atif_kujundzic_200

Atif Kujundžić, književnik

KRVAVO VRIJEME KULTURALNE PROMJENE

i

NEUNIŠTIVOST

MULTIKULTURALNOG

BIĆA

/ogled o multikulturalnom aspektu bh stvarnosti/

* * *

Kultura i multikultura ni u kakvoj projekciji ne podržavaju prosječne vrijednosti i izjednačavanje/egalitarizam. Čak, ni pokušaj jednačenja. Naprotiv. To je u svim viđenjima otvorenost, različitost i pravo na slobodnu osobnost uvjetovanu tek slobodama drugih.

Maksimalizam je jedina mjera kulturnog čina, pregnuća i rezultata, sve drugo je vojska mediokriteta, prosječnih i sekundarnih vrijednosti koje ne mogu biti vodilje.

Da bi kulturni maksimalizam u današnjim uvjetima imao svoju priliku mora biti osoban i poduprt ekonomskim maksimalizmom, sa kojim se ne smije identificirati, jer nije na prodaju.

Odsustvo klasnog i ekonomskog maksimalizma, u najvećem dijelu dokidaju i priliku za kulturni maksimalizam i društvo počinje stagnirati živeći primitivne i anahrone oblike, apstrahujući probleme spoznaje u nivou afirmacije i negacije drugog i drugačijeg.

Sve to vrlo je blisko ovome što kao društvo imamo sada.

 

* * *

/O tome je još 1919. godine, vrlo razgovjetno pisao Miroslav Krleža, a potom i brojni drugi autori moderne i postmoderne./

 

* * *

/Osobno, rado sam za ono što danas svi smatraju propalim i poraženim. I pobijeđenim. Toga je sada najviše. Takvi su i Bosna i Hercegovina, prirodno njezini narodi i njihova multikulturalnost, njezine slobode i ja kao Bosanac ili Hercegovac – samo uvjetno sam građanin – sa njima. Bez ove napomene većini bi čitatelja ovaj tekst bio nečitak. Nije to samo inat ili prkos. Razlozi su stvarni. To je istinski prijezir prema antigrađanskoj rulji, idejno, etnički, konfesionalno i politički homogeniziranom čoporu koji se samouništava. Nastojim izdvojiti pojedince. Mada, većina uživa u svome smradu. U svojoj kloaki./

 

* * *

Bosnu i Hercegovinu razdiru bezumni i beskrupulozni ljudi čak i u ime svojih kultura – što govori o njihovom apsolutnom neznanju /kultura i umjetnost se mjere u planetarnom jedinstvu i uopće  nisu djeljivi niti za bilo čije svojatanje, neovisno o porijeklu i predznaku/, osobnim, naslijeđenim i nametnutim političkim ambicijama i modelima, projektima, vremenima i ideologijama, fašiziranom sviješću. To čine uglavnom krajnje zlonamjerni, neupućeni i priprosti, nedostojni, a Bosna i Hercegovina se opire nevidljivim i njima neshvatljivo snažnim a neuočljivim silnicama života koji se ne da ukalupiti i podrediti nasilju i ambicijama političkog i politikantskog primitivizima rulje.

 

Kao u pravilu, niko ne vidi, niti cijeni ono najvrijednije i ne drži do toga.

 

Dakako,

njima nije jasno zašto ne uspijevaju izaći na kraj ni sa sobom ni sa Bosnom i Hercegovinom čak ni poslije duže od dva desetljeća zlobe koju sustavno proizvode. I kome to sada, uopće, reći? Kome kazati kazu o tome, kad uopće ne razumiju ni to, ni sami sebe? Kad ne znaju da multikulturalizam nije egalitarizam i jednačenje?! Kad ne znaju da je multikultura osnovno ljudsko pravo na različitost u jedinstvu življenja na djelu!? Kad ne shvataju kako su i sami, čak u sebi se protiveći, ali po prirodi stvari – srasli sa drugima i drugačijima. Kako uvjeriti bosanskog Muslimana da je odlaskom Srba, manji bar za jednog Srbina i sl?

 

Čudno je to nerazumijevanje, kad Časna Knjiga Kur'an govori o Jednoći Božjeg Postojanja kao Božjoj Volji u kojoj su svi jednako stvarni, mogući i potrebiti kako bi uopće postojali i opstali na svoju dobrobit?!

