotu su pokazali pred drugim ljudima, i životinjama, i biljkama, ali niko od kvazi-liberala ili domaćih “ljevičara” ne priča u javnosti kako se oni nekome sviđaju kao takvi, zašto? Da li zato što nemaju titulu pape, te su automatski manje vrijedni, ili zato što nemaju priliku svoje dobre osobine prikazivati pred TV kamerama i višemilionsAkom publikom? Da li zato što su nepoznati, ili dobrota, otvorenost i plemenitost samo ne idu skupa sa anonimnošću.

Tačno je da se donekle ponavljamo sa pričom o nekadašnjem Montipajtonovcu Terry Jonesu, i o njegovom neobičnom dokumentarnom serijalu što se bavi vrhunskim osjećajem za propagandu drevnoga Rima, usput i današnjega. Ali neka ponavljanja su neizbježna, jer i ono što je rečeno u tim dokumentarnim epizodama, samo se ponavlja u svakodnevnom životu. Iznova se potvrđuje kako u virtualnom-(uglavnom računarskom) tako i u stvarnom svijetu. Osim što je bio satirični glumac, Jones je priznati stručnjak i na polju svjetske historije, kako i službene tako i alternativne, te usput i filosofije.

Najprije da se malo podsjetimo. Jonesov dokumentarac naslova “Barbarians,” kroz niz epizoda se na ironičan način bavi pojašnjenjem kako je antički Rim stvorio opšte mišljenje među svojim stanovništvom – da su svi koji žive izvan Rimskog carstva – ‘barbari.’ Jones je pravio poluskrivene usporedbe sa današnjima vremenom, napominjući kako je zvanični historijat Rimskog carstva i dalje uglavnom opće-prihvaćen, bez dovoljno kritičkog propitivanja, onakav kakav je zapisan u većini školskih udžbenika, pretežno, mada ne isključivo, u zapadnoj hemisferi. Jones je konkretnim dokazima u tom serijalu osporio rimska pretjerivanja o svojoj nadmoći u odnosu na ostale – “barbarske narode i kulture.” Čak je dokazao i obrnute lekcije – da su Rimljani, kako drevni tako i današnji, bili ponekad barbari u odnosu na neka druga carstva, kulture ili populacije. Međutim, Rimljani su to skrivali uspješnije nego iko drugi, što čini njihov smisao za propagandu ono u čemu su bolji od ostalih.

Takvo rimsko poimanje drevnog svijeta, prenijelo se na današnji svijet. Na taj način je neki nezvanični, možda i nesvjesni šovinizam prenesen u mentalitet današnjih moćnih država Zapada, te ponekih u istočnoj hemisferi. Odatle vjerovatno i potiče službeni eufemizam – “zemlje trećeg svijeta” koji se odnosi na današnje takozvane barbare. Poznato je kako značajan broj Zapadnjaka iz navike, po šablonu, sa visine gleda na većinu populacija koja ne žive kapitalistički ili ako treba – “evropskim načinom života”-(šta god to podrazumjevalo), ili “američkim načinom.” Veliki broj ljudi tako vidi stvari na ovoj planeti, i svjesno i nesvjesno, jer elitni dio Zapada je taj koji ima načine da ljude odvede prema takvom razmišljaju, i to bez fizičke prisile, samo mentalne.

Papa Franjo “superstar”

 E sada, objedinimo ovdje riječ ‘Zapad’ i riječ ‘Rim.’ Naravno, današnji Rim kao pojam se ne odnosi samo na grad Rim, nego na veliku mrežu političko-propagandnih, zatim socijalnih, ekonomskih, kulturoloških i dogmatskih pojava koje dominiraju planetom.

Naslovnicom Time magazina se pomalo zlokobno govori o ''novom svjetskom papi,'' a ne o novom katoličkom poglavaru

Naslovnicom Time magazina se pomalo zlokobno govori o ”novom svjetskom papi,” a ne o novom katoličkom poglavaru

Naravno, Rimsko carstvo je davno propalo, barem u onoj formi o kakvoj smo učili u školama. Ali, ta povremeno rasistička doktrina o gledanju sa visine na sve koji su izvan dosega te imperije, preživjela je pad carstva. Preživjela je znači i nakon što je Rim postao dogmatski centar katoličkog svijeta, odakle se širio osvajanjima, pokoljima, pokrštavanjima, genocidima i spletkama. Nikada se tamo nije prestalo sa uspješnom propagandom o vlastitoj superiornosti, samo su donekle mijenjane metode i tehnologija.

 Osvrnućemo se ovdje na dio Rima, preciznije na državu Vatikan. Odmah da naglasimo, nije riječ o već otrcanim frazama o “udruženoj zavjeri CIA-e i Vatikana.” Ne zalazimo u mistiku, niti ovo ima veze sa starim komercijalnim banalnostima poput onih iz Dan Brownovog “Da Vinchi Code-a.” Nećemo opet o zavjerama, ali hoćemo o teorijama.

