Atif Kujundžić

Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4/1.

Telefon: +387 61 734 977. E-mail: kujundzic@gmail.com

_________  BOSNA i HERCEGOVINA   _________

__________________________________________________________

* * *

BOSNA I HERCEGOVINA

TRENUTAK SUVREMENOSTI

i

PRIJEDLOG

* * *

/Okrugli stol. SABNOR TK. Studenoga, anno Domini 2013./

 

* * *

U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina se izdvajala složenošću unutarnjih sruktura i njihovih odnosa, ali i uređenošću međunacionalnih odnosa i međusobnim prožimanjem istih prema uzusima milenijskog suživota i tolerancije. Dužni smo zapaziti, Bosna i Hercegovina nikada – nije bila izvan velikodržavnih ambicija i pritisaka svojih susjeda u rasponu od kulturalnog do oružanog komuniciranja.

Silnice svakovrsnih pritisaka dominantno su usmjerene na podjelu BiH, a prevashodno prenošene raznim mehanizmima na najbrojniji nacionalni korpus – živalj islamske vjeroispovjesti, koji se dijelom sam opredjeljivao i lavirao na liniji priklanjanja jednom ili drugom susjedu ovisno o tome kakve je ambicije imao političkivođa, radi čega je čak i politički organiziran, dijeljen, svojatan i genocidima istrebljivan.

No,

činjenično,

riječ je o tenzijama koje su srastale u kulturalni amalgam i patinu zajedničkog življenja koje se oblikovano minulim vremenom i nedaćama pretvara u gordijev čvor međusobnih odnosa i problema međusobnog komuniciranja koji izgleda sve veći i nerješiviji.

* * *

OSNOVNE ODLIKE

KULTURALNOG KARAKTERA

BOSNE I HERCEGOVINE

* * *

Bosna i Hercegovina je država prevashodno s kulturalnim, etnijskim i konfesijskim sadržajem. Pri takvom poimanju kulturalni aspekt treba shvatiti kao najsloženiju opciju opstajanja, odnosa i viđenja. Tek u drugom planu, kao državnopravni subjekt i mjesto zajedničkih odnosa i življenja, Bosna i Hercegovina je i politička tvorevina koja vrlo uvjetovano komunicira sa susjedima.

 Prethodna činjenica,

ustvari,

rezultanta je susreta naroda – etnija, konfesija, kultura i civilizacija na bosanskohercegovačkom tlu, što je zajedničkim životom proizvelo karakterističan kulturnocivilizacijski amalgam nevjerojatne kohezione snage i drugdje neviđenog kulturalnog profila.

* * *

Pomenute okolnosti,

uzrokom su pa je i minuli, velikosrpskom agresijom nametnuti rat u Bosni i Hercegovini imao najteže moguće posljedice. Naime, rat s istim ciljevima, svako drugi, drugačiji i bolje obaviješten, vodio bi drugačije i svakako, sasvim izvan anahronog koncepta skoro /200/ godina stare ideje velikosrpstva.

Ali taj rat, kao što ratove i inače vode, vodili su nasilnici i glupaci, luđaci, ljudi koji uopće ne razmišljaju. Zato su gubici veliki, a rezultati: ništavi.

Upočetku, to je izgledalo kao rat za podjelu teritorija između tri konstitutivna naroda. Zbog činjenice kako je riječ o kulturalnoj sadržini države Bosne i Hercegovine, pokazalo se kako rat /kao nekulturno, primitivno i prostačko sredstvo!/ ne može riješiti ni dio problema koje je kao podjelu bosanskohercegovačkih teritorija zamislila velikosrpska /a potom i velikohrvatska fašistička ideja – zamisao/. Takav i tako vođen rat, uopće nije imao u vidu pomenutu milenijsku kulturnocivilizacijsku sadržinu i patinu, njezinu kohezionu snagu.

Zbog pomenute činjenice o kulturalnoj sadržini države Bosne i Hercegovine, postalo je bjelodanim kako podjela teritorija ne rješava niti jednu za njihovih velikodržavnih namjera i bitnih zamisli.

Mora da su se fašisti u čudu našli.

Naš narod bi rekao: u behutu.

 

* * *

NEDJELJIVOST KULTURE

* * *

Naime,

kultura je stvar opće prirode i nije djeljiva /kultura i umjetnost postoje samo kao jednoća i tendiranje Jednoći Božjeg Postojanja u svjetskim razmjerama/, mada multikulturu nemamo pravo shvatati kao prost zbir etnija, konfesija i kultura s njihovim predznakom, posebno u u primjeru kakav u Bosni i Hercegovini imamo – kada ljudi govore istim jezikom.

