atif_kujundzic_200

Atif Kujundžić, književnik

* * *

FARMA PETA

* * *

PANEGIRIK TELEVIZIJI PINK BiH

ili

TRAVESTIJA O DRŽAVI BOSNI i HERCEGOVINI

* * *

OPASKA

O

KIČU

 

* * *

Za Miroslava Krležu, kič je smiješna zamjenica stvarnosti, taj trgovački aranžman života koji tragedije pretvara u rasvijetljene vlegradske izloge s lutkama što se miču i prepričavaju glupe šale U prenesenom smislu riječi znači slabu ili krivu primjenu umjetničkog izražajnog sredstva

/1935./

U prenesenom smislu i značenju možemo razumjeti i kako je neko od naših života i našeg društva i države napravio kič za svoje potrebe, jer mu to, zakonomjerno minulom ratu i promjeni društvenoekonomske formacije dođe zgodno kao međuvrijeme/intermeco za uvećavanje profita i procenata stjecanja imetka.

To je već viđena stvar koja je uništavana plamenom i vatrom revolucionarne 1848. godine i kasnije u revolucijama, a osim u tvornicama donijela je značajne promjene u kulturi kao općenitoj slici i jedinoj povijesti svijeta. Ljudi su vidjeli plamen kao jedinu opciju svoje nade u mogućnost promjene.

ŠTA SAD?

Da opet pomenemo Krležu koji reče kako šminka i pomade ne pomažu. No u našem vremenu vidimo kako je i kič formalno mijenjao i saobražavao sebe, ali ne baš i svoj stvaran sadržaj, odnos i smisao. Prije svega vrlo vješto se zadržava u nivou kulturne neravni. Kič i kada ide u rat zadržava kulturni i umjetnički oslonac/aspekt kao svoju sadržinu koja ga neporecivo vezuje sa životom.

 

U ovoj prilici zgodno je kao o očiglednom primjeru govoriti o muzici i slikarstvu, dizajnu, filmu i plesu, mada umjetnost nije organizirana samo kao takva. Tu su glumci i balet u teatru, libreto i operski pjevači u operi, slikari i kipari organizirani u različitim nivoima, kolonijama i simpozijumima; dizajneri prema sklonostima u grupama, pisci – takođe organizirani u različitim nivoima i nakrcani oko izdavačkih kuća, ali i lovci i ribolovci i najrazličitije branše i svi nekako tavrljaju – samo radnički sindikati znakovito šute i prežvakavaju topli obrok.

 

* * *

PARALELA

 

* * *

Pokazalo se, ako neko zna kako voditi posao i zaraditi novac, kič se itekako može staviti u funkciju uspjeha. Ako je televizija Pink BiH shvatila, kako joj jedan krajnje kičerski sadržaj kakav je Farma Četiri – može povećati gledanost i pogurati čak i dobro organiziranu muzičku produkciju, pa i profilirati kadrove koje treba, ako je razumjela kako muzički i šljašteći programi privlače publiku upravo svojom kič dimenzijom koja ustvari isprazno oponašanje eurovizijskoga sjaja, tako je povećala svoju televizijsku proizvodnju nekoliko puta po /24/ sata na dan.

Treba čestitati televiziji Pink BiH, jer proizvodnja obavezno donosi novu vrijednost i prihode, a samo Farma Pet proizvodi reality program /24/ sata svaki dan drketno u kamere i mikrofone.

 

O čemu je riječ?

Svakako o tome kako kao društvo/država neuspješno nastojimo komunicirati kulturno i politički. Kako uopće nemamo smisla za nove pretpostavke kulturnih rješenja i komuniciranje. Kako smo izgubili svaku vezu sa stvarnim životom i uputili se u ništavilo, jer ne znamo kako postići boljitak ni u mjeri u kojoj to vješto radi nevelika /ne znam kolika/ komercijalna televizija Pink BiH.