 

Jednako,

svaki izdvojen – segregiran Srbin – manji je za Muslimana i Hrvata i Hrvat za Muslimana i Srbina. Bosna i Hercegovina postoji Božjom Voljom i sjajno je mjesto za spoznaju o svojoj stvarnoj i bogomdanoj prilici, jer čovjekov život ne traje vječno, osim kao živi kontekst u stalnom pretakanju i svojoj sveukupnosti /baš kao i sve drugo što je čovjeku dato da može pojmiti/.

 

 * * *

Uglavnom, ako su mislili kako će nasilnim teritorijalnim razgraničenjem uništiti zemlju, a narode pretvoriti u robove, izbezumljeni su se suočili samo sa pogoršanom ili izvrnutom osobnom slikom i nepromjenjenom situacijom – kao i svojim porazom.

Njihove političke i politikantske izmišljotine i smicalice, fakinska i fašistička ideologija, pljačka, zloupotrebe sloboda i humanizma, etnija i konfesija činili su ih samo i nadalje smiješnim, ništavnim zlotvorima vremena koje brzo i satirućim rezultatima huji i tutnji preko njihovih života kao leševa.

 

* * *

Politika je nasilna, naročito u trenutku kada se obraća biću nepolitičnog, tj. kulturalnog, koje joj je dijametralno oprečno kao sadržaj i sloboda i koje se organski /po instinktu/ opire prirodi i nasilju zoon politicona, a koji nužno nastupa s pozicija neuvažavanja, netolerancije, anahronog shvatanja stvari, pa i integrirane nacionalne/nacionalističke, klerofašističke sile i fašizma /kao otuđene ideologije svijesti/, jer su mu drugačija sredstva nepoznata i strana, sasvim jednako kao što mu je /nažalost/ nepoznato kakva je priroda onoga kojemu se nasilno obraća, ili činjenica da koristi zločinačke metode za koje mora odgovarati pred Ljudskim i Humanističkim Sudom Javnosti i Sudom Pravde – pred cijelim Svijetom.

 

* * *

U ovom primjeru,

s obzirom na karakter multikulturalnog ambijenta, kada je bilo vrijeme pristupiti progresivnim kulturalnim promjenama i promišljenim humanističkim sučeljavanjima, ideološki i fašistički narajcani bijednici su se okrenuli podjelama i ratu, razaranju, devastiranju, odstrijelu svih uzrasta oružjem s optičkim nišanima, koncentracionim logorima, silovanju žena, genocidu, prisvajanju zemlje i imovine – sasvim primjereno svojoj anahronoj i povijesno preživjeloj ideologiji koju su rado prakticirali, a potom i kritikovali kod drugih – kod kojih su to izazvali kao nužno reagiranje na svoje postupke.

 

/Dakako, u jednom nivou, čak i tako ružan i krvav rat, čak i bezumnu poslijeratnu osvetoljubivost vlasti, ne možemo ne vidjeti kao kulturalnu promjenu, mada nam nikako ne odgovara, jer u suštini, to nismo mi.

Ratovi su ponekad i definirani kao lokomotive historije – V. I. Lenjin. Moramo vidjeti kako je to neinteligentna, tragična i preskupa opcija za živi kontekst i materijalna dobra, za ljudsko društvo i humanost njegovoga dostojanstva./

 

Rezultat je primjer totalnog zastoja i stagnacije u svim sferama društvenoekonomskog razvoja i života, ranije neviđen jad i očaj,  potpuni bezizgled. Ustvari, sve to, svojevremeno, producirala je i predvodila proleterska aristokracija i birokracija za koju se zna da je bila i smetnja revolucionarnim promjenama, o čemu takođe piše Miroslav Krleža, a dokazuje kako se zahvaljujući proletarijatu/radničkoj klasi – upravo unutar nje same – razvio i osnažio njezin najveći neprijatelj i dušmanin, uvijek blizu sindikalne birokracije, malograđanskih funkcionera, koji su po svojoj birokratskoj funkciji postali tragičnom negacijom proleterskih revolucionarnih interesa i dinamičkih koncepcija i tako: stvarni umišljeni aristokrati na licu mjesta.

 

Dakle, cijela priča je već viđena u toku narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije u pohodu prema diktaturi proletarijata, a mi smo sa njom suočeni i na današnji dan kao opustošeni siromasi bez igdje ičega, tek sa stotinjak milionera.

 

Krleža ih naziva karijeristima i mandarinima koji ne dopuštaju nikakav rizik koji bi mogao utjecati i na njihovu privilegiranu birokratsku i jahačku poziciju.

A karijerista i mandarina nikad više! Naročito u medijima.

