UDARAMO PRVI DEREMO JAKO: Ko je zaista FATMIR ALISPAHIĆ “Kvazi Bošnjak”

http://www.udarno.org/udaramo-prvi-deremo-jako-ko-je-zaista-fatmir-alispahic-kvazi-bosnjak/

Fatmir Alispahić dezerter koji je iz Tuzle pobjegao za Sarajevo gdje se ustoličio pod kaput SDA stranke i pulena Bakira Izetbegovića ovih dana sebi popularnost traži i napadajući umjetnike. Njegova umobolna propaganda usmjerena je protiv svakog ko želi suživot svih naroda i svakoga ko imalo kaže istinu. Preko svoje ratnohuškačke televizije MTV Igman puni mozak Bosanskom narodu a ne priča istinu kako mu nije dozvoljeno u Sarajevu polagati doktorat jer je ekstremni nacionalista.

Isti ovaj Kvazi Bošnjak napada i svoje Tuzlake koji se bore za koru hljeba te ih naziva teroristima a neće da kaže da su glavni teroristi oni za koje radi SDA ,te da glavnu ulogu u MTV IGMAN i saff.ba vode KOS-ovi agenti Fikret Muslimović i Enver Mujezinović. Neće da kaže kako je njegova SDA stranka ubacila čarapaše među demonstrante da popale i sakriju kriminal a onda te iste demonstrante preko režimskih medija nazivali huliganima i narkomanima. Mi smo portal koji brani istinu i dostojanstvo svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju, a ako je Dragan Maca Marinković ispričao vic kojeg isto priča dosta Fatmirovih Bošnjaka šta tu ima loše.

Ne zna ćelavi Fatmir da za lažne prijetnje a prijetio je u svom videu rečenicom ”NAĆI ĆEMO MI MACU” može biti tužen i krivično gonjen. Ne zna Fatmir da google oglasi i politika firme GOOGLE ne podržava nacionalističku retoriku djelovanja iako je jednom izgubio ugovor sa Google pa mogao bih opet. Nezna Fatmir da u Bosni žive i Bosanci koji ne pripadaju Etno nacionalnim getoima koje zagovara. Možda će ćelavi Fatmir saznat kad bude vrijeme.

Zašto Fatmir ne kaže da mu je majka rođena odgovorna za nestanak dvoje Blizanaca tek rođenih beba iz Tuzlanske bolnice koje su prodate nekome.

O moralu i dokazima o ovom ćelavom monstrumu možemo još pisati ali nije on vrijedan toga da mu se daje pažnja.

Da li Fatmir zna da je po Islamu zabranjeno ogovaranje i lažne klevete. I to izgleda ne zna jer očigledno da je plaćen da piše bolesnu propagandu i još više zagorčava život napaćenom narodu.

Nezna fatmir Al znamo mi BOSANCI.

http://www.udarno.org

***

Bošnjački fašista Fatmir Alispahić

Ubij, zakolji, da Mijajlović ne postoji

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/92458-Ubij-zakolji-Mijajlovi-postoji.html

Poručuju: e-Novine

Islamski ekstremista po imenu Fatmir Alispahić opet se oglasio: ovaj bošnjački esesovac okomio se na nogometnog komentatora Marjana Mijajlovića, jer, tobož, koristi ekavicu, govori beogradskim akcentom, služi se jezikom genocida, urliče i krevelji se, a fašisti Fatmiru sve to smeta, boli ga jedinstvena Bosna i Hercegovina koju brani na isti način kao što Rajko Vasić brani Šumsku. Ovaj pamflet mržnje, sa e-međunaslovima, prenosimo sa sajta „Doznajemo“, tek kao primer kako ludilo nije ničiji nacionalni ekskluzivitet

Ubija ga ekavica: Fatmir Alispahić, poremećeni magistar nacizma

Ubija ga ekavica: Fatmir Alispahić, poremećeni magistar nacizma


KOLIKI KRETEN TREBA DA BUDEŠ PA DA OVAKO POČNEŠ TEKST: Taman koliko sam se radovao posljednjoj utakmici naše reprezentacije na putu za Brazil, toliko sam ostao rezigniran, i ljut, kada sam ugledao da će susret BiH-Litvanija prenositi Face tv, odnosno, da ćemo komentar ovog važnog meča slušati na ekavskom izgovoru iz usta srbijanskog komentatora Marjana Mijajlovića kojeg upošljava Senad Hadžifejzović. Možda je taj Mijajlović dobar čovjek, možda stvarno voli Bosnu i Hercegovinu, ali, nedopustivo je da iko, pa makar to bio i Mahatma Gandi, na jeziku susjedne države prenosi naš najvažniji državni sportski događaj.

Na meti fašiste: Marjan Mijajlović, uvek normalan i prirodan 

JEBITE ME SRPSKIM SLENGOM: Upitajmo se da li je moguće da u Beogradu neko na ijekavici, sarajevskim slengom, prenosi utakmice srbijanske reprezentacije, ili, da li je moguće da u Zagrebu, Marjan Mijajlović, na svome ekavskom, beogradskim slengom, prenosi utakmice hrvatske reprezentacije?Naravno da nije, i tako i treba da bude. Srbija ima svoj ekavski govor, i srbijanski građani treba da na svome jeziku prate svoje nacionalne događaje.