 

/Molim televiziju Pink BiH, čiju unutrašnju orgasnizaciju i programsku šemu samo površno i kao gledatelj poznajem, da mi ne zahateri za krive formulacije i procjene koje, moguće, donosim i kao gledatelj i u ovom tekstu. Televiziju Pink BiH vidim kao pozitivan, progresivan i paradigmatičan primjer na koji bismo se u mnogo čemu mogli ugledati u našim suvremenim društvenim uvjetima./

 

Naime,

vidimo kako u našoj zemlji stotine miliona dobijenih kredita stoje, a proizvodnju nemamo, jer i ona stoji. Sve se svodi na to kako i nije cilj funkcionirati i proizvoditi, već ne raditi i ne funkcionirati uopće, a tako narode i državu satirati do podjele po svim osnovama i krajnjih mogućnosti bogaćenja malog broja pojedinaca.

 

Samo proizvodnja može donijeti novu vrijednost.

 

* * *

JOŠ
O
KIČU NASUŠNOM

 

* * *

Kič smatraju parazitom u umetnosti /dr Nikola Božilović. Niš, 2008./, ali vidite čuda na primjeru televizije Pink BiH, ako ljudi znaju šta im je raditi da bi dobili ono što žele: produkciju, gledanost i novac.

Kič kao riječ dolazi iz njemačkoga jezika, njemačke umjetničke kritike i nauke o umjetnosti, kao negativna vrijednosna odrednica. Riječju kič i njezinim značenjem, posebno se bavila Katedra povijesti umjetnosti Sveučilišta u Getingenu. Termin se najprije proširio i došao iz umjetničkih krugova u jeku žestoke borbe tadašnje impresionističke moderne protiv već ustaljene tzv. akademske umjetnosti, pa je odrednica kič – bila krilatica potencijalnog progresa i revolucionarnih težnji moderne naspram konvencionalne i službene umjetnosti.

 

Ustvari,

kič je naša i ovovremena poratna društvena stvarnost, nasušna potreba i neizbježnost, kakav takav, to nam je instrument koji imamo na raspolaganju za komuniciranje i rad u različitim varijantama i bilo bi glupo ignorirati ga. Rečeno nikako ne bi trebalo shvatiti kao zalaganje za proizvodnju kiča, ali kao pledoaje za nadilaženje kič stvarnosti ili njegovo promišljeno i usmjereno iživljavanje i ako je moguće stavljanje u funkciju stvarne umjetnosti i života – svakako.

Kič je svugdje gdje je i umjetnost. Gdje je život bez talenta kojega, svakako, ne mogu imati svi. Kič nije umjetnost. Kič nije neumjetnost. Kič nije estetsko biće umjetnosti, ali jeste nastojanje da se bude umjetnost i estetsko biće umjetnosti usprkos svemu i po svaku cijenu.

 

No,

to je već raspravljanje u sferi teorije koja se ne umije snaći ni s definiranjem odgovora na pitanje: šta je to umjetnost. Treba razumjeti kako ljudi s dobrim namjerama mogu i kič funkcionalizirati za zajednički boljitak. U takvim prilikama se dobijenom novcu, kao ni darovanom konju, ne gleda u zube.

 

* * *

FARMA PETA

 

* * *

Farma, ili televizijski program uživo peti po redu na televiziji Pink BiH, konačno uspijeva ličiti na Bosnu i Hercegovinu. U svim pojedinostima makar joj to ni u primisli nije morao biti umjetnički, kič ili politički cilj. Ustvari, s eventualno takvim ciljevima to bi bilo suviše bizarno. Ovako, dođe skoro pa, životno.

Na Farmi Pet,

svi jedni drugima hebu majku u tom bosanskohercegovačkom realitiyu. Svako svakoga nabija na svoj gnjurac. Na nevjerojatne načine međusobno se bave korupcijom. To je metoda prema kojoj funkcioniraju. Svi imaju umjetničke karijere i snimljene compact diskove. Spotove. Clipove. Filmove. Svi su fašizirani u nekoj, najčešće vrlo intimnoj opciji. Farma Pet i Bosna i Hercegovina su tako dirljivo podudarni! Farma je učesnicima katapult za futur programa Pink BiH ili osobni futur, općenito. Politika je tek loša čekalica kojoj takođe hebu majku, ali se u dijalozima brižljivo i odgovorno odnose prema poslodavcu: televiziji Pink BiH i farmerskoj Zadruzi. Čak, s nepodjeljenim poštovanjem.

