N. Babić

Ruska intelektualna elita objavila memorandum “Spasimo Ukrajinu” – Maksim Ševčenko tvrdi: “Ako vlasti u Kijevu popuste eksplodirati će rat za kojeg će onaj jugoslavenski biti dječja igra”

http://www.advance.hr/vijesti/ruska-intelektualna-elita-objavila-memorandum-spasimo-ukrajinu-maksim-sevcenko-tvrdi-ako-vlasti-u-kijevu-popuste-eksplodirati-ce-rat-za-kojeg-ce-onaj-jugoslavenski-biti-djecja-igra/

 
Gotovo da nema aspekta situacije u Ukrajini kojega ova portal nije obradio, a u analizama “Eskalacija ekstremizma u Ukrajini i sve veća opasnost od fašističke revolucije” i “Jedno od lica ukrajinske “pro-EU” oporbe: krajnji desničari iz stranke Svoboda marširaju Kijevom s bakljama slaveći nacističkog kolaboracionista Stepana Banderu i OUN” opširno je pojašnjen fenomen najmilitantnijeg dijela prosvjednika kojeg čine neonacističke skupine u toj zemlji. Za vrijeme trajanja Konferencije o sigurnosti u Münchenu, potom zbog međunarodnih obveza velikih svjetskih sila oko Ženeve II i te drugih gorućih svjetskih pitanja, situacija na Trgu Neovisnosti u Kijevu (ili EuroMaidan, kako ga zovu prosvjednici) kao da je pala u drugi plan i to sve dok Dimitri Jaroš nije otvoreno izjavio “kako militantne desničarske organizacije Samoobrana i Desni Sektor najavljuju da će, ako policija počne upotrebljavati silu, još žešće odgovoriti na napade i to oružjem”. (Situacija u Kijevu mogla bi naglo eskalirati za nekoliko dana kada ističe rok – militante skupine gomilaju oružje i spremne su na sukob)

.
Sve do sada smo govorili o ideologiji ukrajinskih neonacista i njihovim akcijama, napadima na policiju, zauzimanju vladinih i zgrada lokalne administracije, ali nakon izravne prijetnje građanskim ratom se postavlja pitanje imaju li snage ukrajinski neonacisti preoteti Kličkovu i Yatsenyukovu “revoluciju” i Ukrajinu sunovratiti u mrak čistog i nepatvorenog fašizma. Po svemu sudeći imaju, što se jasno vidi na paradi koju je 24. siječnja, nakon zauzimanja zgrada državne uprave u oblasti Herson, upriličilo 300 pripadnika paravojnih neonacističkih formacija.
.
Ugledni i vrlo utjecajni ruski intelektualci okupljeni u “Izborski klub” (Изборский клуб), čije čije stavove često uvažava i sam predsjednik Vladimir Putin, misle kako se Ukrajina bliži jugoslovenskom scenariju i da su za to odgovorne upravo naoružane militantne skupine koje sada djeluju pod imenom Samoobrana i Desni Sektor, dok je u stvari riječ o starim i vrlo dobro organiziranim paravojnim formacijama desničara iz “Ukrajinske narodne skupštine – Ukrajinske narodne samoobrane” (Украинская национальная ассамблея — Украинская народная самооборона/УНА-УНСО). Na službenoj stranici ukrajinskih pobunjenika (jer kako se može nazvati naoružana “oporba” koja provodi okupaciju državnog teritorija Ukrajina op.a.) navedeni su svi gradovi koje su “oslobodili borci za nacional-socijalističku revoluciju u Ukrajini” i potpuno je jasno da se zemlja nalazi na samom rubu građanskog rata.
.
Naoružani pripadnici ove desničarske organizacije (koja je osnovana 1991., potom stavljena van zakona 1995., ali je nakon izmjene programa kao legalna stranka u Ukrajini iznova službeno registrirana 1997.) sudjelovali su prvom ratu u Čečeniji i to na strani čečenskih separatista, Južnoj Osetiji i Abhaziji 1992.-1993. i 2008. na strani Gruzije, , u Pridnjestrovlju na strani samoproglašene Pridnjestrovske Moldavske Republike i po njihovom priznanju 1998. na strani Srbije u ratu na Kosovu. Kao što vidimo, na internetu je obilje materijala o njihovim vojnim aktivnostima, ali je vrlo malo toga prevedeno s ukrajinskog ili ruskog, a ako jest, onda se ti članci uglavnom nalaze po portalima i blogovima, dok Bruxelles i Washington i dalje uporno tvrde “kako jest riječ o jednom manjem dijelu nasilnika, ali da se prozapadna oporba od njih ograđuje”.
.
Maxim Shevchenko: “Ako vlasti sada popuste pritisku, Ukrajina će eksplodirati i jugoslavenski rat će prema ovome ovdje biti dječja igra”