Multikulturalnost je neusporedivo više od svakog takvog poimanja, a to je novonastalu situaciju proizvedenu velikosrpskom fašističkom agresijom koja je krajnje anahrono inzistirala na podjeli teritorija progonu, preseljavanju i uništavanju življa – po nacionalnim kriterijima i šavovima u krajnjem ishodu rezultirala Dejtonskim mirovnim sporazumom – državom sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda i pokazala samo, kako je stvar tamo gdje i jeste – na početku bezizgledne tragedije u kojoj se bezočno nadmeću nacionalisti, šovinisti, fašisti, nasilnici i budale – jer, ko htjeo tu htio nečiji grunt, koji su jedan put zauvijek uredile austrougarske katastarske knjige?

* * *

Riječ je o tome kako je kulturnocivilizacijski amalgam stvoren milenijskim zajedničkim življenjem jači od svega što šovinistička, kleronacionalistička i fašistička mržnja i zločinci mogu smisliti radi razbijanja jednog složenog multikulturalnog društvenog organizma kakav je bosanskohercegovački.

* * *

NEKOLIKO POJEDINOSTI

KOJE

DOKAZUJU PRETHODNO REČENO

* * *

Primjerice,

samo u takvim uvjetima, naspram ortodoksnog velikosrpskog fašizma mogle su se dogoditi slijedeće stvari:

Da samo rijetki pojedinci u najmnogoljudnijem bosanskohercegovačkom narodu primjećuju stvarnost neposredne ratne opasnosti dok svi drugi, uključujući i taj najmnogoljudniji narod vide izlaz u gandijevskom stavu i otporu spram potencijalnog rata, jer su kulturne veze indolentne spram i agresivnih namjera.

Da se naočigled građana i cijeloga svijeta dopusti srednjovjekovno opsjedanje glavnoga grada i njegovo brutalno razaranje /uz sistematsko ubijanje građana svih uzrasta i polova.

Da velikosrpska agresija izvedena svim i nemalim raspoloživim sredstvima bude više shvaćena kao čuđenje u svijetu, nego kao povod za oružani otpor.

Da se rat razvuče na najbezočniji i najnevjerojatniji način čak na triipol /3,5/ godine, a da se Dejtonskim sporazumom agresoru verificira pobjeda.

Da se agresoru post festum dopusti maloumna priča o građanskom ratu, kako bi se Bosancima Muslimanima i Hrvatima obesnažilo pravo na obranu od agresije, a posebno da se zaslužni borci u obrani: Gotovina, Markač, Delić, Dudaković – učine zločincima.

Da se protivno presudi Međunarodnoga suda u Haagu, agresoru dopusti odricanje genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini nad Bosancima Muslimanima i Srbima Pravoslavcima.

* * *

OČEVIDNOST

POJAVE

* * *

Da ortodoksni velikosrpski fašizam, slijedeći osobni ratnohuškački koncept i voluntarizam – besramno izdaje Bosnu i Hercegovinu – svoju zemlju – sistematski praveći, sasvim proizvoljno svoje srpske autonomne oblasti, skupštine, plebiscite, policiju, vojsku i Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu ili braća Hrvati Hrvatsku Zajednicu Herceg Bosna, pa i predstavništva u inozemstvu – odričući međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu za koju se na Referendumu opredijelilo 64,7% građana.

/Riječ je o očajničkom redu poteza ortodoksnih velikosrpskih i velikohrvatskih fašista: samo da ne funkcionira Bosna i Hercegovina, a ne da funkcionira Republika Srpska ili Herceg Bosna./

Da Plebiscit srpskoga naroda, nasuprot Referendumu građana Republike Bosne i Hercegovine ističu kao vrhunaravn i u svakom pogledu i primjeru neprijeporan rezultat i zahtjev koji moraju ostvariti po svaku cijenu sasvim nezavisno o svim drugim narodima i njihovim interesima, kao i ovi drugi Herceg Bosnu uz konclogore Dretelj i Heliodrom i /33m/ visok križ na Humu /o čemu je još na snazi i prvostupanjska presuda Tribunala/.

Da poruše sve mostove, prekinu sve veze i postave sve moguće zapreke prema svima koji nisu Srbi, koristeći sva moguća i posebno nedopustiva sredstva ideološke propagande i srpskih medija, sile i efektiva kadrosvski srbizirane Jugoslavenske Armije i njezinih službi – koji su samo trenutak ranije bili zajednički u sistemu odbrane od cijeloga svijeta.

Da kao vrhunaravne uspostave sve moguće i nemoguće institucije velikosrpstva gdje to i funkcionalno nema nikakav osim smisao i dokaz o srpskim zločinačkim namjerama.

* * *

Da prenaoružani efektivama kadrovski srbizirane Jugoslavenske Armije, zaposjednu svaku čuku sa koje mogu tući Muslimane i Hrvate. Kao sa Kape Vijenca – Rudnika krečnjaka na obronku planine Ozren, najobičnijim i starim topom poznatim kao ZIS – 76mm, mogli su tući Gračanicu, Banoviće, Živinice, Lukavac, Tuzlu, Vozuću, Zavidoviće, Svjetliču, i sve drugo što je u njegovom dometu od 15.700m vazdušne linije.