 

* * *

Bosna i Hercegovina je država s kulturalnim sadržajem, antropološki i multikulturalno oblikovanim narodima stjecajem uvjeta na mjestu susretanja civilizacija. To je stvoreno milenijski taloženim iskustvom koje je stvaralo kulturnocivilizacijsku patinu povijesti i amalgam zajedničkog življenja na geografskom raskršću i susretanju etnija, konfesija i kultura različitog predznaka. I, pokazalo se neviđeno dobrim, poželjnim kao model za cijeli svijet.

 

Apsolutno je nemoguće ignorirati naprijed izloženu činjnicu kao i energiju kojom je jedinstven jezični prostor, kulturalno i povijesno ozračio svoje sudionike. Jednako se radi o istom dobru i istom zlu koje je prohujalo umom, dušama i glavama, vremenom i prostorom. Najteži aspekt događaja bilježi jezik koji je fenomenologijski gledano – kuća čovjekovog bitka i prema mišljenju filozofa Martina Hajdegera, a za čovjeka ovoga prostora ima karakter konačne presude o životu i smrti.

 

Zato je bilo krajnje nerazumno i neinteligentno krenuti u procese fašističke idologizacije, nacionalizma, šovinizma, klerikalizma, segregacije, aparthejda, etc., a potom i u oružane sukobe. To su mogli činiti samo krajnje neupućeni i manipulirani ljudi na nivou anahronih oblika svijesti i programa političkog organiziranja i djelovanja /militantnog i terorističkog karaktera/, te ljudi koji su intelektualno nesposobni smisliti bilo što – što se nije već dogodilo u svojoj najgoroj varijanti i što nije već viđeno i doživljeno, a po tome upamćeno i tako postalo izlizan model, nekoristan, tek zločinački obrazac.

 

Sasvim primjereno dobijen je i jednako bijedan i zločinački ishod i rezultat. Umjesto u kulturalno iskustvo koje cvjeta ljepotom ljudskog duha i invencije – učinjen je korak u mrak. Naime, umjesto naučnog i uopštavajućeg pristupa radi proučavanja, procjene i izvođenja sintetičnih i podsticajnih zaključaka za dalji kulturalni razvoj, učinjen je historijski, pojedinjavajući, primitivizirajući i fašizirajući pristup artikulitanju ideološkog, religijskog i političkog mišljenja koje je rezultiralo razdorom, ratom i nemogućim: razlazom.

Dakle,

umjesto svekolikih iskustava i usaglašenih kategorija milenijskog suživota, dobijene su elementarne i pojednostavljene,

rudimentarne i nefunkcionalne intencije koje su kao stvorene za primitivno i zlonamjerno političko manipuliranje i zločine jednih prema drugima. Ljudima se manipulira kao nikada ranije. Totalitarna opcija i mogućnost manipuliranja nije dogurala nikad tako daleko.

 

Možemo i nabrajati:

Plitvice, Ravne, Konavle, Dubrovnik, Vukovar, na srednjovjekovni način opkoljeno i triipol godine razarano Sarajevo radi sistematskog razaranja grada i ubijanja ljudi, Zvornik, Janja, Bijeljina, Brčko, Bratunac, Višegrad, Foča, Čajniče, Srebrenica…

masovna ubojstva, sistematska silovanja, organizirane pljačke, masovne grobnice: primarne, sekundarne, tercijarne…

Republika srpska i Federacija u Bosni i Hercegovini, jer, entitet nije kofer koji se može uzeti, ubaciti u gepek automobila i odnijeti u neku drugu državu radi koje je tobože stvaran i koja se odano voli.

 

Junaci:

Karadžić, Šešelj, Mladić, Hadžić, Perišić, Krstić, Prlić, Praljak, kapetan Dragan, Milan Martić, Rašković i drugo smeće koje potkovano mirom zovemo

PLOČKINIĆI, USTAŠE, VEHABIJE, ČETNICI, DODICI, NEIMENOVANI, A BROJNI OSVETOLJUBIVI FAŠISTI, NEPOMIRLJIVE KOMUNJARE.

 

* * *

 Ovi posljednji pomenuti, članovi nekadašnje Komunističke partije i Saveza komunista Jugoslavije, koji su odstupajući od Programa Saveza komunista Jugoslavije, ustvari birokratski, ortodoksno, nekritički i neporecivo tobože ostali pri njemu, fašistima su na milost i nemilost, kao na tacni izručili zemlju i narode na volju i nevolju. Tako su zaključali svoju birokratsku i mrtvozorničku poziciju u odnosu prema prethodno dinamičnom razvoju multikulturalnog bh društva – de facto – okovani sami sobom i svojim preživjelim shvatanjem.