Kao što smo rekli, intelektualci okupljeni u Izborski klub drže kako je Ukrajina na samom rubu građanskog rata u kojem će fašisti iz Ukrajinske narodne skupštine zbog vojnog iskustva i naoružanja potisnuti oporbene lidere Vitalija Klička i Arsenija Yatsenyuka, a u zemlji izazvati krvoproliće prema kojemu će ovi naši ratovi “biti dječja igra”. Zbog opasnosti od takvog scenarija Izborski klub je 12. veljače u listu “Zavtra” (Завтра) objavio memorandum “Spasimo Ukrajinu!”, koji govori o objektivnim, a ne potencijalnim opasnostima za Ukrajinu, ali i Rusku Federaciju i nudi jedino moguće rješenje za izlazak iz ukrajinske krize koje bi moglo zadovoljiti i Ukrajince, ali i Rusiju, te osovinu Washington-Bruxelles.

Prije no pređemo na sam memorandum, od izuzetne važnosti je analiza Maxima Ševčenka, i sam član kluba, koji krajem siječnja u glasilu ruskih intelektualaca upozorava na paravojne formacije i tvrdi da će situacija u Ukrajini eksplodirati na isti način kao u Jugoslaviji 1991.

Shevchenko objašnjava “kako EuroMaidan nije nimalo homogen pokret i postoje proeuropske snage iz vremena tzv. “Obojene revolucije” koje su usko povezane s liberalima sa zapada, no da veći dio Maidana uopće nisu nikakvi liberali, nego nacionalsocijalisti, politički nasljednici ukrajinske pobunjeničke vojske iz Drugog svjetskog rata koji Klička i Yatsenyuka (ovdje se Shevchenko ispričava op.a.) zbog židovskih korijena nikada neće tolerirati kao čelnike Ukrajine”.

.
Možda upravo Yatsenyukovi korijeni objašnjavaju zašto su ga “prosvjednici” prije tri dana u Harkovu napali i polili masnom zelenom bojom.

“Ti su ljudi apsolutno nepomirljiva jezgra Maidana i oni koriste Klička i Yatsenyuka kako bi urušili ovaj sustav vlasti, a onda će napraviti ono što su tako dugo sanjali: ukrajinsku nacional-socijalističku revoluciju. Kao što vidimo na ekranima, ne postoji pravi vođa na Maidanu. Pobunjenici žele kontrolirati što više područja, ali ne samo zapadno od Kijeva. Ukrajinska pobunjenička vojska je u vojno-tehnološkom smislu vrlo dobro organizirana.

Pobuna se može zaustaviti samo jakom akcijom u zapadnoj Ukrajini, jer mislim da se pravi vođe skrivaju tamo. Mi ih ne znamo, ali oni daju naloge, što se vidi iz akcija pobunjenika kroz koje se vidi da postoji čvrst sustav i jasan strateški cilj. Njihova organiziranost se vidjela u paljenju guma na Maidanu i raspoređivanju iza vatrene linije. Rekao bih da su stručniji i od samog zloglasnog “Berkuta”, a sav ovaj igrokaz sa specijalnom policijom s njima nema nikakve veze. Ovi su se borci dugo vremena pripremali za akciju. 