Upravo tako su, haubicom 130mm, sa Rosulja /Ozren/ pobili i iskasapili djecu na Tuzlanskoj Kapiiji 25. svibnja, 1995. godine. Očajnici su mislili da je to kraj rata! Sve je funkcioniralo prema Karadžićevoj omiljenoj poštapalici: Što gore – to bolje! Jer je ista za njega značila potpuni razdor i dokidanje bh kulturalnog bića /ako ta budaletina uopće zna šta je KULTURA. Ako zna, makaqr će shavtiti sjajnu stvar: Kako ga je kultura pobijedila!

* * *

Da,

tako do u beskraj lažu i fingiraju svoj narod u najrazličitijim povodima za svoja zlodjela, a svijet uvjeravaju kako Muslimani i Hrvati ubijaju sami sebe, mada su oni na vrijeme od triipol godine opkolili Sarajevo – glavni grad Bosne i Hercegovine radi razaranja, paljenja i ubijanja življa.

* * *

NONSENS

* * *

 /U svojoj odbrani na Sudu, tvrde kako su u Sarajevu imali legitimne vojne ciljeve u skladu sa ratnim pravom! To u suštini znači, da se stotine hiljada ljudi u okruženju nije smjelo i trebalo ni pokušati braniti /jer će postati legitimni vojni ciljevi!/, ili su morali nekako izaći iz Sarajeva i eventualno pokušati braniti grad i sebe odnekud drugo. Izvana i izvan sebe samih…?!/

* * *

SNAGA

MILENIJSKOG MULTIKULTURALNOG
BIĆA

* * *

NO,

to milenijsko multikulturalno biće pokazalo se jačim i otpornijim od svih dušmana, bukvalno: neuništivim. Sve su razorili i sve što su željeli i znali za sebesu napravali, ubili, silovali, razorili, ali Bosna i Hercegovina je opstala, bez zajedničke vojske, sudstva, policije, ekonomije, odbrane na granici – sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda i jedini evidentan rezultat rata, krvoprolića i genocida je to što su Muslimani i Hrvati ostali bez jednoga broja Srba, a Srbi bez Muslimana, Hrvata i najboljeg dijela srpskoga nacionalnog korpusa.

Svaki korak koji ljudi učine, uvijek je istodobno i kazna i nagrada.

* * *

FENOMEN FAŠIZACIJE

NA

BOSANSKOHERCEGOVAČKOM

TLU

/ali i u ex-YU i inače/

* * *

Imamo pravo pomisliti kako je kulturalna milenijska opstojnost ne samo jača od svake loše ljudske namjere, već i najbolja mjera izdržljivosti naspram ljudskih života i nakaradnih ljudskih ideologija i zamisli, a kultura najjače naoružanje za odbranu slobode!?

Nema sumnje, opstojnost Bosne i Hercegovine u osnovi je istrajnost umnih, intelektualnih, sklonih miru i suživotu. Nasuprot fašističkoj psihologiji, koja je život radi borbekultura izgradnje mirnog življenja je neprihvatljiva opcija. Gering je imao otvoren stav: Kad čujem reč kultura, mašim se za pištolj! Fašisti su vrlo često koristili izraze kao: degenerisani intelektualac, jajoglavci, jalovi snobovi, univerziteti su gnijezda crvenih… i nisu prihvatali stilsku formaciju u životu i umjetnosti moderna koja je baš u to vrijeme bila intenzivno na uzlaznoj liniji, a ispoljavali su težnju tradicionalnim vrijednostima i njihovom zanavljanju u svim oblastima rada, života i umjetnosti./

* * *

Naime,

fašizam je na tradicionalizmu gradio kult fašističke akcije, kao i fašističke kulture, tako ponekad akcije nisu ni imale drugi smisao osim da demonstriraju suglasje i jedinstvo. Svako neslaganje s fašizmom je izdaja. Strah od različitog brižljivo se održava i njeguje upravo apsolutinim suglasjem oko tradicionalnog.

Fašizam nastaje iz individualne ili socijalne frustracije – reći će Umberto Eco govoreći o Fašizmu kao zlu u jedanaest tačaka*. Upravo to, fašizmu je omogućavalo i omogućava tzv. spasilačko obraćanje socijalno ugroženoj, frustriranoj i poniženoj srednjoj klasi. U naše vrijeme, reći će Umberto Eko, kada su stari proleteri postali malograđani, fašizam sutrašnjice naći će svoje uporište i u njihovoj većini. Dakle, zbivanja u bitnom dijelu fašizacije moramo razumjeti i kao zakonmjernost društvenih odnosa.