Ustvari,

Velika braća smontirana u Zadruzi i Produkciji šalju farmerima pisma upozorenja, postavljaju uvjete i zadatke koje Farma i farmeri obavezno ne ispunjavaju, već ih koriste kao povod za nove svađe i međusobnu sprdačinu, držeći se upravo kao Bosna i Hercegovina prema Europskoj Zajednici, pitanju presude iz Strazbura Sejdić – Finci i brojnim drugim upozorenjima.

 

* * *

Ekrem Jevrić Gospoda Drži Predavanje o Toleranciji i farmere podučava engleski jezik. Jedina Stvarna Osoba je Proka/Visoki Predstavnik.

Povremeno dolazi u obilazak Farme da vidi je li živ taj mahniti narod ili su od njihove nebrige pocrkale i životinje koje im je povjerio na ishranu i čuvanje. Podijeli zadatke, koje opet niko ne izvršava. Uzalud gazda Proka izriče ocjene o katastrofalnom stanju u kojem je zatekao farmere i životinje/narod – farmere/političare – zvijeri, što je svima neinteresantno i sporedno, samo neka Proka što prije ode.

 

Proki nije mrsko da zabriše iz brloga i između gamadi koja ga tokom obilaska Farme čoporativno prati po njegovom pozivu ili naređenju, ne da bi mu nešto što su uradili pokazali, već da mu zaklone vidik, kako Visoki Predstavnik, ne bi vidio da su srali i pišali oko objekata bez kontrole, a usrane gaće vise na sve strane.

 

Vječiti favorit među farmerima jeste Sandžaklija, taksist iz New Yorka – Ekrem Jevrić Gospoda do Poda. Ljubitelj rakije, piva i dobrih sisa.

Zna karate.

Pjesnik i Pjevač.

Ameriko, tvoga ti betona! Ja ništa ne znam! Kuća pos'o! Ja ništa ne znam! Pos'o kuća.

Od blata i pruća.

Volim brate, na se i podase.

 

* * *

Blještavilo Europske Čežnje bosanskohercegovačkih naroda za životom dočarava i donosi dobro organiziran

PINKOV

GRAND SHOW.

Mogućnost stvarnog i sjajnog, meteorskog uspjeha dočaravaju

znalački autoriteti

GRAND PRODUKCIJA

i

ZVEZDE GRANDA.

 

Mada, prvo treba postat zvezda, valja priznati kako znalački rade i vode produkciju sjajni ljudi nudeći izvanrednu šansu za mlade talente, ali su baš zbog toga možda i najgledaniji komercijalni program na televiziji kod nas i u našoj produktivno naklonjenoj i nadahnutoj populaciji.

Televizija Pink BiH emitira informativni, komercijalni, muzički, filmski i serijski program u četiri države: Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji.

Ne bez razloga. To valjano, najbolje rade i vode iznimno uspješni, najuspješniji ljudi u muzičkom životu kod nas u posljednjih trideset godina. Treba to znati. To mogu samo pravi profesionalci koji vole muziku i publiku više nego sebe. Kojima je muzička umjetnost sve, ma kako je dobronamjerno i zlonamjerno žanrovski nominirali – kao folk, turbofolk, pop, rock, sevdah, muzički šund, kič – njihov rafinman i razvoj rastu, to je posao koji uspješno razvijaju.

BOLI IH GNJURAC ZA OVAKVU I SLIČNE DRŽAVE.

Samo je važno da postoje kao medijski prostor i publika koja je već dobila četvrtaste oči od buljenja u ekrane, što bi svojevremeno rekao Branimir Džoni Štulić.

 

* * *

Sjaj europskog života i zabave obasjava nas dok gledamo Pinkov

GRAND SHOW.