.
UNA-UNSO ima iskustva u borbama u Abhaziji i Čečeniji i sve ove godine se jezgra ukrajinske pobunjeničke vojske nije raspala, štoviše, oni su se godinama pripremali u vojnim kampovima i računa se da je kroz njih prošlo na desetke tisuća mladih ljudi. Zapadna Ukrajina je spremna za građanski rat, na pobunu. Tu su i generali, pukovnici koji imaju jedno zapovjedništvo, oružje i znaju što žele. Ovi profesionalni borci imaju jasan politički identitet, a on je apsolutno radikalan. Oni nisu za ulazak u Europu u kojoj su Guido Westerwelle i Vitalij Portnikov, a ne žele ni u NATO. To su fundamentalisti koji s prezirom gledaju na liberalne europske zakone i ako pobjede u zapadnim regijama i tamo uspostave svoju vlast, to će utjecati na radikalizaciju desnice i u Europi”, tvrdi Maxim Shevchenko.
.
“Država se ovdje mora boriti protiv ideološki motiviranog protivnika koji je vođen idejom koja ima stoljetnu povijest, a to je ukrajinska narodna revolucija. S druge strane država ima samo jednu poruku – “idemo živjeti zajedno i držati se zakona.” U Janukovičevoj stranci ima ljudi kao što je Oleg Tsarev na Krimu, koji su u stanju organizirati snažan pokret. Nažalost, u Ukrajini je vrijeme razdvajanja. Siguran sam da Krim i neka druga područja nikada neće pristati da Ukrajinom dominiraju ljudi s Trga Neovisnosti. Ako predsjednik ne uvede red, svjedočiti ćemo oduzimanju i brojnih ureda i u istočnim regijama, kao i na Krimu.
.
Posljednji je trenutak da vlasti pokažu samopouzdanje i u pregovorima ne pristanu na nikakve ustupke. Međutim, ne treba pregovarati s klaunovima poput Yatsenyuka i Klička, nego s pravim ljudima, istinskim liderima nacionalističke desnice sa Zapada, te najvišim vođama grkokatoličke crkve. Tema pregovora bi trebala biti: “Želimo li podijeliti Ukrajinu i raskomadati je na nekoliko dijelova?”. Naravno da nitko, ni na Zapadu, ni na Istoku to ne želi. No, ako vlasti sada podlegnu pritisku, Ukrajina će eksplodirati i jugoslavenski rat će biti dječja igra prema onome što će se dogoditi”, na kraju upozorava Maxim Shevchenko.
.
Memorandum “Spasimo Ukrajinu!”

Memorandum “Spasimo Ukrajinu!” je objavljen, 12. veljače, a napisali su ga eksperti iz “Izborski kluba”, utjecajne skupine intelektualaca dobro poznate predsjedniku Vladimiru Putinu. U priopćenju se definiraju svi aspekti “puzajućeg državnog udara ukrajinskih nacifašista”, ali i strateška prijetnja Ruskoj Federaciji. Budući da u klubu odgovorne za nasilno svrgavanje vlasti u Ukrajini smatraju SAD i Europsku uniju, memorandum predlaže hitan sastanak s dužnosnicima iz Washingtona kako bi se okončala ukrajinska kriza. Pozivajući se na Memorandum o Ukrajini iz Budimpešte u kojem su 5. prosinca 1994. SAD, Rusija i Velika Britanija definirali ukrajinski suverenitet, “Izborski klub” traži da se ponovo okupe njegovi potpisnici, a ako se Rusija i SAD dogovore, a ne dođu predstavnici Ukrajine i Velike Britanije, odluke dogovora iz Budimpešte se trebaju proglasiti nevažećima. Tada bi na snagu stupila takozvana “hitna rusko-američka diplomacija”, kao što je bio slučaj s Kubanskom krizom 1962.

Većina onoga što stoji u memorandumu podudara se s izjavama koje je početkom veljače dao savjetnik predsjednika Putina, akademik Sergej Glazev, te bivši general Leonid Ivashov. Njih dvojica su i sami članovi “Izborski kluba” i koautori “Bijele knjige vojne strategije” izdane početkom 2013. kao odgovor na američku vojnu doktrinu “Prompt Global Strike”.

Memorandum “Spasimo Ukrajinu!” govori “kako situacija u susjednoj zemlji prijeti da pređe granicu kada će Ukrajina postati klasična fašistička država”. Takav razvoj događaja bi doveo do toga “da Ukrajina od neutralne zemlje postane nova neuralgična točka u Europi i svijetu, ali i izvor kaosa i nestabilnosti na samoj ruskoj granici”.