Zapravo, više je riječ o nama samima, o tome kako olako prihvatamo svu vizuelnu i ostalu manipulaciju koja dolazi sa te strane svijeta, a koja je još uvijek najjuspješnija na svijetu u formi uljepšane propagande.

Primjera ima bezbroj, ali za ovu priliku zadržaćemo se samo na jednom, aktuelnom. Taj primjer ima svoje konkretno ime i titulu, a glasi – Papa Francisco, odnosno Franjo kako se to ime izgovara u ex Yu krajevima. Povod za ovo podsjećanje o čemu ili o kome se radi ima veze sa Sarajevom i sa BiH. Zadnjih mjeseci, sve učestalije se na ovim prostorima bez razmišljanja, naslijepo, nekritički, postepeno nameće stereotip o tom novom papi. Naprosto, kao da u zemlji nema većih briga, pomalo se već formira mit o Franji kao ‘novom uzoru’ za mlade u BiH, neovisno o njihovoj dogmatskoj pripadnosti, Ide to po internetu, po kafanama, školama, ulicama. Puno toga nedostaje u obraćanju pažnje na tu frišku pojavu u BiH i regionu. Ići ćemo redom da bi pojasnili kako i zašto.

Primjer uspješne medijske manipulacije

“Sviđa mi se ovaj novi papa, dosta je liberalan, ima otvorene stavove.”– Ovo su riječi jedne sarajevske umjetnice koja za sebe često ističe kako je tolerantna, otvorena, modno savremena, zalaže se za prava gey osoba, smatra se ateistom i humanistom, promotorom urbanih vrijednosti zatim logike i nauke, a religije vidi kao zaostalost. Nećemo spominjati njeno ime jer to nije tematski važno za ovu priču, a pritom ona nije jedina u Sarajevu koja je ovako nešto izjavila o papi. Ovu izjavu samo koristimo kao primjer koji se može uklopiti u bezbroj sličnih. Broj takvih osoba raste širom BiH. Problem u komunikaciji sa takvim osobama nastaje kada im postavite nekoliko logičnih pitanja u vezi sa izrečenim, jer se zamalo počnu svađati sa vama, ili upadljivo skretati s teme smatrajući vas nedostojnim sagovornikom pošto ne prihvaćate tako nešto bez upita ili komentara.

A logična pitanja koja se pri tome sama nameću, kao i komentari, sljedeći su:

‘Zašto mi razgovaramo o papi Franji, kakav god da on jeste ili nije, zašto nam je odjednom on bitan? Da li samo zbog njegove pretjerane medijske istaknutosti?’

‘Imam nekoliko susjeda i prijatelja koji su dokazano dobri ljudi, i svoju dobrotu su pokazali pred drugim ljudima, i životinjama, i biljkama, ali niko od kvazi-liberala ili domaćih “ljevičara” ne priča u javnosti kako se oni nekome sviđaju kao takvi, zašto? Da li zato što nemaju titulu pape, te su automatski manje vrijedni, ili zato što nemaju priliku svoje dobre osobine prikazivati pred TV kamerama i višemilionskom publikom? Da li zato što su nepoznati, ili dobrota, otvorenost i plemenitost samo ne idu skupa sa anonimnošću?’

‘Da li vam je važnije to što je taj papa Franjo dobar kao papa ili dobar kao čovjek?-(niko od nas, ruku na srce ne može sa sigurnošću znati da li je takav ili nije, samo oni koji ga lično poznaju)

Iza ''svetih'' zidina ''sveti'' dogovor i ponuda

Iza ”svetih” zidina ”sveti” dogovor i ponuda

‘Ako tvrdite, čak i onda kada vas to niko i ne pita, da ste ateista, agnostik, ili otvoreno podržavate sekularizam, čemu onda isticanje kako vam se sviđa novi papa?’

‘Kada vam neko kaže da mu se sviđa, na primjer, predsjednik Bolivije, zbog određenih javno iskazanih osobina, vi kažete očekivano – “Šta me briga za Boliviju i njenog predsjednika!” Može biti i neka druga zemlja koja nije toliko medijski popularna kao one moćne rimsko-zapadnjačke, svejedno, ali ostaje suštinsko a neodgovoreno pitanje – zašto vas je onda briga kakav je novi papa, iako potencirate kako niste ni Katolik niti vjernik neke druge konfesije?’

‘Što se tiče religijskih poimanja, zašto tako ne prostudirate osobine nekog novog jevrejskog nadrabina, budističkog monaha, šiitskog mule, sunitskog imama, šejha, reisa, pravoslavnog patrijarha, mitropolita, protestantskog pastora, indijskog gurua, itd.? Naravno da vas niko ne tjera na to, niti trebate, ali šta se desilo sa vašom furkom na ravnopravno poimanje svih ljudi, neovisno od titule?’

‘Po vama, papa Franjo podržava homoseksualne zajednice, pa je automatski liberalniji od svojih prethodnika. Sjetite li se nekad činjenice da je i Vatikan država-(makar unutar druge države), sa svojom vlastitom politikom, kao i ostale države, sa svojom prevrtljivošću?’