Oni više uopće ne razumiju šta se događa niti šta se dogodilo. Oni su definitvno izgubljeni kao guske u magli. Ne razumiju ni sami sebe i skapavaju u svome bezumlju. Oni više nemaju ratio i niti jednu jedinu logičnu riječ za zbivanja koja su sasvim izmakla njihovoj recepciji. Tako pokazuju da nkad nisu ni znali što čine i kako su im slijepo služile beslovesne mase.

 

* * *

Dogodilo se sljedeće: na zatečenoj poziciji našli su se revolucioniranjem radničke klase i ideje vodilje o dovođenju proletarijata /kao simbola radničke klase/ na vlast – pričajući o diktaturi proletarijata.

Uopće,

nisu registrirali kada su radnička klasa i taj vajni proletarijat postali srednja građanska klasa, kao ni činjenicu da sama promjena naziva Saveza komunista u Socijaldemokratsku partiju Bosne i Hercegovine /npr./, nije ni na kakav način dovoljna da bi baštinila raniji ugled i neporeciv utjecaj Saveza komunista kao jedine partije na vlasti – u sasvim novim uvjetima života, organiziranja i rada.

 

A

pitanje je sad:

kako revolucionirati srednju građansku klasu koja je ispala iz nekadašnje radničke klase/proletarijata kao vreća krompira iz karoserije kamiona ili traktorske prikolice i koja više uopće ne može razumjeti sebe i sada mutavo i tupavo obraćanje Socijaldemokratske Partije Bosne i Hercegovine o potrebi da ih povede u društvene promjene?!

/Znaju li koje i kakve, pobogu!?/

Šta i ko će sada biti snaga njihove idejne zamisli i šta je njihova zamisao uopće?! Ono što smo imali prije rata i što je do u najmanju pojedinost uništeno u svemu osim u njima i njihovim petrificiranim ambicijama da zauvijek ostanu na vlasti sa što većim osobnim imetkom?

 

Dakle, oni su kao i prethodno, kamarila i klika mandarina i birokrata, Domanovićevih slijepih vođa i nadalje kočnica razvoja i pozitivnih procesa i ostvarivanja novih promjena u društvu. Paradoksalno je i pomisliti, kako uopće mogu imati nekakvu ulogu u razvoju društva izuzev što su mu kamen o vratu u dubokoj vodi?

 

Na drugoj strani, fašizirani i korumpirani nivo novog političkog organiziranja i establišmenta, još je kriminalniji i neuspješniji u svome nastojanju stvaranja robovlasničkog društva koje mu je potrebno za njegov vječni faraonski boljitak i snaženje pozicije koju je sasvim nezasluženo i na prevaru posjeo, jer se u biti, samo i brine za svoju poziciju, objektivno osvojenu silom i na prevaru, a održavanu bijedom mase prevarenog življa/stanovništva.

 

* * *

Pouzdano, svjetovi koji su se sreli na Balkanu i u Bosni i Hercegovini, imaju – čak i kada su po raznim osnovama bliski –

različito porijeklo i odlike i, mada evidentno, višelinijskom evolucijom – što bi rekao Karl Vitfogel – poprimaju i zajedničke osobine koje nužno proizilaze iz međusobnog odnosa, susretanja i komuniciranja – što s marksističkim poimanjem pluralizma, nužno i dijalektički proizvodi multikulturalni amalgam kao bitnu zajedničku kohezionu posebnost za sve učesnike u suodnosu, suživotu, razvoju i opstajanju.

 

Uspostavljena veza i komuniciranje subjekata proizvode iznimno složena susretanja, odnose i rezultate. Uz sve nastojanje, ljudi se i zbližavaju, srastaju i u svemu imaju zajedničku sliku koja ih djelatno oblikuje za slijedeću etapu suživota i razvoja. To su kvalitete kojima se ne može upravljati i koje se drugačije ne mogu dobiti.

 

* * *

Zbog čega se jedna banalna statistička radnja, kao što je redovan  popis stanovništva, koji je iz istoga razloga postao i neredovan i neuredan, pretvara u prvorazredno političko pitanje i mogućnost nove velike prevare?

Neinteligentni političari nadahnuti moćima političkih oligahrija i prokletstvom osobne potrebe za kapitalom, nastoje od kulturalno profiliranih i nadahnutih naroda stvoriti političke i prapovijesne falange. Daju sve na davno prigušenu i zatomljenu refleksiju ugroženosti i odbrane, kućnog praga i nejači – koju su za sam početak izmislili, a u nastavku ostvarili.