Po mišljenju ruskih intelektualaca su “ustupci predsjednika Viktora Janukoviča, potezi Europske unije i Washingtona, uključujući i telefonski razgovor u kojem Victoria Nuland i američki veleposlanik u Kijevu, Geoffrey Pyatt, sastavljaju buduću ukrajinsku vladu, stvorili uvjete za nelegalno preuzimanje vlasti od strane oporbene koalicije i političkih snaga koje ne predstavljaju većinski interes ukrajinskog naroda”. (Analiza: Narančaste revolucije i druge strategije kontra nepoćudnih vlasti)

Optužuje se američka administracija da je u Ukrajinu poslala svoje diplomate, čelnike i dužnosnike obavještajnih službi kako bi vodili cijelu operaciju. U memorandumu stoji “kako su Sjedinjene Države bile zabrinute da bi Ukrajina sa svojim ogromnim resursima mogla stupiti u savez s Moskvom, tada se probudila američka administracija i pokrenula kampanju rušenja aktualne i postavljanja proturuske vlade u Kijevu, a u tu svrhu se služi sljedbenicima nacističkog kolaboracioniste Stepana Bandere”.

U dokumentu se govori o mogućim scenarijima rušenja vlasti u Ukrajini, što znači brzo i nasilno svrgavanje Janukoviča ili postavljanje koalicione vlade nacionalnog jedinstva, čime bi se postiglo isto, ali nešto sporije.

Novi lider, vjerojatno bivša premijerka Julija Timošenko po izlasku iz zatvora, “preuzela bi vodstvo Ukrajine slijedeći nacionalističku platformu Olega Tyahnyboka i ostalih profašističkih skupina, a ovakav ideološki zaokret bi doveo do stvaranja otvoreno neprijateljske države na samim granicama Ruske Federacije koja bi ugrozila proces globalne integracije bivših sovjetskih republika”.Strateški interesi Ruske Federacije

S podnaslovom “posljedice državnog udara na strateške interese Rusije, memorandum ukazuje “kako bi se novi režim u Ukrajini temeljio na ekstremno nacionalističkoj ideologiji, jer bi to bio jedini mogući mehanizam kojim bi se suzbile socijalne napetosti”. Takva vlast bi mogla donijeti odluke “koje bi bile dijametralno suprotne ruskim interesima, u prvom redu pristanak na vojnu ekspanziju Sjedinjenih Država i NATO saveza, što je za Rusiju neprihvatljivo”. Spomenimo kako paravojne formacije UNA-UNSO zagovaraju kako borbu protiv Rusije, što su dokazali u brojnim ratovima, tako i protivljenje ulasku Ukrajine u NATO savez, stoga je prilično nejasno na koji način se SAD misli riješiti svog najjačeg igrača na bojnom polju, a iskustva iz Sirije govore kako bi situacija mogla degenerirati u posve nepredviđenom smjeru.

.
Memorandum navodi kako bi nova vlast, bez obzira na bilateralni ugovor, dovela u pitanje ostanak ruske vojske na Krimu i Crnomorske flote u bazi Sevastopolj. Period od šest do deset mjeseci ne bi bio dovoljan za uspješno premještanje ruskih snaga i vojne infrastrukture na ruski teritorij u blizini Novorossijska.

Opasnosti nakon nasilnog preuzimanja vlasti ukrajinskih nacionalista su slijedeće:

1. Čistke proruskih snaga u istočnoj Ukrajini i na jugu zemlje, čemu bi uslijedio val izbjeglica u Rusku Federaciju.

2. Uništavanje proizvodnje vojno-industrijskih kompleksa koji rade za rusku vojsku u Kijevu, Dnjetropetrovsku i Harkovu.

3. Pojačani proces prisilne ukrajinizacije naroda na lijevoj obali Dnjepra, gdje je prisutan veliki broj etničkih Rusa i onih Ukrajinaca koji govore ruskim jezikom.

4. Jačanje partnerstva Ukrajine s NATO savezom i izgradnja NATO baza na teritoriju Ukrajine i na Krimu.

5. Istočna Ukrajina bi se pretvorila u mjesto na kojem bi teroristi s Kavkaza u miru vršili svoju obuku i vršili upade na ruski teritorij.

6. Primjena taktike “EuroMiadan” u velikim ruskim gradovima, u prvom redu na teritoriju u kojem većinski žive etnički Rusi.

7. Progon Ruske Pravoslavne Crkve iz Ukrajine, čemu bi uslijedila pljačka njene imovine i manastira, čime se želi smanjiti ruski utjecaj kako na Crkvu, tako i na civilne vlasti.