EKAVSKO KREVELJENJE NE PRIPADA BOŠNJACIMA: Bosna, kobejagi, ima tri jezika, ali ni jedan od ta tri jezika nema ekavski izgovor. U ratu su pokušali na Palama da u medijima inauguriraju „lepo” i „belo”, ali, kada se vidjelo da „šaraju”, da su smiješni, odustali su od te budalaštine. Prema tome, Mijajlovićevo ekavsko kreveljenje sa Face tv ne pripada nije jednom bosanskom narodu, ni jednom građaninu, a pogotovo ne pripada Bošnjacima za koje je ekavica jezik genocida.

Šumske obrve ekavicom: Fatmir Alispahić, zajebano glup

Photo: bhdani.ba

JA SAM BOŠNJAČKI RAJKO VASIĆ: S jedne strane linije je Srebrenica, a s druge je ekavica. No, i da ne ulazimo u ove osjetljive detalje kolektivnog emotivnog naslijeđa, sasvim je dovoljno reći kako nigdje na svijetu nema da se mečevi reprezentacije jedne zemlje prenose na jeziku druge zemlje. Kako se to dogodilo? Na isti način, istom velikosrpskom metodologijom, kojom Radio-televizija Republike Srpske namjesto utakmice bh. reprezentacije, prenosi utakmicu Srbije. Pa evo i ovaj put! Kao da je Republika Srpska samo srpska, a ne i bošnjačka i hrvatska, i kao da Srbi iz Republike Srpske meč Srbije protiv Makedonije ne mogu gledati na Radio-televiziji Srbije!? Šta u ovom slučaju radi Regulatorna agencija za komunikacije, kao još jedna velikosrpska poluga u dejtonskoj državi? EKAVSKO URLIKANJE NE PRILIČI ISLAMSKIM FAŠISTIMA: Je li normalno da se javni emiteri ponašaju kao ekspoziture susjednih država? U državnom poretku koji je priznao rezultate genocida, sve što je nenormalno biva normalno, i obratno. Zato je normalno da ni državna BHT, ni Federalna tv, ne prenose – ili svaki drugi put prenose – utakmice bh. reprezentacije. U Srbiji i Hrvatskoj mečeve državne reprezentacije redovno prenose državne televizije. Kod nas je državna BHT „velikodušno” taj posao prepustila privatnoj Face tv. Zašto? Baš zato da bismo slušali ekavsko urlikanje Marjana Mijajlovića! Bilo bi previše upadno da državna BHT u sportski program dovede spikera sa tipičnom beogradskom dikcijom, koju ne može isprati ni kad na silu, vidi se vještački, ubaci ijekavicu u govor, pa onda opet zglajza u ekavicu. O kontekstima koji otkrivaju da Mijajlović nije domaći da i ne govorimo.

KATASTROFALAN SPIKER BEZ OSEĆAJA ZA ISLAMSKU DRAMATURGIJU: BHT je izložila građane ove zemlje, a posebno Bošnjake, stašnom poniženju, da eho svojih najvatrenijih patriotskih emocija čuju u izgovoru, i u dikciji, na jeziku kojim se ova zemlja iz Beograda mrzila i ubijala godinama. Dakako, riječ je o kolonijalnom naslađivanju, o agresiji, o uvredi, o iživljavanju nad bosanskim uhom, koje je primorano da u sebe upusti beogradski uličarski govor kako bi učestvovalo u nogometnoj ljubavi prema svojoj zemlji. Nije kriv taj Marjan Mijajlović. On je jedan katastrofalan, vašerski spiker, koji nema osjećaja za dramaturgiju, za mjeru, jer do maksimuma vrišti i dok lopta stoji, pa kad padne go nema đe vrištati dalje, jer je svo vrištanje potrošio bezveze.

UBIJ, ZAKOLJI, DA MIJAJLOVIĆ NE POSTOJI: Njega bi trebalo skloniti iz ovog posla, čak i kad bi govorio lijepi i tečni bosanski jezik, jer to njegovo vrištanje po televiziji nema veze ni sa čim. Elem, žao mi je što ću, kao i prošli put, morati smanjiti tv i gledati gluhu sliku na Face tv. Volio bih da mi neko javi ima li kakav radio prenos na bosanskom jeziku, ili da neko taj prenos organizira, pa da pustim u kuću normalnog spikera, i da gledam u ovaj prenos bez tona na Face tv. Ovo je jedna obična bosanska želja. Volio bih da mi kućom odzvanja jezik Bosne i Hercegovine dok navijam za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

—————————–

* Ovaj SS-pamflet, na radost Rajka Vasića, najboljeg Fatmirovog prijatelja, prenosimo sa sajta „Doznajemo“.

***

JAHANJE BOSANSKOG UHA

BiH – LITVANIJA: Prenos utakmice (Face tv) PONOVO NA EKAVSKOM

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=50365

Autor: Mr. Fatmir Alispahić

Objavljeno: 14. October 2013. 23:10:42
Mr. Fatmir ALISPAHIĆ: Nije kriv taj Marjan Mijajlović. On je jedan katastrofalan, vašerski spiker, koji nema osjećaja za dramaturgiju, za mjeru, jer do maksimuma vrišti i dok lopta stoji, pa kad padne go nema đe vrištati dalje, jer je svo vrištanje potrošio bezveze. Njega bi trebalo skloniti iz ovog posla, čak i kad bi govorio lijepi i tečni bosanski jezik, jer to njegovo vrištanje po televiziji nema veze ni sa čim. Elem, žao mi je što ću, kao i prošli put, morati smanjiti tv i gledati gluhu sliku na Face tv.