 

No,

izgleda kako je stvoreni kulturnocivilizacijski amalgam usprkos svim nevoljama ipak jači, jer, ljudski gledano Bosna i Hercegovina opstaje i s tegobama ipak funkcionira, ljudi se ljudski prepoznaju i funkcioniraju upravo na toj referenci. Dušmani ne uspijevaju do kraja u svojim namjerama. Osim svega i u nevoljama, taj proces je duži i stvarniji od svih nedaća odnjegovao razlike i sličnosti koje se dijalektički viđeno – fascinantno sprežu.

 

 * * *

Dakle,

cijela stvar koju su bezumno zamislili kao najprimitivniju destrukciju prethodnoga društva i pravljenje svojih kućica od blata i pruća, kako bi se pretvorile u mermer i pozlatu, mogla se obaviti kao osmišljena kulturna promjena s boljitkom za sve, bez razaranja, nasilnih smrti, krvi i zločina. Riječ je o tome da je sav taj beskraj jada, devastacije i smrti, dijelom i bitno proizvod neznanja, loše volje, violencije i odsustva humanizma, elementarne ljudskosti, ali i krajnje anahrone velikosrpske fašističke ideje podržavane od međunarodne zajednice. Kako sila Boga ne moli sve se dogodilo kako je jedino moglo i kako su evidentni krivci imenom i prezimenom.

 

Bez daljnjeg, planirane i organizirane pljačke radi promjene vlasništva nad društvenom imovinom ili promjene

društvenoekonomske formacije

na

najprimitivniji/srednjevjekovan

način,

u obzorju su se pojavili likovi kao da su izašli iz apokaliptičnog Evanđelja po apostolu Ivanu: kuga, rat, glad i smrt. I tako: bezizgled.

 

* * *

Kultura je skup složenih obrazaca ljudskog ponašanja koji su stvoreni dugotrajnim i istrajnim odnosima, a dijelom naslonjeni na čovjekov genetski razvoj, etniju i konfesiju. No, ponajvećma potrebom da se čovjek nasloni na čovjeka i tako u iznimno kompliciranoj kulturalnoj komunikaciji na različitim nivoima rada i življenja doživi sebe, svoju osobu i druge ljude sa kojima u suodnosu i komuniciranju tvori karakteristično /ako je ikako moguće: građansko/ društvo, a osigurava sadašnjost i budućnost svojoj obitelji i rodu.

 

No,

kako vidimo,

političkim oligarhijama i huntama ponajviše smeta upravo to građansko. Mada su nevladine organizacije tu da svako malo za njihovo bezumlje vade vrelo kestenje iz vatre, one su najčešće i na najbezumniji način u koordiniranim atacima moćnika na udaru njihove moći, posebno medija. I, kažu svašta kad optužuju i šute kad ništa ne nađu. Moćnici imaju svoju pamet i više niko ne mora imati ni trun pameti. I neke nevladine organizacije im idu naruku. Oni opet, ne vole trunje u svojim zlatnim tanjurima i na pozlaćenom escajgu, prašinu na terasama i krovovima svojih vila i skupocjenih automobila.

Tako uklanjaju i zadnju prepreku svojoj svemoćnoj volji i želji za moć. Ko može ustvrditi kako cijeli proces nije, ustvari, proizveo fašizam i temeljita fašizacija koja je u toku.

 

Kritike i antifašizma ni u blizini. Ako postoji, to je tek u tragovima, odvojeno i paralelno, beskonfliktno, radi reda.

Ljevica zamrla kao pile u jajetu. Ustvari kome i čemu bi mogla biti ljevica, kad su svi daleko i beznadežno desno? Kome sada reći: LIJEVO!

I što bi to moglo značiti uopće?

 

* * *

Dakle,

upravo zbog multikulturalnog karaktera bosanskohercegovačke države, rat i poslijeratne strasti nisu donijeli nikakvo rješenje, ali su svima donijeli poraz. Naprotiv. Donijeli su samo još strašniju netrpeljivost i animozitete, homogenizciju u neviđenim modalitetima. Ni traga slobodi i razrješanju ijednog problema osim zaustavljanja međusobnih oružanih dejstava. Stvar dobija zastrašujuće razmjere u svakodnevnom životu, jer agresivnost i bezizlaz rastu, a društvo ne pokazuje nikakav napredak.

 

* * *

Studenoga, anno Domini 2013.                          ak

* * *

Atif Kujundžić, književnik

Logo

75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4/1.

Telefon: +387 61 734 977. E-mail: kujundzic@gmail.com

_________  BOSNA i HERCEGOVINA   _________

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s