* * *

PRIMJER

* * *

Duboko fašizirani na matrici velikosrpstva i intenzivno podsticani od Radikalne i Srpske demokratske Stranke, te istaknutih srpskih fašista i profašističkih medija i kadrovski srbizirane Jugoslavenske Armije i njeznih efektiva stavljenih u njihovu službu, Srbi su se povukli iz svih društvenih institucija duboko ufurani u svoju iluziju i fikciju kako će se samim njihovim odlaskom i bez njihovoga učešća i prisustva u Bosni i Hercegovini – sve samo od sebe srušiti kao kula od karata.

Ali,

kako se to nije dogodilo, krenuli su u krvavi obračun i genocid protiv svih i svega, pa i protiv sebe samih /primjer: Smoluća…., Atif Kujundžić. Digitalne knjige. Zagreb, 2013./ Fašizam je jednako nemilosrdan i prema antifašistima i fašistima, svojima i drugima, jer to mu je jedina metodološka mogućnost i opcija na putu do cilja.

   

* * *

FAŠIZIRANI I KORUPTIVNI

KOŠMAR

* * *

Fašizam općenito, pa i konkretno ovaj ortodoksni velikosrpski, nužno generira odgovore na svoje prisustvo u drugim korpusima koji u najrazličitijim aspektima moraju makar na prvi pogled i nezamjetljivo imati elemente fašiziranosti.

U uvjetima iskidanih veza i odnosa, doslovno razmrvljene države i njezinog aparata u svim pojedinostima, intenzivno se fašiziraju i pojedinci i institucije. To se događa u ranije neviđenim modalitetima. Na neshvatljiv način, osnovno načelo i odnos postaje korupcija /pokvarenost, neprincipijelnost, sklonost ostvarivanju lahke koristi i koristoljubivosti, podmitljivost, potkupljivost, povodljivost radi stjecanja bilo kakve osobne koristi, pa i ugleda u narodnim masama – populizam, ili profesiji, jeftino stjecanje što višeg rejtinga/ugleda u profesiji, omalovažavanje i odricanje autoriteta, etc./

* * *

Tako,

u odsustvu principijelnog i organiziranog pristupa izgradnji novog sistema vlasti i vlasništva nad sreddstvima za proizvodnju, jer, riječ je i o promjeni društvenoekonomske formacije, upravo do punog izražaja dolaze kvazislobode i nakazni modeli koji ne mogu donijeti ništa pozitivno, pogotovo u općoj zbuni koja je uzela maha.

Ustvari,

vrag je pušten iz vreće još u vrijeme koje je prethodilo ratu na prostorima ex-YU i to upravo u formi ilegalne/kriminalne trgovine naoružanjem na najrazličitije načine. Prvo krijumičarenjem naoružanja iz susjednih zemalja, a potom i trgovinom naoružanja snaga Teritorijalne odbrane ex – Yugoslavije. Bilo je to možda /mada je vrlo prljavo/ i prvo stvaranje velikih bogataša i tajkuna iza visokih kriteterija koje najčešće nazivamo patriotizam. Potom je došlo svakovrsno, tzv. ratno profiterstvo, puka pljačka i otimačina svake vrste svega što ima bilo kakvu, a naročito finansijsku vrijednost.

* * *

FAŠISTIČKA

PRETVORBA

* * *

Dolaskom mira,

otimačina je doživjela svojevrstan rafinman, sada se radilo u složenijim okolnostima i pojavama koje još uvijek traju: tragovi prethodnih i djelomično izgrađenih institucija i struktura kao paravan za prljave poslove, sada su zakloni za odbranu u vršenju prljavih poslova i otimačine. Treba biti blizak politički moćnim ljudima i strankama, uništiti manje moćne, dotući kočoperne i one koji se nastoje uspraviti i suprotstaviti, učvrstiti stečene pozicije.

Ući u strukture vlasti na bilo koji način i ugurati što više svojih, a sužiti prostor za njihove. Potom dolazi na red pravo pravo razvijanje poslova. Radi što efikasnije pljačke državne imovine formiraju se preduzeća, banke, hipoteke i najrazličitije finansijske institucije, izmišljaju natječaji/tenderi i organiziraju ranije neviđena čudesa koja će donijeti novac najbogatijima, a sve češće se operira i rasprodajom državnih resursa. Okrupnjavanje kapitala je vrhunaravno interesantna stvar za sve.

Svi problemi rješavaju se promptnom fašizacijom života općenito, od paralelnih sistema vlasti i moći, do prijetećih intonacija u komuniciranju, fizičkih obračuna i likvidacija onih koje fašizirani moćnici smatraju nepoželjnima. Broj neriješenih/nerješivih kriminalnih situacija i ubojstva raste nevjerojatnom brzinom.

* * *

Dakako,

stvari su izgubile svaki kompas i orijentaciju.

Bosna i Hercegovina je /konkretno/ u svim aspektima duboko i u svim pojedinostima korumpiranoj i fašiziranoj društvenoj stvarnosti koja više ne vidi ni izlaz za samu sebe tone na dno života.