Taman koliko sam se radovao posljednjoj utakmici naše reprezentacije na putu za Brazil, toliko sam ostao rezigniran, i ljut, kada sam ugledao da će susret BiH – Litvanija prenositi Face tv, odnosno, da ćemo komentar ovog važnog meča slušati na ekavskom izgovoru iz usta srbijanskog komentatora Marjana Mijajlovića kojeg upošljava Senad Hadžifejzović. Možda je taj Mijajlović dobar čovjek, možda stvarno voli Bosnu i Hercegovinu, ali, nedopustivo je da iko, pa makar to bio i Mahatma Gandi, na jeziku susjedne države prenosi naš najvažniji državni sportski događaj. Upitajmo se da li je moguće da u Beogradu neko na ijekavici, sarajevskim slengom, prenosi utakmice srbijanske reprezentacije, ili, da li je moguće da u Zagrebu, Marjan Mijajlović, na svome ekavskom, beogradskim slengom, prenosi utakmice hrvatske reprezentacije? Naravno da nije, i tako i treba da bude. Srbija ima svoj ekavski govor, i srbijanski građani treba da na svome jeziku prate svoje nacionalne događaje. Bosna, kobejagi, ima tri jezika, ali ni jedan od ta tri jezika nema ekavski izgovor. U ratu su pokušali na Palama da u medijima inauguriraju „lepo“ i „belo“, ali, kada se vidjelo da „šaraju“, da su smiješni, odustali su od te budalaštine. Prema tome, Mijajlovićevo ekakvsko kreveljenje sa Face tv ne pripada nije jednom bosanskom narodu, ni jednom građaninu, a pogotovo ne pripada Bošnjacima za koje je ekavica jezik genocida. …S jedne strane linije je Srebrenica, a s druge je ekavica. No, i da ne ulazimo u ove osjetljive detalje kolektivnog emotivnog naslijeđa, sasvim je dovoljno reći kako nigdje na svijetu nema da se mečevi reprezentacije jedne zemlje prenose na jeziku druge zemlje. Kako se to dogodilo? Na isti način, istom velikosrpskom metodologijom, kojom Radio-televizija Republike Srpske namjesto utakmice bh. reprezentacije, prenosi utakmicu Srbije. Pa evo i ovaj put! Kao da je Republika Srpska samo srpska, a ne i bošnjačka i hrvatska, i kao da Srbi iz Republike Srpske meč Srbije protiv Makedonije ne mogu gledati na Radio-televiziji Srbije!? Šta u ovom slučaju radi Regulatorna agencija za komunikacije, kao još jedna velikosrpska poluga u dejtonskoj državi? Je li normalno da se javni emiteri ponašaju kao ekspoziture susjednih država? U državnom poretku koji je priznao rezultate genocida, sve što je nenormalno biva normalno, i obratno.

Zato je normalno da ni državna BHT, ni Federalna tv, ne prenose – ili svaki drugi put prenose – utakmice bh. reprezentacije. U Srbiji i Hrvatskoj mečeve državne reprezentacije redovno prenose državne televizije. Kod nas je državna BHT „velikodušno“ taj posao prepustila privatnoj Face tv. Zašto? Baš zato da bismo slušali ekavsko urlikanje Marjana Mijajlovića! Bilo bi previše upadno da državna BHT u sportski program dovede spikera sa tipičnom beogradskom dikcijom, koju ne može isprati ni kad na silu, vidi se vještački, ubaci ijekavicu u govor, pa onda opet zglajza u ekavicu. O kontekstima koji otkrivaju da Mijajlović nije domaći da i ne govorimo. BHT je izložila građane ove zemlje, a posebno Bošnjake, stašnom poniženju, da eho svojih najvatrenijih patriotskih emocija čuju u izgovoru, i u dikciji, na jeziku kojim se ova zemlja iz Beograda mrzila i ubijala godinama. Dakako, riječ je o kolonijalnom naslađivanju, o agresiji, o uvredi, o iživljavanju nad bosanskim uhom, koje je primorano da u sebe upusti beogradski uličarski govor kako bi učestvovalo u nogometnoj ljubavi prema svojoj zemlji. Nije kriv taj Marjan Mijajlović. On je jedan katastrofalan, vašerski spiker, koji nema osjećaja za dramaturgiju, za mjeru, jer do maksimuma vrišti i dok lopta stoji, pa kad padne go nema đe vrištati dalje, jer je svo vrištanje potrošio bezveze. Njega bi trebalo skloniti iz ovog posla, čak i kad bi govorio lijepi i tečni bosanski jezik, jer to njegovo vrištanje po televiziji nema veze ni sa čim. Elem, žao mi je što ću, kao i prošli put, morati smanjiti tv i gledati gluhu sliku na Face tv. Volio bih da mi neko javi ima li kakav radio prenos na bosanskom jeziku, ili da neko taj prenos organizira, pa da pustim u kuću normalnog spikera, i da gledam u ovaj prenos bez tona na Face tv. Ovo je jedna obična bosanska želja. Volio bih da mi kućom odzvanja jezik Bosne i Hercegovine dok navijam za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

***

IZRAEL U REPUBLICI SRPSKOJ
Borba za opstanak

Fatmir Alispahić

Fatmir ALISPAHIĆ: Srbe u Republici Srpskoj uopće nije briga da li kome smeta izraelsko neprijateljstvo prema Bosni i Hercegovini i ulazak izraelskih institucija u manji entitet, ali Bošnjake je i te kako briga da im Srbi ne bi štogod spočitali na račun saradnje sa islamskim zemljama.

