Ivan Abramović

Ivan Abramović

FEMA kampovi – Američki gradovi za progonstvo beskućnika, više nije teorija zavjere!

Pod povećalom znatiželjnih očiju javnosti, Južna Karolina je pravno riješila problem beskućnika. Ljudima je ponuđen izbor: FEMA kamp ili zatvor. Ironija svega toga je što se to dogodilo upravo na 50. godišnjicu građanskih sloboda u kolovozu 2013. Loša strana je što se beskućnici premještaju iz različitih dijelova gradova od Bostona do New Yorka, a nikoga nije briga.

Još jedan od članaka koji su prešli iz domene “teorija zavjera” u stvarnost!

U kolovozu je grad Kolumbija (City of Columbia) u Južnoj Karolini imao problema. Festival u čast 50. obljetnice pokreta za građanska prava je došao u grad i pritom se nije smjelo vidjeti sve te beskućnike tijekom dolaska gostiju iz svih krajeva Amerike. Stoga je gradsko vijeće održalo glasovanje kojim su beskućništvo proglasili zločinom.

“Vijeće grada Kolumbije je jednoglasno odobrilo plan stvarajući specijalne policijske patrole koje će prisiliti stanovništvo na “kvalitetu života” zakonom koji onemogućava dangubljenje, javno uriniranje i druge zločine koji nisu vezani za beskućnike. Te specijalne policijske patrole su ponudile beskućnicima izbor: da odu u zatvor zbog beskućništva ili u sklonište s početnih 240 kreveta pod 24 satnom prismotrom na periferiji grada iz kojeg ne bi mogli tako lako izaći.

Druga opcija nije zatvorenička, jer beskućnici su zatočeni uz pomoć lokalne dobrotvorne organizacije. To je zapravo dobrotvorno zatočenje. Beskućnici mogu otići, ali moraju ugovoriti sastanak i biti otpremljeni kombijem.” – Microsoft Media Net Money

Unatoč nekim vijestima iz mainstream medija, izgleda da je grad Kolumbija prekoračio početno punjenje kapaciteta od 240 kreveta s 24-satnom prismotrom uz okruženje bodljikavom žicom samog FEMA kampa koji je trebao biti korišten tek u slučaju katastrofe, a kao što inače obznanjuje i sama FEMA. Zapamtite, o FEMA kampovima se ne govori u mainstream medijima. Inače, FEMA je sagradila svoje kampove za gradove kao što su Galeston, Houston, New York, Boston, New Orleans, Kolumbija itd.

Južna Karolina je sprovela te planove, a čak je dobila i pozornost ACLU-a. Da bi se beskućnici “kvalificirali” za “privremeno sklonište”, morali su biti među prvih 240 beskućnika i u tom slučaju ne bi mogli biti u mogućnosti otići iz istih osim prebacivanja iz jednog skloništa u drugi. Zakoni su čak otišli tako daleko da su uklonjene neke klupe diljem grada gdje su beskućnici inače spavali, tako da je beskućnicima uskraćen i taj minimalan komfor, a otvoreni su i pozivni centri za stanovnike samog grada ako bi uočili beskućnika da ga se prijavi.

No, to nije jedino područje gdje je zločin biti beskućnik. Ispada da od 2011. godine i grad Boston premješta svoje ​​beskućnike iz grada u ono što oni zovu “Baza” u blizini Salema. Stanovnici Južne Kalifornije se također sve više pitaju kako beskućnici nestaju s ulica.

Većina beskućnika, u mjestima kao što su Sacramento, su premješteni izvan grada u šatore pod okriljem FEMA-e. Beskućništvo i manjak krova nad glavom (stalnog smještaja) su proglašeni zločinom, pa su ti ljudi premješteni u te logore i izolirani, gdje postoje čuvari koji ih, osim bodljikave žice i ograde, također okružuju. Samo stanovništvo grada i okolice je obaviješteno o pozivnim centrima koje treba nazvati ako primijete beskućnika. Beskućnici iz tih logora ne smiju otići, pa tako ni lutati ulicama većih gradova bez dozvole, koja se, pitanje je, uopće i dobiva.

Beskućnici se premještaju u FEMA kampove i u Miamiju, kako bi se dobio dojam da je zločin biti beskućnik i da je to zapravo nešto dobro za zajednicu.

Grad Columbia je bio brz u odricanju tog zakona krajem rujna 2013., ali i dalje postoje nekoliko drugih gradova i država koji to još nisu. Postoji nekoliko pojedinaca koji su tijekom godina upozoravali ostale ljude da će se ovako nešto dogoditi. Ako ne pronađemo ljudskost u našim srcima, pitanje je kada će ovo ludilo prestati.

To je gotovo kao kada se 1940. godine tjeralo nepoželjne ravno pred našim očima. Jedino je razlika u tome što se sada radi o Americi, a ne Njemačkoj.

Sada imamo i uskraćivanje zaliha hrane u vrijednosti i do 5 milijardi dolara, dok nezaposlenost i dalje rapidno raste, te s više od 3,5 milijuna beskućnika čija brojka također svakodnevno raste. Imamo 18,5 milijuna kuća za odmor i kuće u Detroitu koje se prodaju za $1, a ne možemo naći mjesta za smještaj ljudi osim u FEMA kampove? Mislim da svi znamo što se ovdje događa i što će se tek događati ako to i dalje dopuštamo.

Jedna od kuća u Detroitu nakon što je banka izbacila vlasnika zbog neplaćanja kredita

Kada se ljudi u većim gradovima probude i otkriju da su svi beskućnici nestali preko noći, vi ćete zapravo znati gdje su. Pitanje je, jeste li vi sljedeći?

.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s