U sportskim dvoranam, na stadionima i ulicama, fašistički se podstiču i odgajaju kadrovi za najprljavije poslovo i eventualno oružani sukob. U pravilu, niko ne bude procesuiran za uništavanje imovine, automobila, autobusa, trgovina i ubojstva na ulici. To postaje način i model fašističkog življenja i utjerivanja straha masama, dokazivanja moći sivih eminencija.

* * *

FAŠIZACIJA I KORUPCIJA

MEĐUSOBNO SE PODUPIRU

 

* * *

Sve vrste segregacije/podjela od nacionalnih, konfesionalnih i kulturalnih prethodile su općoj korupciji i nepotizmu zahvatajući sve segmente društava od obdaništa do visokoškolskih ustanova i mjesne zajednice do državnog, parlamenta, policiju, pravosuđe, medije i do stvaranja opće slike aparthejda.

Jedina i uistinu fašistička pozicija poravnanja jeste, što fašizam ljudima za uskraćeni socijalni identitet – priznaje kako su svi rođeni u istoj zemlji.

* * *

Naime,

fašizacija i korupcija se međusobno podupiru, skoro pa bismo mogli argumentirano ustvrditi kako svaka korupcija ima svoj fašistički poticaj, okvir, realitet, cilj i fašistički rezultat. Jednako, fašizam nije uopće moguć bez koruptivne podrške, makar se radilo i o malim i osobnim fašističkim poduhvatima. Riječ je o tome da je fašistički rezultat porazna pojava za svaku društvenu stvarnost koja se nastoji elitistički izdvojiti.

Stvar se događa pod okriljem svemoćnih pojedinaca, uz njihovu podršku i logistiku, nerijetko u cijelosti u njihovoj organizaciji, a sasvim sljedstveno već dugo poznatom principu: jedan narod, jedna stranka, jedan vođa – čija moć seže do u beskraj njegove volje i moći da sve odobri i sve zaustavi – pa i život.

/Tu se više ne radi ni o kakvim proizvoljnoctima već o 100%tnom bezizlazu koji je stvoren učestalim prakticiranjem kao metodom./

Dakle,

jedino što je potrebno: sjediti uz vođino koljeno, tada ma šta činili – činimo u interesu naroda, stranke i vođe i tada, uz njegovu naredbu i instrukciju – sve je dopušteno jer ima elitističku oznaku porijekla.

* * *

PARALELNI SISTEMI VLASTI,

KLANOVI, MAFIJE, KRUGOVI, HALKE

* * *

Riječ je o tome kako se baš na taj način i formiraju klanovi, mafije, krugovi, halke – svemoćni, zatvoreni i neosporivi krugovi strogo usmjereni na osobne interese elita koje su ih organizirale, prije svega radi osobnog i nezakonitog bogaćenja u najrazličitijim vidovima, neuhvatljivi,  jer riječ je o paralenim svjetovima moći koji međusobno i ne komuniciraju.

Prema prirodi njihovoga interesovanja i organiziranja može se govoriti o zemljišnim, građevinskim, finansijskim, auto, narko i drugim mafijama koje svojim utjecajima korumpiraju/razaraju odgovarajuće institucije ostvarivanjem svojih namjera i ciljeva.

 Tako postupno, cjelokupno društvo postaje kriminogeno, porozno i sklono padu, pretvara se u zajednicu u kojoj je interes i mišljenje poštenih građana izlišno i nepoželjno.

* * *

S mnogo razloga može se reći,

kako u piramidi oligarhijske moći idući prema vrhu, za učesnike najprirodnije raste prostor izvan svake društvene kontrole i društvene odgovornosti, ali i njihova moć manipuliranja institucijama koje su  postale samo tobožnje i tako, moguća podrška osobnom bogaćenju.

To biva uzrokom i krucijalnom činjenicom obesmišljavanja ljudskih prava u njihovom temelju, dakle općenito, pa čak i bilo kakvog racionalnog progovora o njima s namjerom da se poprave stvari.

Dakako,

fašistički intonirana globalizacija svijeta i intenzivirani tranzicijski procesi, velika svjetska /recesijska/ kriza – veoma pogoduju svim vidovima fašiziranja i korumpiranja društva u cijelosti, jer, svojim prisustvom uvoliko ih oslobađaju odgovornosti za činjenje i nečinjenje.

* * *

VRIJEME
KULTURALNE PROMJENE

* * *

Primjereno kulturalnoj prirodi, kulturalnom i povijesnom porijeklu artikuliranja bosanskohercegovačkog društva, jedini izlaz iz smrtonosnog fašističkog i korupcijskog zahvata, škripca i samrtnog društvenog ropca – jeste u

kulturnoj promjeni

koju treba unijeti ili izvesti dosljednim otvaranjem pomenutih zatvorenih društvenih oblika, organiziranjem i institucionaliziranjem društva u skladu s pozitivnim iskustvima, zakonodavstvom i tekovinama prije svega zapadnih zemalja i u kojem god je društvenom segmentu i ključu to prirodno moguće.