Uskoro bi izraelski parlamentarci trebali posjetiti Republiku Srpsku i još jednom potvrditi opredjeljenje Izraela da nastavi negirati državni subjektivitet Bosne i Hercegovine. U više navrata dosad najviši izraelski funkcioneri su Republiku Srpsku tretirali kao državu, tako što su posjećivali Banja Luku, ali ne i Sarajevo, i tako što su Milorada Dodika dočekivali kao državnika. U međuvremenu su u Republiku Srpsku slali razne delegacije, od novinarskih, preko privrednih, do turističkih, redovno zaobilazeći državu Bosnu i Hercegovinu, i Sarajevo kao metropolu. Poslata je i poruka da bi Izrael priznao nezavisnost Republike Srpske, čime su direktno podstaknute kriminalne, secesionističke težnje u RS. Sve ovo nam ukazuje na aktivnu, destruktivnu, neprijateljsku politiku Izraela prema Bosni i Hercegovini. Ta politika nije prikrivena, jednako kao što cionistički genocid nad Palestincima nije prikriven, već je otvoren u svojoj besramnosti i razvratnosti. Iluzorno bi bilo očekivati da će neko ko decenijama javno i bestidno otima tuđu domovinu, ubija nevine ljudske živote, odjednom biti drukčiji na nekoj drugoj adresi. Kao što JNA, koja je razarala Dubrovnik i Vukovar, nije mogla 1991. u BiH biti išta drugo do li genocidna vojska, tako ni Izrael, koji je Palestinu oteo Palestincima, ne može biti išta drugo do li sponzor Republike Srpske koja ima isto zločinačko porijeklo kao i Izrael. Postoje desetine regija, entiteta, kantona i pokrajina u Evropi – kao što je Republika Srpska tek kanton unutar Bosne i Hercegovine – ali se Izrael dobavezao samo Republike Srpske, da joj pomogne na putu ka samostalnosti. Kao da je moguće otcjepljenje ovog kantona čije je postojanje uslovljeno postojanjem Bosne i Hercegovine?! Zaboravlja se da bi svaki poremećaj unutarnjeg ustrojstva BiH vodio povratku u prethodno pravno stanje, a to je poredak iz 1992., dakle, Republika Bosna i Hercegovina za koju su glasali građani na Referendumu. No, Izrael iz iskustva zna kako je moguće međunarodno pravo prilagođavati principu sile i ucjene, pa računa da bi i Republika Srpska mogla kriminalnim postupcima isposlovati otcjepljenje. Kakav je to magnetizam koji privlači Izrael Republici Srpskoj? Magnetizam je to istog genocidnog porijekla, te nakaznosti koja uživa u tuđoj avliji, tuđem voćnjaku, tuđoj kući, nemajući nimalo kajanja za milione palestinskih i bošnjačkih života koji su unesrećeni u ime stvaranja Izraela, odnosno, Republike Srpske.

Cionističko negiranje BiH

Nakon nekoliko Dodikovih posjeta Izraelu, pa nakon nekoliko posjeta Republici Srpskoj od strane ministra vanjskih poslova Izraela Avigdora Libermana (koji je rekao da je – „Republika Srpska raj na zemlji“; kao što je Aušvic, recimo), kao i ministra turizma Izraela Stasa Misežnjikova, prošle godine se dogodio i susret predsjednika parlamenata Republike Srpske i Izraela Igora Radojičića i Reuvena Rivlina. Tada je dogovoreno da će izraelski parlamentarci posjetiti Republiku Srpsku, ali ne i Bosnu i Hercegovinu. Zanimljivo je da nema nikakvih reakcija od strane državnih funkcionera, makar iz reda bošnjačkog naroda, koji bi morali inicirati protest vladi u Izraelu zbog nedopustivog zaobilaženja državnih instaci i tretiranja entitetske vlasti kao državne. To godinama radi Srbija, na različite načine, a evo sada i Izrael. Povod je to da ovu temu delegiramo pred bošnjačke političare kao jedno od važnih pitanja, koje iziskuje reakciju, budući da se očito radi o proračunatom podrivanju bh. državnosti i suvereniteta od strane cionističkog Izraela. U tom smislu vrijedi podsjetiti na raznovrsne oblike prisustva Izraela u Republici Srpskoj, a sa isključivim ciljem jačanja tog pobratimskog genocidnog modela na kome je nastao i sam Izrael.

Republika Srpska, primjerice, ima nekoliko tzv. predstavništava, a jedno od njih je u Jerusalemu, na čijem čelu je Arije Livne, što bi bilo isto kao kad bi na čelu nekog bh. predstavništva bio neki iranski ili jordanski državljanin. Ali, to što ljudi sa izraelskim državljanstvom vode predstavništvo Republike Srpske ne smeta nikome. Upravo ovo predstavništvo bilo je organizator uspostavljanja više oblika privredne saradnje.