8. Pokretanje kaznenih postupaka protiv kompanija Gazprom, Rosneft i njihovih nadzornih odbora, kao i podizanje kaznenih prijava protiv Rusije na međunarodnim kaznenim sudovima i to pod raznim izgovorima.

Što mora učiniti Rusija?

U završnom dijelu dokumenta se govori o tome što Rusija mora učiniti i autori ukazuju na potrebu da se situacija u Ukrajini okarakterizira kao “katastrofalna za budućnost Rusije i svu post-sovjetsku regiju”. Mjere koje Rusija po međunarodnom pravu mora poduzeti su slijedeće:

1. Službena procjena puzajućeg državnog udara koji je ideološki fašistički i nacistički, kao i kršenja ljudskih prava svih naroda i etničkih skupina koji žive u Ukrajini.

2. Upućuje se apel ruskom i ukrajinskom narodu da se svim snagama odupre fašističkoj pošasti koja namjerava preuzeti vlast u Kijevu, te da se u taj politički proces uključe široki društveni slojevi.

3. Pružiti izravnu ekonomsku i socijalnu pomoć regijama u južnoj i istočnoj Ukrajini, a sve putem bilateralnih programa koji će ukrajinskim kupcima jamčiti manju cijenu plina, a u međuvremenu suspendirati moguće pozajmice ukrajinskoj vladi.

4. Pozivaju se ruski državljani da kontaktiraju prijatelje i rodbinu u Ukrajini, kako bi ih se potaknulo da se uključe u izravan politički proces protiv EuroMaidana, inicijative koja vodi u bratoubilački rat.

5. Pokretanje masovne kampanje putem televizije u kojoj će se pružiti podrška ukrajinskoj javnosti i obznaniti fašistički karakter državnog udara koji je u tijeku, te ukazati na negativne ekonomske posljedice za Ukrajinu, posebice u južnim i istočnim regijama.

6. Međunarodnoj zajednici priopćiti da je za Rusiju neprihvatljivo stvaranje fašističke i antisemitske države na njenim granicama, osim toga takvo priopćenje službeno uputiti u Ujedinjene narode i ostale međunarodne organizacije.

7. Apelira se na vladu Ruske Federacije da u okviru Memoranduma o suverenitetu Ukrajine iz Budimpešte, potpisanog dana 5. prosinca 1994. i u skladu s člankom 6. Istoga, poruči vladama Ukrajine, Velike Britanije i Sjedinjenih Država da je nedopustivo uplitanje američke administracije u unutarnje poslove Ukrajine i da se sazove hitan sastanak svih potpisnika Memoranduma iz Budimpešte i da se zbog političke situacije i eskalacije nasilja raspravi o mjerama ekonomske prisile protiv svih onih koji zadiru u ukrajinski suverenitet.

8. U slučaju da se jedna od strana ne odazove pozivu na takvu konferenciju, spomenuti memorandum proglasiti privremeno nevažećim, a Rusija treba pokrenuti izravne pregovore s Washingtonom po uzoru na situaciju iz 1962. (Kubansku krizu op.a.) koja po svemu podsjeća na ovu u Ukrajini. Sjedinjenim Državama predložiti zajednički nadzor političkog procesa, razvoja događaja i izbora u Ukrajini, te posredovanje u rješavanju političke krize u toj zemlji. (Ovdje je riječ o ukazivanju na činjenicu da se Rusija ne smije isključiti iz procesa pregovora o budućnosti Ukrajine, a nikako o sklapanju saveza s Washingtonom op.a.)

9. Predložiti Narodnoj Republici Kini i ostalim članicama skupine BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) da razrade plan gospodarske pomoći za Ukrajinu i suradnju u cijeloj post-sovjetskoj regiji, a sve s ciljem kako bi se osujetile hegemonističke pretenzije Sjedinjenih Država.

Na kraju memorandum završava riječima: “Ove akcije ruskih vlasti, zdravih snaga ruskog društva i svih drugih naroda u svijetu, uz podršku izvršne vlasti obiju zemalja mogu stabilizirati socijalnu i ekonomsku sliku Ukrajine i izbjeći socijalnu i političku katastrofu u toj zemlji”.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s