/Ovo se ponajprije odnosi na konstitutivni bosanskohercegovački narod – Muslimane, koji su Europski Muslimani i ne samo hanefijski, već europski mesheb. Kakvi Šiiti i kakvi Suniti!? Selefije?  O kojima se govori u posljednje vrijeme! Vehabije! Mudžahedini! Jesu li to inteligentni ljudi koji u zalogu za svoj nerazumni, ostrašćeni i neinteligentni stav, stavljaju cijeli svoj narod iz kojega potječu?!

* * *

Jesu li naši ljudi uopće svjesni u kojoj mjeri govore pravoslavnim i katoličkim jezikom nastojeći razumijevati svijet? I ko ih uz sve to priječi da budu mumini? Da budu Selefije? Da budu Vehabije? Ko može/smije tvrditi kako su kratke hlače i duga brada uvjet islamskog vjerovanja?! Zar postoje i takvi ljudi, kojima niko neće braniti da i goli do pojasa vjeruju Stvoritelja Svega, što su i dužni ako tvrde kako im je vjera Islam!? Ali neka se zovu svojim imenom!

Zar samo zato što su neki ljudi Hrvati katolici iz Zapadne Hercegovine moraju biti ustaše?

* * *

MALO

O

GRAĐANSKOM DRUŠTVU

* * *

Cijela priča, ipak, nije za ljude male pameti. Naše okruženje se bitno promijenilo.

Težište kulturalne promjene i poticaja za istu je na mladim i obrazovanim ljudima, njihovom odgoju, i inače na obrazovanju, sportu i svim pojedinostima organiziranog života usmjerenog na uspravljanje građanskog društva u kojem će moći i u Bosni i Hercegovini: da se nasloni i čovjek na čovjeka. Ovo utoliko prije što barem u našim uvjetima nacionalistička ostrašćenost slabi, a to znači da ljudi počinju racionalno razmišljati i realno sagledavati osobne i druge mogućnosti i pojave u društvu.

* * *

/Naime, u odnosu na prethodno organizirani društveni život i evidentnu socijalnu sigurnost do 1992. godine, koji su nestali u turbulenciji fašizacije i koruptivnih društvenih promjena, nastale su praznine koje se mogu popuniti samo organiziranjem građanskog društva i brige za čovjeka koju građansko društvo ima za cilje priskrbiti./

* * *

S obzirom na prethodni nivo društvenog razvoja, političke, ekonomske i kulturne promjene i tendencije koje su uslijedile, stvorena je košmarna, fašistoidna i koruptivna politička društvena situacija, u kojoj se očituje masa međusobno oprečnih individualnih i društvenih težnji i namjera koje su dijelom prirodne i mogu se rješavati, a dijelom isforsirane propagandom i s namjerom da unesu ciljane promjene, kao i fiktivne, pa se ne mogu ni sagledati.

Među njima je osim izgubljenosti mase, najznačajnija je tendencija lova u mutnom – bogaćenja i organiziranog kriminala, međusobnih upitnih i ucjenjivačkih odnosa, raznih zakulisnih radnji, raspirivanja šovinizma i fašizma, međusobnih prijetnji, netrpeljivosti, pa i likvidacija iz najbanalnijih osobnih razloga i anahrone osvetoljubivosti, stvaranja, paralelnih institucija i sistema vlasti, upravljanja državom i raspodjelom, a hipokrizija i licemjerje postali su dominantnim odnosom naspram svega.

/Ustvari, pokazalo se bjelodanim, kako je odabrani model tranzicije društva ili promjene društvenoekonomske formacije najgori mogući i koji, upravo u svojim nesuvislim i lošim svojstvima – sam u sebi sagorijeva – pričinjavajući najveću štetu upravo svojoj naciji, ali i društvu u cijelosti./

 

* * *

MEDIJI

i

NJIHOVA ULOGA

* * *

Svemu lošem pogoduju i idu na ruku ljudi i mediji koji su posebno moćna poluga najrazličitijih namjera i strasti.

Naime,

Unosno je, a u nekim razdobljima i popularno biti nacionalist, šovinist, klerikalac, fašist, populist, etc., ali na svaki način ostvariti pravo na ekskluzivitet zastupanja svoje etnije, kulture i konfesije, dakle, po svaku cijenu biti fašist.

Takvi likovi i tekstovi u medijima posebno su zanimljivi. Imaju svoju široku publiku koju priskrbljuju nevjerojatnoćom svoga prisustva i postojanja, svojim primitivizmom, glupošću, priprostošču, tobožnjom naivnošću, općom nevjericom da su takve pojave u društvu uopće moguće.