U julu prošle godine mediji u Banjoj Luci su izvijestili da je Arije Livne, u ime Republike Srpske, u Privrednoj komori Izraela razgovarao sa direktorkom Odjeljenja za međunarodne odnose Federacije izraelskih privrednih komora Roni Rajber i šeficom Odjeljenja za razvoj veza sa inostranstvom Privredne komore Tel Aviva i regiona Centar Šaron Šitrit o uspostavljanju efikasne privredne saradnje. „Dogovoreno je organizovanje susreta na kojima bi se razmatrali uvozno-izvozni aranžmani, sa temeljno pripremljenom platformom. Naglasak tokom razgovora bio je na sektorima građevinarstva, neiskorištenim potencijalima proizvodnje energije, infrastrukturnim projektima, elektronskoj industriji, poljoprivredi, drvno-prerađivačkoj industriji i turizmu. Dodatni vid saradnje ogledat će se u razmatranju mogućnosti plasmana robe na treća tržišta“, objavila je Srna. Roni Rajber najavila je aktivnije predstavljanje privrede RS na sajmovima, seminarima i skupovima u Izraelu, a Šaron Šitrit predložila je da nadležne institucije RS organizuju predstavljanja potencijala za cjelokupno članstvo izraelske Privredne komore, što bi izraelska strana logistički i finansijski podržala. Ambasador Izraela za BiH David Koen podržao je ovaj projekat, mada nije objasnio kako ne može biti ambasador u Banjoj Luci, već samo u Sarajevu, iako na ovaj način pokazuje da ne priznaje Sarajevo. Iz ove vijesti vidimo da nema nikakvog objašnjenja, jer nema nikakve zdrave logike, u usmjerenosti izraelske privrede isključivo na Republiku Srpsku. Logično bi bilo da državna komora Izraela sarađuje sa državnom komorom i ministarstvima BiH, da cjelokupna bh. privreda bude uključena u predstavljanja i povezivanja, izuzev, ako ta saradnja nije uzrokovana sasvim drugim, neprivrednim, političkim, a zapravo genocidnim afinitetima. Evo i odgovora…

Izraelski ambasador u BiH David Koen bio je eksplicitan u izopćavanju, da ne kažemo diskriminaciji bošnjačkog i hrvatskog naroda, kada je rekao – „da jevrejski i srpski narod imaju zajedničku istoriju i da nema naroda kao što su ova dva, koja su toliko propatila u Drugom svetskom ratu“. Sama činjenica da je bošnjački narod procentualno najviše stradao nakon Jevreja u Drugom svjetkom ratu (103.000 Bošnjaka, ili 8,1 odsto od ukupne populacije), i da je najviše stradao upravo od velikosrpske, četničke ruke, ovu izjavu izraelskog ambasadora čine netačnom i uvredljivom. Drugo, teza o „zajedničkoj istoriji“ nema se na čemu temeljiti, jer niti su Srbi iz Njemačke, niti su Jevreji iz Srbije, mada cionistički i velikosrpski projekat veže genocid nad muslimanima. Jevrejske i srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, koje su realnost, monstruozno se zloupotrebljavaju kako bi se pravdao genocid nad Palestincima, odnosno, Bošnjacima. Vjerovatno je to bio poriv izraelskog ambasadora Koena da bubne ovu nebulozu o „zajedničkoj istoriji“. Važan logički momenat koji dekonstruira „zajedničku istoriju“ jeste činjenica da Republika Srpska nije ni država, a vala ni entitet, srpskog naroda, već je po Odluci o konstitutivnosti suvlasništvo sva tri naroda, tako da davanje ove izjave o Republici Srpskoj, u vidu obraćanja srpskom narodu, zapravo je falsifikat. Izrael se tako Srbima, možda, može obraćati po Srbiji, ali, na teritoriji Bosne i Hercegovine takvo obraćanje ima perfidni, šovinistički smisao.

Poseban problem je povod i mjesto gdje je izjava plasirana. Izraelski ambasador je, namjesto u Sarajevu, u Banja Luci priredio koncert i svečani prijem povodom 63. godišnjice nezavisnosti Izraela. Doduše, nije jasno o kakvoj se „nezavisnosti“ radi, jer Izrael nije ni postojao da bi bio zavisan, pa postao nezavisan, taj Izrael je samo bahnuo, logikom zločina, genocida i otimanja. Kao i zločinačka tvorevina unutar BiH. Ovaj prvorazredni diplomatski skandal, to obilježavanje izraelskog državnog praznika u Banjoj Luci, skandalom nije imenovan samo zato što na njega niko nije reagirao, niti je iko vidio išta destruktivno u činjenici da ambasador jedne države rezidencijalnu metropolu premješta iz Sarajeva u Banja Luku. Takvu drskost dosad nije napravio ni ruski ambasador, koji ašićare sponzorira velikosrpske interese. Zapravo, ni jedan ambasador dosad nije ovakvim konkretnim gestom zaobišao Sarajevo, a promovirao Banja Luku kao mjesto svoga diplomatisanja. Predsednik RS Milorad Dodik, kao pokrovitelj svečanosti, u svojoj je izjavi pokazao raskošnu glupost, jer je rekao da – „RS i Izrael gaje dobre prijateljske odnose koji su rezultat zajedničke teške istorije i stradanja u Drugom svetskom ratu“. Jedino je ostao dužan objasniti a kako su to Republika Srpska i Izrael postojali u Drugom svjetskom ratu, da bi otad gajili prijateljske odnose?! Skandalozni događaj zapapren je, kako su javili mediji u RS – intoniranjem državnih himni Izraela i Republike Srpske. Ne bismo, eto, drukčije saznali da ovaj kanton unutar BiH ima svoju himnu, koju smatra državnom. Šta li, pobogu, rade toliki bošnjački političari kad im ovakve informacije ne udaraju na obraz?! Možda nemaju obraza pa hodaju, ‘nako, sa čeljustima?!