Opet profesionalizam najviše klase. Odmjerena konferansa i sjaj podržavan elektronski i digitalno, kvalitetnim snimcima, lijepim kolorom i dobrom elektronskom grafikom. Mladi i lijepi ljudi i žene. Za mase poželjan, a za mlade ljude stvaran osjećaj da putuju zvjezdanom galaksijom i da su uistinu i sami zvijezde. I jesu. Ne varaju se.

 

* * *

GRAND PRODUKCIJA

 

* * *

izgrađuje njihove nastupe, muzički oblikuje ostvarenja, vodi računa o njihovoj odjeći, nakitu, kulturi ponašanja i govora. Sve je još jasnije, jer funkcionira i Farma Pet koja je svekoliko ogledalo brljavog društvenog života u BiH. Ne samo reality show, već život uistinu. Jer, u životu i općenito, najviše je lepih mića, tuta – punih i praznih, jelena – žena kojih nema, ivana, edina, zorica, šekija, štekera, divnih, romana, vukota, simonida, žarka, vajsa i šljaštećeg sjaja kao središta virtualnog svijeta.

 

Svađa i arlaukanje ne prestaju. O tome brinu pojedinci i grupe.

Po svojoj zloj volji ili tajnom zadatku. U svakome ponešto tinja: podlost, prljavština, smicalice, ogovaranje, zloba. Samo je dobrota nemušta i krajnje osobna.

Za svaki slučaj mića koji ne radi ništa i svi mu to toleriraju uvijek je nazlobrz, a zorica mrzovoljna, namćorasta, prijetećeg držanja i spremna na tuču, jelena raspuklog glasa i vječno brbljava dosadna kao dijareja.

Nikome ne daju predaha. Svako na nekome jaše.

FARMA JE USTVARI PRASLIKA CYBER SVIJETA

i

realna slika bosanskohercegovačkog društva u tranziciji.

 

* * *

Naprimjer:

TRI BRATA SJEDE U JEDNOJ SOBI I KENJAJU U SVOJIM FOTELJAMA SVAKI BOŽJI DAN KRAJ RAKIJSKOG KAZANA

JOHNI WALKER.

SVAKO SVOJU KOKARDU IMA NA SVIJETLOM ČELU

Svijetle im kao rudarske lampe.

Ne mogu se dogovoriti niti o čemu. Ako se o nečemu i dogovore dvojica, tu je uvijek treči kao glavno smetalo. Inače, prilježno čuvaju svoje vječne stavove o odlasku i neodlasku na priredbe organizirane povodom Dana nezavisnosti i Dana državnosti Bosne i Hercegovine i svoje obaveze prema vjerskim praznicima. Sasvim u skladu sa svojim klerofašističkim iskustvom i tradicijom.

 

Nisu oni tu da se nešto dogovore, već da dogovore ništa.

Da obvezatno ljudski zaseru ako nekome dođe neka dobra ideja, a tako je učine nemogućom.

Sjede, prdenjaju i smišljaju pizdarije za svoje konstitutivne narode čijim nisu obaveznim dijelom ako nisu u nacionalističkoj političkoj stranci, ali svoju etniju i konfesiju predano i nedjelom uvjeravaju u svoju neporecivu odanost i budnost na vječnoj straži. Tako se dodvoravaju, ulaguju i umiljavaju jednome narodu, jednoj stranci, jednom vođi, svoj krvi, svome tlu i

FAŠIZMU.

 

To se tako zove ma kakav dojam željeli ostaviti svojim postupcima. O svemu se misli i zna još odranije.

 

* * *

PARALELA

 

* * *

Stara je narodna pametnica rekla, kako je o širem društvenom okruženju, gradu, općini, kantonu, entitetu, državi najlakše i moguće najviše saznati posjećujući pijace i bazare, trgovačke centre, gledajući ljude, robe, trgovinu, slušajući žamor jezika i govora.

Rahmetli Zuko Džumhur to je zvao Hodoljublja.

U našem primjeru, opet, najbolja je Farma Pet.