Ljudi kojima mediji ustupaju prostor moraju biti prodorni na način da poništavaju druge etnije, kulture, konfesije, rezultate i ostvarenja – e da bi upravo po tome /radi čega se ciljano i prave!/ bili značajni – što je i de facto, vrijeme medijskog odricanja i svakovrsne negacije pozitivnog čak i po cijenu afirmacije negativnog, organiziranog, pa i državnog kriminala. Očigledno fašističkog prisustva, dakle.

Uvijek,

dijelom se radi i o reagiranju/odgovoru na razne vidove fašističkih pritisaka drugih, jer, fašizam samo može proizvesti isti takav odgovor barem u nivou ideološkog predznaka.

Pojavljuju se napucani autori koji nišane u sridu, a u problem ulaze kao metak u aortu. To su oni, kojima je obavezno kriv uvijek neko drugi. Energijom negativnog naboja zaposjedaju prostor, sužavaju mogućnost vladavine prava, prolaza dobrih – pozitivnih namjera i građanskih pregnuća /kojima znaju i neopravdano prigovarati čak i odsustvo patriotizma i najrazličitije izdajničke namjere/, otvoreno zagovaraju prostor ništavila i njegovoga posijedanja na tron društvenih vrijednosti što se posebno negativno odražava među mladima.

Oni vam otvoreno prigovaraju: zašto mislimo o tome i čak govorimo da je neko dobar?! Otkud nam potreba da radimo takvo što?! Što nas briga, pa svako radi šta hoće i kako misli?! Oni sistematski razaraju etiku društva, profesije, stranke, poslovnu etiku…

Riječ je o vrlo opasnoj kategoriji liberala i rodoljuba, upravo onih ljudi koji misle kako je njima dopušteno sve. Dakle, kao i inače: ne laje kera zbog sela.

U biti, njihova je namjera da budu neugodni i postanu strah i trepet normalnome svijetu. Oni misle kako svijet treba prestati misliti, uopće. Pogotovo kad oni imaju mjeru stvari i spremni su /makar i negativno/ to što misle misliti za sve nas. Fašist nema individualnu slobodu, izuzev u ostvarivanju zajedničkog cilja. Između ostaloga fašizam se odlikuje novgovorom, što je odrednica za čist nacionalni jezik, ili još jedan radikalan vid segregacije.

* * *

Ovaj kulturalni nonsens, nažalost, s protokom vremena posjeda sve veći broj vrlo obrazovanih ljudi, a tako i pozicija na kojima se nalazei utjecaja koje pozicije omogućavaju. Kako su mediji dominantno pod njihovim utjecajem, njihova moć je i bukvalno neograničena. Oni su u općoj dreci postali primitivci koji  zatvaraju krug. Postaju, na čudesan način barijera stvarnim intelektualnim vrijednostima i prepreka svemu što ima pozitivan predznak i odnos prema životu i ljudskoj populaciji pa i njihovoj naciji u koju se zaklinju.

Zbog obezbjeđivanja prohodnosti za svoju osobnost, fašisti odriču i mogućnost osobne ljudskosti. Furaju svoju strahobalnu stvarnost i izlišnost kao model kojim će, eto, negdje dogurati. Ustvari, tako se pitanje istinske fikcije prenosi u stvarnost i postaje kategorija koju slijedimo kao po nekom automatizmu, egzistencijalno pokrenuti i filosofski svedeni na same sebe kao totalitarne jedinke.

Dakako, tako postajemo i totalitarno društvo par exellance.

 

* * *

MEDIJI

i

ŽURNALISTI

* * *

U cijeloj priči mediji i novinari imaju posebnu ulogu ovisno o tome čije interese zastupaju i guraju, odnosno ko i radi čega ih je organizirao. Mediji daju onovni ton svemu što se događa u društvenom životu umno, ideološki, profesionalno i rafinirano /posebno ratu koji je bio u toku/, a insinuacijama i prljavštinama po želji njihovih nalogodavaca, zlobnih urednika i žurnalista nema kraja, jer je to ono radi čega su najčeššće organizirani /uzeti u recepciju ulogu i mišljenje Tadeuša Mazovjeckog o našem tisku, npr./.

Trebalo se opravdati i dokazati kod svojih poslodavaca, naredbodavaca, davalaca plaća i paketa za prehranu upravo usrdnim kontaminiranjem života i odnosa po svaku cijenu i u cijelosti. Dakako, kvalitet medija zavisio je i od kvaliteta novinara, njihovoga ljudskog karaktera i profesionalne etike.

Dakle,

prema rečenome i svemu što bismo mogli kazati, vrijeme koje živimo i koje će nužno doći, moralo bi sa stanovišta kulturalne – antropologijske promjene biti vrijeme kulturne i etičke integracije oko  novostvorenih elemenata – iskustava, činitelja i tvoraštva života i medijski promovirano kao višelinijska kulturalna promjena koju kao milenijsko multikulturalno društvo namjeravamo slijediti.