Ko je kome mati

Mogla bi se napraviti obimna hronika dosadašnjih udara Izraela na suverenitet BiH. Zavirili smo u obilje materijala, i pronašli štošta vrijedno komentara. Evo još nekoliko drastičnih primjera… Nije samo Dodik izigravao državnika po Izraelu. Činio je to i predsjednik entitetske Skupštine Radojičić. On je sa predsjednikom izraleskog Parlamenta Rivlinom, molim te lijepo, kao pravi državnik – „razmijenio mišljenja o situaciji na Bliskom istoku i na Balkanu“. Mogao je samo razmijeniti mišljenja o komunalnim pitanjima, jer su međunarodni odnosi u nadležnosti bh. državnih institucija. Ugledao se u tome na Dodika, koji je u novembru prošle godine javno davao podršku predsjedniku Izraela Šimonu Peresu u borbi protiv Palestinaca. – “Ovom prilikom želio bih da još jednom potvrdim moju ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael”, pisao je Dodik. Utom nailazimo da su izraelski mediji donijeli naslov: „Dodik srpski Ariel Šaron“. Čega se pametan stidi budala se ponosi. U antifašističkoj percepciji taj Ariel Šaron je oličenje krvnika, nešto kao izraelski Ratko Mladić. Palestinci ponajbolje pamte sve zločine koje je organizirao Ariel Šaron, a civilizacija pamti ulogu ovog krvnika u masakrima u Sabri i Šatili 1982. godine. Dodik, ipak, nije Ariel Šaron, a činjenica da ga od te klevete brani jedan musliman trebala bi biti znakovita. No, srpstvo se ponosi ovom usporedbom Dodika sa zločincem Šaronom, čim se to sa ponosom pominje. Vodeći izraelski list „Makor Rišon“, prenose srpski mediji, opisuje predsednika Milorada Dodika kao državnika međunarodnih razmera, a novinarka Pazit Atlas-Ravina zaključuje je da – „Dodik svojom pojavom visokog i markantnog čoveka, širokih ramena, neposrednog i asertivnog stila, podseća na legendarnog izraelskog generala i državnika Ariela Šarona, a na taj način ga posmatraju i predstavnici jevrejskih organizacija“. Novinarka je, vele, upitala Dodika – „Slikao aspiracijama Republike Srpske, odnosno da li su one usmerene na ujedinjenje sa Srbijom“, čime je razotkrila stvarnu pozadinu izraelskog tretiranja Dodika kao državnika, a polovice bh. teritorije kao zasebne države. Dodik je, naravno, kazao da voli Srbiju. Uistinu, čega se pametan stidi…

U odnosu na ove ključne informacije koje dokazuju angažiranost cionističkog Izraela na disoluciji bh. države i jačanju secesionistikog programa Republike Srpske, postoji još mnoštvo, uslovno rečeno, manje bitnih informacija, vezanih za razmjene privrednih i turističkih delegacija, koje sežu do takvih detalja kao što su serije predavanja koje su izraelski eksperti u oblasti poljoprivrede David Šaroni i Moše Kaim održali u decembru prošle godine za proizvođače mlijeka uz Republici Srpskoj. Program Ministarstva poljoprivrede Izraela podrazumijeva da se po pet dana u svakoj od opština RS na seminarima obrađuju segmenti uzgoja muznih krava, njihove reprodukcije i teme iz oblasti veterinarstva. Na osnovu čega li Bošnjaci misle da im je Turska mati?!

Da ne ostanemo nedorečeni… Ova temeljita briga Izraela za Republiku Srpsku je roditeljska i pobratimska, mada je proizišla iz jednakog genocidnog porijekla. Takvu brigu Bošnjaci su osjetili u ratu i neposredno poslije od nekoliko islamskih zemalja i njihovih organizacija u BiH, čiji su predstavnici otjerani u ime dodvoravanja bošnjačkih političara velikosrbima i velikohrvatima. Ta bošnjačka nezahvalnost djeluje kao prokletstvo. Srbe u RS uopće nije briga da li kome smeta izraelsko neprijateljstvo prema BiH i ulazak izraelskih institucija u manji entitet, ali Bošnjake je i te kako briga da im Srbi ne bi štogod spočitali na račun saradnje sa islamskim zemljama. Domaćinsko ponašanje Izraela u Republici Srpskoj – kao da su svoji na svome – trebalo bi imati funkciju šamara za bošnjačke guske u magli.