‘Zašto bi papi Franji vjerovali na riječ sve što kaže velikim TV kućama, a ne bi vjerovali prvom komšiji?’

‘Znate li da je homoseksualnost nerijetka pojava među katoličkim klerom, tako da je papinom podrškom samo skrenuta pažnja i sa toga, a posebno sa pedofilskih skandala, te bezbroj drugih afera kojima se papina firma ne želi javno baviti niti govoriti o tome?’

‘Nepopularnost američke vanjske politike je porasla zbog ratnih zločina administracije Georga W Busha, pa je poslije taj međunarodni imidž donekle “popravljen” dovođenjem Baracka Obame na vlast, za kojeg se ispostavilo da je u odnosu na Busha samo elokventniji u govoru, nešto zgodniji fizički i malko liberalniji prema populacijama koje su ugrožene američkom spoljnom politikom. Mimo toga, nema suštinske razlike u njihovim izazivanjima novih ratova širom svijeta.

Dakle, da li imalo prepoznajete sličan politički obrazac u Vatikanu? Prije pape Franje, bio je Razinger, koga su zbog njegove nacističke prošlosti iz zafrkancije zvali ‘Nazinger.’ Razinger je bio nešarmantan, nesimpatičan, otvoreno mada i oprezno, promovisao šovinizam, bio je konzervativan. Za njegovog mandata, širom Evrope i obje Amerike, porastao je broj onih koji su se isčlanili iz Katoličke crkve, skoro pa masovno. Nakon njega, doveli su papa Franju koji je vedriji, nasmijan, samim tim djelotvorniji na široke narodne mase samo preko svojih slika, i prije nego što je počeo davati izjave o bogatim sveštenicima i zapostavljenoj sirotinji, o gey osobama i slično. Zar ne prepoznajete u svemu ovome marketing vatikanske crkvene ustanove, za promociju sebe same? Znači, praviće se kompromis sa svim i svačim, samo da se popravi međunarodni ugled crkvene institucije. Još jedan u nizu upadljivo velikog broja dokaza o tome da je u Rimu, ili Vatikanu svejedno, glavna dogma ipak opstanak te institucije, skupa sa svim ostalim pratećim pojavama. Sve druge dogme koje se tamo promovišu, podložne su toj jednoj, glavnoj, najvećoj, neovisno od toga kakav papa je na čelu te globalne firme.

Ali eto, ljudi padaju na rimsku propagandu, i danas kao i prije par hiljada godina. I to ljudi koji za sebe tvrde da su skloni nauci, razumu, humanizmu, slobodni od dogmi ili od crkve  kao ustanove. Ti isti ljudi se raduju nepotvrđenoj mogućnosti dolaska papa Franje u Sarajevo na morbidnu obljetnicu stogodišnjice od ubistva Franza Ferdinanda i supruge mu Sofije, kao i početka prvog svjetskog rata. Ako je već do posjete, zašto papa nije odabrao kao razlog samo to da posjeti recimo svoju pastvu, a ne takav razlog, koji za sada djeluje kao neka bizarna proslava tih događaja, iako tu nema šta da se slavi. Zato i jeste pomalo morbidno. Jedino ako je možda zato što su papa i Ferdinand imenjaci.

Priča o tako moćnoj propagandi i manipulacijama podsjeća na period nasilnog pokrštavanja Indijanaca Sjeverne Amerike u u 19-om stoljeću, kada su hroničari zabilježili izjave nekih od preživjelih poglavica dok su se pitali šta to ima tako moćno u pogledu ili u riječima bijelog evropskog čovjeka, kolonizatora, da naprosto loše stvari učini privlačnim, lijepim ili dobrim.

Na kraju ostaje neodgovoreno još jedno pitanje, ali ne samo za one koji padaju na šarm i “otvorenost” pape Franje, inače pripadnika reda ozloglašenih Jezuita. Ovo je višeslojno pitanje, i odnosi se na cijeli svijet.

Dakle, čemu papa, čemu nametnuti posrednik između Boga i ljudi, čemu “sveti otac” ako je sveti svaki otac na svijetu koji je pošten prema svojoj djeci, gdje su vam dokazi da je neko u prošlosti “ovlastio” pape da odlučuju o sudbinama iliti o dušama miliona ljudi, čemu sklonost u tim istim ljudima da ponižavaju sami sebe čak i bez prisile, čemu toliko izbjegavanje duhovnosti, razuma i logike, čemu toliki materijalizam i fizičko bogatstvo tih nelogično proglašenih duhovnih vođa, o vi ljudi razumom obdareni?

Ovo pitanje, sastavljeno od više drugih a povezanih pitanja, ostaće neodgovoreno na globalnom javnom nivou, jer nije prvi put da se postavlja. Pitaju se to mnogi, već stoljećima. Pitaće se i dalje.

Kako smo počeli sa spomenutim dokumentarcem o nevjerovatnom smislu za propagadnu koja stiže iz Rima iliti Zapada, sa njim i završavamo tako što zainteresovanima predlažemo da isti pogledaju pod ovim linkom:

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s