Dakako,

sve ovo utoliko prije što je prethodilo vrijeme svekolike destrukcije i dezintegracije, nasilnih promjena, a što sve skupa /kako god da nam izgleda!/ predstavlja korak u procesu višelinijskog kulturalnog razvoja naroda, društva i državne zajednice, te prilagođavanja oblika i funkcija daljem kulturalnom razvoju primjereno iskustvima Europe u koju se želimo integrirati.

U prethodnom procesu, mediji imaju značajnu i svakako nezanemarivu ulogu. Cijela pojava, kao evidentno patologijska /dominantno zbog ratnih uvjeta/, bez medija ne bi mogla opstati. Ne bi mogla dobiti dignitet u javnosti koji joj mediji priskrbljuju. Nerijetko, manje ili više žuti, mediji su i koncipirani kao podrška kriminalu i korupciji. Kada se sve poveže sa sigurnosnim i obavještajnim službama dobije se nezvaničan paralelan sistem koji funkcionira savršeno i bolje nego zvanični.

* * *

OBLICI

i

MOGUĆI PROCESI TRAJNOG STABILIZIRANJA

BOSNE I HERCEGOVINE

* * *

BOSANSKOHERCEGOVAČKA

MATICA

* * *

Uz sve dobro što ljudi i narodi već čine, trebalo bi pokrenuti nove i trajne procese razvoja i stabiliziranja Bosne i Hercegovine. Puno je toga što se može učiniti. Ljudi su inventivni u pronalaženju modaliteta progresa taman kao i u činjenju zla. Njihove ideje treba procjenjivati i podržavati. Bosanskohercegovačka uporišta širom svijeta podržavati i snažiti, sa dijasporom računati kao s integralnim dijelomBosne i Hercegovine.

* * *

Kao jedan od najznačajnijih aspekata svekolikog stabiliziranja, imamo u vidu mogućnost stvaranja bosanskohercegovačke matice. /Mada već postoje i Matica Hrvatska i Matica Srpska/. U osnovi ove nevladine organizacije imamo u vidu okupljanje i stvaranje evidencija svih Bosanaca i Hercegovaca u cijelome svijetu na jednome mjestu u Bosni i Hercegovini.

Pouzdano,

radi toga bi bilo potrebno posebno se organizirati, formirati makar uzak krug stručnih ljudi kojima bi ideja bila sasvim jasna i koji bi je definirali.

Riječ je o evidencijama ljudi porijeklom i rođenih u Bosni i Hercegovini, koji se neovisno o eventualnom državljanstvu koje su stekli, naciji i religiji koju ispovijedaju kao i plemenu kojemu pripadaju: Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi, etc. – u osnovi osjećaju Bosancima i Hercegovcima što ih integrira u bosanskohercegovački nadnacionalni i nadplemenski korpus, koji ih u biti integrira u zemlju njihovoga porijekla – koju ne mogu ni na kakav način zamijeniti – a kao Bosanci i Hercegovci mogu biti što god žele u Bosni i Hercegovini.

* * *

BiH

MATICA

* * *

Dakako,

ovaj posao zahtijeva mnogo dovitljivosti i puno rada. Ali to je nesagledivo dobar i svestrano isplativ posao na dobrobit Bosne i Hercegovine. U cijelu rabotu bi trebalo krenuti s puno dobrih, zdravih i poštenih informacija, /unaprijed mogućih pitanja i odgovora na pitanja/.

Cijelome poslu, trebalo bi prići bez i truna bilo kakve pa i potencijalne diskriminacije uz punu svijest kako je samo riječ o ljudima koje je rodila ova Zemlja i koji se osjećaju i smatraju njezinom djecom, ma gdje i kako da ih je rijeka života razlila i raznijela širom planete Zemlja.

* * *

Razumljivo,

za takvu namjeru trebala bi sredstva – stvarna finansijska potpora, koja bi se vrlo brzo počela vraćati. Trebao bi uistinu napraviti inteligentno osmišljen i uređen web site. Bosanskohercegovački radio i televiziju. Novine i specijalizirane časopise tematski od poljoprivrede do umjetnosti, nauke i politike.

Ili barem brižljivo koncipiran godišnjak/almanah.

/Mišljenja smo kako bi na taj način i aktuelne razmirice i evidentne teškoće u međunacionalnom komuniciranju i  izjašnjavanju dobile prikladnu/primjerenu težinu, izgledale savladivije i razumnije, neke bi postale sporedne ili nestale pred snagom realno zasnovanog ujedinjenja u maticu. Posebno mislimo kako bi međunacionalni animoziteti /kao već veoma istrošeni modeli trvenja/ dalje slabili i ostali ispražnjeni./

Dakako,

u dugoročnijem procesu političkog organiziranja nacionalna podvojenost/segregacija gubila bi smisao.

* * *

 Studenoga, anno Domini 2013.                               ak

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s