***

Fatmir Alispahić 

Biti Bosanac znači biti nula!

http://www.kip.ba/?p=178451

Fatmir Alispahić

Potpuno je jasno da je projekat tjeranja Bošnjaka u nepostojeće bosanstvo završni dio genocida nad Bošnjacima, s ciljem da se Bošnjaci razdjele na one koji će biti Bošnjaci i one koji će biti ništa. Taj projekat je brižno pripremam, sponzoriran, a što se vidi iz agresivnog i združenog nastupa mreže nevladinih organizacija i srpsko-hrvatskih medija u Sarajevu, odakle se Bošnjaci tjeraju da postanu ništa.

U narednom periodu je važno indoktriniranim Bošnjacima objasniti da ako se izjasne kao Bosanci, to neće nigdje biti napisano, niko neće reći da u BiH ima toliko i toliko Bosanaca, već će biti upisano da ima toliko i toliko Ostalih, što znači da je bespredmetno izjašnjavati se kao Bosanac. Biti Bosanac znači biti nula!

Predmet manipulacije je u tome što ovi zaluđeni Bošnjaci vjeruju kako će izjašnjavanjem kao Bosanac nešto učiniti, a jedino što će učiniti jeste da će dati svoj doprinos genocidu nad Bošnjacima.

Svaki Bošnjak koji se izjasni kao Bosanac upisat će se na onu stranicu historije na kojoj su kreatori pokolja u Srebrenici i genocida nad Bošnjacima. Tim izmanipuliranim Bošnjacima treba objasniti da kao Bosanci postaju vojnici Radovana Karadžića, Milorada Dodika i njhovih cionističkih sponzora i savjetnika. Svaki Bošnjak, samo kao Bošnjak, na putu je očuvanja bosanske ideje, a koje nema bez kritične mase Bošnjaka.

Ako se Bošnjaci raspolove, na one koji su Bošnjaci, i one koji su ništa, nema tada ništa ni od ove države, ni od bosanstva.

Da bi postojalo bosanstvo, kao zajednički imenitelj, prvo moraju postojati Bošnjaci. Dakle, ko želi da bude Bosanac, prvo mora biti i ostati Bošnjak. Sve drugo je podvala.

…………………..

……………………

Fatmir Alispahić – Zlo u 10 tačaka

http://www.magazinplus.eu/clanak/fatmir-alispahic-zlo-u-10-tacaka/

1. Prema tome, ekavsko kreveljenje Marjana Mijajlovića sa Face tv ne pripada ni jednom bosanskom narodu, ni jednom građaninu, a pogotovo ne pripada Bošnjacima za koje je ekavica jezik genocida.

2. Teško je reći da je mali Srbin otporniji na krv od mene. On uopće nije otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam otpornosti na krv u srpski kontekst isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak.

3. Ko zna gdje su sve još kršćani na početku decembra isturili šarenilo svojih blagdana, koji će uslijediti tri sedmice kasnije. Zašto to čine? Pa mogli su čitavu godinu držati upaljene lampice, u slavu Božića! Nije li po srijedi neka golema frustracija, neko ćeranje inada, goli primitivizam kojim se nastoji muslimanima poručiti: evo nas, žmigamo, hristujemo i isusujemo, vama pod nosom, pa crknite od muke?

4. Dakako, priznajem ljudska prava i ateista, i homoseksualaca, i alkoholičara, i svinjojeda, i komunista, ali ih ne mogu stavljati u istu ravan s ljudima koji vjeruju u Boga.

5. U islamofobičnom sedmičniku DANI ne može pisati svako. A može niko. Pogotovo ako taj „niko“ ima kostim muslimana. Stara je komunistička praksa da se nabave tzv. muslimani da napadaju muslimane. Tako je i ova „kaubojka pod hidžabom“, (Amila Kahrović-Posavljak), nabavljena da „stručno“ objasni muslimanska pitanja.

hitler-mussolini-muenchen-540x304

6. Očito je da nismo isti, što ne znači da hronično ne ostaje bošnjačka želja da Srbi, a i Hrvati bogme, kolektivno dosegnu civilizacijsku i humanističku higijenu koju baštini i svjedoči bošnjački narod.

7. Biti Bosanac znači biti nula.

8. Kao što se narkoman liječi novom dozom heroina, tako se i iskompleksirani Bošnjak liječi opredjeljenjem da bude Bosanac i, naravno, da glasa za SDP i Željka Komšića. Srpsko-hrvatskim kreatorima ove lakrdije sa Bošnjacima i nije teško upravljati događajima, kad je kod samih Bošnjaka formirana ozbiljna masa proletera koji slijepo vjeruju da je krasno da nam Željko bude Gospa, ili Tito, kako se već kome sviđa.

9. Ko hoće da bude pametan, i napredan, kaže: pomirenje i povjerenje. Te riječi konačno treba razmontirati iz bošnjačkog rječnika.

10. Ekavsko kreveljenje, hroptanje krmadi, krštena prepečenica… sve to nam je zagađivalo bosanske živote proteklih decenija. (Zamišljam Bosnu) bez krmadi i krštene prepečenice.

(Preuzeto iz bogatog opusa aktivista, spisatelja i magistra Fatmira Alispahića)

***

OTKRIVAMO: KO JE ZAISTA FATMIR ALISPAHIĆ?