Doista,

nevjerojatna je sličnost, čak do visokog stepena podudarnosti sa našom društvenom i političkom stvarnošću ostvarena u životu Farme Pet na televiziji Pink BiH. Riječ je o prizorima koji nisu nikakva parodija ili travestija, riječ je o slikama koje producira život /24/ ljudi u prostoru izoliranog farmerskog imanja, što je sasvim podudarno s pozicijom Bosne i Hercegovine u odnosu prema međunarodnoj zajednici i svijetu, općenito.

Priključci prema bilo kome i čemu uvjetovani su voljom drugih subjekata, ma koliko im se to otvoreno nudilo i pozitivno predstavljalo. Pozicija je izolirana, dakako, kako bi se mogao održati nametnuti mir i nadalje diktirati uvjeti življenja i eventualnog priključenja Europskoj Zajednici /radi njezine koristi/, pri čemu sve ima svoju visoku cijenu.

 

* * *

Farmeri,

kao nešto prave za jednu nedjeljnu trgovinsku razmjenu, ili bolje kazano – najprimitivniju trampu. Iz ljenosti, češće odlaze na pijacu kao grlom u jagode. Bez ičega osim što većih ambicija prema hrani, jer, nerijetko i izgladne. Krenu tako, sasvim jednako kao naši političari u svijet po novce i najrazličitiju pomoć ili tek – da guzica vidi puta. Političari najskupljim automobilima, sa sekretaricama, ljubavnicama, sponzorušama, osobnim avionima i helikopterima, ili redovnim linijama poslovnom klasom.

 

Farmeri pješke ili na traktorskim prikolicama do pijace u selo.

 Od farmera kad se nađu na pijaci, za hranu, kozmetiku, higijenska sredstva, seljaci i proizvođači traže i uzimaju što im se sviđa: skidaju im majice, jakne, kape, prsluke, džempere, čizme, šalove, pantolone /krijući, možda, i gaće/.

Kad nemaju ništa što proizvođače – trgovce interesira, tada to otkupljuju nešto pjevajući, kreveljeći se, plešući, skačući, arlaučući, glumatajući i izigravajući bolesne majmune. 

 

Tako dobiju repu i po repu, kupus, krompire, malo kobasice, graha, slanine, rakije, lijekova za prehladu, mast za skidanje krasti i mazanje slasti i sl.

SVAKA SLIČNOST VIĐENA U STVARNOM ŽIVOTU SASVIM JE NORMALNA, JER FARMERI NIŠTA NE IZMIŠLJAJU, SAMO OPONAŠAJU NAŠE UGLEDNIKE TOKOM NJIHOVOGA POHODA U SVIJET I NASTOJE OPSTATI.

* * *

Lijepo i slikovito, bez pretjerivanja, to je prikaz susreta naših političara u svijetu koji pohode s raznim zamolbama za pomoć i kredite, sve češće, sve više i sve neuspješnije, jer su i svijetu omrzli naš jad i bijeda.

Mora da je to živi circus colorado i svakovrsna menažerija koja se može vidjeti na sceni, a još bolje iza scene na djelu.

 

KAD SE VRATE, FARMERI JEDU, PIJU, OŽDERAVAJU SE I HVALE SVOJIM USPJESIMA NA TRŽNICI. TALENTIRANI SU DO MJERE PA I SVOJE KATASTROFALNE NASTUPE I BLAMAŽU DOŽIVLJAVAJU I PREPRIČAVAJU DO U POJEDINSTI KAO SJAJ SVOJE INVENCIJE, TALENATA I DOSJETLJIVOSTI, ŽIVI DOKAZ KALVARIJE KOJU PROLAZE RADI NEDJELJNOG SNABDIJEVANJA FARME HRANOM I POTREPŠTINAMA ZA ODRŽAVANJE HIGIJENE.

 

* * *

NAFTA BEZ SAFTA

ili

IRAN IMA URAN

 

* * *

ŠTETA JE ŠTO SU BATKO I UDRI MUŠKI

NA

RADIOTELEVIZIJI PINK BiH I ORGANIZIRANOJ MREŽI
SASVIM DRUGA EMISIJA.

OVDJE BI IMALO ŠTA DA SE BIJE.

MADA SE SVAKO IZA SVAKOGA KRIJE.