Screenshot_42
Nekada ugledni Tuzlak koji je diplomirao u Sarajevu iz nekog velikog razloga zamrzio je grad iz kojeg je ponikao.Ušao je u nacionalističke vode SDA- stranke predstavljajući sebe velikim Bošnjakom i muslimanom a pozivajući na linč drugih. Jedan vjernik kakvim sebe predstavlja dotični gospodin ni po koju osnovu ne smije pozivat na bilo čiji linč jer mu to vjera ne  nalaže. Pravi vjernik ne smije ni lagati niti klevetati druge ljude a isto tako nesmije ni leći sit dok mu je komšija gladan bez obzira koje vjere bio. Ovo gore navedeno nije slučaj sa Alispahićem što navodi na činjenicu da je debelo plaćen da zavađa bh građane a svoje Tuzlake da naziva teroristima, komunistima i velikosrbima jer je TUZLA jedini nepodijeljeni grad u BIH u koji nije kročila nacionalistička retorika niti će.Tuzla je uvjek bila grad heroja, grad koji je dao stotine intelektualaca i akademika i industrijsko sjedište bivše zajedničke republike. Upravo sistem i nacionalizam te stranka koju Alispahić tako hrabro čuva je pokušala preko svojih stranačih partnera da rasproda i uništi tuzlansku industriju. Ali heroji grada Tuzle su osujetili ovaj čin u februaru ove godine i protjerali one koji su mjesecima okretali glavu na kriminal. Isti ti Tuzlaci nikada neće odustati ma kako da ih ko zove i nikada neće biti podijeljeni.

Fatmir Alispahić, u BiH najčešće etiketiran kao dokazani i ponosni bošnjački nacionalista, ksenofob, homofob i publicistički advokat klerikalnih vjerskih skupina takođe je osipao i po homoseksualcima , i svim drugim ljudima ma kako oni bili orjentirani.

Koristeći se pseudintelektualnim obrazloženjima, koja nemaju nikakvog znanstvenog i moralnog uporišta, u najboljem maniru zaluđenog rasiste i homofoba, Alispahić u patetičnom nastojanju da se vrati u žižu interesovanja propagira otvorenu diskriminaciju i prema standardnom šablonu ugroženosti poziva i proziva na javni linč.

To ga ne čini puno različitim od Hitlera ili Breivika, jer je logika kojom Alispahić obrazlaže ‘opasnosti’ i ‘prijetnje’ identična onoj koja se može pročitati u ‘Mein Kampfu’ ili pamfletu norveškog monstruma.

Debelo plaćen da propagira vjeru o kojoj nezna osnovne principe šta znači biti vjernik. Duh ibadeta u njemu ne postoji pa osipa po svima koji su protiv feudalnog sistema samo da bi stekao imovinsku korist. Preko svoje tv stanice NTV Igman propagira ekstremizam radi kojeg je uhapšen i Bilal Bosnić.

Fatmir Alispahić – Zlo u 10 tačaka

Da je Srbin možda bi propagirao i kokarde ko zna ali 10 tačaka kažu da je jedan od trenutno vodećih huškača u BIH.

Ovaj ozloglašeni nacionalista koji udara svojim tekstovima po svemu i svačemu javno i privatno krije i jednu veliku tajnu koju samo pojedini znaju: Omiljena mu je pjesma sinoć mi je ruža procvjetala što u sloganu dovodi do sumnje da je i sam Alispahić homoseksualac.

Nastavno-naučno vijeće Filozofskog fakulteta u Sarajevu proglasilo je Fatmira Alispahića, novinara i publicistu, nepodobnim za stjecanje doktorata. Na dramatičnoj sjednici održanoj 9. maja Dubravko Lovrenović, prodekan za nastavu na ovom fakultetu, za Alispahića je, navodno, rekao da je rasista i pobornik ksenofobije, govora mržnje i nacionalizma te da kao takav ne može steći doktorat iz humanističkih nauka.

Fatmir Alispahić kaže da ga je ova odluka Filozofskog fakulteta, na kojem je on ranije diplomirao i magistrirao, zatekla.

– Ovo je diskriminacija. Nisam ni rasista ni fašista i nijedan sud me nije proglasio takvim, što mi neki žele prišiti. Mislim da je problem i u temi kojom se želim baviti. Bošnjačko iseljeničko iskustvo prvi put bi se našlo u književnosti, a ono podrazumijeva i bavljenje genocidom nad Bošnjacima, što određeni krugovi ne žele da bude tema na Filozofskom fakultetu u Sarajevu –A JA SAMO MRZIM DRUGE I DRUGAČIJE– kaže Alispahić i dodaje da će ustrajati u nastojanju da doktorira u Sarajevu.

Mislimo da ovaj gospodin sa retorikom koju vodi jedino može doktorirati kod nekog ekstremiste u Maoči kod Brčkog i tako stekne zvanje velikog bošnjaka koji o vjeri nema 2 čiste ali že sa tim zvanjem biti podoban da primi novac i pošalje koga na ratište u SIRIJU ILI IRAK. On javno iskazuje mržnju prema drugim narodima i vjerama i sve ono zašto su se mnogi borci svih vjera i nacija borili on baca u vodu svojim bolesnim istupima.  Ovaj dotični idiot je i generala Jovana Divjaka nazvao teroristom obzirom da je bio učesnik plenuma u Sarajevu i zalagao se za ravnopravnost svih naroda i podržao demonstrante.

Redakcija: Nezavisnog magazina mreža u borbi protiv FEUDALIZMA I TIRANIJE!

Prometej.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s