 

* * *

Dođu tako nekom šeiku i zatraže od njega finansijsko ulaganje u Bosni i Hercegovini ili, naprosto: novčanu pomoć, a daruju mu samo afričku šljivu. A šeik od njih zatraži gay uslugu i ne znajući kako je kod nas guzica najjeftinija i da će nizašto dati novac,

a sebe dovesti u higijensku i drugu ugrozu.

/Inače, još iz davnih vremena osmanski uglednici i kalifi poznati su kao vrli ljubitelji dječaka./

EH,

SAD.

Sjedinjene Američke Države.

IRAN IMA URAN.

 

KOORDINIRANA OPERACIJA OTPOČNE.

JADNA MU MAJKA ŠEIČKA.

IZ NJEGA ŠIKNU NAFTA BEZ SAFTA.

 

* * *

NAŽALOST,

TELEVIZIJA PINK BiH NIJE DOŠLA DO TOGA DA MIJEŠA RUBRIKE I ŽANROVE

NI

RADI

SAMOPOMOĆI

ILI POMOĆI BOSNI I HERCEGOVINI.

POMAŽE SAMO BOLESNU SIROTINJU.

 

* * *

MEDVJEDI U FEDERACIJI I ENTITETU

RUGAJU SE CIJELOM SVIJETU.

Kredita i para ima, češu dupe po jajima.

NO,

NEĆEMO BAŠ O NJIMA.

Suviše ih ima.

 

* * *

Od medvjeda se i ne očekuje bogzna što: tek da tumaraju kojekuda, jedu kruške i izvrću pčelinje košnice, a žeste se kad vide bilo kakvu uljuđenost u strahu, da se makar i uljuđena, ne pretvori u medvjeda i tako njihovoga protivnika.

ŠTO JEST JEST
VOLE PREPADATI INSANE.
TO IM JE OMILJENA NAVADA.

TO IM SE DOPADA.

BAREM DO SADA.

Eto,

U BH FEDERACIJI, GNJURAC U PRKNU SVAKOJ NACIJI.

 

* * *

ŠTA

NEPORECIVO

SPAJA EKSPERIMENTALNU SOCIJALNOPSIHOLOŠKU PROJEKCIJU ŽIVOTA NA SCENI FARME PET TELEVIZIJE PINK BiH

i

BOSANSKOHERCEGOVAČKU

DRUŠTVENU I POLITIČKU

LAKRDIJAŠKU STVARNOST

?

 

* * *

LAKRDIJA SVEGA

PRIJE SVEGA.

 

Najkraći odgovor na pitanje iz podnaslova dali smo već na početku: kič/šund, ne samo u umjetnosti, već duboko u svijesti. Ma u kojoj mjeri tragična i poražavajuća bila stvarnost u BiH, u najopćenitijoj slici ima odlike kiča koji joj se čak i nesumnjivo patološki dopada. Osnovni impuls svekolikih odnosa, življenja i djelatnosti na Farmi Pet televizije PINK BiH – jeste kič/šund, ili projicirana pseudokultura u cjelokupnom programskom okruženju koje potcrtava.

 

U životu Bosne i Hercegovine, dijelom, to je postratni sindrom. Rat je uništio sve što je zakačio svojom razornom energijom, tek radi prilike za uništenje.

Radi dobre usporedbe možemo se poslužiti elementarnom logikom i ustvrditi, kako je to što vidimo na Farmi Pet = život, a ovo što živimo u Bosni i Hercegovini = Farma Pet. tako dobijamo kvalitetne premise za konkluziju, kako je oboje = kič/šund ili pseudokultura.

 

Tako,

kao smisao koji pretenduje na to da bude kultura i kulturna komunikacija koja će nas nadilaziti još jedanputa, 

jest = kič

od

života

ili

pseudokultura.

 

  * * *

 

Studenoga, anno Domini 2013.                             ak

* * *

Logo

Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4/1.

Telefon: +387 61 734 977, +387 35 570 180.

E-mail: kujundzic@gmail.com

_________  BOSNA i HERCEGOVINA   _________

___________________________________________________

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s